DANI: Bili ste minulih dana na konsultacijama u Londonu. Koju poruku donosite iz Foreign Officea u Sarajevo?

HAND: Poruka je da Velika Britanija ostaje kao i do sada angažirana u Bosni i Hercegovini. To se odnosi i na civilni aspekt kao i kroz Ured Visokog predstavnika. Naši ljudi u Ministarstvu odbrane su također odlučni da se nastavi prisustvo naših trupa u okviru SFOR-a kako bi se riješili problemi ove države.

DANI: Da li to znači da strateška pozicija Vaše zemlje ostaje nepromijenjena u odnosu na našu zemlju i u odnosu na region?

HAND: Na regionalnom planu postoji opredijeljenost da se izbjegnu bilo kakve promjene granica. Zato je Robin Cook boravio u Podgorici i u Prištini odmah nakon izbora u Crnoj Gori. Mislim da je on vrlo jasno izrazio pozicije Velike Britanije. Želimo da ovaj region pronađe evropsko rješenje za svoje probleme, što znači unutar Evrope, ali će to biti vrlo otežano ukoliko dođe do bilo kakve promjene granica. Zbog toga smo odlučni da učinimo sve što je u našoj moći da se to ne desi. Ovo se odnosi i na BiH kao i na ostale dijelove regiona.

DANI: Želite kazati da opcija promjena granica više ne postoji u ozbiljnim političkim krugovima u Evropi?

HAND: U zapadnoj Evropi jasno je riješeno da nema promjene granica ni pod kakvim okolnostima, niti putem pregovora, niti putem nasilnih akcija. To bi donijelo samo nove probleme.

DANI: Pa ipak, s vremena na vrijeme uporno se otvara ovo pitanje intervencijama poput onih u New York Timesu, istupima lorda Owena ili na slične načine?

HAND: Dovoljno se osjećam Bosancem da bih podijelio ta vaša osjećanja. Mislim da se tu radi o nestrpljenju. Narodi koji ne žive u ovim krajevima ponekad misle da bi se radikalnim potezima moglo doći do rješenja, ali to je potpuno krivo. Jedino što može polučiti rezultate jeste kontinuirani ozbiljan rad Bosanaca i njihovih međunarodnih prijatelja kako bi se poboljšala situacija. Ako uzmemo za primjer krizu sa HDZ-om, vidjet ćemo da se izlaz i iz te situacije zasniva na strpljenju, dijalogu i, konačno, postizanju zajedničkog dogovora. Iskreno mislim da se takvi problemi ne mogu rješavati konfrontacijama.

DANI: Često se, ipak, stiče utisak da Evropa nema jasnu, dugoročnu i potpuno konzistentnu politiku i strategiju u vezi sa ovim regionom. Šta Vi o tome mislite?

HAND: Stvari se više ne događaju tako. Na taj način se moglo raditi ranije. Ono što se danas dešava jeste da su svaka država i svaki region odgovorni za svoju sudbinu. Stvari se kreću, provode se izbori, ljudi dolaze i odlaze, situacija se mijenja. Ono što mi možemo jeste da kroz razmjenu mišljenja, kroz Kontakt-grupu, zajedničko djelovanje, vidimo šta možemo učiniti. Treba reći da su i naše zemlje napustile nekadašnju aroganciju koja bi nas upućivala da mislimo kako i u tako malim državama kao BiH možemo da učinimo ono što prvenstveno mi želimo. Mi možemo samo podržavati određene pozitivne trendove.

DANI: Vaši vojnici su učestvovali u operaciji u Mostaru početkom aprila. Podijeljene su ocjene o uspjehu te operacije. Da li ste Vi zadovoljni onim što je učinjeno?

HAND: To što se desilo moralo je da se desi, možda i ne prvenstveno zbog informacija koje su se mogle naći u dokumentaciji Hercegovačke banke, nego zbog toga što je postalo jasno da se mora ponovo uspostaviti red u Mostaru. Tvrdolinijaši koji su stajali iza potpuno neprihvatljivih nelegalnosti morali su dobiti poruku da postoji određena snaga koja drži stvari u svojim rukama i ja mogu samo pohvaliti komandu SFOR-a i njihove vojnike koji su učestvovali u akciji.

