("Prostitucija u policiji",
Dani br. 199, 30. 3.
2001, str. 28-29)

Neuspješni policajac Korajlić

Želim izraziti podršku vašem i našem listu Dani, koji je i u najtežim vremenima mračne demokratije uspio da ostane nezavisni medij, ali sam slobodan izraziti i blago čuđenje zbog neprofesionalnosti vašeg dopisnika Esada Hećimovića, koji je, bez želje ili prisile da omogući i drugoj strani da se izjasni, objavio neistinite teze u tekstu Prostitucija u policiji. Neuspješni policajac Nedžad Korajlić je od početka policijske karijere iskazivao sklonost ka filmskoj produkciji, pokušavajući da u više navrata postane slavni režiser. Sjetimo se filmova i epizoda:

Policija silom produžava mandat direktora u "Zenica-Transu" Mirsada Čaju, Paukom postavljamo svog direktora "Tržnice" u Zenici Ferida Kavazovića, Teroristi u stanu policajca Korajlića, Policijska batina protiv udara na magistrali M-17, Ubojstvo u dva čina - Pošta Matuzići. Kada mu je ponestalo inspiracije i glavnih likova za njegove filmove, propali policajac Korajlić je pokušao da angažuje mene u svojim nadahnutim kreacijama. Obeshrabren mojim odbijanjem za angažman, Korajlić pronalazi novinara koji piše naručene tekstove za protuuslugu u kešu i iznosi niz neistinitih informacija u spornom tekstu.

Istinitost ili neistinitost izrečenih teza i optužbi Korajlić će imati priliku da dokazuje na sudu, koje je jedino mjesto gdje ću i ja imati prilike da dokažem ko je zalutao u policiju i istu zloupotrijebio u lične interese.

Kasim Alić, Zenica

Zadovoljavanje sujete

Gospodine Hećimoviću, i sami ste svjesni da pišete neistine, podvale i naručeni tekst, ali to ste morali napisati jer ste uzeli obavezu da za minorni novčani iznos pokušate skrenuti pažnju s većeg problema, pa tekst koji sada glasi je priličniji nego vaš bivši. I dalje kontinuirano i neistinito, za interese bivšeg načelnika PU Zenica Nihada Topalovića, koji je pobjegao u Union banku a protiv kojeg postoje dvije krivične prijave u Sudu Zenica, pišete kako biste zadovoljili njegovu sujetu i kako ne bi izašlo na vidjelo njegovo izdavanje pasoša Slobodanu Mijalkoviću, za kojim postoji potjernica, a pasoš mu je poslao u Njemačku, te konstantno izdavanje pasoša licima koja se nikad nisu pojavljivala u Zenici, već je pasoše nosila majka Nihada Topalovića, koja živi u Njemačkoj. Sama činjenica da nikad nije dobio certifikat za rad u MUP-u govori da je morao pobjeći iz MUP-a. Dalje, pišete po nalogu Nedžada Korajlića, smijenjenog pomoćnika ministra policije. Zašto smijenjenog? Zato jer je kod IPTF-a nakupio toliko prijava, zloupotreba položaja, narušavanja ljudskih prava, da je jednom bio udaljen iz MUP-a.

IPTF istragu još nije završio, a, vjerujemo, i tužilac će reći svoje.

Dalje, u vašem tekstu priznaje da je vršio pritisak na vještaka, iz čega se vidi da je sklon podvalama i konstrukcijama.

Slučaj Lionel Dumont vama, izgleda, ništa ne kazuje. Korajlićevi stalni kontakti sa stranim državljanima iz A/A zemalja, posredovanje kod davanja pasoša strancima koji nisu državljani BiH, stalna zaštita stranaca u Bočinji, te njegov biznis, držanje poker-aparata (preko 30 komada), vama nije važno, već je važno da kažete da su organizatori prostitucije Kasim Alić i Isak Ramo i to baš da se tobože sve odvija u restoranu "Karachi" u Zenici.

Gosp. Hećimoviću, u restoran "Karachi" dođe na kafu i vaša supruga, pa i nju pitajte da li je "Karachi" stjecište prostitucije.

Vi sve izmišljate i bacate svoju struku na niske grane za interese ljudi koji s vama manipulišu, a rekli smo zašto, za sitnu naknadu. Vi pišete i kontinuirano zloupotrebljavate svoju novinarsku moć jer vaša su sredstva informisanja, ali ne zaboravite, morat ćete dokazati na sudu sve što ste neargumentovano rekli, jer u javnosti odjek je bio taj da su većina koji znaju naručioce teksta reagovali riječima - i Topalović Nihad i Korajlić Nedžad su prošlost ružnih događaja Zenice i šire. Dođite u MUP Ze-Do kantona pa ćete vidjeti da više nema podvala, proturanja, lažnog praćenja i dokumentovanja (Rankovićevog sistema rada) koje su sprovodili pomenuti tobože profesionalci a vaši naručioci teksta (Topalović - Korajlić).

