DANI: Gospodine Šaroviću, zašto Vas nije smijenio Visoki predstavnik?

ŠAROVIĆ: Nisam o tome razmišljao. I inače smatram da je uloga međunarodne zajednice u kojoj bi ona smjenjivala određene izabrane funkcionere nešto što ne treba BiH ni Republici Srpskoj, apsolutno sam protiv toga. Ja bih mogao da odgovorim protupitanjem: zašto nije smijenjen neki visoki zvaničnik Federacije BiH nakon incidenata koji su se desili u Federaciji ili nakon ubistva u Brčkom?

DANI: Kako gledate na procjene da je Petritscheva odluka da u Vašem i Ivanićevom slučaju djeluje vaspitno zapravo strateški potez kojim je želio preduprijediti koaliciju SDS-a i HDZ-a na daljoj destabilizaciji BiH? O čemu ste razgovarali s Antom Jelavićem i Ivićem Pašalićem?

ŠAROVIĆ: Nemam relaciju bilo koje vrste sa HDZ-om, niti sa zvaničnicima HDZ-a od vremena krize u Federaciji izazvane tzv. hrvatskom smoupravom, iako moram priznati da smo do tada imali korektnu saradnju, za koju napominjem da nikada nije izlazila iz uobičajenih okvira, niti je bila na štetu bilo koje druge stranke ili naroda. I Belkić me je, kada je prije neki dan dolazio u Banju Luku, pitao za te neke tajne susrete sa Jelavićem i Pašalićem. Ja Belkića znam jako dugo i rekao sam mu: molim te, to je klasična izmišljotina, i čudi me da i neki visoki zvaničnici, mislim da se radi o potpredsjedniku Federacije, to javno iznose. Tvrdnja je potpuno neutemeljena i čak imam osjećaj da se zlonamjerno eksploatiše i ponavlja. Nikakvih tajnih susreta s Jelavićem nije bilo - od vremena krize izazvane samoupravom se čak ni telefonom nismo čuli, a gospodina Pašalića nikad u životu nisam vidio. Svoje stavove o samoupravi sam javno iznosio, i da ih ponovim: smatram da je to suprotno Dejtonskom mirovnom sporazumu, da je to problem unutar Federacije BiH, ali i da su predstavnici hrvatskog naroda, izabrani voljom naroda, u značajnoj mjeri bili isprovocirani, i postoji i dio odgovornosti međunarodnih faktora koji imaju mandat u BiH, za sve što se desilo.

DANI: Hoćete reći da je krizu isprovocirala međunarodna zajednica?

ŠAROVIĆ: Mi se danas više bavimo posljedicama, a ja apelujem da se ipak više bavimo uzrocima: volju naroda treba apsolutno poštovati, i to je moj stav. Polazim od početka: mislim da se stvar treba vratiti za stol, za dijalog i demokratske metode. To sam rekao i gospodi Križanoviću, Belkiću i Radišiću kada su bili ovdje: nema budućnosti BiH bez saglasnosti sve tri strane i to iz naroda izabrane.

DANI: A šta ste rekli, odnosno obećali gospodinu Petritschu?

ŠAROVIĆ: Obećao mu nisam ništa. Nisam u poziciji, kao neki, da se prema gospodinu Petritschu ponašam ponizno, niti prema bilo kom drugom. Visoko uvažavam gospodina Petritscha i njegovu ulogu shvatam i prihvatam kao dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali smatram da je budućnost ove države, mislim na BiH, dan kada će međunarodni predstavnici otići iz ove zemlje i kada ćemo mi preuzeti odgovornost za sudbinu zemlje. Mislim da je to jedini put, i ovo namjerno potenciram. Razgovor sa gospodinom Petritschem i njegovim saradnicima bio je sasvim otvoren i, rekao bih, razmjena informacija sa na kraju iznesenim Petritschevim stavom o aktuelnim događajima, posebno u Trebinju i Banjoj Luci. Ali, razgovarali smo i o drugim stvarima, jer je bilo i drugih neprijatnih događanja, gdje je on posebno istakao da je ovo nanijelo značajnu štetu RS-u i da se sa tim moramo suočiti i pronaći odgovorne za ono što je učinjeno, ne samo učesnike već i one koji su bili odgovorni da preduzmu određene mjere da do ovog događaja ne dođe. Ništa više značajno.

