lada Federacije BiH bi na sjednici zakazanoj na dan izlaska ovog broja Dana trebala imenovati nove upravne odbore javnih preduzeća Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda Herceg-Bosne te rudnika Kreka, Đurđevik, Banovići, Kakanj, Breza, Zenica, Bila i Gornji Vakuf. Iako su ova imenovanja, koja su premijer Behmen i resorni ministar energije, rudarstva i industrije Hasan Bećirović uspjeli isposlovati na sastanku sa čelnicima Sindikata rudara, u direktnoj vezi sa odgađanjem generalnog štrajka rudara (najavljenog za 16. maj), ovim potezom Alijansa za promjene konačno započinje proces čišćenja tzv. pomoćnih poluga vlasti (upravnih odbora, agencija, uprava, nižih funkcija u ministarstvima…) od kadrova koje su postavile SDA i HDZ.

Smještanje "zaslužnih" I prije nego su uopće počeli razgovori o kadrovskim rješenjima koja će zamijeniti staru garnituru u upravnim odborima preduzeća sa državnim vlasništvom, u javnosti se počelo spekulirati o nemoći Alijanse da napravi radikalan rez i prekine tradiciju koju je dugo godina njegovala Bičakčić-Čovićeva vlast. Pritom se misli ne samo na kamufliranje kadrova Izetbegovićeve stranke koji su preko noći postali bliski novoj vlasti (preciznije: Stranci za BiH) nego i na smještanje "zaslužnih" na dobro plaćena mjesta članova upravnih odbora bez potrebnih kvalifikacija i sa jedinom svrhom da popune potreban broj ljudi u tijelu u kojem se donose strateške odluke za poslovanje firme.

Safet Halilović: "Postoje određene kontroverze u vezi sa gospodinom Smailbegovićem, ali on je iskusan i kompetentan privrednik..."

Prva sjednica federalne Vlade na kojoj je počela čistka u upravnim odborima potvrdila je dio ovih spekulacija. Naime, novi članovi Upravnog odbora u Agenciji za privatizaciju postali su Ante Domazet (ujedno i predsjednik), Faruk Smailbegović, Boris Tihi, Hrustem Mališević, Fahrudin Šebić, Ramiz Leto, Milorad Kunić, Aida Muslimović i Ružica Ćurković, dok je u Lutriji BiH na čelu Upravnog odbora Mesud Omerspahić, a članovi su Fikret Čaušević, Silvana Marić, Sanja Hrvić i Vinko Rebac. Već na samoj sjednici polemiku je isprovociralo imenovanje dugogodišnjeg generalnog direktora Unis holdinga na funkciju drugog čovjeka Upravnog odbora Agencije za privatizaciju.

Razlozi negodovanja zbog izbora Faruka Smailbegovića na ovo značajno mjesto su više nego očigledni. Bivši ministar energetike i industrije u vladi Harisa Silajdžića, autor je (uz nesebičnu pomoć Ediba Bukvića, SDA-ovog upravnika Energoinvesta i još jednog od ambasadorskih vedeta bh. diplomatije a la Hadžo Efendić), famoznog zakonskog akta kojim je usred rata društvena imovina pretvorena u državnu. Ova uredba je još u to doba, prije sedam godina, u stručnim krugovima i među privrednicima, ocjenjivana kao historijska greška i "zločin" nad imovinom preduzeća. Ove ocjene je nakon rata potvrdila i praksa: kapital koji je "štitila" država kroz upravne odbore je ili uništen ili su ga radnici sačuvali, a upravni odbor zaledio i učinio odbojnim za bilo kakva ulaganja. Praktično, od mogućnosti da se već tada otpočne sa privatizacijom preduzeća sa bivšim društvenim vlasništvom, došlo se do situacije u kojoj privreda nije mogla privući niti jednu marku stranog kapitala jer je njom upravljala država, odnosno nesposobni i(li) nepošteni kadrovi SDA.

Idejni tvorac takve "poslovne klime" važi i za čovjeka koji, navodno, stoji iza uspješno usporene privatizacije Volkswagena Sarajevo, a pod njegovom palicom Unis već godinama bezuspješno pokušava privući strana ulaganja, koketirajući od Istoka (kuvajtska KIA) do Zapada (njemačka Berliner Bank). Stvarni razlog Smailbegovićevog izbora na mjesto zamjenika predsjednika UO agencije koja treba da privatizira ono što je ovaj čovjek isporučio Bičakčićevim "privrednicima", krajnje je banalan: na tome je insistirao Haris Silajdžić. Silajdžić se u ovoj odluci, navodno, rukovodio pomalo bizarnim principom: Smailbegoviću se na ovaj način džentlmenski željelo natuknuti da bi trebalo da se povuče iz Unisa. Kakva će biti krajnja sudbina jednog od osnivača Silajdžićeve stranke možda najbolje govori izjava premijera Behmena da će i u novom upravnom odboru Agencije za privatizaciju "izmjene biti kao u košarci".

