otpuno je neizvjesno kako će država BiH sudu privesti bivšeg šefa Misije i Generalnog konzulata BiH u New Yorku Muhameda Šaćirbegovića nakon što je MVP BiH i zvanično potvrdio pisanje Dana o manjku koji je napravio za vrijeme svoga službovanja. MVP BiH jeste pokrenuo tužbu za nesavjesno poslovanje i zloupotrebu položaja, ali još uvijek ne zna da li po ovoj tužbi treba angažirati domaći ili američki advokatski tim jer se još uvijek ne zna gdje se bivšem bh. ambasadoru s američkim državljanstvom može suditi, u BiH ili u Americi.

Kakva je bh. diplomatija bila u "deset najtežih godina" i kako su joj mogli biti imenovani šefovi svjedoči i to što je naknadnom provjerom u MVP-u BiH utvrđeno da od ambasadora Moa, ni u vrijeme kad je bio ministar vanjskih poslova BiH, niko u ovoj instituciji nije zatražio uvjerenje o bosanskom državljanstvu niti u arhivi MVP-a postoji čak njegova biografija!?

Prošlonedjeljno javno obraćanje novoimenovanih zvaničnika MVP-a potvrdilo je da je Komisija MVP-a uočila niz propusta i nepravilnosti u raspolaganju sredstvima, zatim nenamjensko trošenje novca, te greške u knjigovodstvenoj evidenciji. Utvrđeno je i kršenje pravilnika o platama i drugih propisa.

Zamjenik ministra vanjskih poslova Ivica Mišić kaže da je u svojstvu predsjednika ove njujorške komisije razgovarao sa Šaćirbegovićem i, predočivši mu nalaze Komisije, pozvao ga da podnese dokumentaciju kojom bi pravdao i obrazložio utrošak nedostajućih sredstava. Šaćirbegović je, kaže Mišić, tvrdio da je on pismeno informirao Aliju Izetbegovića, koji je to od njega osobno tražio, o tome u što je utrošio novac, potom je tvrdio da su svi troškovi koje je učinio opravdani, a da zbog delikatnosti nekih isplata ne može o tome govoriti, niti podnositi bilo kakvu dokumentaciju?!

Prepiska Izetbegović - Šaćirbegović Dani su, kako smo i najavili, došli u posjed ovog pisma. Istina je da ga je Šaćirbegović poslao svom političkom mentoru, ali je novost da ga Izetbegović ovaj put nije odlučio "pokriti". S Poštovani gospodine Predsjedniče počinje ovo pismo bez ikakvih oznaka i datuma i nastavlja se informacijom da je ukupan dug Misije i Konzulata u New Yorku 890.055 američkih dolara, te da su od prvog dijela tog iznosa (280.055,50 dolara) plaćeni redovni troškovi Misije BiH i Konzulata koji su bili veći od planiranih i dostavljenih dotacija iz MVP-a BiH za period od 1. maja do 31. decembara 2000.

Ovi troškovi su prikazani mjesečnim izvještajima prema Ministarstvu i za njih postoji uredna dokumentacija. Ovaj iznos nije bio dovoljan da pokrije troškove nastale kašnjenjem dotacija i drugih neodobrenih troškova od strane Ministarstva, kao što su zaposlene osobe po ugovoru o djelu u Misiji i Konzulatu, veli Šaćirbegović u pismu Izetbegoviću i nastavlja:

Drugi dio duga u iznosu od 609.523 dolara, koji se pripisuje meni, a za koji nisam imao izvor finansiranja, niti sam mogao dobiti saglasnost Ministarstva, niti Vlade BiH, pokrio sam iz konzularnih taksi Konzulata. Taj stvarni dug od 609.523 dolara je puno veći jer sam razliku pokrio sa svog privatnog računa, a koji isto tako mogu dokumentovati i odnosi se na slijedeće troškove: 250.000 dolara za advokata Phon van den Biesen "Tužba BiH protiv FR Jugoslavije" u Hagu, 42.000 dolara za advokata Brigitte Stem "Tužba BiH protiv FR Jugoslavije" u Hagu, 75.000 dolara za istraživanje Jane's, 52.000 dolara za advokata Doug Feith iz Washingtona u sporu protiv vlasnika zgrade za neplaćeni dug poslovnog prostora Misije Jugoslavije u New Yorku, 15.000 dolara za organizaciju koncerta Sarajevske filharmonije u Daytonu povodom obilježavanja godišnjice, a onda 44.000 + 45.000 + 23.000 dolara za pokriće mojih troškova putovanja u Hag (avio-karte i smještaj) 1998, 1999. i 2000. godine, a za koje nisam mogao dobiti saglasnost od MVP BiH.

