Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 204

04.
Maj
2001.


Arhiva Dani
204


SULEJMAN GARIB

ISLAMSKA ZAJEDNICA BiH

FAHRUDIN RIZVANBEGOVIĆ

PTT BiH

VLADA REPUBLIKE SRPSKE

VINKO PULJIĆ

SEFER HALILOVIĆ
NARODNO POZORIŠTE SARAJEVO

Garib u čipkanim gaćama

SULEJMAN GARIB

Ministri nekadašnje Bičakčić-Čovićeve Vlade naprosto se utrkuju koji će prije dospjeti na naslovne stranice novina. Neki su samo rasipali pare, neki su ih trpali po džepovima, više tuđim nego vlastitim, a neki su od ovih, državnih para, kupovali i gaće. I to ne bilo kakve, nego čipkane i plišane. Neko bi pomislio da su ministri toliko radili da su i gaće poderali. Međutim, i najperverznijem umu teško je zamisliti bivšeg ministra socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica Sulejmana Gariba u plišanim gaćicama. Još teže u čipkanim. Logika nalaže onda da je neko od njegovih suradnika ili suradnica potrošio najvažniji odjevni predmet izgarajući od vraćanja prognanika. No ni to nije vjerovatno. Vjerovatnije je da je agilni ministar, mislivši na armiju beskućnika i izbjeglih, naručivao odijela, košulje, spavaćice, grudnjake… koje je vjerovatno planirao podijeliti ubogim stanovnicima šatorskih naselja, ali eto, vlast se prebrzo promijenila i ministar ostade ruku punih najfinijih tekstilnih proizvoda. I onda veli da ih podijelimo, da se ne baci… Bilo kako bilo, službenici Garibovog ministarstva za socijalna pitanja dokazali su se bezbroj puta kada je trebalo, na čelu sa ministrom, sjesti u kamion i zapucati u neku nedođiju u Republici Srpskoj kako bi uručili frišak crijep za prognanike, pa zato ne treba cjepidlačiti i ako su se ogrebali za kakvo odijelo ili možda grudnjak. A ako i nisu, ako su od svojih para kupovali, a vodili kupovinu na adresu ministarstva kako bi jeftinije prošli, pa ko još ima srca da ih proziva po novinama kad su ionako svi to radili. A i da su trošili državne pare - pa i to su svi radili.


na vrh
ISLAMSKA ZAJEDNICA BiH
U glavi reisa Cerića nešto se opasno mijenja. Umjesto politikom, počeo se baviti onim što mu je i posao: pozivanjem na pomaganje i činjenje dobra unesrećenima. U vanrednoj hutbi reisul-ulema se pozabavio onima koji pomoć iščekuju više od bilo koga drugog u ovoj zemlji - stanovnicima 52 šatorska naselja u jugoistočnoj Bosni. Oni, reče Cerić, "nemaju brašna, ulja, soli, šećera, krompira i graha". Oni, reče Cerić, "nemaju šta obući i nemaju se čime pokriti". Nažalost, surova istina prognaničkog života pod šatorom pored Drine poznata je svima koji žele da je čuju. Islamska zajednica je čula i donijela odluku da pokrene akciju prikupljanja pomoći koja će trajati do 20. maja. Posebnu vjerodostojnost ovoj akciji daje činjenica da je zdušno podržava Savez izbjeglica i raseljenih lica, koji je obznanio kako su hrana, odjeća, obuća i higijenska sredstva usmjerena ka 1.650 povratnika Bošnjaka, Srba i Albanaca. Konačno je iz najviše vjerske institucije bosanskih muslimana upućen poziv koji bi trebao zaboljeti i zamisliti svakoga ko se ovih dana veselio uz bogate prvomajske trpeze.