Klizanje na prvom principu Tako se Alijansa za promjene već na prvom koraku, na primjeru Smailbegovića, poskliznula u namjeri da isfiltrira upravne odbore od nesposobnih ali podobnih. Naravno, ovakvim ocjenama se suprotstavljaju tvorci kadrovskih lista i principa po kojima Alijansa popunjava državnu administrativnu strukturu. "Postoje određene kontroverze u vezi sa gospodinom Smailbegovićem, ali on je iskusan i kompetentan privrednik. Ukoliko budu postojali određeni elementi inkompatibilnosti u vezi sa obavljanjem funkcija, naći ćemo rješenja. Mislim da to nije ozbiljan problem jer je Upravni odbor Agencije za privatizaciju sastavljen od eksperata i iskusnih privrednika", kaže dr. Safet Halilović, dopredsjednik Federacije BiH i jedan od prvih ljudi Alijanse za promjene.

On tvrdi da spekulacije o nekoordinaciji u Alijansi i ustupcima staroj garnituri uopće ne stoje. Ipak, kadrovi koje je postavila SDA (ili HDZ) ostat će i u novoj vlasti i u upravnim odborima "ako su profesionalci i nisu nosioci neke ideologije koja je inkompatibilna sa ciljevima Alijanse". "Nema nikakve bolećivosti. To da li su bili uz SDA neće im biti ni plus ni minus. Ali radi se tu i o pritisku stranaka Alijanse sa njihovim kandidatima koji mogu biti isto tako stručni… Sagledavanje kako oni obavljaju funkciju ne smije biti na način revanšizma, ali ni izraz oportunizma, gdje će kadrovi iz ranije postave i ranijeg sistema i dalje ostati oni koji vladaju u sjeni."

Prema Halilovićevim riječima, nova administracija je pred predsjednika federalne Vlade i resorne ministre postavila zadatak da se registruju sva mjesta i pozicije koje je moguće mijenjati. Takvih pozicija, što se tiče pomoćnika ministara, sekretara, inspektora, čelnika u agencijama, upravama, zavodima, upravnim odborima..., ima oko 500. Napravljen je registar ovih pozicija, a Alijansa je formirala kriterije i principe. Prvi od njih je, međutim, u oštroj koliziji sa kontroverznim imenovanjem Faruka Smailbegovića.

Prvi princip, naime, podrazumijeva kompetentnost kandidata. "To znači da, ako se radi o rudnicima, dođu ljudi iz te struke, a ne da na funkcijama sjede statisti." Drugi bitan kriterij je i ravnomjerna teritorijalna zastupljenost kandidata, čime se željela izbjeći kadrovska dominacija Sarajeva. "Mora svaka regija imati određeni procenat zastupljenosti. Mi sada, prvi put u posljednjih petnaestak godina, imamo tri ministra iz Unsko-sanskog kantona. To je bio konstantan prigovor iz Krajine, koja nikad nije imala toliko ministara."

Također se kao jedan od važnih principa spominje i nespojivost funkcija, što znači da neko ko je već imenovan na neku funkciju ne može biti i u upravnom odboru. Alijansa će se zalagati i za stranačku šarolikost u ministarstvima, agencijama i sličnim tijelima, odnosno pokušat će izbjeći vertikalno stranačko uvezivanje u istim oblastima, što je bilo jedno od obilježja prethodne vlasti, gdje se dešavalo da ministar naprosto popuni ministarstvo ljudima iz svoje stranke. Posljednji princip je poštovanje nacionalnog balansa, gdje Bošnjaci treba da budu zastupljeni sa 67%, a Hrvati sa 33%, te izbornih rezultata, gdje će Stranka za BiH i SDP imenovati 80% bošnjačkih i 50% hrvatskih kadrova. Ostatak će biti prepušten manjim strankama unutar Alijanse.