Šaćirbegović navodi da je 12.000 dolara dao za kandidaturu Sarajeva za organizaciju Goodwill Games 2003. godine. Tu je i 80.000 dolara za troškove koje Vam mogu usmeno prenijeti, a ne odnose se na mene, piše Mo. Ali tu se niz ne prekida. Dodatnih 20.000 dolara, kaže, dao je za Global Medical Relief Fund, humanitarnu organizaciju u Americi koja se uspješno bavi liječenjem djece invalida.

Kao što vidite, navedeno dugovanje koje se pripisuje meni, u iznosu od 609.523 dolara, je manje od gore navedene specifikacije troškova koja iznosi 658.000 dolara. U ovom slučaju, razliku od najmanje 48.477 dolara sam pokrio iz svojih izvora finansiranja kao što sam već gore naveo, piše Mo i završava riječima: Gospodine Predsjedniče, opet Vam napominjem da za ove troškove od 609.523 dolara nisam ni od koga mogao niti smio tražiti saglasnost, osim od Vas, napisao je Šaćirbegović, poselamio Izetbegovića i potpisao se.

Muhamede, učini to No, za Moa potpuno neočekivano, Izetbegović je izgleda odlučio da ga se otarasi i sada je potpuno nebitno iz kojih razloga je tako presudio. Da ga "ne pokriju", odlučili su, po svemu sudeći, i njegove finansijski najjače stranačke kolege iz SDA, ali njima Mo, istini za volju, nikada i nije bio simpatičan (najmanje zato što još uvijek ne razlikuje FR Jugoslaviju od SR Jugoslavije).

No, već u prvoj rečenici odgovora Šaćirbegoviću, poslatog iz Centrale SDA, kabinet predsjednika, u Sarajevu 12. februara ove godine Izetbegović mu otpisuje da je njegovo objašnjenje izdataka i stanja računa potpuno neprihvatljivo.

Ja nisam nikada dao saglasnost da se za tužbu pred Međunarodnim sudom u Hagu koriste novčana sredstva Misije. Naš proces pred sudom je legalan i za to su se mogla dobiti sredstva, ali je odobrenje za to trebalo na vrijeme zatražiti i dokumentovati. I dalje smatram da je jedini način da dođeš u Sarajevo i poneseš dokumentaciju. Učini to, otpisao je, nimalo srdačno, čovjek "s očima plavljim od neba iznad Libije".

Nekad Moov a danas Lagumdžijin zamjenik, Mišić kaže da je sa Šaćirbegovićem i lično razgovarao, ali su i njemu Šaćirbegovićeva obrazloženja djelovala neuvjerljivo i da sa stanovišta finansijskog poslovanja nemaju vrijednosti. Pozvan je da na račun Misije i Generalnog konzulata odmah uplati postojeći manjak i da pokuša pribaviti validnu, autentičnu dokumentaciju o utrošku sredstava koja je podizao tokom 2000. godine. Šaćirbegović je, navodno, odgovorio da nije u mogućnosti da sredstva položi na račun uz tvrdnju da je, radeći kao stalni predstavnik BiH u UN-u i obavljajući razne druge poslove, utrošio i sav svoj privatni novac.

Ozbiljno je, kažu čelni ljudi nove postave MVP-a, ocijenjena okolnost da su početkom novembra 2000. godine iz MVP-a BiH u New York otputovala dva radnika nadležna za finansijska poslovanja radi sagledavanja stanja u oba DKP-a, a koji su zapravo pokušali "izvaditi" Moa. Tvrdi se da su pored pregleda izvršili i fiktivna preknjiženja, raspoređujući neopravdane trškove na razne, stvarne ili izmišljene stavke i pozicije. U Izvještaju komisije se nije ulazilo u razloge "akcije spašavanja diplomate Muhameda", ali je istaknuto da je ona izvedena pod velom tajnosti i da su njome prekršeni propisi o knjigovodstvu.