I čiji bi rezultati po prognanike trebali biti uspješniji i konkretniji od akcija na koje ovih dana, iz svog sarajevskog kabineta, poziva federalni ministar za izbjeglice Sefer Halilović.


na vrh
FAHRUDIN RIZVANBEGOVIĆ

Još se nije ni ohladila fotelja u kojoj je tako dugo a tako džaba sjedio, istom su isplivale prljavštine napravljene za njegova "tehničkog mandata". Bivši federalni ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta Fahrudin Rizvanbegović, za samo dva mjeseca, i to posljednja, uspio je potrošiti trećinu ovogodišnjih para namijenjenih njegovim nasljednicima u ministarstvu. Želeći valjda da pokaže kako i on nešto radi (osim što je vrlo uspješno održavao segregacijski sistem školovanja po etnički čistim razredima), Rizvanbegović je na kraju mandata udijelio crkavicu od 300.000 maraka općini Mostar Jugozapad, bez navođenja krajnjeg korisnika. Po tvrdnjama Dnevnog avaza, 10 odsto svih para što će ove godine imati na raspolaganju ministar Mujo Demirović, otišlo je u Hrvatski dom "Herceg Stjepan Kosača". Da, da, upravo onaj u kome je održana legendarna sjednica Hrvatskog narodnog sabora na kojoj je utemeljeno samoupravljanje. Eto, kakve li slučajnosti, izgleda da je Rizvanbegović prvi shvatio dalekometni značaj samoupravljačkih aktivnosti po federalno obrazovanje i kulturu. No, da se ne kaže da je bio štedljiv prema drugim hrvatskim institucijama, i Matica hrvatska je dobila svojih 100.000 maraka, ali nije zaboravljen (mada na kraju spiska) ni Nedžad Ibrišimović, za čiju lektiru je izdvojeno 500 maraka!? Sve u svemu, bespredmetno je dalje pominjati ostale sa spiska korisnika kase uzajamne Rizvanbegovićeve pomoći jer para ionako nema. Zapravo, ex-ministrova lista jedino može poslužiti kao podsjetnik novoj vlasti i novom ministru kome ne treba dati pare. Izuzev, naravno, Ibrišimovića, jer bi izostavljanje dotacija za njegovu lektiru izazvalo dugotrajne i teške posljedice po rast i razvoj djece i omladine u Bošnjaka.


na vrh
PTT BiH

Kud ćeš ljepšeg povoda od otvaranja obnovljene Glavne sarajevske pošte da generalni direktor JP PTT BiH konačno objasni zašto firmu na čijem je čelu jedino postojanje Elektroprivrede BiH spašava od titule najomraženijeg javnog preduzeća među pučanstvom. Ali jok! Iskočivši iz tame anonimnosti, Nedžad Rešidbegović, uz svesrdnu pomoć novinara, u širokom luku je zaobišao odgovor na pitanje zašto korisnici usluga PTT-a BiH plaćaju najviše cijene i zašto su one više nego drugdje u svijetu. Smatrajući valjda da svečarska prigoda nije dobra za odgovaranje na škakljiva pitanja, ve de direktor je jednostavno rekao da o monopolskom položaju "nema ni riječi". Odnosno, priprem'o je direktor odgovor i na škakljiva pitanja, ali o tome će javnost biti obaviještena uskoro. I to "integralnom informacijom". Koju javnost čeka još od doba Hajrudina Šumana, pa Tarika Čaršimamovića, još odonda kada se nadugo i naširoko pisalo kako građani, ni krivi ni dužni, kroz bezobrazno visoke račune, plaćaju cijenu uvezanosti PTT-a BiH u sistem paralelnog finansiranja SDA. No, ni tada, kao ni ovih dana u Oslobođenju, pa neće ni ubuduće niko iz ove opskurne, gigantske fabrike za otimanje para ni spomenuti svoj doprinos izbornim uspjesima i postizbornim katastrofama Izetbegovićeve družine. A što? Pa opasno je. Mogli bi početi raditi neki telefoni.


