Zašto
BiH nije potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa
Evropskom unijom?
Potpisivanje sporazuma o stabilizaciji
i pridruživanju između Evropske unije i Makedonije skoro da nije
imalo nikakvog odjeka u javnosti Bosne i Hercegovine. Niko nije
komentirao podatak da će Evropska unija sada u budžet Makedonije
uplatiti skoro dvostruko veću sumu od iznosa kompletnog budžeta
Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, a da ne govorimo o ostalim
brojnim prednostima koje donosi status pridruženog člana Evropske
unije. Prije svega, to je ulazak u "brzi voz" kojim
se bježi iz balkanske bijede i sirotinje i izgrađuju institucije
moderne države.
Radomir
Marinković, ekspert Evropske komisije u Konsultativnoj radnoj
skupini EU-BiH, za Dane komentira zašto Bosna i Hercegovina
nije potpisala ovaj sporazum i šta sve zbog toga gubi.
"Sada
više neće biti improvizacija i oklijevanja. Evropska unija će
sa Vladom Makedonije dogovarati naredne korake i periodično ocjenjivati
učinjeno. Prioritet će biti ispunjavanje uvjeta iz sva dvadeset
tri poglavlja Bijele knjige, ali i neka druga poglavlja Acquis
communautairea, tj. svih dostignuća Evropske unije u oblasti zakona
i propisa.
Iskustva
ostalih pridruženih zemalja pokazuju da kada se ozbiljno krene
u ispunjavanje ovih zahtjeva, strani kapital počinje dolaziti
u tu zemlju ne čekajući da se taj obimni posao okonča. Tako, naprimjer,
termoelektranu-toplanu u Budimpešti zajednički su kupili jedna
japanska i jedna finska firma, koje su od nje napravile modernu
i profitabilnu kompaniju. Bio sam svjedok preseljenja proizvodnih
pogona vrhunske američke firme iz Holandije u Mađarsku. Slušao
sam na BBC-u jadikovke o odlasku britanskih menadžera na rad u
Mađarsku - jednu od najatraktivnijih novih ekonomija u usponu.
Sve u svemu, Mađarska je procenat nezaposlenih svela na neku normalnu
mjeru, strani kapital i moderne tehnologije ulaze na velika vrata,
bruto nacionalni dohodak i izvoz rastu…"
Marinković
veli da radnicima koji štrajkuju zbog neisplaćenih plata nije
ni na kraj pameti da rješenje njihovih problema nije u štrajkovima
i podjeli sve siromašnijeg kolača, nego upravo u onome što je
Mađarska uradila i što Makedonija ubrzano radi. "Niko
im nije objasnio da ono što je Mađarska uporno radila od 1990.
godine i mi moramo kad-tad uraditi, i to što kasnije, to gore
po nas. Nisu im rekli da je to slično proljetnoj sjetvi bez koje
nema žetve u jesen.
Ne mogu
se osloboditi gorčine što i moja zemlja nije također potpisala
sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, pogotovo što sposobnost
i znanje naših eksperata nije uopće bio problem. Bosna i Hercegovina
je na kraju programa Phare-PRAQ III bila svrstana u tri najuspješnije
zemlje po postignutim rezultatima, zajedno sa Češkom i Slovenijom.
Meni lično bila je velika čast da budem jedan od tri koordinatora
koji su predstavnicima Evropske komisije i njenim ekspertima prezentirali
uspjehe u svojoj zemlji i da se ti uspjesi objave u časopisu Phare
programa, pogotovo što je Bosna i Hercegovina bila najmlađa članica
Phare familije."
