"Od svih prava datih ženama, najveće je da bude majka", kaže kineski filozof Lin Yutang. Analogijom zaključivanja: od svih prava datih muškarcu, najisplativije je da bude fudbaler. Jedino milionski ugovori opakih golgetera trenutno mogu finansijski podržati navedeno najveće žensko pravo, barem kada govorimo o Federaciji BiH. Jer, u trenutku kada izdvoji prvih 25 KM za test za utvrđivanje trudnoće, te ako se na istom ukaže plus, prosječna je Bosanka ili Hercegovka (mada je, s obzirom na vile nikle u hercegovačkom kršu, ovu potonju teže definisati kao prosječnu) na putu bez povratka, putu koji će prosječnog Bosanca ili Hercegovca ojaditi više od bilo kojeg klasičnog ženskog hira, putu izazova i opasnosti: putu roditeljstva.

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u Federaciji BiH je tokom prošle godine rođeno 24.888 beba. Tokom januara i februara 2001. rođeno je dodatnih 3.605 građana drage nam federativne domovine. To bi u praksi značilo da je oko 56.986 muškaraca i žena uspješno prevladalo najmanje devet ultrazvučnih pregleda - čija je cijena oko 40 KM, te savladalo vađenje krvi i ostale pretrage, koje mogu obaviti besplatno izlažući se riziku da rezultate dobiju u trenutku kada dijete bude puhalo svoju prvu rođendansku svijeću, ili za dva dana - ali po cijeni od 60 KM.

Mada su ponosni djedovi i nane/bake neiscrpni izvori finansiranja bez obzira na vlastita primanja, roditeljima će ostati na teret barem dio dječije opreme: najjeftiniji dječiji krevetić je oko 150 KM, najjeftinija kolica oko 200, a posteljinica, pelenice, benkice, kapice, rukavice, čarapice, flašice, cuclice, kašice i ostale riječi u deminutivu otet će im sigurno dodatnih 400 KM. To znači da će sretni otac i majka tokom devet mjeseci dugog i mirnog sna i posljednjih trzaja života udvoje ostati bez oko 1.100 KM. A roditeljstvo je tek započelo uzimati maha.

Čudo bosanskog roditeljstva U Zavodu za statistiku može se saznati da je prosječna plata u Federaciji BiH tokom 2000. iznosila 412,72 KM. Ovaj podatak nije važan samo kao čudo bosanskog otpora (i matematike), već i radi toga što, prema odredbama Člana 91. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, žena-majka u radnom odnosu, za vrijeme odsustvovanja sa posla radi trudnoće (godina dana), porođaja i njege djeteta, prima novčanu nadoknadu "u iznosu od 50 odsto njene plaće ostvarene u periodu od šest mjeseci prije porođaja". Dakle, u prosjeku: 206,36 KM. Poslodavac nije dužan nadoknaditi sumu do pune plate žene-majke, osim u slučaju da se ona odluči raditi polovinu radnog vremena.

U istom periodu, nezaposlena će žena-majka (po Članu 99. istog zakona) inkasirati 22 odsto prosječne plate. To znači da će poštar svakog mjeseca donijeti 97 KM.

Nakon ovakvih podataka nejasne su bar dvije stvari - zašto se ovaj zakon zove kako se zove (sa posebnim osvrtom na dio o zaštiti porodice sa djecom) i šta bi sa onih skoro 57.000 ojađenih a sretnih roditelja?

"Na mladima svijet ostaje", narodna je poslovica sa kojom smo se prije rata šprdali. Danas se u zvuku ove poslovice osjeti i mala doza gorčine. Bosnu i Hercegovinu je samo posredstvom IOM-a (Međunarodne organizacije za migracije) napustilo oko 100.000 ljudi i to nakon pet godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kaže se u izvještaju Helsinškog komiteta za ljudska prava za 2000. Osamdeset odsto njih su mlađi od 35 godina. S obzirom na ovu, ali i na činjenicu kako država stimuliše majčinstvo, neće biti nimalo iznenađujuće ako za koju godinu uđemo u red najstarijih država u svijetu.

Većina majki odlučuje se na što skoriji povratak na posao nakon porođaja. Nije im zamjeriti: kutija mlijeka za dojenčad je 10 KM (traje oko sedam dana), flašica od tri KM pa nadalje, šampon, krema ili ulje oko 10 KM (dovoljno za oko 15 dana), kašice su od 0,88 KM pa do 1,35 KM i samo su jedan međuobrok. Kutija bilo koje dječije hrane je najmanje 2,50 KM, što je dovoljno za osam obroka. Dakle, majka koja voli svoje dijete ostavit će odgojne obaveze nanama, tetama, bakama i obdaništima, a sama će se uhvatiti ukoštac sa egzistencijalnim problemima.