na vrh
VLADA REPUBLIKE SRPSKE

Odluka irskog sudije Diarmuida Sheridana da veći dio Dobrinje I i IV pripadne Federaciji - što je jedini logični ishod natezanja oko međuentitetske linije koja je povučena još u Daytonu - nije izazvao samo očekivane proteste Srba iz ovih naselja. Vlasti Republike Srpske kao da su jedva dočekale da se i na Dobrinji ukaže poznata ikonografija: barikade, žene koje psuju i starci koji bacaju kamenje "braneći" srpsku Dobrinju od ulaska novinara i policajaca iz susjedne i mrske Federacije. Unatoč činjenici da je policija MUP-a RS vrlo profesionalno djelovala u skladu sa odlukom arbitra, povlačeći se iz Dobrinje, uspaničeni Radišić, Kalinić i Ivanić odmah su bespotrebno podigli tenzije izražavajući svoje "zaprepaštenje i razočarenje" Sheridanovom presudom. Predsjednik manjeg bh. entiteta bio je, moglo bi se slobodno reći, oduševljen momentom u kojem je donesena odluka, jer nije znao kako bi već jednom prekinuo mučenje, u šta se izrodila njegova diplomatska posjeta SAD-u. Tako Mirku Šaroviću nije trebalo dva puta da promisli i - u skladu sa lažnom dramatikom koja je stvorena - prekine američku avanturu, ne bi li svi čuli kako kaže da je odluka "štetna i neprihvatljiva za RS". Jedan po jedan, busali su se srpski političari u lažne grudi, znajući istovremeno da moraju provesti odluku jer bi svako drugo rješenje značilo kraj njihove političke karijere. Skupljajući vrijedno predizborne poene, Mladen Ivanić je poslao gomilu ministara da baza po Dobrinji, ali jedini efekat je, kao i obično, gomila obećanja koja su neizvodiva. On nikako da shvati da mu mnogo bolje stoji kada ga slikaju dok otvara mostove i konzulate sa Lagumdžijom nego dok se kočoperno trudi ostaviti srbovitiji izraz lica dok govori o novom egzodusu sa Dobrinje.


na vrh
VINKO PULJIĆ

Vječito verbalno balansiranje kardinala Vinka Puljića dostiglo je maestralnu formu. I do sada je bilo bjelodano jasno da je on sinonim za onu vrstu izhadezeiziranog katoličkog svećenstva koje nikad nije predaleko od ideja Glavnog stožera najjače stranke u bh. Hrvata, ali i nikad preopasno blizu da bi ga se moglo definitivno svrstati u ideologe kalvarije koju je doživio najmalobrojniji konstitutivni narod BiH. Stoga, u izjavi Večernjem listu, Puljić, poput prefinjenog napadača madridskog Reala Luisa Figa, dribla kroz hrvatsko pitanje u BiH i od žestokog obračuna sa Petritschem dolazi do mekane osude hrvatske samouprave i HDZ-ovog bojkota legalnih institucija vlasti. Naime, Puljić se pita, ako se dopušta srpskom narodu da ima Republiku Srpsku, zašto se isto ne bi dopustilo i hrvatskom narodu!? Da bi odmah potom snažno napao vlastite riječi i Republiku Srpsku i hrvatsku verziju RS-a, jer se to može postići samo etničkim čišćenjem. Da nije izašlo iz njegovih usta, reklo bi se da je ovo najindirektnije povezivanje famozne ideje o trećem entitetu i eufemizma za genocid. Ovako, to je još jedna stilska figura, probacivanje lopte kroz noge protivnika da bi se zaključilo da rješenje nije ni u samoupravi. Ovo otkriće Amerike dolazi, međutim, nakon mučno dugačkog nesvrstavanja na stranu protivnika političkog terorizma i ucjena što ih je HDZ prakticirao od proglašenja tzv. Hrvatskog narodnog sabora. Dapače, Kardinalovo pojavljivanje na osnivačkoj skupštini HNS-a uveliko određuje i smisao njegovih današnjih riječi o samoupravi i trećem entitetu. Umjesto da je još davno pozvao sve hrvatske čelnike koji su dobili glasove na izborima da pristupe implementaciji izbornih rezultata i uđu u parlamente, ignorirao je - sve dok to nije postalo gotovo uvredljivo za njegove vjernike - prave uzroke pobune Jelavićeve falange. Zato kardinal Puljić, jednostavno, više nije vjerodostojan kada govori o politici. Pa makar bio i najpozvaniji da to radi.