DANI: Gospodine Šaroviću, čini se da je Republika Srpska imala priliku da preuzme odgovornost sedmog maja. Toga dana ste Vi, obraćajući se demonstrantima, parafrazirat ću, rekli: možete ići kući, kamena temeljca neće biti. Je li to bila podrška demonstrantima? Zašto se niste pojavili ranije?

ŠAROVIĆ: Pretpostavljam da ste parafrazirali stavove određenih medija. Mislim da je moje obraćanje potpuno pogrešno shvaćeno, rekao bih, lažno preneseno, iako je bilo mnoštvo novinara kada smo gospoda Čavić, Kalinić i ja stigli. Prije toga sam sa Mladenom Ivanićem dogovorio neku vrstu rasporeda, cijeneći da Mladen Ivanić mora otići unutra, među učesnike i goste, a ja da krenem pred narod. Pridružili su mi se Kalinić i Čavić, ali bilo je zamišljeno da tamo odemo samo ja i Ivanić. Kada smo došli na lice mjesta, razmijenili smo poruke telefonski i saznao sam da je Ivanić već unutra. Dobio sam od policije megafon i pokušali smo, prvo ja pa Čavić, da se obratimo masi. U kratkoj konsultaciji pred obraćanje dogovorili smo se da pozovemo protestante da se raziđu i tako smo i govorili - dakle da je potrebno da se raziđu, da je takva realna situacija, da je to najbolje rješenje, i nisam upotrebljavao nikakve druge riječi. Međutim, doživjeli smo strašne zvižduke, pa i ružne povike - mislim da je na Čavića bilo i bacanja određenih predmeta - da bismo na kraju promijenili taktiku jer smo vidjeli da nećemo uspjeti i podijelili smo se. Nakon toga smo išli od grupe do grupe, govorili da ne treba da idu prema vjerskom objektu, da je skup prekinut i da će policija da izvrši evakuaciju gostiju, međunarodnih predstavnika i učesnika, i da je apsolutno potrebno da oni ostanu mirni. Znači, u dogovoru sa gospodinom Ivanićem, naš plan je bio da omogućimo da se tenzije smire, da se ljudi zaustave, da se ne čini veće zlo nego što je načinjeno.

DANI: Šta je, po Vama, uzrok incidentima u Trebinju i Banjoj Luci?

ŠAROVIĆ: O Trebinju manje znam, zaista, ali možda je sve to na neki način predimenzionirano, pa je pored emocija na jednoj strani to izazvalo reakcije kod nekih drugih elemenata u RS-u. Ima hiljadu načina kako se situacija u BiH na bilo kom mjestu može zapaliti, niko nije imun na ovakvu situaciju u Banjoj Luci, ali ni u Sarajevu, Travniku ili Tuzli. Suština je hoće li se potaknuti određene strasti koje su na neki način, sticajem okolnosti, potaknute u Banjoj Luci. Možda bi bolje bilo, kada su u pitanju vjerski objekti sva tri naroda, da se po tom pitanju i obnavljanju tih objekata dogovaraju tri vjerska velikodostojnika i da oni prave planove i rasporede.

DANI: Znate li Vi koliko je džamija srušeno na području Republike Srpske? Vaše poređenje sa Sarajevom ili Travnikom ne stoji: pravoslavna crkva u Travniku nije srušena, ni u Sarajevu crkve nisu minirane.

ŠAROVIĆ: Jeste li vidjeli kako izgleda srpska pravoslavna crkva u Mostaru, a to je jedan od najvažnijih objekata Srpske pravoslavne crkve u tom dijelu BiH?

DANI: Mislite li da bi se ovakvo nešto moglo dogoditi u Mostaru?

ŠAROVIĆ: Ne mislim, ali mislim da treba dići glas za obnovu ovog vjerskog objekta, ili imovine Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu, koja je uzurpirana i za koju mitropolit traži od vlasti Federacije da bude vraćena.

DANI: Oprostite, nisam Vas pitala za imovinu, već za Ferhadiju koja je usred Banje Luke minirana još 1993.

ŠAROVIĆ: Ja to osuđujem, zaista osuđujem. Osuđujem čin rušenja, devastiranja, oštećenja bilo kog vjerskog objekta, pa i Ferhadije. To je vandalski i necivilizovano i ne čini dobro bilo kom narodu; ko god je mislio da će to pomoći Srbima, to je potpuno pogrešno, suludo. Ja u to vrijeme nisam kao političar bio u prilici da reagiram jer sam radio i djelovao na lokalnom nivou, tako da te stvari nisu na bilo koji način mene doticale. Tamo gdje sam radio, nije bilo takvih slučajeva. Ja sam još prije rata napravio kuću u Lukavici, prije rata sam radio u Unisu, a tokom rata na Grbavici. Svako ima svoju priču i nesreću iz rata, ali ono što je karakterisalo moj put bilo je svakodnevno pješačenje sa vrha Vraca do Grbavice, gdje je ta komunikacija potpuno u vidnom polju sa druge strane grada. Morao sam bezbroj puta da pretrčavam od snajpera.

DANI: Gospodine Šaroviću, na tom prostoru i nije bilo džamija.

ŠAROVIĆ: Pa da, ali sam odgovorio na ono šta ste me pitali.

DANI: Iz kog Vašeg perioda datira priča o fotografiji sa Radovanom Karadžićem koju su Vam, navodno, prvo pokazali vojnici SFOR-a?

ŠAROVIĆ: To je izmišljena priča. Ja poznajem Karadžića, ali nikada nisam bio u takvoj situaciji sa SFOR-om. U toku rata sam jednom imao priliku da sretnem Karadžića, jer on je, mislim, samo jednom boravio na Grbavici. Više sam imao prilike da srećem Biljanu Plavšić, koja je inače bila stanovnik Grbavice. U nekoliko navrata je dolazila, kao i Nikola Koljević. Poslije rata sam imao više puta priliku da sretnem gospodina Karadžića u vrijeme dok je bio legalno izabrani predstavnik RS-a i još neoptužen. Naši susreti su bili javni, nije bilo tajnih. Zaista su, rekao bih, licemjeri svi oni koji se stide nekih perioda ili možda nešto kriju. Period do '96. godine je potpuno transparentan: ja sam bio u Lukavici, i svakom mogu pogledati u oči ovog trenutka, i onima koji su bili na Grbavici bilo koje nacije, jer je dole na Grbavici bilo svih nacija, i, rekao bih, imali su teške sudbine, da sada ne govorim ko više, a ko manje. Nema tu bilo kakvih tabu tema za mene: s kim god sam se susreo, bilo je javno, i ono što sam radio - radio sam javno, i, ako mogu tako da kažem, ljudski.

DANI: Nakon optužnice za ratni zločin i genocid naslovljene na Radovana Karadžića, recite javno šta ćete učiniti kao predsjednik RS-a da bude izručen Tribunalu u Haagu?