I Refik Omerhodžić je odgovoran

U članku u prošlom broju magazina Dani navode se pomoćnici ministra MVP-a za opšte i pravne poslove Fuad Šabeta, Kemal Huseinović i Haris Lukovac kao odgovorne osobe koje su šutjele i prikrivale milionsku pronevjeru ambasadora Šaćirbegovića. Međutim, najodgovornija osoba u MVP-a za ove i druge lopovluke trebao bi biti Refik Omerhodžić, načelnik sektora finansija, koji prima mjesečne izvještaje, kontroliše zakonitost i pravilnost finansijskog poslovanja DKP-a. Refik Omerhodžić znao je da se finansijski izvještaji uopšte ne dostavljaju u sjedište MVP-a i da se protuzakonito uzimaju krediti za kupovinu stanova, kuća i garsonijera u inostranstvu, čime je, pored nesavjesnog rada u službi, zloupotrijebio svoj položaj i ovlaštenja.

Refik Omerhodžić imao je sigurno koristi od takvog svog neprofesionalnog i protuzakonitog rada, jer kako bi sada imao dva preduzeća, registrovana na njegove članove familije, stečena poslije rata?

Nemam kuću, nemam stan...

Sa iskrenim žaljenjem, pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću, izjavljujem da ne posjedujem stan u Bruxellesu "kupljen od državnih para" ili drugačije. To je uostalom poznato i nesretnim dostavljačima magazina Dani koji u panici političkog i "profesionalnog" preživljavanja ne biraju sredstva.

U uvjerenju da će se uskoro utvrditi prava lista, unaprijed upućujem najbolje želje dobronamjernim autorima.

Ambasador Nedžad Hadžimusić, direktor političke multilaterale, Viši predstavnik BiH u Antikorupcijskoj inicijativi Pakta stabilnosti

* * *

U prošlom broju Dana, bez provjere činjenica i krajnje novinarski neprofesionalno, pominje se moje ime u kontekstu kupovine stana/kuće u SAD-u od sredstava za rentu koja MVP snosi u skladu sa Pravilnikom o plaćama i drugim primanjima i naknadama osoblju DKP-a BiH.

Pod punom moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornošću izjavljujem da ne posjedujem, niti sam vlasnik stana/kuće u SAD-u. Tokom svog boravka i službovanja u SAD-u dosad sam iznajmljivao kuću, a sada se nalazim u stanu u Virginiji (adresa poznata MVP-u). Po proceduri propisanoj gore navedenim pravilnikom, ugovore o zakupu stana/kuće sam redovno dostavljao u MVP, za saglasnost o najmu. Ugovorom su jasno precizirane ugovorne strane, iznos rente, uslovi plaćanja, otkaz stana i dr. Renta se direktno plaća čekom ambasade na ime vlasnika stana/kuće. Sve ove činjenice se mogu provjeriti uvidom u dokumentaciju MVP-a, Ambasade BiH u Washingtonu, ili uvidom na licu mjesta.

Sven Alkalaj

* * *

Obavještavam vas da u potpunosti odbacujem navode u tekstu pod naslovom "Ko je kupio stan od državnih para" u tjedniku Dani. U prilogu vam dostavljam kopiju ugovora o najmu stana u Bonnu. Želio bih podsjetiti da se ukupno nalazim 11 mjeseci u inostranstvu na dužnosti generalnog konzula u Generalnom konzulatu BiH u Bonnu. Inspekcija MVP-a je izvršila kontrolu poslovanja GK BiH u Bonnu i posjeduje kopije svih ugovora o najmu stanova za sve uposlene.

Fuad Šabeta

Molim MVP da pomogne u odbrani mog ličnog dostojanstva od primitivnog i čaršijskog pristupa novinarke magazina Dani u navedenom napisu.

Pod moralnom i zakonskom prisegom tvrdim slijedeće:

- da u periodu od aprila 1992. godine, preciznije 15. 06. 1992. godine, kada je ozvaničen moj status diplomate BiH, do 10. 03. 1998. godine, kada sam došao na dužnost u MVP BiH, nisam primio nikakav kredit od MVP-a za bilo koje svrhe;

- da sam od 1. 03. 1993. godine počeo primati naknadu za fiksnu stanarinu za trosoban stan u visini od 1.920 SFR; od početka agresije na BiH do momenta prijema donacije (1. 12. 1992.) finansirao sam iz svoje životne ušteđevine sve troškove (stanarinu/troškove telefona, faksa i dr.). Od 1. 03. 1993. kompenzirani su mi dobrim dijelom troškovi od MVP-a, preko računa iz Beča;

- od donacije kojom je otvoren račun Misije BiH pri OUN u Ženevi, decembra 1992, pored troškova Misije, finansirana je pregovaračka delegacija BiH (do iznosa od oko 70.000 SFR); od ostatka (32.000 SFR) finansirano je otvaranje zgrade Misije (prva kirija i depozit od 15.000 SFR), uključujući telefonske troškove (uvođenje i garancija).

