Ljubiša Marković, načelnik sarajevske Općine Centar, jedan je od tri SDP-ove lokalne uzdanice. Pored Damira Hadžića, načelnika Općine Novi Grad, te Željka Komšića, načelnika Općine Novo Sarajevo, i Marković je, nakon zaposjedanja debele i mehke fotelje prvog čovjeka, najavio žestoko obračunavanje sa viškom radnika u svojoj općini. Ili reorganizaciju, kako je to moderno reći ovih dana, što u ovom momentu ne pada na pamet načelnicima Hadžiću i Komšiću.

Marković pak kreće u ofanzivu koju ocjenjuje kao "dobar općinski potez", a kojom je 59 radnika proglašeno viškom.

Načelnik Marković je 15. januara 2001. donio Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji jedinstvenog općinskog organa uprave i ostalih službi Općine Centar Sarajevo. Za razliku od ranijeg, koji predviđa 308 zaposlenih u Općini, ovaj pravilnik precizira posao za 230 ljudi. Uz konstataciju da Općina Centar nikada nije imala 308 zaposlenih, zaključak je da 59 radnika mora otići. U Općini Centar od tog trenutka nastupila je panika među radnicima pomiješana sa strahom od neizvjesnosti. No, nade u povratak na posao definitivno nema. Spisak sa 59 radnika koji su višak javno je objavljen i, sudeći po raspoloženju prvog čovjeka Općine, ništa drugo ne dolazi u obzir osim odlaska.

Ne pominji imena Ipak, Marković je ispunio zakonom predviđenu obavezu: 22. februara, uz konsultaciju sa Sindikalnom organizacijom, donio je Program zbrinjavanja viška službenika i namještenika. Neraspoređeni radnici (nemoj samo pominjati imena!) tvrde kako to Markoviću i nije bilo teško uraditi s obzirom na odanost prvog sindikalca Senada Ridžala, "kojem je više stalo do svoje stolice nego do pravde". Programom zbrinjavanja precizirani su broj i kategorija viška zaposlenih, mjere pomoći za njihovo zbrinjavanje nalaženjem novog posla, mjere prekvalifikacije i provođenje programa. Na osnovu ovog programa, Safeti Rađo je Općina Centar našla posao trgovca u jednoj privatnoj trgovini. Bolesna žena bi morala raditi 10 sati dnevno, uz obavezu nosanja gajbi ove i one vrste. Njene 32 godine radnog iskustva zgažene su i zanemarene, kao i činjenica da se otpušta sa posla četiri godine prije redovnog penzionisanja.

Safeta je, šezdestih godina prošlog vijeka, završila u Sarajevu višu trgovačku školu. Dugi niz godina vodila je poslove šefa subotičke poslovnice u BiH. Agresija je zatiče na Grbavici. Maltretiranu, ispaćenu i izgladnjelu, Crveni je krst uspijeva 11. marta 1993. razmijeniti. Završava u sarajevskoj ratnoj bolnici. Nakon niza operacija i tretmana, 1995. postaje radnik u Općini Centar, prvo kao sekretarica, a kasnije u personalnoj službi. U međuvremenu je položila stručne ispite i uspjela se prekvalificirati. Ova žena slabog i krhkog zdravlja, sa 32 godine radnog staža, 15. marta 2001, naočigled radnih kolega u Općini, pada u nesvijest. Zahvaljujući brzoj ljekarskoj intervenciji, Safeta se povratila od šoka, ali ne i od spoznaje da mora otići sa posla. Njeni prijatelji tvrde da je Miro Lazović, predsjednik Skupštine Sarajevskog kantona, na nedavnom sastanku općinskog SDP-a vikao na Ljubišu Markovića tražeći od njega da Safetu ostavi na poslu i da pažljivije donosi svoje odluke. Safeta odbija da priča: "Još sebi nisam došla. Pa ja sam obučavala ljude u Općini koji su ostali." Općina je odaslala zahtjeve na blizu 100 adresa u gradu, tražeći, ili preciznije, nudeći kao roblje svoje radnike a kako bi ih se što brže i jednostavnije riješila. Teloptic d.o.o. spreman je zaposliti sedmero ljudi. Pomoćnik općinskog načelnika, ratni pomoćnik ministra MUP-a Željko Varunek, za kojeg neraspoređeni radnici tvrde da je glavni načelnikov adut u reorganizaciji, informirao je 27. aprila svoga šefa kako su Samir Mekić, Mirela Hadžović, Kemal Sinanović, Enisa Brahović, Anisa Brahović, Safeta Rađo i Ivanka Dragun odbili da se zaposle, da konkurišu ili se jave na razgovor u vezi sa zaposlenjem. "S obzirom da sam zasnovala radni odnos u državnom organu, te da ispunjavam sve uslove - IV stepen SSS, položen stručni ispit i sedam godina radnog staža, spremna sam i dalje raditi na sličnim poslovima u državnim organima", navodi u pismu upućenom Izvršnom odboru Sindikata i načelniku Markoviću radnica Enisa Brahović. Jedna od mjera koje bi trebale doprinijeti bržem zapošljavanju viška radnika jeste popust na kupovinu općinskog poslovnog prostora. Budući vlasnik, ili sadašnji, po principu preče kupnje, ukoliko zaposli jednog radnika sa Markovićeve liste neraspoređenih, ostvarit će popust na kupovinu od 30.000 KM. Prostom računicom: vlasnik prostora će, na osnovu ove "privilegije" za obećana četiri radnika koja će zaposliti, dobiti poslovni prostor besplatno.