ŠAROVIĆ: Možda je važno reći da je sada u pripremi zakon čija je radna verzija bila u Tribunalu, i iz Tribunala su dali određene primjedbe. Nakon razmatranja od strane Vlade, taj bi zakon veoma brzo ušao u skupštinsku proceduru i pretpostavljam da bismo u toku ove godine dobili zakon koji bi dao okvire saradnje sa Tribunalom. I mimo zakona oni ovih dana preduzimaju određene mjere, odnosno procesuiranja jednog broja optuženih u RS-u, što je odobrio i Tribunal, i mislim da je to dobar početak. Po saznanjima koja smo dobili od MUP-a, ni jedan od zločinaca sa javne liste se ne nalazi u RS-u: to su prve informacije koje smo dobili od MUP-a. U svakom slučaju, ja ću kao predsjednik Republike tražiti da se svaki zakon, pa i zakon o saradnji sa Tribunalom, u RS-u poštuje i sprovodi.

DANI: Šta mislite, koliko bi suđenje Karadžiću, Mladiću i Miloševiću pomoglo BiH i Republici Srpskoj?

ŠAROVIĆ: Mislim da Tribunal u Haagu treba da ima ograničeno trajanje. To sa Tribunalom treba da završi u nekoliko narednih godina - ovo je čisto moj prijedlog - a onda da idemo ka jednom potpunom procesu pomirenja u BiH, i to je možda formula kako u budućnosti treba da djelujemo svi u BiH. Mislim da je pitanje Miloševića unutrašnja stvar SRJ.

DANI: Ali su Karadžić i Mladić unutrašnja stvar BiH, odnosno Republike Srpske.

ŠAROVIĆ: Jeste, ali ako pitate lično mene, ja mislim da su u Haagu optuženi svi srpski lideri, i vojni i politički, govorim čak i o onoj SRJ, od Miloševića i čitave garniture.

DANI: Optuženi jesu, ali ih u Haagu još nema.

ŠAROVIĆ: Da, ali ovamo su optuženi ključni ljudi: Karadžić, Plavšić, Krajišnik, pa onda Mladić i svi ostali generali. Ja smatram da za rat u BiH ili za rat u Jugoslaviji nisu krivi samo Srbi, ali iz ovih optužbi može da se stvori predstava, pogotovo među srpskim narodom u BiH, da su samo Srbi krivi za ovaj rat, a smatramo da su za rat odgovorni i lideri drugih naroda. Neću da kažem podjednako, niti da mjerim, ali su odgovorni, i, smatramo, da bi Srbi imali povjerenje u Haški tribunal, to smo rekli i Carli Del Ponte, mi očekujemo da podigne optužnice i protiv drugih lidera i vojnih vođa u proteklom ratu, i tada bi to povjerenje između Tribunala i RS-a sigurno bilo na zavidnom nivou i tada zaista ne bismo rekli da se sudi samo Srbima i da je to politički sud.

DANI: Gospodine Šaroviću, Vi govorite o odgovornosti za rat, a pominjete optužene za ratne zločine i genocid.

ŠAROVIĆ: Za ratni zločin svako treba da odgovara, ali individualno. Ako je za individualni zločin kriv Ratko Mladić, ili Radovan Karadžić, ili bilo ko drugi, on treba da odgovara, ali ne kolektivno, nego za individualni zločin koji su učinili prema međunarodnim pravilima koja se primjenjuju u Tribunalu.

DANI: Osnovali ste Komitet za istinu i pomirenje, ali se niste odazvali pozivu Komisije za istinu i pomirenje na nivou BiH, u čijem je radu učestvovao i predsjednik Tribunala u Haagu. Je li Komitet u koliziji sa Komisijom, hoće li to svako tražiti svoju istinu i može li se uopće krenuti u taj posao prije negoli Tribunal završi svoj?