Misija je opremljena iz donacije islamskih zemalja i naših građana, na osnovu rada i ugleda Misije;

- od marta 1993. moglo je početi redovno finansiranje od MVP-a. Nikakvih dodatnih sredstava, niti kredita na moje ime Misija nije primila do mog povratka u Sarajevo, 10. 03. 1998. Inače, Misija BiH pri OUN u Ženevi je bila i jeste isključivi korisnik budžeta MVP-a;

- na jesen 1994. g. finansijska inspekcija MVP-a je obavila kompletan uvid u poslovanje. Nije bilo primjedbi. Izvještaj je deponovan u MVP-u. Nakon toga svaki cent je registrovan u knjigama MVP-a, jer je novi računopolagač precizno vodio finansijske knjige.

Stojim na raspoloženju MVP-u i spreman sam da odgovaram, i pored obavljenog pregleda, za sve finansijske greške koje eventualno budu utvrđene, za čitav period od aprila 1992. do mog povratka u zemlju, 10. 03. 1998. Molim Ministarstvo vanjskih poslova da pokrene krivičnu odgovornost protiv osobe koja me je "osnovano" optužila za pronevjeru državnih sredstava.

Ukoliko to MVP, iz bilo kojih razloga ne želi ili ne može da učini, spreman sam to da pokrenem, sem u jednom slučaju - da se magazin Dani i novinar lično javno izvini za neosnovane optužbe i to na markantan način. Ukoliko me to ne zadovolji, ostajem pri mogućnosti tužbe sa drastičnim zahtjevom.

Ova izjava je urađena samoinicijativno i koincidira sa zahtjevom MVP-a da se svi u javnosti imenovani dužnosnici MVP-a o tome izjasne.

Mustafa Bijedić

(Napomena: Tekstovi reakcija Nedžada Hadžimusića, Svena Alkalaja, Fuada Šabete i Mustafe Bijedića na pisanje magazina Dani upućeni su Ministarstvu vanjskih poslova BiH, a Dani ih radi objektivnog informiranja javnosti objavljuju u cijelosti.)

Poklon za "novinarku" Hasović

Obraćam vam se u vezi članka u kome spominjete i mene. Biću veoma kratak jer se sa nepoznatima nemam običaj družiti, pogotovo kad ih upoznam kao lažove, a uzgred, pobornik sam poslovice "ko laže taj možda i krade". Zato, pređimo na stvar:

U Generalnom konzulatu u Milanu, od njegovog otvaranja, nikada, ne samo ja nego niko od zaposlenih nije dobio nikakav kredit, osim onoga što je regulisano Pravilnikom MVP-a, o čemu ste se mogli i još uvijek možete informisati u računovodstvu MVP-a. Ja sam vjerovatno jedini čovjek na svijetu koji ne zna čega je vlasnik. Osim kuće u Sarajevu, koju sam naslijedio od oca 1960. godine, i srušenog lokala na Baščaršiji, nemam više nikakvih nepokretnosti. Zato, "novinarko" Hasović, nudim vam poštenu nagodbu: dokažite da sam vlasnik kuće, bašče, avlije ili makar zavale bilo gdje u zemlji ili inozemstvu, osim navedene naslijeđene, poklanjam vam svoju kuću u Sarajevu, koja je 1985. godine bila procijenjena na milion maraka, i to "siće" na Barščaršiji, pa tako i ovo moje pisanje shvatite kao ugovor o poklonu moje kuće i slobodno ga ovjerite na sudu. Kako ovo zaista ozbiljno mislim, a za ovjeru na sudu je potrebno moje lično prisustvo, spreman sam zato doći u Sarajevo pa da to obavimo korektno. Potrudite se da to učinite, jer s obzirom na one koji vas plaćaju, nikad vam za bilo kakvu laž neće isplatiti takvu sumu. Obično laž naljuti i nasekira čovjeka, a mene je vaša istinski ražalostila. Nemate pojma koliko je lijep grad i jezero Como. Upitajte nekoga iz redakcije neka vam ispriča, ako je bio. Baš bi bilo dobro imati na Comu makar prikolicu. Iz vašeg članka u Božije uši.