Imena koja golicaju javnost Odbijajući da razgovara o imenima onih koji će zauzeti fotelje, dopredsjednik Federacije kaže da su pobrojani principi važniji od "onoga što golica javnost: gdje će koje ime biti u upravnom odboru". To je, prema njegovim riječima, stvar finiša dogovora pred samu sjednicu federalne Vlade, kada se na osnovu ovih principa i kvota stranaka, 24 sata uoči sjednice, dolazi do rezultata i imena. Tako će se već poslije naredne sjednice Behmenove vlade znati da li su principi pokleknuli pred interesom da se "zaslužni kadrovi" Alijanse, kojima se treba naći funkcija, sklone u hlad upravnih odbora. Isto kao što će se znati može li nova federalna vlast ući u preduzeća na području Hercegovine bez SFOR- -ovih tenkova.

Kao što je poznato, u javnim preduzećima sa prefiksom Herceg-Bosne kao što su PTT, Elektroprivreda, Šume, Hepok, Alumnij..., upravni odbori i menadžment, po Bičakčić-Čovićevom dogovoru, nisu uopće postavljani niti kontrolirani sa nivoa federalne Vlade iako su u nadležnosti Federacije, već su bili, a i dalje su, generatori finansijske moći i političke drskosti HDZ-a. Nakon dokapitalizacije i promjena vlasničkih struktura, za koje, opet, niko u Sarajevu nije znao (a niti su pretjerano interesirale esdeaov dio federalne vlasti), došla je u pitanje i sama činjenica koliko je imovina, recimo, Aluminijskog kombinata federalna, a koliko njegovog direktora Mije Brajkovića. Slična konstatacija se odnosi i na Elektroprivredu Herceg-Bosne, čiji novi upravni odbor treba biti promijenjen kada i upravni odbor "Bičakčićeve" Elektroprivrede BiH.

Faruk Smailbegović: Novi adut Agencije za privatizaciju i tvorac zloglasnog akta o podržavljenju društvene imovine

Naime, nekadašnje članove Upravnog odbora JP Elektroprivreda Herceg-Bosne d.o.o. Mostar: Jerka Pavličevića (predsjednik), Matu Madžarevića, Duška Ladana, Vinka Zorića, Branka Antunovića, Edina Omeragića i Martina Marijanovića, postavila je skupština društva koju čine predstavnici općina na čijem području djeluje Elektroprivreda Herceg-Bosne, a koje su ujedno i vlasnici njenog kapitala. Po toj logici, federalna Vlada nema ništa sa imenovanjem Upravnog odbora Elektroprivrede Herceg--Bosne!?

Međutim, predstavnici Alijanse su već najavili da će, u slučaju da preduzeća sa područja Hercegovine koja sada kontrolira HDZ odbiju odluke o postavljenjima novih upravnih odbora, pokrenuti mehanizme prinude. Ovoga puta se ne radi o sili oružja međunarodne zajednice, nego o prijetnji isključenjem sa svjetskog tržišta. "Većina tih preduzeća pledira na strana ulaganja i dovoljno je u centre moći u svijetu poslati informaciju da se neko ne ponaša po uzusima pravne države pa da to preduzeće bude diskvalificirano. Svaka od tih firmi, bilo da je riječ o PTT-u, Aluminiju ili nekoj banci, dobro će voditi računa da li provodi odluku pravne države i legalnih organa Federacije. Niko ne pomišlja na represivne mjere ili revanšizam. To je samo poticaj na konkurentnost kadrova, da budu više u funkciji Federacije i čitave zajednice, a ne samo nekih otuđenih centara moći", ističe jedan od čelnika Alijanse.

Bilo kako bilo, u Alijansi smatraju kako će i jedan od motiva za članstvo u upravnim odborima - finansijska naknada - sa napretkom procesa privatizacije, gubiti na vrijednosti. "Upravne strukture će slabiti i postati samo dio tzv. instrumenta nadziranja, nadzornih odbora, koji su sastavljeni od još manjeg broja ljudi nego sadašnji upravni odbori, pa će se, samim tim, još manja sredstva izdvajati za te namjene." Ali, isto tako, kada dođe do privatizacije državnog kapitala preduzeća, članove management boarda će postavljati novi vlasnici kapitala - dioničari koji, u našim uvjetima, uglavnom barataju fiktivnim kapitalom, pa se, prema mišljenju ekonomskih eksperata, ni tada neće moći očekivati ozbiljnija odgovornost novih upravnih odbora prema vlasnicima-dioničarima. I tada će biti pitanje kako sačuvati i širiti kapital firme, odnosno spriječiti direktora da ga preusmjerava u vlastiti džep. No, to je već priča za neka sretnija vremena, kada ni država, ni Alijansa, ni Herceg-Bosna, ni HDZ, ni SDA više neće imati ništa sa upravnim odborima i preduzećima.

Arhiva Dani
206