Mijo Anić

"Ministarstvo odbrane i zajedničku komandu Vojske Federacije BiH napustili su samo oni s druge strane Makljena", kategoričan je Mijo Anić, ministar odbrane u Vladi FBiH. Ipak, to baš i nije tačno. Gotovo kompletan oficirski kadar hrvatske komponente Vojske FBiH podržava neustavnu i ilegalnu ideju hrvatske samouprave i napustili su vojsku. U Ministarstvo odbrane na posao u Sarajevo više ne dolaze Jelavićevi kadrovi. Ministar Anić tvrdi da u jedinicama HVO-a vlada strah i panika, ali i da neistomišljenici, a takvih je mnogo, trpe pritiske najsurovijih oblika: od ucjena i prijetnji po bezbjednost njihovih porodica do klasičnog prisiljavanja na napuštanje legalnih institucija Federacije BiH po dobro oprobanom receptu "otvaranja ratnih dosjea".

Praljkova poruka Gradove i sela većinski naseljene hrvatskim stanovništvom, ovih dana intenzivno obilaze grupice HDZ-ovih odanih poslušnika koji po diktatu Praljkovog manekena, inače generala Hrvatske vojske, Stanka Sopte Baje pozivaju hrvatski narod na građanski neposluh i odanost idejama Hrvatskog narodnog sabora. Sve što se danas dešava u i oko Vojske Federacije, definitivno se pokazalo, daleko je od odanosti Bosni i Hercegovini iza koje se licemjerno pokušao skloniti bivši ministar odbrane Miroslav Prce. A sve je dalje i dalje i od zaštite interesa hrvatskog naroda, koji su navodno Prci bili iznad Jelavićevih bankovnih računa. Ipak je Prce, kažu, najpošteniji pristaša HDZ-a: zahvaljujući i njemu, u Federalnom ministarstvu odbrane u Sarajevu nije se imalo šta ukrasti. Sve je blagovremeno bilo usmjereno ka Mostaru, gdje se pak kralo na najsvirepiji i najbestidniji način. Novac namijenjen stradalnicima rata i socijalno ugroženim, dobijen iz Republike Hrvatske za vrijeme vladavine pokojnog Franje Tuđmana, HDZ BiH je preusmjeravao za potrebe HVO-a. No, ni to nije sve: na spiskovima je bilo 2.500 vojnika za koje su plaće redovno podizane, a stvarno brojčano stanje niko pouzdano ne zna - zna se samo da ih je bilo daleko manje i da je višak vraćan ponovno u kasu HDZ-a BiH.

Ovo je, tvrdi se, i najvažniji razlog što Međunarodnoj vojnoj komisiji nikada nije dozvoljen pristup i kontrola dokumentacije Federalnog ministarstva odbrane. Tokom 1997. godine, za vrijeme mandata Ante Jelavića, svjedoci tvrde da su kontrolori u nekoliko navrata vraćeni, ali da se te godine i najaktivnije kralo. Novac se uzimao na razlici cijena nabavljenog MTS-a i izmišljenih toplih obroka, dnevnica, dodataka za odvojen život, pa čak i vojnih vježbi. Tim međunarodnih vojnih inspektora od 21. marta 2001. ne izlazi iz Ministarstva odbrane FBiH. Ovih dana očekuju se i prvi zvanični rezultati istrage. "To je proces koji će potrajati. I kompletna situacija nije nimalo naivna, već je izuzetno ozbiljna", komentira Ferid Buljubašić, zamjenik ministra odbrane u Vladi FBiH, naglašavajući da je ministar Anić, u ovom času, najkompetentniji sugovornik - a ostatak tima je taj koji će dodatnim naporima pomoći što efikasniji izlazak iz krize.