Donatorski računi Komisija je u New Yorku otkrila i to da su u New York Chemical Bank otvorena dva računa na ime "Bosnia and Herzegovina Investment Fund Ministry". Na jednom od tih računa su 4. augusta 1995. godine oročena sredstva u iznosu od 1.003.480 dolara na rok od 60 dana, a na drugom, otvorenom 3. jula 1995. godine, na rok od sedam dana oročeno je 820.890 dolara. Sudbinu oročenih sredstava, kao ni koliko takvih računa uistinu ima, Komisija nije mogla utvrditi. Računopolagač u Misiji u New Yorku tvrdi da ni ona nema saznanja o tome, ali je prihvatila da pokuša u banci saznati više detalja.

Komisija je došla i do listinga računa o kupovini obveznica triju fondova za BiH 30. septembra 1998. godine, u ukupnom iznosu od 737.050 dolara i do listinga računa Meridian Mutual Fundsa od 31. 12. 1998. godine koji pokazuje da su ove obveznice prodane, a novac povučen telegrafskim putem. "Jedini potpisnik spomenutih računa i obveznica Mutual Fundsa bio je, opet, Muhamed Šaćirbegović. Porijeklo ovih sredstava nije pouzdano utvrđeno, ali ima indicija da potiču od donacija", izjavio je Ivica Mišić, koga je Šaćirbegović u međuvremenu telefonom zvao i sugerirao mu da se ne pokreće pitanje posebnih računa. Kao razlog je naveo da on za poslove koje obavlja za BiH, posebno one vezane za tužbu BiH protiv SRJ Haškom sudu za genocid počinjen u BiH, nije odgovoran MVP-u, nego, eventualno, Predsjedništvu BiH, i da su sredstva s posebnih računa utrošena za plaćanje advokata koji zastupaju BiH u tužbi protiv SRJ.

Slučaj Mo, prije podnošenja tužbe, zaključen je izjavom da postoje indicije da ostvareni utrošak novca s računa kojima je isključivo raspolagao Šaćirbegović iznosi oko 2.500.000 dolara i da za taj iznos nema validne dokumentacije. MVP se obavezao da će disciplinska komisija sagledati odgovornosti osoba koje su bile uključene u fiktivna knjiženja i svih onih koji su o znali a šutjeli o Šaćirbegovićevom manjku, dovodeći tako u pitanje opstanak cijele DKP mreže.

S iskustvima njujorške komisije krenula je i jedna u bh. ambasadu u Beču sa zadatkom da ispita porijeklo i puteve 2,5 miliona maraka, o kojima su Dani već pisali. Na redu je, kako Dani saznaju, ispitivanje poslovanja DKP-ova u Bernu i Münchenu, a inspekcija poslovanja na tome neće stati. Novi ministar vanjskih poslova naredio je inspekciju poslovanja kako u čitavoj DKP mreži, tako i u samom MVP-u. Dio te inspekcije odnosit će se i na istragu o navodima s liste osumnjičenih bh. diplomata da su za vrijeme svoga službovanja u inostranstvu od dotacija MVP-a za plaćanje kirije u destinacijama na koje su raspoređeni kupili sebi stanove.

Teško dokazive sumnje Dani su u prošlom broju objavili neka imena s liste osumnjičenih u MVP-u BiH, uz napomenu da su pod sumnjom svi diplomati koji u inostranstvu borave duže od četiri godine. Zbog postojanja ove liste osumnjičenih, prije dvije sedmice je iz MVP-a BiH u sve DKP-ove odaslano pismo u kom se od njih traži da se izjasne da li su uzimali kredite i sebi kupili neku nekretninu. Lista je, dakle, postojala, samo novi ministar, u skladu s zavjereničkom i tajnovitom praksom imanentnom poslovanju MVP-a u "deset najtežih godina", za nju nije znao. Njenim objavljivanjem Dani su izvršili javni pritisak koji je očigledno dao rezultat - Lagumdžija je naredio hitnu istragu.

