a osnovu Odluke Visokog predstavnika od 13. marta 2001. godine, formirana je Nezavisna pravosudna komisija (IJC), koja bi trebalo da doprinese unapređenju vladavine zakona i reformi pravosuđa u BiH. Ustvari, IJC ima opširan mandat, koji, između ostalog, podrazumijeva i pružanje pomoći i vršenje procjene sudskih i tužiteljskih institucija kao i institucija organa vlasti te profesionalnih pravnih organizacija, uključujući i osiguranje da sudske i tužiteljske komisije primjenjuju visoke etičke i profesionalne norme, zatim usmjeravanje i koordiniranje reformi koje se odnose na sudstvo, tužiteljstvo, profesionalna udruženja i slične strukture, pružanje pomoći ili olakšavanje procesa izrade novih zakona...

Visoki predstavnik je Nezavisnoj pravosudnoj komisiji dao izuzetno velika ovlaštenja, tako da ona, naprimjer, može intervenirati u postupcima koje vode sudske i tužilačke komisije, ili kao alternativu zahtijevati prekid postupka sve dok Visoki predstavnik ne donese konačnu odluku o tom pitanju. S druge strane, IJC od Visokog predstavnika može zatražiti da smijeni sa funkcije sve osobe koje opstruiraju sudsku reformu i djeluju u suprotnosti sa dejtonskim mirovnim procesom, što uključuje i smjenjivanje sudija i tužilaca ili nametanje zakona koji su neophodni za unapređenje sudske reforme.

Nezavisna pravosudna komisija ima oko 50 zaposlenih, od toga 15 međunarodnih i 11 lokalnih službenika zaduženih za sudsku reformu i pomoćno osoblje. Vodi je direktorica Rakel Surlien, koja je došla iz Norveške, a njeni pomoćnici su Kari Kiesilainen iz Finske, šef Odjela za nadgledanje i implementaciju, i Stephanie McPhail sa Novog Zelanda, šefica Odjela za planiranje i politiku. Stephanie je prije formiranja Nezavisne komisije radila za UNMIBiH u Programu za procjenu sudskog sistema (JSAP), koja je do formiranja IJC-a bila vodeća agencija nadležna za praćenje rada sudskog sistema. Upravo na rezultatima njihovog rada IJC će bazirati svoje buduće aktivnosti, jer je JSAP, pored ostalog, tokom prošle godine napravio analizu rezultata rada sudskih organa u BiH.

Rakel Surlien je u Norveškoj kao sudija radila 12 godina. Prije toga je nekoliko godina radila u uredu norveških ombudsmana, a bila je i savjetnik parlamentarne komisije za pitanja sudstva; ima političko iskustvo jer je u Norveškoj jedno vrijeme bila ministar za okoliš, a administrativno iskustvo stekla je kao generalni sekretar pri Ministarstvu pravde. Na svoju dužnost u Sarajevo došla je početkom aprila, a njen dolazak je od pojedinih tužilaca i sudaca prokomentiran sljedećim riječima: "Dobili smo šeficu." Na pitanje da li je ona sada zaista šef svih sudija i tužilaca u BiH, Rakel, uz smijeh, odgovara: "Ne, naravno da nisam, ali imam određeni autoritet. Oni trebaju raditi u okviru mandata, koji je postavljen prema zakonu. Ali moja i uloga mojih kolega je da, na neki način, vršimo monitoring njihovog rada."

Na ostala pitanja, prema svojim nadležnostima, odgovarali su, pored Rakel Surlien, Kari Kiesilainen i Stephanie McPhail.

DANI: Koji su vaši osnovni zadaci u BiH?

Stephanie McPhail, šefica Odjela za planiranje i politiku u IJC-u, Rakel Surlien, direktorica IJC-a, i Kari Kiesilainen, šef Odjela za nadgledanje i implementaciju: "Mi možemo predložiti Visokom predstavniku da smijeni određene osobe sa njihovih položaja"

SURLIEN: Osnovna ideja jeste da IJC promovira nezavisno sudstvo, kakvo postoji u većini zapadnoevropskih zemalja. Naše operacije će biti podijeljene na dva dijela. Odjel za nadgledanje i implementaciju će na sebe preuzeti proces evaluacije, reviziju rada svih sudija i tužilaca, kao i nadgledanje procesa imenovanja sudija i tužilaca. Za nas je to vrlo važan zadatak. Mi radimo sa komisijama u Federaciji i Republici Srpskoj. Vrlo je važno istaći da bi komisije, koje trebaju izvršiti reviziju, na svim nivoima morale funkcionirati samostalno. U svim kantonima postoje dvije komisije za sudije i tužioce, kao i na nivou Federacije, odnosno Republike Srpske. Mi pratimo njihov rad. Od komisija dobijamo mjesečne izvještaje, prisustvujemo njihovim sastancima, te im na taj način dajemo pomoć ili ih usmjeravamo u njihovom radu. Mi ćemo se postarati da taj proces revizije bude pošten za sve strane koje su u njega uključene. Također im usmeno, ili pismeno, možemo pojasniti neke članove Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji.

