 
glasovitom romanu Mjesečari Herman Broch svog
junaka Escha poredi s Martinom Lutherom. "Esch
je buntovnik kao što je to bio i Luther", kazat će
Broch i time, po Kunderi, dati neizmjeran doprinos
modernoj literaturi. "Navikli smo tražiti korijene
nekog lika u njegovom djetinjstvu. Eschovi korijeni (čije
će nam djetinjstvo ostati nepoznato) nalaze se u jednom drugom
stoljeću. Prošlost Eschova jeste Luther", piše Kundera
u tekstu koji je donekle i njegova ars poetica.
No, veze između života
i literature tajnovite su i plodotvorne. Jer baš u vrijeme
nastajanja Mjesečara rodit će se čovjek koji ne samo
da će biti buntovnik kao Martin Luther nego će se i zvati
Martin Luther; ime i prezime oca reformacije bit će njegovo
ime, a prezime King će simbolično anticipirati njegovu sudbinu
u svjetlu onih inicijala podsmješljivo pridodanih nijemom
znamenju raspeća: I. N. R. I. - Iesus Nazarenus Rex Iudaeorum
(Isus Nazarećenin kralj judejski).
Svećenikov
sin Martin Luther King Jr. rođen je 15. januara
1929. godine kao sin Martina Luthera Kinga (i
otud ono Jr. u imenu). Otac mu je također bio svećenik, odnosno
nosio je onu titulu Reverend, što se kod nas obično
prevodi kao velečasni. I ponovo je tu ironija povijesti i
literarni simbolizam. Upravo je Martin Luther udario temelj
protestantizmu te tako stvorio mogućnost svećenicima brojnih
protestantskih crkava da osnuju obitelj. Tako je Martin Luther,
na izvjestan način, velečasnom Martinu Lutheru Kingu darovao
katoličkim svećenicima nedopustivu kombinaciju: biti otac
na dva načina - biti otac i biti otac; moći nekom reći
sine i van simboličke relacije u ispovjedaonici.
Postoji još nešto karakteristično
u imenu Kingovih, oca i sina. (I teško mi je suzdržati se
da makar usput, u ovom kontekstu, starog Nijemca Martina Luthera
ne uporedim sa duhom svetim.) Naime, poznata je navada američkih
crnaca (ponešto usporediva sa običajima ovdašnjih Cigana)
da svojoj djeci daju imena historijskih ličnosti. Tako i danas
u Americi postoje stotine crnih Georgea Washingtona. No, u
svjetlu nekih platonskih dijaloga o imenu kao srži stvari,
Martin Luther King Jr. je opravdao svoje ime. Jer upravo on
predstavlja onu tačku razdjelnicu koja odvaja skraćenice -
simbole segregacije poput KKK-a ili WASP-a od današnjih popularnih
slogana Black is beautiful ili Jesus was a black
man.
Iz današnje perspektive
teško je uopće procijeniti svu dubinu Kingove reformacije.
Treba pročitati Američki dnevnik Itala Calvina
(a propos, po legendi koju pominje sam Calvino u predgovoru
Našim precima, njegovo prezime potiče od Lutherovog
sudruga Jeana Calvina), napisan prije nepunih
četrdesetak godina. U to vrijeme, u nekim mjestima na Jugu
crnci nisu imali pravo voziti se gradskim prevozom, zalaziti
u parkove, a nekolicina crnih studenata izbačena je sa univerziteta
jer su sjedili u caffeu namijenjenom samo bijelcima.
Samo jedna riječ pada na pamet: apartheid. Tada se
javlja Martin Luther King.
"Uravnotežen i
sposoban, smiren i proniciv, ne podsjeća na svećenika. Liči
na Burgibu s brčićima", reći će Italo Calvino.
Taj čovjek, još kao student fasciniran Gandhijem, samo
će svojim govorima biblijske slikovitosti i vitmenovske kadence
sve promijeniti. Šezdeset i četvrte dobit će Nobelovu nagradu
za mir i postati najmlađi laureat Nobela uopće. Imao
je samo trideset pet godina: malo stariji od raspetog Isusa,
malo mlađi od odmetnutog Luthera.
Četiri godine kasnije,
četvrtog aprila 1968. godine, na balkonu hotela Lorainne u
Memphisu ustrijelit će ga James Earl Ray. Kongres
će 1986. godine njegov rođendan, odnosno treći januarski ponedjeljak,
proglasiti državnim praznikom i taj se praznik, eto, od tada
obilježava diljem Amerike - od Aljaske do Havaja te među Amerikancima
od Perzijskog zaljeva do Bosne i Hercegovine.
Boja
očiju i boja kože U Stingovoj pjesmi All
This Time dječak pita svećenika: Father, if Jesus exists,
then how come he never lived here? (Oče, ako Isus postoji,
kako da nikada nije ovdje živio?) Dječaci sa američkog juga
ne postavljaju ovakvo pitanje. Martin Luther King je ispunio
čeznutljive refrene crnačkih duhovnih pjesama. Obistinio je
slogan Jesus was a black man. Ovo se najljepše može
vidjeti iz jedne od pjesmi blizanki (dvostrukih mladica u
mandeljštamovskoj terminologiji) koje mu je posvetio Bono:
Pride (In The Name Of Love), gdje prve dvije strofe
govore o Isusu, a treća završi priču o Martinu Lutheru Kingu:
Early morning April fourth/ Shot rings out in the Memphis
sky/ Free at last/ they took your life, but they could not
take your pride. (Rano jutro četvrtog aprila/ metak zazviždi
nebom nad Memphisom/ napokon slobodan/ uzeli su ti život,
ali ti nisu mogli uzeti ponos.) Druga pjesma MLK spaja
forme uspavanke i molitve za mrtve: Sleep/ sleep tonight/
and may your dreams be realised. (Spavaj/ spavaj noćas/
i neka ti se snovi ostvare.)