Dozapovjednik Zajedničke komande Vojske Federacije BiH Dragan Ćurčić, zajedno sa zapovjednikom Atifom Dudakovićem, 13. marta je, na dan objavljivanja odluke ex-ministra Prce o raspuštanju hrvatske komponente Vojske FBiH, iskazao punu podršku novom ministru Aniću, da bi mu samo nekoliko sati kasnije poslao svoju ostavku. Šta se dogodilo u međuvremenu? Dobro obaviješteni izvori tvrde: desila se poruka. Generali Hrvatske vojske, odani hadezeovci Stanko Sopta Baja i njegov mentor Slobodan Praljak poslali su kurira koji je izdeklamovao: "Sve ostavljaj i napusti Sarajevo. U Mostaru ti je familija."

Ovako jasno upozorenje Ćurčiću nije trebalo dva puta ponavljati. Danas najviše bjesni Miroslav Prce jer je izigran: odano i poslušno sproveo je naredbu smijenjenog Jelavića, koji ga je uvjeravao kako je naredba namijenjena samo nižim jedinicama, ali ne i časničkim kadrovima u Sarajevu. Zbog toga se nadmudreni Prce HDZ-ovoj kampanji po srednjoj Bosni priključio tek na kraju - u Kiseljaku. Svjedoci tvrde da se Prce usudio čak i fizički priprijetiti Jelaviću, nemoćan da se odupre osudama zbog odluke o skidanju federalnih obilježja sa odora HVO-a. Tako je, zapravo, nastala vanredna ideja Miroslava Prce o preponosnom iskoraku naprijed ka zalaganju za jedinstvenu vojsku BiH sve kroz "stavljanje državnih obilježja na rukave". Naravno, ex-ministar je već tada bio u potpunoj pat-poziciji: dok je zamlaćivao javnost sa TV-ekrana i širio istinu o zajedničkoj i sretnoj budućnosti, sekretarice i razni pomoćnici su po bistričkom Pentagonu usplahireno pospremali ladice časnika "hrvatske komponente", preseljavajući ih iz Sarajeva u Mostar civilnim automobilima. Zarad maskiranja ali i podrške neobilježavanju. No, to su ustvari bile samo nevažne međuministarske prepiske jer sve što je bilo važno (čitaj: kompromitirajuće) već je odavno pohranjeno u raznoraznim hercegovačkim sefovima. Barem se to zna.

Koga majka za ratnika sprema Bivši pripadnici VFBiH, pobornici nove-stare HDZ-ove politke, u Mostaru su u toku služenja mise Svetom Josipu na rukave prišili ratne oznake HVO-a i tako definitivno potvrdili Prceov stav o jedinstvenoj državnoj vojsci i državi samoj. "Čemu ratna obilježja HVO-a za vrijeme služenja mostarske političke mise?", pitanje je koje niko od novinara prisutnih na pres-konferenciji Prvog gardijskog zbora VF BiH nije ni postavio. Tako da nema ni odgovora. No, neki od kolega priznaju da naprosto nisu smjeli. Raspuštanje vojske u Čapljini i Stocu, svjedoče, pratili su povici: "Mene majka za ratnika sprema!" Niti jedan od 51 časnika Prvog hrvatskog gardijskog zbora nije reagirao. Ante Jelavić je, nekako u isto vrijeme, finalizirao svoju srednjobosansku turneju: Travnik, Jajce, Bugojno, Busovača i Kiseljak bili su domaćini značajnim skupovima, ali ne tako velikim kao nekad. Ni Jelavićev izbor mjesta nije bio nimalo slučajan: srednja Bosna je HDZ-u BiH redovno primamljiv zalogaj, ali i rada trgovačka moneta i toliko puta oprobana prva linija odbrane hercegbosanskih ciljeva.

Da je realna deviza Jelavićeve politike zapravo U ime naroda, za svoje ciljeve prepoznata među izbjeglicama ali i nekadašnjim HDZ-simpatizerima, svjedoči i podatak da su roditelji vraćenih srednjobosanskih regruta svoje sinove razaslali izvan BiH u času dok je Ante još mahao po pozornicama. Zašto Ante dva prsta ne diže u Širokom Brijegu, Stocu, Neumu ili pak Glamoču, čulo se, istina potiho, među okupljenim narodom. Mostarski generalbojnik Zlatan Mijo Jelić, zapovjednik Prvog gardijskog zbora, javno kaže: "Svjesni smo mogućih sankcija, ali se ne bojimo ni uhićenja ni suspenzije." Međutim, ne objašnjava zbog čega je i kako HDZ-ov komandni kadar napustio Zajedničku komandu i Ministarstvo odbrane niti je spreman objasniti zašto su časnički mobiteli posljednjih dana "žestoko" zvonili i otkuda je stizala redovna poruka: "Znaš ti dobro gdje ti je mjesto sada!"