DANI: Oko Člana 20. tog zakona bilo je nesporazuma između Federalne komisije za imenovanje tužilaca, s jedne, i predsjednika i potpredsjednika Federacije, s druge strane. Prvi su smatrali da je dovoljno da predlože jednog kandidata, a drugi su tražili veći broj kandidata koje će proslijediti Parlamentu. Ko, zapravo, prema važećem zakonu, bira federalnog tužioca ako njegov izbor predsjednik i potpredsjednik Federacije, kao i poslanici u Parlamentu, trebaju samo potvrditi?

SURLIEN: Mi smo dobro upoznati sa procesom imenovanja federalnog tužioca. Kako sam ja razumijela rad Komisije, oni su dobili pismo od predsjednika Federacije u kome je odbio dotadašnji prijedlog i tražio više kandidata. Oni su taj član protumačili tako da nema nikakvih prepreka da predlože dva kandidata. Prema Zakonu, oba doma Parlamenta FBiH potvrđuju nominaciju predsjednika i njihove ovlasti su ograničene samo na odobravanje. Predsjednik i potpredsjednik Federacije mogu reagirati samo u slučajevima kada postoje neki zaista značajni razlozi zbog kojih neke osobe ne bi trebale biti imenovane, dok se politička pitanja o neslaganju ne bi trebala uzimati u obzir. Priznajem, to je dosta komplikovano, ali to je zakon koji imamo i moramo ga primijeniti na ispravan način.

KIESILAINEN: Osnovni zadatak komisija jeste da osiguraju da kandidati koje oni predlože budu kvalificirani za određenu funkciju, odnosno da ispunjavaju kriterije koji su postavljeni kako za sudije, tako i za tužioce.

Dakle, članovi komisije su odgovorni za kandidate koje imenuju.

DANI: Kakvi su dosadašnji rezultati rada sudova u BiH?

McPHAIL: Finalni izvještaj JSAP-a o radu sudova napravljen je na osnovu studije koja je započeta početkom 2000. godine kako bi se utvrdilo šta je razlog određenih zaostataka i kašnjenja koji su se javili u sudskom sistemu. Većina kritika koje javnost upućuje prema sudstvu odnosi se na sporost procesa. Analizirali smo koji su institucionalni i administrativni razlozi takvog kašnjenja, ali i mogući proceduralni uzroci. Smatramo da su osnovni razlozi kašnjenja u sudstvu proceduralni zakoni, odnosno zakoni koje sudstvo koristi u proceduri i posebno sistem kojim se sud koristi u žalbenom postupku. Također smo otkrili da sudije ne koriste sva sredstva koja su im na raspolaganju kako bi ubrzali taj proces. Naprimjer, žalbeni sud ima mogućnost da sasluša svjedoke, ali to oni nikada ne čine. Umjesto toga, ukoliko se pojavi potreba za tim, oni slučaj uvijek šalju nazad na niži sud. Tako ima jako mnogo primjera kada slučajevi idu od prvostepenog ka drugostepenom sudu, vraćaju se na prvostepeni, onda opet idu na drugostepeni... Iako su često obje strane zainteresirane da slučaj što prije privedu kraju, čini se kao da sutci nisu zainteresirani za to. Ono za šta su suci zainteresirani jeste da ispune svoju normu koju trebaju imati za taj mjesec, ali to ne znači da je neki slučaj okončan, već da se samo završio određeni stepen. Mislimo da sam sistem registracije i mjerenje aktivnosti koju obavljaju suci jednostavno ne daju realnu sliku rada svakog pojedinog sudije ili suda općenito.

DANI: Do kakvih će promjena, i kada, doći u unutrašnjoj organizaciji sudova?