Prosječnoj potrošačkoj korpi potrebnih proizvoda (hrana i piće), koja je za četveročlanu porodicu u FBiH tokom 2000. koštala 433,67, a u martu 2001. godine 438.61 KM, dodat će se i troškovi obdaništa ili jaslica. Cijena obdaništa kreće se od 150 do 250 KM mjesečno, a dob djece koju primaju je nakon navršene tri godine. Privatne jaslice koštaju 200 KM, a roditelji moraju, pored vlastitih pelena, obezbijediti tri obroka koja žele da dijete pojede tokom boravka. Čuvanje u stanu naplaćuje se oko 200 KM, a ako želite otići van bez djeteta i treba vam baby sitting, to zadovoljstvo košta i do 15 KM po satu plus prevoz čuvarice do kuće iza 12 sati uvečer.

U BiH se još nije desilo da djevojka kojoj ste povjerili dijete završi u zatvoru jer ga je "slučajno ispustila", kao što se to redovno dešava na Zapadu, međutim, za sve postoji prvi put. Obdaništa su, opet, idealan način da svi ukućani preboluju pljuskavice, šarlah ili neku u nizu dječijih bolesti. Mada su mnogi moderni roditelji žestoki protivnici, najjeftiniji servis je onaj koji pružaju njihovi roditelji. Djeci će, istina, najčešće biti dozvoljeno sve ono što vi niste smjeli ni u ludilu, ali vas to barem neće koštati ništa. Dobro, možda malo živaca. Ali gubljenje živaca je u suštini nešto za šta djeca i služe.

Dres za veliku utakmicu Jednom kada se riješe svi problemi čuvanja i prehrane, roditelj dolazi do problema oblačenja svog mladunčeta. Dječija garderoba u pravilu košta više ili bar jednako kao i ona za odrasle, s tim što će se svaki mladi roditelj ubrzo uvjeriti u to da su cipele od 145 KM novac teško stečen a uludo bačen: njihovo trajanje procjenjuje se na najviše dva mjeseca. Ne zato jer im je kvalitet loš (naprotiv: nakon vašeg, iznosat će ih djeca svih rođaka, prijatelja i nepoznatih ljudi), već zato jer vam nakon dva mjeseca trebaju nove - toliko je potrebno da juniorova noga naraste za jedan, ali presudan, broj.

Zapravo su najkritičniji prvi mjeseci, u kojima se svi troškovi čine kao beznačajni udarci na kućni budžet spram ljepote malog bebača. Zato će ponosni očevi svojim sinovima od nepunih 40 dana već uplatiti mjesečnu kartu za sve utakmice FK "Sarajevo", ili će kući donijeti dres "Milana" dovoljno velik da u njega stane bar polovina beba rođenih u porodilištu tog mjeseca. Kasnije će se, pak, sve češće oba roditelja prisjećati prijatelja ili rodbine sa neznatno starijom djecom od koje bi se mogle posuditi već nošene stvari. Jedna šminkerska majica, koju ste vi kupili kako biste uredili svog ljubimca, u potpunosti je iskorištena ako je u tu svrhu nosi još jedno dijete, sljedeće je nosi po kući, treće u njoj spava, a četvrto je ne obuče pošto je mama pretvori u krpu za prozore.

Značenje poslovice kako mala djeca piju mlijeko (majčino je, naravno, najzdravije i najjeftinije), a velika krv, roditelji će shvatiti u onom trenutku kada dijete nauči dvije presudne riječi: daj i neću. "Daj" će se najčešće čuti kada prolazite pored izloga i stolova sa kojeg mame šarene igračke čiji je rok trajanja tri minute, a cijena dovoljna da vam se zavrti u glavi, dok je "neću" rezervisano za igračke koje vi izaberete, a za koje važi pravilo obratno od prethodnog. Ovakvu situaciju zorno ilustruje dječija pjesmica u kojoj djevojčica voli bajke i priče, ali traži bicikl, romobil, medu, zeku… Možda je nekada davno ovo bila samo dječija pjesma. Kada dobijete dijete, omaška pjevanja ovakve nabrajalice troškova rezultirat će kreditom.