DANI: Postoje informacije koje navode na to da operacija nije bila baš uzorno izvedena. U vezi s tim čuje se da je bilo i uzajamnih optužbi među predstavnicima različitih zemalja ovdje.

HAND: Mislim da komandanti SFOR-a nisu baš apsolutno sretni zbog rezultata operacije od šestog aprila, tako da je bila potrebna korekcija koju su i poduzeli. Inače, za glavninu vašeg pitanja vjerovatno je prava adresa general Dodson.

DANI: Šta je, gledano iz današnje perspektive, budućnost tvrdolinijaša i njihovog koncepta u Hercegovini? Njihova imena su dobro poznata, a oni su još uvijek tamo gdje su i nastavljaju sa djelovanjem.

HAND: Oni ovo neće voljeti, ali potpuno sam uvjeren da je jedini način da se iz ovoga izađe povratak u demokratske strukture države. Ne treba zaboraviti da u ovom trenutku članovi HDZ-a ne vrše svoju dužnost izabranih predstavnika. Oni neće uspjeti u ustanovljenju samouprave, neće ostvariti treći entitet. Dakle, neće uspjeti u onome što je jasno da žele, a to je da zaštite organizirani kriminalni interes. Ne mislim da je Hrvatima posebno teško da shvate da ti interesi nemaju ništa zajedničko sa dobrobiti hrvatskog naroda.

DANI: Šta mislite o ulozi Crkve u pomenutim zbivanjima u Hercegovini i o njenom djelovanju na političkom terenu tamo?

HAND: Nisam imao kontakte sa crkvenim liderima u Hercegovini, ali razgovaram sa kardinalom Puljićem, koji, kao inteligentan čovjek, shvata opasnost u kojoj se nalaze ljudi poput biskupa Perića. Biskup vrlo tvrdokorno zastupa liniju koja je protiv zakona, protiv pravne države. Smatram da to ne može biti pobjednička strategija za Katoličku crkvu u ovoj ili bilo kojoj državi.

DANI: Neposredno prije zbivanja u Hercegovačkoj banci bili ste u Mostaru i sreli se sa Nevenom Tomićem. Tada ste mu dali podršku. Šta mislite o njegovoj poziciji danas, o tome hoće li politički preživjeti?

HAND: Ja imam veliko poštovanje prema političkoj umješnosti Nevena Tomića. Mislim da i mnogi u HDZ-u smatraju da je on vrlo vrijedan elemenat u njihovoj partiji jer ima veoma jasna stajališta po mnogim pitanjima i nije zainteresiran za ekstremističke akcije. Mi sada ulazimo u fazu u kojoj će neka vrsta dijaloga sa njima biti uspostavljena i sigurno je da će doći do neke vrste ponovnog razumijevanja između Hrvata i ostalog dijela Federacije. Tomić može tu igrati važnu ulogu i HDZ treba biti zahvalan što je on još uvijek u njihovim redovima, a ne da bude nezadovoljan njime.

DANI: Čini se da ste uvjereni kako će se situacija u Hercegovini bitno promijeniti u dogledno vrijeme?

HAND: Vjerujem da ta situacija može biti mnogo bolja: ovo što se sada dešava veoma je štetno za sve, posebno za ekonomiju i investicije, ona onemogućava vladu da se suoči sa ekonomskim problemima koji se moraju riješiti. Konačno, to onemogućava sve nas u izgradnji BiH, a istovremeno stvara prostor SDS-u da pravi svoje sitne planove za imaginarnu "veliku Srbiju". Pošto se tome ne posvećuje dovoljno pažnje, to kod njih stvara uvjerenje da ti njihovi sitni planovi imaju veze sa realnošću.

DANI: Da li ste zabrinuti situacijom u Republici Srpskoj? Kako ocjenjujete stanje tamo poslije izbora i velikih obećanja premijera Ivanića?