McPHAIL: Imamo, dakle, dvije paralelne stvari: s jedne strane, proceduralna pitanja, s druge, unutrašnja organizacija sudstva. Ovo drugo nema veze sa zakonima i u teoriji bi bilo lako promijeniti ta unutrašnja pravila, međutim, čini mi se da to neće biti tako lako u praksi, jer organizacija sudstva umnogome počiva na historijskoj tradiciji i oni se već dugo vremena, a i dalje, samoorganiziraju po istom principu. Jedno od glavnih pitanja jeste broj sudskog osoblja. Sudska administracija treba jednu generalnu promjenu i to će zahtijevati ne samo izmjene u pravilniku ili unutrašnjoj regulativi rada sudstva već također i promjene u stavu sudija i tužilaca. Administracije ima previše. Neki sudovi imaju i po pet administrativnih pomoćnika po jednom sudiji, dok, naprimjer, u Norveškoj imaju manje od jednog. Veliki broj administrativnog osoblja svakodnevno obavlja mali posao. IJC bi trebao biti vodič sudskih reformi u BiH.

SURLIEN: Bila sam na sastanku sa predstavnicima Ministarstva pravde i sudstva u Federaciji BiH. Oni su se složili da je neophodna reforma sudstva, Zakona o krivičnom postupku i Zakona o civilnom građanskom postupku kako bi se učinili što efikasnijim. To će biti zajednički rad radne grupe u kojoj će se nalaziti predstavnici međunarodne zajednice i domaći pravni stručnjaci. Rad će biti koordiniran od strane IJC-a. Naš cilj je da smanjimo komplikovane proceduralne procese.

DANI: Po kojim kriterijima se vrši procjena kvaliteta sudija i tužilaca?

KIESILAINEN: Sudije i tužioci koji će učestvovati u procesu revizije trebaju predati lične dosjee i to se odnosi na sve koji su bili na funkcijama 17. maja, kada je Zakon o sudskoj i tužilačkoj funkciji nametnut. Postoji osam kriterija na osnovu kojih se vrši procjena: ako sudija ili tužilac nisu u mogućnosti da obavljaju svoje dužnosti jer nemaju neke od osnovnih kvalifikacija, ako se ne vode principima nepristrasnosti i nezavisnosti, također bi trebali biti smijenjeni u slučaju da su korumpirani, ili ukoliko nisu u mogućnosti da obavljaju svoje dužnosti zbog mentalnih nesposobnosti, alkoholizma ili ovisnosti o drogama. Bit će uklonjeni i ako nisu postupali u skladu sa propisima ili etičkim pravilima ili su na neki drugi način počinili neki značajan prekršaj. Ovo također vrijedi i ukoliko je sudija ili tužilac ozbiljno prekršio zakon, ili ako je bio izabran na neodgovarajući način. Ukoliko osoba koja prolazi kroz proces revizije ne preda svoje lične dosjee i sve informacije koje se od nje traže, to također može biti jedan od osnova za otpuštanje. Komisije su dosta dobro organizirane i počele su sa radom prošle godine. Za osamnaest mjeseci, a to je negdje krajem ove godine, trebale bi okončati proces revizije.

DANI: Postoje već zamjerke u javnosti jer su se u komisijama našli i ljudi koji su bliski nekadašnjim nacionalnim vladajućim partijama. Kako to komentirate?

KIESILAINEN: Oni su imenovani ispred svog ureda, tako da se, recimo, tri člana komisije iz redova Vrhovnog suda imenuju na sjednici Vrhovnog suda, tri člana biraju udruženja sudaca i tužitelja, a zatim već izabrani članovi vrše dalji izbor članova. Svi su birani ispred svojih organizacija i u skladu sa Zakonom.

DANI: Ko sad i zbog čega može promijeniti člana neke od formiranih komisija?

KIESILAINEN: Članovi su imenovani na četiri godine. Moram provjeriti, ali mislim da komisija može uzimati nove članove ukoliko to smatra potrebnim.

DANI: Koje su ingerencije IJC-a u odnosima sa domaćim komisijama za ocjenu rada sudija i tužilaca i u odnosima sa sudskim organima?

SURLIEN: Mi trebamo biti vodeća agencija za sudsku reformu, što znači da mi moramo surađivati sa svim institucijama, kao i, naravno, sa svim sudovima, s ciljem postizanja te reforme. Nezavisna komisija će zapravo insistirati na toj reformi.

DANI: Da li će Nezavisna komisija kontrolirati, odnosno verificirati odluke sudijskih i tužilačkih komisija u Republici Srpskoj, Federaciji i kantonima?

KIESILAINEN: Naš mandat je da vršimo nadzor i pružimo pomoć lokalnim institucijama i mi ćemo im pomoći da obave svoj dio posla. Sve osobe koje prolaze reviziju imat će pošten tretman.

SURLIEN: Također imamo ovlast koju za sada još nismo koristili, a to je da intervenišemo, ili suspendiramo procjenu ukoliko je to neophodno. Mi također možemo predložiti Visokom predstavniku da smijeni određene osobe sa njihovih položaja.

Arhiva Dani
206