Marinković
ističe da su naši eksperti, koji su učestvovali u pedeset različitih
akcija Phare programa, bili među najboljim, na veliko čuđenje
zapadnoevropskih predavača i instruktora. Tako je jedna mlada
žena iz Bosne i Hercegovine postigla najbolje rezultate u obuci
za ocjenjivače sistema kvaliteta u historiji britansko-američko-japanske
firme koja je organizirala tu obuku, a zvanični ocjenjivač iz
njemačkog instituta za standardizaciju DIN, koji je pratio napredak
Bosne i Hercegovine u toj oblasti, izjavio je da bh. institut
radi kao njemački. Također, britanski eksperti koji su pomagali
izgradnju sistema akreditacije izjavili su zvaničnicima OHR-a
i Evropske komisije da bi naše tijelo za akreditiranje moglo poslužiti
kao uzor i osnova za čitavu jugoistočnu Evropu.
Pa, zašto
onda i Bosna i Hercegovina nije potpisala sporazum o stabilizaciji
i pridruživanju?
"Stranci
odgovaraju da je u pitanju nepostojanje političke volje. Prevedeno
na jezik svakodnevnice, to znači da su političari iz HDZ-a svjesno
opstruirali sve akcije koje su mogle voditi približavanju Bosne
i Hercegovine Evropskoj uniji. 'Bosna i Hercegovina ne može u
Evropu dok tamo prethodno ne bude Hrvatska', govorili su u kuloarima,
ali su istovremeno insistirali da Phareov nacionalni koordinator
obavezano bude Hrvat, kako bi sve to mogli držati pod kontrolom.
Kada su ga odgovorni ljudi upozorili da će sva 33 raspoloživa
Phare programa, kojima se zemlja priprema za članstvo u Evropskoj
uniji, doći u pitanje, jedan visoki bošnjački funkcioner u izvršnoj
vlasti im je rekao: 'Neka se Hrvati bakću sa programima Phare
jer tamo nema gotovih para.'
SDS nije
htio da na bilo koji način učestvuje u realizaciji ovog programa.
Kada sam od vlade na Palama tražio objašnjenje zašto ne odgovaraju
na pozive za učešće u akcijama bez kojih nema oživljavanja privrede
i izvoza, dobio sam odgovor: 'Kada nam pošaljete pismo pisano
ćirilicom i ekavicom, onda ćemo vam odgovoriti.' Jedan funkcioner
Vlade Republike Srpske čak je otvoreno rekao: 'Institucije koje
vi gradite uz pomoć programa Phare nama ne trebaju jer mi to sve
imamo u Beogradu', iako je znao da će zbog toga dobiti žestoke
kritike predstavnika Evropske unije.
Antievropska
orijentacija ili ravnodušnost ljudi koji su upravljali ovom zemljom
potvrđuje se u propuštanju najbolje prilike za izvoz bez ikakvih
tarifnih barijera koje nam je 18. septembra 2000. godine podarila
Evropska unija. Umjesto da se napravi nečuvena informaciona kampanja
i pruži pomoć domaćim firmama da dokažu usklađenost svojih proizvoda
sa zahtjevima unutrašnjeg tržišta Evropske unije i masovno krenu
u izvoz, zavladao je pravi muk. Većina menadžera još uvijek ne
zna da ova mogućnost uopće postoji. Ne znaju da su u drugim zemljama
ove mjere bile poticaj i firmama van Evropske unije da ulože kapital
samo zbog toga što ta zemlja uživa izvanredne olakšice u izvozu
na jedno od najvećih tržišta u svijetu", rekao je ekspert
Marinković i naglasio da javnost Bosne i Hercegovine mora preuzeti
ulogu kontrolora i korektora, tj. tražiti pisane izvještaje o
realizaciji ne samo 33 programa Phare već i o efektima svih drugih
programa pomoći Bosni i Hercegovini, te tražiti odgovornost ljudi
koji su upropastili šanse za zapošljavanje i bolji standard svih
građana.