ŠAROVIĆ: Mi živimo u BiH i imamo različite puteve kojim možemo krenuti. Možemo da se međusobno optužujemo još pet, deset ili pedeset godina, ali u ovoj državi treba da žive i naša djeca. Mislim da je preče da tražimo puteve pomirenja. Uostalom, ratove su imali i mnogi drugi, svaki rat je tragičan, ali samo se baviti Tribunalom - mislim da je pogrešno, jer mi moramo ovdje živjeti i tražiti spone između tri naroda. Ako mislimo da će nam stranci donijeti mir, stabilnost i blagostanje, mi se apsolutno varamo; mislim da je neki dan i Alija Izetbegović rekao da moramo tražiti puteve dijaloga i tolerancije i pomirenja, ne osporavajući ovo što radi Tribunal. Ono što radi ova komisija u Sarajevu je u svakom slučaju za pohvalu, i ja nemam nikakvih ambicija da Komitet parira Komisiji. Zadatak Komiteta je da prati sve što se dešava i u Sarajevu i na drugim forumima, i da u specifičnoj sredini kakva je RS analizira sve, uključujući i aktuelna događanja i preduzimanje određenih mjera za stvaranje dobre atmosfere kako se nešto slično kao u Banjoj Luci i Trebinju ne bi desilo u budućnosti.

DANI: Jedan od načina stvaranja dobre atmosfere je svakako povratak prognanih: u prošlom broju Dana gospodin Belkić je naveo podatke o odnosu - jedan povratak u cijeloj Republici Srpskoj naspram deset povrataka u Sarajevo, te o broju umrlih i rođenih povratnika, što su cifre koje upućuju na mogućnost da RS bira povratnike starije generacije.

ŠAROVIĆ: Povratak je u porastu u prvim mjesecima 2001. u odnosu na 2000. godinu. Mislim da su podaci mnogo povoljniji od onih koje navodite, i ne mislim da RS bira povratnike. To je zaista teška optužba. Slične podatke možete da iznesete o Federaciji. Ja ću vam reći da su podaci o povratku u Sarajevo potpuno pogrešni: rekao bih da su oni tako pripremljeni da obmanu i domaću i međunarodnu javnost. Te podatke rade domaći zvaničnici i oni ih serviraju međunarodnoj zajednici. Svi oni koji podnesu zahtjev za povratak dobivaju dokumenta Federacije, dolaze u posjed svoje imovine, ali u toj imovini ne žive.

DANI: Zato što je najčešće prodaju.

ŠAROVIĆ: Treba da postavite pitanje zašto Srbi prodaju imovinu u Sarajevu i idu na mjesta koja su mnogo manje privlačna od Sarajeva? Možemo da i o tom razgovaramo, istina nije samo jedna.

DANI: Vi time ne osporavate činjenicu o gotovo potpunom poštivanju Sarajevske deklaracije u odnosu na banjalučku.

"Račan misli da je on pravi demokrata, a ja ne mislim"

ŠAROVIĆ: Ja bih rekao da ni jedna ni druga nisu ispoštovane. Zaista mislim da se podaci o Sarajevu potpuno friziraju, apsolutno je to jasno većini javnosti i zvaničnika u RS-u; to su podaci koji su namješteni kako bi se dala lažna slika, a to nije tako. U Sarajevu ima povratka, ali povratak nije toliko dobar i ohrabrujući kao što se da zaključiti iz onog što daju federalni mediji ili federalni zvaničnici.

DANI: Šta ćete Vi učiniti da se povratak ubrza u RS-u?

ŠAROVIĆ: Mislim da će 2001. godina biti značajno bolja od 2000. godine. Često razgovaram sa Schwarz-Schillingom i sa onima koji se bave pitanjem povratka: i dalje ima opština u RS-u gdje povratak ide veoma, veoma teško, gdje ima i incidenata i gdje su rezultati veoma, veoma mali, i oni se u medijima veoma često pojavljuju. To znači da na tim područjima moramo mnogo više raditi. Ali su Pale svijetao primjer povratka, nema značajnijih problema u povratku na Sokolac, nikakvih problema u povratku u Rogaticu, Žepu... Za RS je važno da ima progresa zbog zaostataka u ranijim godinama: slažem se sa vama da RS procentualno zaostaje za Federacijom, ali je sustiže, i to je možda jedna vrsta moje poruke.

