ajnovija polemika oko statusa najznačajnijeg čelićkog preduzeća
- Fruteksa, čiji su akteri sindikalci ovog preduzeća i prvi
ljudi općine Čelić, s jedne strane, te rukovodstvo Tuzlanskog
kantona, s druge, potvrđuje da se čuveni čelićki džemovi i
sokovi još uvijek krčme u mafijaškom ambijentu, ukorijenjenom
u doba najveće moći Stranke demokratske akcije.
Pretpostavljajući da su
neregularni vlasnički odnosi u osnovi aktuelne agonije njihovog
preduzeća (plaće mjesecima kasne, u pogonima se sve češće
isključuje struja, prijeti nestašica sirovina), pobunjeni
sindikalci, uz podršku općinskih funkcionera, ultimativno
su zatražili od guvernera Selima Bešlagića da u roku
od deset dana završi poslove oko preregistracije preduzeća.
U suprotnom, upozorili su iz Čelića, radnici Fruteksa će stupiti
u štrajk i zaštitu svojih prava zatražiti od OHR-a.
S neskrivenom ljutnjom
u svom odgovoru, guverner Bešlagić je istakao da je jedina
institucija koja je nadležna za upis promjena u registar Kantonalni
sud, te da on i njegovi saradnici nisu "učestvovali u
malverzacijama koje su se događale u prethodnom periodu i
koje su evidentne."
Bešlagić je također upoznao
potpisnike pomenutog ultimativnog zahtjeva da su kantonalni
čelnici "nastojali potaknuti osnivače preduzeća i ostale
aktere uključene u ovaj postupak (uz čelićki Frigos, pretendenti
za poziciju osnivača Fruteksa su Fabrika duhana Sarajevo i
Cenex) da, zbog nemogućnosti reguliranja međusobnih odnosa
na drugi način, pokretanjem parnice kod nadležnog suda, dođu
do definiranja strukture osnivačkih uloga. Međutim, nismo
to uspjeli postići ni kod jedne zainteresirane strane".
 O
višegodišnjoj nezajažljivoj pljački čelićke sirotinje kroz
čudesni, nikada ozakonjeni suvlasnički aranžman između Cenexa,
FDS-a i Frigosa, pod plaštom Fruteksa i dirigentskim palicama
Timura Numića i Senada Šahinpašića Šaje, Dani
su pisali nekoliko puta. Suština je u tome što klika koja
štiti interese Cenexa ne pristaje na rezultate nekoliko revizija
vlasničke strukture u Čeliću. To je bio glavni razlog smjenjivanja
bivšeg direktora Fruteksa Sulejmana Šadića, s obzirom
da nije htio pristati na skandalozno "izmišljanje"
nepostojećeg Cenexovog kapitala.
Šadić je smijenjen u februaru
prošle godine, nakon brutalne kampanje ljudi u i oko najužeg
vrha SDA, koja je bila začinjena čak i prijetnjama smrću,
uz prešutno odobravanje polovine vlade tadašnjeg premijera
TK-a Bajazita Jašarevića. Od tada je na čelu Fruteksa
Bahrija Agić, koji kroz nelegalno poslovanje, a po
nalogu pomenutih sarajevskih nalogodavaca, vodi Fruteks u
sigurnu propast.
Ma koliko da pomenuti zahtjev
sindikalaca sadrži viška drskosti, koju novouspostavljena
čelna garnitura u TK-u nipošto ne zaslužuje, uočljivo je da
ni oni, nakon početnog entuzijazma u tretmanu "slučaja
Fruteks", nemaju ozbiljnih ideja kako da ga razriješe.
U tom smislu i citirano Bešlagićevo saopćenje za javnost odiše
nedopustivom bespomoćnošću kantonalnih čelnika u vezi sa prevazilaženjem
anarhije i pljačke u preduzeću koje je od kantonalnog značaja.
Nezvanično smo došli do
informacija (koje, zbog prekomotnog spajanja vikenda i prazničnih
dana od strane kantonalne administracije, nismo uspjeli provjeriti)
da je ministru za poljoprivredu TK-a, Tomi Babiću,
kada je pokušao dokučiti namjere Cenexa u vezi sa Fruteksom,
arogantno rečeno: "Ako hoćeš da jedeš - izvoli, a
zbog svega drugog možeš ići odmah odakle si došao. Dok je
nama Bahrije Agića, ono je naše 50 posto."
Još veće razočaranje je
kantonalnim čelnicima donio susret sa direktorom FDS-a Šefikom
Lojom. Navodno im je Lojo rekao da se on toliko plaši
mafije da bi najradije digao ruke od Fruteksa, bez obzira
na sva ulaganja. Međutim, sve to amnestira rukovodstvo TK-a
od obaveze da najekspeditivnije porade na rješenju ključnih
problema u najvećem čelićkom kolektivu. Naravno, ne za deset
dana.
U tom kontekstu postavlja
se i pitanje zašto MUP TK-a kao najvišu državnu tajnu čuva
rezultate svoje višemjesečne istrage u i oko Fruteksa. Pouzdano
znamo da su oni isljeđivali veći broj aktera ovog slučaja.
Zbog čega MUP vrši istrage, sindikalci pišu protestne note,
a kantonalni čelnici javno oplakuju i nemoćno osuđuju nadležnost
tužilaca i sudija? Prema posljednjim informacijama iz Čelića,
Bahrija Agić i njegovi sarajevski šefovi imaju plan da u narednih
mjesec-dva potroše preostale zalihe poluproizvoda, koje se
procjenjuju na oko 2.000 tona. S obzirom da se nove sirovine
ne obezbjeđuju, nakon pomentog roka mogao bi se staviti ključ
u Fruteksovu bravu.
Hoće li iko imati autoriteta
i snage da obezbijedi registriranje Fruteksa prema validnim
revizorskim nalazima, smijeni nelegalnu upravu i spriječi
definitivno zatvaranje privredne perspektive čelićkog kraja?
Ili bolje rečeno: smije li iko nadležan staviti do znanja
Timuru, Šaji i Aliji Delimustafiću da u Fruteksu nema
onoliko koliko bi oni htjeli da ima?
Sudije produžavaju Fruteksijadu |
|
U težnji da dokaže
da je na nezakonit način smijenjen, bivši direktor Fruteksa
Sulejman Šadić pokrenuo je protiv poslovodstva ovog
kolektiva upravni spor pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
On je sudu priložio kopiju autentičnog statuta preduzeća,
prema kojem direktora postavljaju i razrješavaju dioničari,
pa se stoga prilikom njegove smjene morala zatražiti
saglasnost osamdeset radnika koji se krajem rata pojavljuju
kao osnivači Frigosa. Ispostavilo se da su Timur Numić
i Šaja, uz pomoć predsjednika nelegalnog upravnog odbora
Muhameda Šadića, falsifikovali statut, dajući nadležost
Upravnom odboru oko postavljanja i smjene direktora.
Začuđujuće je da
je sutkinji Kantonalnog suda trebalo pola godine da
obezbijedi originalni statut iz Registracionog suda,
koji se nalazi u istoj zgradi. Onda ona taj predmet
ustupa svojoj koleginici, da bi ga ova, nakon nekoliko
mjeseci "proučavanja", ponovo vratila. I tako
unedogled. I ovdje je moguće prepoznati uobičajeni rukopis
"fruteksijade", u kojoj i sudovi daju svoj
doprinos agoniji čelićkog giganta.
|
Arhiva Dani
204
|