na vrh
SEFER HALILOVIĆ

Kako smo samo naivno vjerovali da je sa odlaskom ministara Stranke demokratske akcije konačno okončana era "humanih" prijedloga, milozvučnih poziva građanstvu da rade ono što bi trebao biti posao korisnika udobnih kabineta! Iz naivnosti nas je, međutim, izvukao nekadašnji komandant, penzionirani general, predsjednik Bosanskohercegovačke patriotske stranke i ministar za izbjeglice u Vladi Federacije BiH - Sefer Halilović. Raznježenog izraza lica, poručio je kako bi i povratak išao brže, a povratnici živjeli sretnije kada bi neraseljeni ostatak Federacije za njih ponekad izdvojio jednu marku ili dao jedan ručak (valjda u novčanoj protuvrijednosti). Dobro, može i tako, ali šta će onda Sefer Halilović i njegovo ministarstvo? Za distribuciju tako prikupljene pomoći u akciji koja nekako suviše liči na esdeaovske zime (Halilovićeva bi se, pak, mogla zvati - ljeto 2001), dovoljan je i Fadil Banjanović Bracika, čovjek koji, uostalom, zna više povratnika lično nego što Halilović zna mjesta u koje su se ljudi vratili. Možda bi zaista bilo bolje skupljati po marku pa rasteretiti budžet Federacije, a i tvorca političke platforme utemeljene na nerealnosti osloboditi od misli o vlastitom poslu, kojeg zapravo i ne poznaje. Ili pak Sefer Halilović kani preuzeti i ingerencije koje su u zoni odgovornosti njegovog kolege s one strane međuentitetske linije, Miće Mičića. A to što ni on ne radi svoj posao, ipak nije problem Sefera Halilovića, već Wolfganga Petritscha.


na vrh
NARODNO POZORIŠTE SARAJEVO

U poplavi svakovrsnog šikaniranja i nipodaštavanja kakvo umjetnici u BiH doživljavaju od momenta kad se suoče sa činjenicom da za umjetnost u ovoj zemlji nema ni sluha ni para, gotovo nevjerovatnom se doima vijest da se neko brine i poštuje one koji su se bavili umjetnošću u neka ljepša i sretnija vremena, a sada su samo - penzioneri. Na inicijativu direktora Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu Josipa Pejakovića, penzionerima-glumcima Urošu Kravljači, Miši Mrvaljeviću, Seki Maurer, Oliveri Kostić, Danici Rošulj, Kaći Dorić i Branki Ubavić dodijeljena je pomoć od po 500 maraka. U neka bolja vremena, za Prvi maj bi glumci dobijali ordenje i plakete za doprinos kulturnom uzdizanju radničke klase, a glumci-penzioneri bi se, od redovito isplaćenih penzija, mogli nadati okretanju kakvog janjeta. Danas penzioneri mogu samo brojati janjad kad u dugim noćima ne mogu zaspati od gladi. Ova gesta govori kako se stvari mijenjaju unutar nekada najrespektabilnije pozorišne institucije u BiH, i to tako da na prvo mjesto dolaze oni koji su se dokazali kada je konkurencija bila najteža. Pa ipak, takva gesta pažnje ne bi trebala značiti da će dolaskom Pejakovića na čelo Drame Narodnog pozorišta ova kuća zaboraviti da i mladi glumci trebaju i dokazivanja, ali i para. Jer, kao što je to i rekao Danima: "Nama treba neopterećen mlad čovjek koji mora znati tehnologiju modernog pristupa svijetu, jer se 90 posto problema Narodnog pozorišta ne rješava u ministarstvu kojim sada rukovodi Gradimir Gojer, nego internetom. Sarajevo još uvijek ima strašan rejting u svijetu, i ako svako jutro elektronskom poštom uputiš apele za pomoć u sve pozorišne asocijacije u svijetu, neko će se javiti."


Arhiva Dani
204



dobar potez

vrlo dobar potez

odličan potez

loš potez

grozan potez

katastrofalan potez

onako


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh