| |
Kada sam, negdje krajem
oktobra 1992. godine, intervjuirajući Mustafu Pamuka,
tada predsjednika sarajevskog okruga, upitala ko je u Strossmayerovoj
i oko Katedrale uselio i obdario poslovnim prostorima tadašnje
ratne komandante - Ramiza Delalića, rahmetli Muju
Zulića, Pušku... slavodobitno je odgovorio: "Ja",
objašnjavajući kako to sve treba da imaju komandanti. I nimalo
nije bio pogođen opaskom da su partizani prvo dobili rat,
pa onda dijelili vlast i čast i slast, za razliku od već tada
prisutnog obrnutog trenda u Stranci demokratske akcije po
kojem je podjela slasti i časti bila prioritet, a oslobađanje
stanova modni hit. Uostalom, i sam se Pamuk uselio u komšiluk
Bakira Izetbegovića, koji je tih ratnih godina živio
s ocem na Višnjiku.
Ove priče o stanovima
i zaslugama sjetila sam se prije neki dan, dok mi je jedan
visoki funkcioner SDP-a objašnjavao kako je Alijansa upala
u ćorsokak unutar Sarajevskog kantona, a sve zarad Bakira
Izetbegovića i njegove direktorske fotelje u Zavodu za izgradnju
kantona. Stranačke su kadrovske sesije postale ober mučne,
jer se redovno zaustave rečenicom: "U Bakira ne diraj,
rekao Haris!" Kako se Silajdžić, u vrijeme
ove priče, još nalazio u Turskoj, odakle se čak ponosio svojim
nemiješanjem u kadrovsku politiku Stranke za BiH, i sama osumnjičih
Beriza Belkića za autorstvo nad ovakvom zapoviješću.
"Niti sam kada bio blizak porodici Izetbegović, niti
sam tražio tako nešto", kategoričan je bio član Predsjedništva
BiH, odbacujući čak i učešće u posljednjim razgovorima o kadrovskoj
politici u Kantonu. No, i Belkiću je jasno da se čak i stranci
ibrete količinom kontinuiteta koju Pamuk gaji u svojoj
nahiji. Ključna je formula stambena, zna to i međunarodna
zajednica, duboko svjesna svih marifetluka kojima su esdeaovci
na vlasti prije svega čuvali sebe, udomljavali odane i podobne
i ucjenjivali ili deložirali ostale.
Čarobni štapić već se godinama
čuva na relaciji Uprava za stambena pitanja - Zavod za izgradnju
Kantona. Da je gospođa Čelebija Arifhodžić rada promijeniti
orijentaciju i presvući se u demokratu SBiH provenijencije,
Dani su već pisali, a i ne bi bila prva koja je to
učinila za dobrobit vlastite funkcije. Što se Izetbegovića
Sina tiče, njemu samo ostaje podsjećanje na prošlost Stranke
za BiH, koja se ionako isprofilisala iz SDA. A i komšiluk
je u Sarajevu vazda bio na cijeni.
I da ne griješim dušu:
niko se u ovom gradu danas ne može zakleti da će ova Pamukova
dobitna kombinacija upaliti. Između ostalog i zato što SDP
gubi strpljenje jer ne kani dovijeka čekati na uvođenje reda
u podobnu stambenu politiku, pa njegovi pregovarači više nisu
sigurni ni da će pristati da SBiH da kadar za mjesto direktora
Zavoda. A i ne mili im se više ideja da čuvari kontinuiteta
ostanu u istoj halki. Što se Mustafe Pamuka tiče, morat će,
izgleda, promijeniti radne navike. Ne, ne mislim na produženo
radno vrijeme ili ukidanje redovnih predvečernjih šetnji gradom.
Ako uistinu želi da sačuva svoj imidž čovjeka i političara
koji je umio prepoznati trenutak kada je postalo pitanje dobrog
odgoja distanciranje od politike SDA, vrijeme je da shvati
kako je upravo sada došao čas obračuna i sa vlastitom prošlošću.
Pa makar i nauštrb starog komšiluka ili nekog novog, zasluženog
stana.
|
|