Praznik
u samoupravi
Uoči uskršnjih blagdana mostarski
HTV "Oscar C" objavio je vijest, tačnije zapovijest
koja je stigla iz mostarske općine Jugozapad o radnom vremenu
za uskršnje blagdane. Diskotekama je tako rad bio zabranjen na
Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu od 18 do 24 sata,
dok je, kako stoji u naredbi, ostalim "ugostiteljskim objektima"
rad bio dopušten tokom cijelog Velikog tjedna. Ali uz napomenu
da poštuju "vjersku uljudbu"(??) i puštaju samo "religioznu
i ozbiljnu glazbu". Svim mostarskim i hercegovačkim trgovcima
i ugostiteljima data je i preporuka da radnje zatvore tokom trajanja
Križnog puta, na Veliki petak između 12 i 18 sati.
Uskrs, koji je ove godina pao
u nedjelju, 15. aprila, proglašen je neradnim danom, a rad svim
"obrtničkim i trgovačkim radnjama", uključujući i zelenu
tržnicu, bio je zabranjen. S druge strane, rad diskotekama, kafanama
i restoranima bio je dozvoljen, i alkohol se mogao saljevati
kao i inače. Uskrsni ponedjeljak također je bio neradni dan u
samoupravi. Počelo je dobro - neradno.
Beograd: Panel-diskusija
o Srebrenici
"Istina, odgovornost,
pomirenje" zajednički je naziv serije emisija nezavisne beogradske
televizije B92, koja je za samo desetak dana podijelila javno
mnijenje u Srbiji. Poslije veoma protivrječnih reakcija gledalaca,
pošto je u okviru serije prije desetak dana prikazan dokumentarni
film iz produkcije BBC-a o zločinima u Srebrenici iz 1995. godine
- B92 odlučio je da serijal na temu posljednjih ratova prati niz
panel-diskusija sa beogradskim gostima.
Prošlog ponedjeljka repriziran
je film o Srebrenici, uz veoma inventivan prilog na temu kako
su beogradski mediji jula 1995. izvještavali o najvećem masovnom
zločinu proteklog rata. Gosti u studiju bili su Alek Vučo,
psihijatar i psihoanalitičar iz Beograda, Dragana Nikšić,
novinar agencije AFP, i Željko Cvijanović, beogradski dopisnik
magazina Dani.
"Niko ne može da se
pravda da nije znao", rekao je Vučo o odnosu srpskog
javnog mnijenja prema zločinima. "Nije znao samo onaj
ko nije htio da zna, a ko je htio, uvijek je mogao da nađe načina."
On je rekao da je u srpskom društvu još uvijek neiživljena trauma
Drugog svjetskog rata, koja je i dovela Miloševića, tako
da je govor o zločinima iz prošlog, iako zakasnio, terapija koja
bi mogla pomoći da se Milošević više ne ponovi. "Kolektivna
krivica je glupost, ali svi moramo da se upitamo šta je to u nama
dovelo da tri puta glasamo za njega", rekao je Vučo.
Govoreći o svojim iskustvima
novinara koji je tokom rata radio za strane medije, Dragana Nikšić
je rekla da je Srebrenica za njene kolege bila test koji nisu
položili. "Ako već nisu reagovali odmah, imali su vremena
kasnije", rekla je ona. "Često odlazim u Srebrenicu
i uvijek na terenu pronađem neki trag zločina - ličnu kartu, komad
odjeće, neki predmet." Nikšićka je rekla da se pribojava
da će Komisija za istinu o ratovima na teritoriju bivše Jugoslavije,
koju je od nekompromitovanih srpskih intelektualaca oformio predsjednik
SR Jugoslavije Vojislav Koštunica, ostati na nivou bavljenja
političkim analizama, a ne konkretnim istraživačkim stvarima,
poput zločina u Srebrenici.