DANI: Prije neki dan štampa je pisala o diplomatskom skandalu ambasadora BiH u Australiji Radomira Davidovića, koji je u Melbourneu promovirao Načertanije i nastupao kao ambasador RS-a. Kakvi su Vaši stavovi o institucijama BiH?

ŠAROVIĆ: Malo se raspitajte pa ćete vidjeti da po svijetu ima određenih službi, biroa ili konzulata koji djeluju mimo zvaničnog MIP-a BiH i djeluju pod firmom RBiH. Raspitajte se malo u Bruxellesu i u nekim drugim mjestima. Lično, svakog ambasadora smatram ambasadorom BiH pa i gospodina Davidovića, koji je došao iz RS-a, ali on radi za sviju nas, za čitavu BiH i Federaciju, ali i za nas u Banjoj Luci. I Predsjedništvo BiH i sve ostale institucije BiH uvažavam: Predsjedništvo je boravilo ovdje i mislim da su se prijatno osjećali. Mogu da komentarišem da li mi se sviđa ili ne sviđa djelovanje Savjeta ministara, kakva je politička boja tog savjeta, ali to je potpuno nevažno, to je stvar političke borbe. To su legalna i legitimna tijela BiH i potpuno ih poštujem, uvažavam i sarađujem. Suština je da svako radi svoj posao u okviru svojih nadležnosti.

DANI: Hrvatski premijer Ivica Račan je pred odlazak u Pariz komentirao zbivanja u BiH ističući da je Dejtonskom sporazumu potrebna nadogradnja, između ostalog i da se dijelovima SDS-a i HDZ-a da do znanja da je BiH jedina njihova domovina. Šta Vi o tome mislite?

ŠAROVIĆ: Zaista me iznenađuje da jedan takav političar kakav je Račan može tako nešto da izjavi. Račan može da vam se sviđa ili ne, ali on je iz određene političke opcije. I Mirko Šarović je ispred SDS-a i ima svoju publiku, koja je veoma brojna, i vi to morate da uvažavate, a može da vam se ne sviđa. Sve zavisi od izbora i od toga ko će dobiti podršku građana. Bitno je da se bilo koja stranka pridržava određenih standarda, da prihvata pravila igre i kodeks ponašanja. Račan misli da je on pravi demokrata, a ja ne mislim. Kao odgovor na to pitanje: suludo je očekivati da će Dayton mijenjati međunarodna zajednica; Dayton je okvir koji je u prethodnih pet-šest godina dao određene rezultate, zaustavio rat i trasirao određene puteve BiH kao specifične države sa dva entiteta, i to je suština. Sve u budućnosti što se bude mijenjalo, mijenjat ćemo mi, znači: dva entiteta, odnosno tri naroda. Samo voljom naroda ili izabranih predstavnika naroda mi stvari možemo nadograditi, ali pravi uspjeh imat ćemo ne ako se ispune naše želje, jer svako od nas ima svoje želje, nego ako usaglasimo tri volje. To je čarobna formula za BiH: samo ono što se tri naroda dogovore, ima šansu za uspjeh.

DANI: Da li to znači i provođenje odluke o konstitutivnosti na cijelom teritoriju BiH?

ŠAROVIĆ: Svakako, ali odluka konstitutivnosti je odluka Ustavnog suda i ona nije nadogradnja Daytona. Ja mogu da komentarišem kako je do odluke došlo, i to je stvar o kojoj treba da razmišljamo: da li je dobro da u Ustavnom sudu odluke donose glasovi jednog naroda i stranaca? Sutra može da bude obrnuto: da sa strancima i dvoje Srba se donese neka odluka. Samo razmislite o toj pretpostavljenoj situaciji. I ja zato smatram da radi naše budućnosti treba da kažemo da li nam to treba ili ne. Ali, odluka je donijeta i mi smo obavezni da je poštujemo i poštovat ćemo je.

Arhiva Dani
206