Isti rat - dva aršina Ljubiša Marković je, mora se priznati, dosljedno profesionalno sproveo reorganizaciju tražeći stručno mišljenje Ministarstva pravde i uprave Kantona Sarajevo i Samostalnog sindikata službenih organa uprave i sudske vlasti u FBiH. Ministarstvo pravde je 22. februara 2001. izvijestilo načelnika kako je sve urađeno u skladu sa pravdom i zakonom. Potpisnik akta je ministar Samir Silajdžić, što otklanja i posljednju packu s načelnikove savjesti i pravda njegovo bodovanje po stručnoj spremi na osnovu posljednjeg rješenja o raspoređivanju, a ne po stručnoj spremi koju su radnici imali ili u međuvremenu stekli. Što u praksi znači da je naprosto legalizirano ignoriranje stručne spreme, prekvalifikacije ili položenog stručnog ispita ako ih nema u prethodnom rješenju. Tako su posao izgubile Fikreta Podrug i Sabiha Smajić, obje studentice Pravnog fakulteta, ali i radnice koje su se vremenom doškolovavale i na čiji rad, bar tako piše u njihovim personalnim kartonima, nema primjedbi?!

Nihad Gušo, predsjednik Samostalnog sindikata službenika na nivou FBiH, zaključio je: "Liste priorioteta koje je donio načelnik Općine Centar za rješavanje radno-pravnog statusa službenika i namještenika Općine Centar, po novousvojenom Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizacija radnih mjesta u službama Općine Centar, urađene su u skladu sa članom 10. važećeg Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH." Međutim, Gušo sugerira da se vodi računa o eventualnim slučajevima ukoliko bi bez posla ostali bračni drugovi. Takvih primjera nema. Ali ima primjera poput Safete Rađo, koja živi samo od svoje plaće.

Ili, još drastičnijih: Bisera Alić je identičnog imovinskog stanja kao Safeta, a rješenje o neraspoređenosti uručeno joj je na godišnjicu stradanja njenog jedinog djeteta. Biserin je sin prošle godine poginuo od zaostalih mina i, da ironija bude kompletna - lokacija minskog polja pripada upravo Općini Centar.

Višak je i Hamed Sućeska, koji pored četveročlanog domaćinstva i VSS ima 23 godine radnog staža. Posao negdje drugdje mora tražiti i Muhamed Pašić sa 32 godine radnog staža, ali i Aiša Domić, upravni tehničar sa 17 godina radnog iskustva. I tako dalje.

Kriteriji za iskazivanje prestanka potrebe za službenicima organa uprave i sudske vlasti u FBiH su neumoljivi i istovremeno nelogični. Prema njima, prilikom rangiranja, zaposleni su za svaku godinu ratnog staža provedenog u vojsci dobijali 10 bodova. Radnici koji su tokom agresije na BiH imali radnu obavezu i uspijevali pod kišom granata redovno dolaziti na posao, nemaju pravo na ovih 10 bodova. A to su u slučaju ove općine uglavnom žene. I još zanimljivije i tragičnije: ovaj kriterij ne daje nikakvu prednost osobama koje su u ratu nekog izgubile. Da ne bude zabune, kriterij proizilazi iz Kolektivnog ugovora koji je uredno objavljen u Službenom listu BiH 24. juna 2000. i ne ide na dušu načelniku Markoviću.