Poredeći odnos prema zločinima
Miloševićevog i novog režima u Srbiji, Cvijanović je rekao da
su se socijalisti protiv govora o zločinima branili represijom,
a nove vlasti tišinom. "Kada je Miroslav Filipović objavio
priču o zločinima na Kosovu, Milošević ga je uhapsio. Kada je
nedavno jedan beogradski magazin, u kome sam radio, objavio veoma
provokativnu priču o Srebrenici, imao sam utisak da to niko nije
pročitao - reakcija na tekst bila je tišina", rekao je
Cvijanović zaključujući da to pokazuje da zločini poput Srebrenice
nisu bolest režima, već društva.
I zaista, veliko je pitanje
da li će slični paneli istomišljenika, uglavnom ljudi koji djeluju
na društvenoj margini, uspjeti u plemenitoj namjeri B92 da društvo
suoči sa svim onim što se događalo posljednje decenije. Naravno,
malo je, a može da posluži jedino kao alibi za odsustvo političkog
i društvenog konsenzusa da se govori o tim stvarima. Tim prije
što je u ponedjeljak u 20 časova, dok je B92 vrtio priču o Srebrenici,
na TV Politici išla meksička sapunica, na TV BK fudbal, na TV
Pink narodnjaci…
Da sve to neće biti dovoljno,
potvrdio je i ugledni beogradski profesor prava Vojin Dimitrijević,
koji je također trebao da bude učesnik panela B92, ali se izvinio
bolešću. Saopćavajući u utorak Koštunici da se povlači iz Komisije
za istinu, Dimitrijević je rekao da mu njen dosadašnji rad ukazuje
da će "središte istraživanja biti na periodu uoči raspada
SFRJ, kao istorijskom procesu". "Kao što se moglo
pretpostaviti, bestijalnost u našim ratovima me kao pravnika najviše
zanima. Međutim, očekuje se da Komisija ustanovljava Velike Istine.
Ja se bojim Velikih Istina, jer se u njihovo ime i radi njihovog
širenja primjenjivalo surovo nasilje. Pomirenje može da se započne
mnogo skromnijim sredstvima. Tu nisu važne namjere, ni ko je bio
u pravu, a ko ne, niti čije se ponašanje može objasniti i razumjeti
(i možda opravdati), već je važno ko je bio čovjek, a ko nečovjek",
glasila je lekcija iskusnog profesora. I dokaz da se u Srbiji
ipak kreće, ali šepajući.
Dresura urednika
Ovako doba cenzure i pritisaka
na elektronske medije ne pamte ni najstarija bosanskohercegovačka
pera. Današnji kontrolori elektronskih medija, oličeni u Regulatornoj
agenciji za komunikacije, toliko su ozbiljno shvatili svoju ulogu
spasioca naroda od "neizbalansirane vijesti" da su se
pretvorili u dresere urednika. Nema tog urednika na televiziji
ili radiju kojem je jasno šta je to izbalansirana informacija
i šta treba staviti u dnevnik a da ga glava ne zaboli.
A glava boli od tajnih eksperata
Regulatorne agencije, koji svakodnevno ocjenju rad i urednika
i novinara na bh. elektronskim medijima. Ni dan-danas javnost
ne zna ko ocjenjuje rad informativnih kuća u BiH, jer njihova
imena Agencija krije kao zmija noge.
Samo od 6. aprila ove godine
Regulatorna agencija pokrenula je 43 istrage protiv isto toliko
medija pod opaskom kako je emitovani program neizbalansiran. U
nemušto sročenom saopćenju za javnost o pokrenutim istragama Regulatorna
je agencija istovremeno pozvala redakcije na poštivanje kodeksa,
te, kao slučajno, napomenula kako je upravo ovo vrijeme kada se
dodjeljuju dozvole za rad TV stanica.
Pod takvim pritiskom urednici,
bukvalno pod strahom, redaju događaje u dnevniku, razmišljajući
je li balans dobar i koliko su kome dali prostora. Naravno, taj
pritisak raste zbog činjenice da se sa svakim kaznenim bodom smanjuju
šanse za izdavanje dozvole. A na kaznu koju izrekne Regulatorna
agencija, elektronski mediji se mogu žaliti samo njoj!