U UNICEF-ovoj Povelji o pravima djeteta stoji kako je jedno od dječijih prava i besplatno osnovno obrazovanje. Koliko je ono besplatno u praksi, pokazat će izdaci za sveske, knjige, olovke, šestare, gumice, pernice, torbe, tene, trenirke, šorceve, ekskurzije, škole u prirodi. Ambiciozni roditelji dodatno će osjetiti i nastavu stranog jezika, časove tenisa, karatea, fudbala, baleta, muzičku školu, sekcije i sve ostale aktivnosti namijenjene da jednoga dana vaše dijete bude visokoobrazovani nezaposleni kadar ove zemlje.

Da se ni ne spominju Play Station, osobni računar, još jedan televizor (ako želite da budete istinski gazda nad daljinskim upravljačem), kolekcionarstvo Barby lutaka (cijena Kenna princa je 80 KM, a njemu, naravno, pored odgovarajuće Barbike, treba i dvorac, i konj, i ko zna šta još sve ne), Furby i ostale didaktičke igračke. Tu su, naravno, i sve blagodati pubertetskog perioda oplemenjenog najnovijim tehničko-tehnološkim dostignućima. Danas je jedan osmoškolac niko i ništa ako, pored odjeće i tena s markicom, te dobrog CD-a, nema i mobitel.

Jutarnje mučnine U povelji UNICEF-a kaže se da djeca invalidi imaju pravo na posebnu podršku i unapređenje kao i na aktivno učešće u društvenom životu. Naša država je ovo pravo ozbiljno shvatila. Dječiji dodatak koji se mjesečno isplaćuje djeci šehidskih porodica, porodica palih boraca, djeci bez jednog ili oba roditelja, kao i djeci koja su oboljela prije navršene 15. godine života (a na koju se, između ostalog, i odnosi ovo pravo UNICEF-a), iznosi 19 KM! Samo u sarajevskoj općini Centar ovakvih primalaca je preko 2.000. Dječiji dodatak koji mjesečno dobijaju porodice u kojima primanja po članu domaćinstva ne prelaze 88 KM, umanjen je i iznosi 13 KM mjesečno.

Zavod za zaštitu žena i materinstva Kantona Sarajevo prošle godine uradio 1.201 abortus. Ova cifra nije konačni broj pobačaja u Kantonu Sarajevo s obzirom da se (mimo zakona) ovaj postupak obavlja i u svim privatnim ordinacijama. Cijena abortusa je 100 KM. Cijena jeste sitnica u odnosu na sve što je gore pobrojano a što je samo mali dio onoga što novopečene roditelje zapravo čeka, ali je ujedno i lišavanje trenutka kada vas ujutro probudi snažan pritisak djeteta koje vam je sjelo na glavu i viče "budi, mama".

U izvještaju Helsinškog komiteta za ljudska prava za 2000. o položaju djece u BiH, kaže se: "Socijalna bijeda teško pogađa najmlađe. Zabilježeni su i slučajevi samoubistva osnovaca. Među njima je i jedno samoubistvo đaka u Sarajevu jer nije imao elementarnih uslova za učenje (sto i stolica), a bio je odličan đak. Djeca bivaju prisiljavana i na prošnju pa i prostituisanje. U posljednje vrijeme u javnosti je sve više informacija o fizičkom zlostavljanju djece, uključujući i seksualno. Počinioci su i roditelji, a zlostavljana djeca u pravilu su poznavala nasilnika (rodbina, kućni 'prijatelj'). Porazno je da tokom procesuiranja, na nagovor samih roditelja, dolazi do odstupanja od tužbe, posebno kada je riječ o 'prijateljima'. Prema tome, nije uspostavljen preventivni i rehabilitacioni sistem reagovanja na ovu situaciju. Uz ostalo, problem je i to što nema specijalizovanih vaspitno-popravnih ustanova za maloljetnike."

Zbog rapidnog umanjivanja vrijednosti životnih šansi i povreda prava djeteta, UN su 20. novembra 1959. donijele Povelju o pravima djeteta. U preambuli ove povelje stoji rečenica koja ukazuje na njen smjer: "Čovječanstvo duguje djeci najbolje što ima." Najbolje što ova država može ponuditi jeste da imati dijete ne bude luksuz. S obzirom da su danas luksuz kino, pozorište, cigarete, hrana, odjeća…, potrebno je zapitati se koliko će se mladih supružnika, nakon što propadne šansa bilo kakvog izbavljenja iz zemlje seljaka na brdovitom Balkanu, odlučiti da, umjesto da imaju dijete, počnu pušiti.

P.S.

Mada je jeftinije, ne treba zaboraviti da pušenje može prouzročiti rak. A od djeteta možete dobiti samo čir.

P.P.S.

Cijena paketa kondoma je samo 3,50 KM.

Arhiva Dani
206