U MVP-u su potpuno svjesni da su navodi sa spiska, u najboljem slučaju, teško dokazivi te da bh. diplomate jako dobro znaju sve pravne mogućnosti za formalno skrivanje vlasništva. Toga su svjesni i oni koji su to eventualno učinili. Čak i da nekim čudom MVP BiH ovo za neke i uspije dokazati, oni za to ne bi krivično odgovarali jer vlast koja je odsustvom sistema svih ovih godina "hranila" malverzacije, nikada nije donijela zakon koji bi ih za to krivično gonio. Podlijegali bi, eventualno, moralnom sudu, a dobar broj uposlenika MVP-a u "deset najtežih godina" nebrojeno je puta pokazao da do ovoga suda ne drže.

Iako je pismo iz MVP-a poslato prije dvije sedmice, iz dobrog broja DKP-ova odgovor još nije stigao. Nakon što je Lagumdžija naredio istragu, postojala je namjera da se pomoć u ovoj istrazi zatraži i od OHR-a. Pred zaključenje ovoga broja od toga se odustalo. Kao jedino obrazloženje odustajanja Danima je rečeno da je sramota za jednu državnu instituciju kakva je MVP BiH da u ovakvom poslu traži pomoć OHR-a i da je to bruka za bh. diplomatiju, kao da se ova već nije dovoljno izbrukala.

I najnovije afere poput "slučaja Mo", nalaza u Beču i samom MVP-u, o kojima su Dani godinama pisali, a što od smjene na čelu MVP-a dobija i svoj zvanični dokaz, potvrđuju nužnost temeljitih promjena. Prema obećanju novoga ministra, one će prvo krenuti zahtjevom za hitnim vraćanjem u zemlju svih diplomata koji su u inostranstvu već odslužbovali četiri godine. Ova četa za povratak, koja se uporno bori za ostanak i to joj je za staroga režima uspijevalo, bit će brojna i Dani su o njoj već pisali.

Prema striktnim pravilima diplomatske službe koja vrijede u zemljama članicama EU i koja preko projekta PHARE mora ispuniti i BiH, diplomata u inostranstvu smije ostati najmanje dvije, prosječno tri, a najduže četiri godine. Lagumdžija veli da je odlučan uraditi ono što je Husein Živalj morao, a nije, i da će novoj postavi u Predsjedništvu BiH naložiti da odaberu nove veleposlanike, takve koji će redovno podnositi račune i Predsjedništvu i građanima BiH koji ih plaćaju, takve koji državu neće brukati i koji će se vratiti u zemlju kad im istekne zakonski mandat. Došlo je, valjda, vrijeme u kome se više nikada neće ponoviti da samo jednom čovjeku, ma kakav on bio, budu povjerene tolike pare i, sa stanovišta i historije i današnjice, najvažniji posao ove zemlje - zastupanje tužbe za genocid u Haagu, i tako na kocku staviti jedinu preostalu i moralnu i novčanu satisfakciju za sve žrtve proteklog rata, ukoliko ikakva satisfakcija može biti dovoljna. Na takvu, historijsku, grešku niko nije imao i nema pravo.