Odgovor "diplomatama"

Konzule Kreševljakoviću,

Ne znam da li ste slučajno ili namjerno pogrešno i zlonamjerno pročitali i protumačili napis Dana iz prošloga broja. U njemu nije iznijeta tvrdnja da ste kupili nekretninu, nego je prenijeta sumnja koja je nastala u zvaničnoj državnoj instituciji - MVP-u BiH, pa tako i imena sa spiska koji je skrivan od Vašeg novog šefa, ministra Lagumdžije, te su Dani iskoristili priliku da ga o tome objavljivanjem obavijeste, ne skrivajući osumnjičene, a to su svi oni koji u inostranstvu službuju više od četiri godine. Osumnjičene nismo htjeli sakriti ni od svojih čitalaca, inače onih koji, plaćajući porez, omogućavaju da Vi, prema zvaničnim dokumentima, primate plaću od 3.043 DM, naknadu za minuli rad od 532,53 DM i zakupninu za stan od 2.075 DM. Na ovaj način izvršena je, u interesu javnosti, i jedna vrsta javnog pritiska. Novi ministar naredio je istragu, iako, vjerojatno, i sam svjestan da je ova stvar teško dokaziva.

S indignacijom odbijam Vaš poklon. Meni tuđe ne treba, a ne bi bilo fer ni da ga uzmem sve i da mi je do njega, pošto za istragu po ovom pitanju nisam zadužena ja, nego čitav odjel MVP-a, kome je ministar Lagumdžija naredio da ovo istraži, pa se poklona procijenjenog na, kako kažete, milion maraka odričem u korist MVP-a BiH.

I iz pisma koje ste mi poslali proizilazi da se u zemlju ne mislite vraćati jer navodite da ćete doći tek zbog ovjere poklona na sudu za koje je potrebno Vaše lično prisustvo. Moram Vas obavijestiti da ćete se svakako morati vratiti, vrlo skoro, ali drugim povodom. Ministar Lagumdžija je rekao da je potpuno odlučan da ispoštuje pravila diplomatske službe, koja podrazumijevaju strogo ograničeni boravak uposlenih u DKP-u, a dužinu tog mandata Vi kršite, evo, već treću godinu, i to o trošku građana ove zemlje. Stoga, dođite u zemlju i pred novim ministrom opovrgnite i sumnje i tvrdnje iz dokumentacije koja je o Vašem i radu Vaše supruge tamo položena. Kada to učinite, Dani će i o tom učinku prije svih obavijestiti javnost.

Da ste predugo izvan zemlje, svjedoči i to što još uvijek mislite da vješta konstrukcija o poklonu može stvoriti dobar utisak kod javnosti, no ona takvo što, nakon svih dobro upakovanih prevara, ne guta.

Nažalost, niko od zaposlenih u Danima u tih istih deset godina nije si priuštio ljepote jezera Como pa ih autoru teksta niko nije mogao prepričati. Plaćanjem poreza obezbjeđivali smo to, sve ove godine, Vama, a tome je, po svemu sudeći, a naročito po sudu nove vlasti, kraj.

Kažete da Vas je moje pisanje ražalostilo. Mene Vaše nije ni ražalostilo, ni razočaralo. Razbijena je tek još jedna u nizu mojih iluzija iz vrlo, vrlo rane mladosti i niste mi više ni simpatični, naročito ne zbog užasnog "diplomatskog" rječnika koji koristite. Inače, neću vas tužiti što se, evo, ispostavilo da me klevećete da lažem i možda kradem i da sam nečiji plaćenik. Takve su klevete smiješne i zaposleni u Danima slušaju ih godinama, dosad uvijek od finansijski najjačih ljudi iz Centrale SDA, onih protiv kojih se vode sudski procesi i onih protiv kojih će se tek voditi.

Prvi dio odgovora o nužnosti poimanja distinkcije između tvrdnje i sumnje odnose se i na gospodu Šabetu, Hadžimusića i Bijedića, a naročito na posljednjeg, koji bi, nakon svih važnih funkcija koje je za bivšeg jugoslavenskog i bivšeg bosanskog režima obavljao, morao znati da niko u civiliziranim zemljama svijeta nikada nije bio krivično gonjen zbog prenesene sumnje.

Inteligentno je sumnjati, gospodine Bijediću. Zbog ovog metodološkog postupka i otkriven je i Vaš "učinak" u svojstvu koordinatora radnog stola za demokratizaciju Pakta stabilnosti, koordinatora suradnje sa islamskim zemljama i, naročito, u svojstvu donedavnog šefa kabineta Huseina Živalja. Sud o tome čiji je pristup "primitivan i čaršijski", ipak, ostavimo javnosti.

Arhiva Dani
200