| |
Nije u pitanju prvoaprilska
šala: prošle nedjelje, Skenderija je bila dupke puna. Na parketu
su se osnovci iz Centra borili za prvo mjesto na općinskom
turniru, a sa tribina su ih bodrili roditelji, rodbina i prijatelji.
Nešto su kasnije podijeljena i priznanja malim matematičarima,
fizičarima, informatičarima... Dan poslije, na čelo Olimpijskog
komiteta BiH, umjesto (časnog) političara Bogićevića,
sjeo je veliki sportista Rađenović.
Kada smo, krajem marta
1999, pripremali 100. broj Dana, Visoki je predstavnik
crnim flomasterom križao himne nacionalnih stranaka iz hrvatskih,
srpskih i bošnjačkih udžbenika, a vladari naroda generacijama
što dolaze imali su za ponuditi tek aktivnu islamsku, katoličku
i pravoslavnu mladež i uzore poput Ismeta Bajramovića Ćele,
Mladena Naletilića Tute ili Željka Ražnatovića Arkana.
Rezultat takve SDA-HDZ-SDS brige jeste enormno veliki broj
mladih ljudi koji su za protekla 24 mjeseca napustili BiH
brže i efikasnije negoli ikada prije.
Ovo je 200. broj magazina
Dani, i mada se pojavljuje u, za BiH već tradicionalno
vrućem aprilu, nešto se ipak kreće. Ko je, uostalom, 1999.
godine mogao i pomisliti da će se Anti Jelaviću suprotstaviti
legalne institucije vlasti Federacije i Bosne i Hercegovine?
Tuđman je još bio živ, HDZ jedinstven od Gruda do Zagreba,
Francuzi branili Tita od Alije Izetbegovića
i Džemaludina Latića, a Kosovari gledali u nebo nadajući
se NATO spasu istim intenzitetom kao i Sarajlije maja 1992.
Sedam godina kasnije i
zarad Kosova, NATO je djelovao, a i Slobodan Milošević
se ovih dana nastanio u beogradskom zatvoru. U Zagrebu su
Stipe Mesić i Ivica Račan okrenuli novu stranicu
hrvatske povijesti, a Evropa je diljem svojih palača prostrla
crvene tepihe radosti Vojislavu Koštunici. I BiH je
dobila novu političku scenu: Alijansi za promjene njeni su
prethodnici ostavili brojne tajne račune, paralelne institucije
vlasti i življenja, neisplaćene penzije, opljačkane tvornice,
silne probleme i svoje kadrove zadužene za kontinuitet.
Ipak: nakon rovovske bitke,
Sarajevska je pivara ispala iz kruga nominiranih za Šestoaprilsku
nagradu, Elektroprivreda bez direktora Bičakčića, Alija
Behmen i Nikola Grabovac o jadu su zabavili banke
od HDZ i SDA povjerenja, ostavljajući samo po jedan račun
svakom ministarstvu, a Zlatko Lagumdžija se doima riješenim
da iz diplomacije istjera sve male i velike moove.
Ni Haris Silajdžić više ne pokazuje sklonost ka naglim
promjenama kurseva, naprotiv: nakon operacije (hernije, mada
bi mu se mnogi radije nakačili na srce) zvuči još ozbiljnije
u svojoj opredijeljenosti ka demokratizaciji cijelog prostora,
promoviranju mladih a sposobnih na račun starih i odanih i
instaliranju zakona u sve sfere države. Istina, put do ostvarenja
svijetle budućnosti i horoskopa BiH objavljenog na našoj naslovnoj
stranici, još je dugačak i pretrpan barikadama. Ali, vrijedi
i ova: ukoliko se za narednih 100 brojeva Dana - koje
kanimo izdavati istim intenzitetom i ubjeđenjem da ste upravo
vi, dakle čitaoci, najpozvaniji da sudite o prošloj, sadašnjoj
i nekoj budućoj vlasti - Bosni i Hercegovini dogode privatizacija,
strana ulaganja, priključak toku evropskih integracija, za
nadat se da će današnji osnovci prepoznati razlog da ostanu
u ovoj zemlji. A ako baš bude sreće, možda i zaigramo na Svjetskom
fudbalskom prvenstvu. Bez Juke Pušine.
Hvala svima koji su nam
uputili čestitke povodom izlaska 200. broja našeg magazina.
|
|