Pitanja za konzula

Muhamed Kreševljaković Jedna od sljedećih destinacija u kojoj bi novoimenovani čelnici MVP-a BiH mogli pokrenuti istragu jeste konzulat u Milanu. Naime, sedam registratora s dokumentacijom koja svjedoči o malverzacijama i zloupotrebi položaja u Konzulatu u Milanu je još za vrijeme prethodne vlasti predato nadležnima u MVP-u, ali, iz razloga iz kojih su skrivane i ostale zloupotrebe, istraga o tim navodima nikada nije sprovedena. Dokumentaciju je MVP-u predao bivši radnik bh. konzulata u Milanu Muhamed Švrakić i on je, ukoliko ju je neko u međuvremenu sklonio iz MVP-a, spreman staviti na uvid Komisiji koju bi imenovao novi ministar vanjskih poslova. Na osnovu priložene dokumentacije i nalaza zvanične inspekcije MVP-a, koju je 1995. vodio Mirsad Muhović, tada savjetnik za operativno-instruktorske poslove MVP-a, komisija bi generalnog konzula Muhameda Kreševljakovića, koji na ovoj funkciji sjedi od aprila 1994. godine, dakle sedam godina, trebalo da pita sljedeće: Gdje su završila tri miliona maraka, koliko je iznosio prihod od humanitarnog koncerta za BiH održanog 7. i 8. jula 1995. u Milanu, a koga je u saradnji s jednom italijanskom organizacijom priredio bh. konzulat (na koncertu je, inače, prodato 110.000 karata, što je konzul u intervjuu Hayatu svojedobno i potvrdio)? Da li je tačno da je Mirsadu Muhoviću, koji je vršio inspekciju u Konzulatu, konzul Kreševljaković tada rekao da se prihod od koncerta ne može naplatiti i da para za Bosnu nema jer niko od izvođača za BiH nije učestvovao (a kamere su registrirale da je učestvovao sarajevski Sikter i u njemu svirao konzulov sin), te kakav je to uopće argument i zašto u ovom slučaju nisu zaštićeni interesi BiH? Kako je moguće da je iz sefa Konzulata nestalo 1995. godine 40.000 DM i to kroz neobijena blindirana vrata Konzulata, neslomljena staklena vrata u zgradi i iz neobijenog sefa čiji je ključ imala i šifru znala samo konzulova supruga Fetaneta Kreševljaković, inače i zvanično računopolagač Konzulata? Ko je uopće dozvolio da u sefu Konzulata stoje privatne pare rođaka porodice Kreševljaković Nikole Vilova? Da li je tačno da je namjera bila da se od Italijana naplate pare od osiguranja, ali da su isti odustali od istrage ocijenivši pokušaj smiješnim? Koliko novca ima na pet donatorskih računa za BiH otvorenih u Banka Comerciale Italiana, koja se, uzgred, nalazi prekoputa bh. Konzulata u Milanu i ko njime raspolaže? Ko je izdao rješenje po kom je konzulova supruga Fetaneta sve do nove 2001. godine bila računopolagač Konzulata u Milanu? Ko je konzulu dao pravo da Konzulat BiH pretvori u shopping centar prodajući u njemu mlinove, džezve i tavle (preko italijanske firme Telma i bosanske Feroelektro) i zašto su ti mlinovi koštali i po 100 DM)? Da li je tačno da je jednoga jutra na zgradi Konzulata osvanuo natpis "Ispostava SAB banke"? Da li je tačno, kao što je utvrdila inspekcija MVP-a, da su mjesečni troškovi za sanitarije (toalet papir, sapun i druge potrepštine) u Konzulatu iznosile po 2.000 DM? Da li je tačno da se podnosiocima zahtjeva za izdavanje pasoša u Konzulatu naplaćivalo dodatnih 8.000 lira na ime poštarine i po kom propisu? Zašto je Amira Kemuru konzul imenovao da prikuplja zahtjeve za pasoš u Rimu? Da li je tačno da je, u trenutku kada su se vodile borbe za Bihać, konzul sazvao sastanak pitajući radnike Konzulata da li su raspoloženi kupiti karte za La Scalu, a koji je jedan revoltirani radnik konzulata prekinuo? Zašto je obustavljen sudski postupak protiv Muhameda Švrakića, koji je iznio optužbe na rad Konzulata i konzula lično? Kao i kod prethodnog napisa koji se odnosio i na generalnog konzula u Milanu, Dani, opet, ne iznose svoje tvrdnje, nego sumnju na osnovu tvrdnji svojih izvora. Kao i u prethodom napisu, dokaze, odnosno odgovore konzul ne treba prilagati Danima, nego novom ministru vanjskih poslova, koji je odlučan povesti istragu o svim osumnjičenima koji plaću primaju iz budžeta, pa su stoga odgovorni i pred njim i pred građanima BiH, koji ih plaćaju i zato imaju pravo sumnjati.

Arhiva Dani
200