HAND: Mnogo sam zabrinutiji situacijom u Republici Srpskoj nego stanjem u Hercegovini. Problem u Hercegovini je problem kriminala i sa time se može lakše izaći na kraj, a čak i u onom dijelu gdje se govori o pravima hrvatskog naroda, i to se može riješiti. U Republici Sr-pskoj, međutim, još uvijek postoje vjerovanja da je sve ovo što danas imamo privremeno i da, po njihovom, postoji bolje rješenje. Njima kao da nije dovoljno da pogledaju na karte i da shvate da je to potpuno nemoguće. Republika Srpska je praktično podijeljena na dva dijela, pa čak i ako bi nešto teorijski bilo moguće učiniti sa istočnim dijelom, šta da se radi sa zapadnim. To je sve nemoguće i iluzorno. Ideja o promjenama u tom smislu politički je nemoguća, zapravo ne samo politički nego i fizički. Nažalost, mislim da političko rukovodsto u RS-u to ne razumije i pretpostavljam da im se dopada ono što vide gledajući Crnu Goru, Makedoniju i Kosovo, jer tu se radi o problemima iz kojih "možda može doći do novih povezivanja". Kada sada govorim o ovome, to može podsjećati na vrijeme iz ž91. i ž92, samo što je danas situacija bitno drugačija. Danas niko više ne želi da ratuje.

DANI: Vjerujete li da je ovo o čemu govorite rezultat samo "domaće pameti" ili impulsi za ovakva razmišljanja dolaze još uvijek i iz Beograda?

HAND: I sami znate da je predsjednik Koštunica uvijek ostavljao dojam čovjeka koji vjeruje u srpski nacionalizam kao pokretačku snagu i u tome izgleda da je intelektualno blizak pozicijama SDS-a. Ne vjerujem, ujedno, da mnogo njegovih kolega ima isti taj pogled. Oni su mnogo pragmatičniji. Mislim da vođe u Beogradu moraju shvatiti da SDS ne predstavlja budućnost Republike Srpske. Naprotiv, on predstavlja njihovu prošlost. SDS je neka vrsta bosanskog Miloševića. Ne želim govoriti ko lično može inkarnirati takvu realnost, to nije važno, ali SDS je bliži njegovim idejama nego bilo ko drugi u BiH.

DANI: Ne znam da li više u ovom kontekstu uopće treba pominjati Karadžića, Mladića i njihovo hapšenje. Ironično kazano, ta priča počinje pomalo da liči na vic.

HAND: Ako je to vic, onda je to krajnje crn humor. Veoma se nadam da će Karadžić konačno biti uhapšen. Postoji odlučnost među državama NATO-a da ga uhvate i dovedu u Haag. Slučaj Mladića je nešto teži. On je, kao što je poznato, u Beogradu, a tamošnje vlasti treba da shvate da ga moraju predati Haagu. Karadžić nije pod njihovom vlašću, ali i dalje sam optimista jer držim da dok ta dvojica ne odu u Haag, rat još nije u potpunosti završen.

DANI: Da li vjerujete u tezu da je problem njihovog hapšenja tehnički a ne politički, kako to tvrde mnogi politički i vojni krugovi u inostranstvu?

HAND: Postoji politička volja da se oni uhvate i sada više ostaje pitanje preciznih informacija gdje su u kom času, jer samo glasina da je Karadžić bio u nekom selu u određeno vrijeme nije posebno korisna. Nama su potrebne preciznije informacije o njegovom boravištu kako bi se nešto moglo učiniti. Nažalost, izgleda da ima dosta ljudi koji iskazuju simpatije za njega u krajevima u kojima on navodno boravi.

DANI: Pratite pomno ovo što se dešava na unutrašnjoj političkoj sceni. Kako komentarišete prve poteze nove vlade i Alijanse?

HAND: U svakom slučaju nisam očekivao čuda ni promjene preko noći. Veliki broj ljudi koji su sada na pozicijama u okviru Alijanse nemaju iskustva u tim poslovima, ali moram izraziti zabrinutost činjenicom da ekonomski segment nije dobio dovoljno pažnje. Mislim da se nije tako teško riješiti starih komunističkih zakona koji sprečavaju promjenu ekonomske situacije, negativni su za investicije. U najmanju ruku, to je nešto što sam očekivao da će biti mnogo energičnije mijenjano jer bez toga nema napretka. Alijansa mora rezultatima uvjeriti stanovništvo da su oni ti koji treba da upravljaju zemljom, inače neće biti ponovno izabrani na narednim izborima. Oni to moraju shvatiti i mislim da moraju biti mnogo aktivniji.