Općinskom sudu u Sarajevu je 25 nezadovoljnih radnika podnijelo kolektivnu tužbu protiv Općine Centar i njenog načelnika. Sudbina tužbe je nejasna, ali je očito da će morati biti proširena. Jer, za svoje postupke Marković uporište nalazi u Odluci Vlade Sarajevskog kantona od 24. februara 2000, kojom su svi rukovodioci kantonalnih organa i općinski načelnici zaduženi da preispitaju Pravilnike o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji a sa stanovišta racionalizacije. Pri tome treba nastojati da se posebno smanji broj namještenika i službenika raspoređenih na poslove za koje je propisana srednja stručna sprema. Sud će na kraju dati svoje mišljenje, a do tada revnosni radnici koji su višak obilazit će pragove općine, bolnice i suda - tražeći razumijevanje, liječeći se i očekujući pravdu.

Ljubiša Marković, načelnik

Ja donosim pravilnik

DANI: Gospodine Markoviću, neraspoređeni radnici tvrde da ih tjerate s posla da biste oslobodili radna mjesta svojim kadrovima? MARKOVIĆ: Razumijem nezadovoljstvo službenika. Oni su ostali neraspoređeni, međutim, ja očekujem da svoje nezadovoljstvo iskazuju na korektan način i prije svega baratanjem sa relevantnim podacima. Iako je to bolno, to se mora uraditi. Mi smo u prednosti jer smo prvi krenuli sa reorganizacijom i jer smo pokrenuli širu akciju zbrinjavanja ovih ljudi. Mi smo u odluci o prodaji poslovnih prostora predvidjeli spuštanje cijene za svakog novozaposlenog radnika ako je naš neraspoređeni službenik, obratili smo se i organima uprave na nivou Kantona i u četiri gradske općine sa zahtjevom za zbrinjavanje naših službenika, a uputili smo i zahtjeve u blizu 85 privrednih kolektiva koji koriste poslovne prostore Općine. I u potpunosti sam zadovoljan njihovim pozitivnim odnosom prema našem zahtjevu. Zaista se trudimo da niko ne ostane na ulici. Rekao sam im: nemojte uzaludno trošiti energiju da ostanete u Općini. Mi želimo da im nađemo posao, i na dobrom smo putu da to i uradimo. Nažalost, mnogi od njih sebe vide samo u Općini. Kada se ima u vidu kvalifikacija tih ljudi i njihove struke: trgovac, električar, metalostrugar, tjesteninar, onda je jednostavno upitno kako napraviti efikasnu administraciju sa takvim profilom. DANI: Ko je sačinio novi pravilinik? MARKOVIĆ: Ja, uz angažovanje radnika iz opće uprave i mog pomoćnika, te apsolutnu saradnju sa Sindikatom. Po zakonu, ja donosim taj pravilnik, a koje službe su uključene u taj posao, manje je važno u odnosu na stav Sindikata. A ja sam odgovorio na primjedbe, ali i na prijedloge Sindikata: istakao listu prioriteta na oglasnu ploču i pružio šansu da se ljudi žale ukoliko zaključe da nisu dobro bodovani. I tek nakon toga se prišlo racionalizaciji. DANI: Otpuštanje pravdate racionalizacijom, ali ste istovremeno raspisali konkurs za novih 30 radnika. MARKOVIĆ: Po pravilniku koji sam naslijedio, u ovoj općini bilo je predviđeno 308 radnih mjesta. Zatekao sam 284 zaposlena, a trenutno radi nas 263. Razlika od broja 308 se uglavnom odnosi na radna mjesta koja potražuju visoku stručnu spremu i koja uglavnom nisu popunjavana. Na tim poslovima radili su ljudi sa višom, a često i srednjom stručnom spremom: šefovi dva odsjeka imaju samo srednju iako je predviđena visoka stručna sprema. Dosljednom primjenom zakona mi smo za te upražnjene poslove dali oglas jer želimo da pokažemo kako je ovaj novi pravilnik bolji za korisnike naših usluga. DANI: Jeste li već zaposlili nove radnike i da li je među njima ijedan vojvoda iz Vojske RS? MARKOVIĆ: Za 35 upražnjenih mjesta konkurs smo raspisali prije mjesec dana. I što je najvažnije, vršimo prijem onih kadrova i one struke kojih nema među ovih 60 radnika koji su višak. Ti novi ljudi će svojim kvalitetom i idejama poboljšati rad općinske administracije. A nema nikakvog vojvode.

Arhiva Dani
204