Da li se ostvario san Martina
Luthera Kinga, onaj san iz njegovog najpoznatijeg govora?
Da li je, kako Krleža reče za Tita, ostvario
svoje ideale? Čini se da jest. No treba se sjetiti riječi
još jednog slavnog Amerikanca: Roberta Kennedyja, kojeg
je ubio Shiran Shiran, Herostrat pamtljivog
imena, riječi što ponajbolje prikazuju prigodni rasizam svakog
od nas: "Pokušajmo na trenutak zamisliti svoje iznenađenje
kada bi u Carstvu nebeskom spoznali da je Bog crnac";
i riječi jednog rokera - Boba Marleya: "Rasizam
će odumrijeti kad boja kože nekog čovjeka bude jednako
važna kao boja njegovih očiju"; i Alberta Camusa,
koji je znao "ono što ova vesela rulja nije znala,
a što se u knjigama može naći: da bacil kuge nikad ne umire
i nikad ne nestaje, da može desetinama godina da spava u namještaju
i rublju, da strpljivo čeka u sobama, podrumima, sanducima,
maramicama i starim hartijama i da će, može biti, doći dan
kada će, na nesreću ljudi i njima za pouku, kuga probuditi
svoje pacove i poslati ih da uginu u kakvom sretnom gradu."
|
|
|
Dva nesumnjivo
najpoznatija američka pa i svjetska govora jesu Lincolnov
govor kod Gettysburga te govor Martina Luthera Kinga
održan ispred Lincolnovog Memorijalnog centra u Washingtonu
28. augusta 1963. godine. Ovo je njegov emfatični završetak
|
|
"Kažem vam danas,
prijatelji, da, usprkos svim teškoćama i frustracijama
trenutka, ja još uvijek sanjam. Sanjam san duboko ukorijenjen
u američkom snu.
Sanjam da će jednog
dana ova nacija ustati i zbilja živjeti po pravom značenju
svog kreda: 'Držimo da su ove istine samospoznatljive:
da su svi ljudi stvoreni jednakima.'
Sanjam da će jednog
dana na crvenim brdima Georgije sinovi robova i sinovi
robovlasnika moći zajedno sjediti za stolom bratstva.
Sanjam da će jednog
dana država Mississippi, pustinjska država što se znoji
u žaru nepravde i pritisaka, biti pretvorena u oazu
slobode i pravde.
Sanjam da će četvero
moje djece živjeti jednog dana u naciji koja ih neće
mjeriti aršinom boje njihove kože, no aršinom njihovih
karaktera.
Sanjam danas.
Sanjam da će jednog
dana država Alabama, država u kojoj sa usana njezina
guvernera danas kapaju riječi uplitanja i osujećenja,
biti pretvorena u državu u kojoj će se mali crni dječaci
i djevojčice moći držati za ruke sa malim bijelim dječacima
i djevojčicama i šetati zajedno kao braća i sestre.
Sanjam danas.
Sanjam da će se jednog
dana svaka dolina izdići i svako brdo i planina spustiti,
da će hrapava mjesta postati glatka, a iskrivljena mjesta
ravna, i da će Slava Božija biti otkrivena i da će je
svi ljudi zajedno vidjeti.
To je naša nada.
To je vjera s kojom se vraćam na Jug. S tom vjerom moći
ćemo iz planine očajanja isklesati kamen nade. S tom
vjerom moći ćemo neskladno zvrjanje naše nacije pretvoriti
u simfoniju bratstva. S tom vjerom moći ćemo raditi
zajedno, moliti se zajedno, boriti se zajedno, ići u
zatvor zajedno, boriti se za slobodu zajedno, znajući
da ćemo jednog dana biti slobodni.
To će biti dan kad
će sva Božija djeca s novim značenjem moći pjevati:
Zemljo moja, to si ti, slatka zemljo slobode, o tebi
pjevam. Zemljo gdje su mi umrli preci, zemljo ponosa
hodočasnika, neka sa svake planine odzvanja sloboda.
I ako Amerika želi
postati velika nacija, ovo se mora ostvariti. Zato neka
odzvanja sloboda sa vrhova čudesnih brda New Hampshirea.
Neka odzvanja sloboda sa moćnih planina New Yorka. Neka
odzvanja sloboda sa visokih Allegheniesa Pennsylvanije.
 Neka
odzvanja sloboda sa snijegom pokrivenih Rockiesa Colorada!
Neka odzvanja sloboda
sa zakrivljenih kalifornijskih vrhova!
Ali ne samo to: Neka
odzvanja sloboda sa Stone Mountaina u Georgiji!
Neka odzvanja sloboda
sa Lookout Mountaina u Tennesseeju.
Neka odzvanja sloboda
sa svakog brda i krtičnjaka Mississippija. Sa svake
planine neka odzvanja sloboda.
I kad sloboda stane
odzvanjati, kad stane odzvanjati iz svakog sela i zaseoka,
iz svakog grada i države, moći ćemo ubrzati dolazak
dana kad će sva Božija djeca, bijelci i crnci, Jevreji
i nejevreji, protestanti i katolici, združiti svoje
dlanove i pjevati riječi stare crnačke duhovne pjesme:
Napokon slobodni! Napokon slobodni! Hvala Bogu Svemogućem,
napokon smo slobodni!
|
Arhiva Dani
200
|