DANI: Korupcija je bila glavna medijska i politička tema prije izbora. Očekivalo se otvaranje mnogih dosjea o kriminalu. Toga za sada još uvijek nema, a svi se utrkuju da kažu kako "revanšizma neće biti". Da li je u pitanju zaustavljanje procesa borbe protiv kriminala?

"Mislim da se nije tako teško riješiti starih komunističkih zakona koji sprečavaju promjenu ekonomske situacije, negativni su za investicije. U najmanju ruku, to je nešto što sam očekivao da će biti mnogo energičnije mijenjano jer bez toga nema napretka"

HAND: Ipak se ponešto dešava. Pojedini slučajevi su već pokrenuti protiv ljudi koji su bili dio bivše vlade. Mislim da je posebno važno da se dokazi javno iznesu, jer obični građanin mora vidjeti o čemu se radi i šta se dešavalo. Ljudi poput mene mogu možda i iz sitnica i parcijalnih vijesti otkriti šta se dešavalo, ali obični građani moraju vidjeti dokaze. Naravno da je besmisleno organizirati lov na vještice protiv bivše vlade, ali je očigledno da ima ljudi koji su bili umiješani u kriminalne radnje. Vrlo se dobro sjećam da mi je bivši ministar Čović govorio kako je teško živjeti sa platom koja je iznosila 1.360 DM i siguran sam da je bio u pravu, ali toliko sam bio zatečen tim komentarom da nisam uopće uspio da odreagiram.

DANI: Vratimo se pred kraj regionu. Evropske zemlje su odlučne da spriječe Đukanovića da odvoji Crnu Goru od Srbije. On ipak najavljuje referendum i otcjepljenje. Kakav će biti odgovor Zapada njemu u tom slučaju?

HAND: Ta poruka mu je već prenesena. Zapadne vlade su vrlo nedvosmisleno rekle Đukanoviću šta je ulog u ovoj čitavoj situaciji. Ukoliko bi velika većina stanovništva u Crnoj Gori, koja uključuje i etničke Srbe, bila za izdvajanje, u tom slučaju bi međunarodna zajednica takvu odluku morala prihvatiti. Ali, ja ne vidim pokazatelje koji ukazuju na postojanje takve većine. Ono što vidim jeste da postoji jasna većina onih što žele bolje uređene odnose između Srbije i Crne Gore, aranžman koji bi omogućio da Crna Gora bude organizirana onako kako to želi, ali smatram da ne bi bila dobra odluka da gospodin Đukanović ide preko onoga što mu sugerira izražena volja naroda. U protivnom, naći će se u poteškoćama i Evropska unija sigurno neće prihvatiti pokušaj da se brojevi protumače na način kako oni to ne govore.

DANI: Vjerujete li da bi izdvajanje Crne Gore iz SR Jugoslavije imalo lančane posljedice na stanje u regionu?

HAND: Sasvim je sigurno da se sve što se dešava na Balkanu odražava na cjelokupni region. To je važno i kada gledate na krizu sa HDZ-om, kada gledate na krizu u RS-u i na sve druge regionalne probleme. Mislim da bi nezavisnost Crne Gore sadržavala potencijal destabilizacije Balkana. Bio bi to naboj koji bi mogao ponovo da nas uvede u konflikt. Ne vjerujem u rat ili u konflikt u kome ne bi bilo mjesta za prihvatljiv politički kompromis. Ne bih želio da se ponovo nađem u takvoj situaciji. Zbog toga je Evropska unija apsolutno uvjerena da granice moraju ostati kakve su sada i da oni koji žive u okviru tih granica moraju dobiti prostor za život, politički i ekonomski, kako bi se region mogao razvijati. Naravno, pri tome imajući stalno u vidu da je budućnost ovog regiona u Evropskoj uniji. Samo, kako ćemo tamo stići ako se ljudi neprestano sukobljavaju.

Arhiva Dani
204