Dva oficira od 15 iz prvog paketa Ćurčićevih saboraca koji su napustili Ministarstvo odbrane, planiraju preseljenje u Zagreb. Antun Luburić, stožerni brigadir, u jednom se času pak vratio na posao. Međutim, 21. marta, u danu u kojem je organizirano najveće povlačenje HDZ-ovih vojnih kadrova iz Sarajeva, Luburića se sjetio Marko Tokić i upozorio ga da mu porodica živi u Mostaru?! Ministar Anić kaže: "Dvojica potpisnika nisu se uopće ni potpisali, već su telefonom pozivani da daju ostavke."

No, ministar ne želi reći ko i kako vrši pritisak na Hrvate da napuste MO i ZK VF BiH, iako ističe da zna sva imena. U međuvremenu je pak blokirao "hercegovačke" mobitele i pozvao časne bjegunce da se vrate na svoja mjesta.

Naravno, nije objasnio kako razdvojiti časne i ostale zapovjednike, baš kao što je propustio da kaže hoće li i kako reagirati na akciju Marka Tokića, koji u ime Hrvatskog narodnog sabora, kao tamo proglašeni zapovjednik samouprave, prikuplja sredstva opet za časne oficire. Po Tokićevoj definiciji - časni su oni časnici koji su napustili Sarajevo ali i ostale kasarne na prostoru Federacije. Hoće li se (smiju li se?) bjegunci vratiti? Neki od njih su već posjetili IPTF i UN Misiju i tražili zaštitu obrazlažući svoje ostavke strahom: "Moramo, jer ne smijemo drugačije." Soptin drugi ešalon agitatora već pet dana obilazi najjače hercegovačke privatnike. No, ni skupljanje harača za potrebe hrvatske samouprave ne ide tako lako kako su "prvaci" očekivali: previše je pitanja gdje je potrošen do sada inkasiran novac.

Pljačka u ime naroda Odluka Gradskog odbora HDZ-a Mostara, donesena na insistiranje upravo Jelavića, Sopte i Ive Andrića Lužanskog, o uskraćivanju povjerenja gradonačelniku Nevenu Tomiću, poruka je upućena svima onima koji žele da se vrate u federalnu vojsku. Bivši oficirčić JNA Ante Jelavić, koji je svoju hrabrost i borbu za prava Hrvata tokom ratnih događanja dokazao angažmanom u logistici, na jednom od sastanaka HDZ-a u Mostaru je rekao: "Sada idemo do kraja. Nema nazad." Jelavić, naravno, zna šta brani: odsudna bitka je već počela, barem kada je o Hercegovačkoj banci riječ.

Visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petritsch najavljuje radikalne poteze ovih dana. U Bruxellesu je, od ministara Evropske unije, dobio potpunu podršku i odriješene ruke za definitivno raskrinkavanje HDZ-a BiH. Prije toga je svojim sugovornicima predočio tajni račun HDZ-a BiH u Hercegovačkoj banci u Mostaru sa 54 miliona DM, za koje Petritsch tvrdi da su sakupljani mjesecima. Ovim novcem se treba finansirati ponovna izgradnja institucija Herce-Bosne, te plaće za vojnike i policiju. I da ne bi bilo zabune: to je račun na koji je premijer susjedne Hrvatske Ivica Račan uplaćivao novac za stradalnike rata?!

Dioničari, dakle suvlasnici Hercegovačke banke, su smijenjeni Ante Jelavić i bivši ministar finansija u Federalnoj vladi Dragan Čović. Raspolagači milionskim računom su, uz Jelavića, generali Sopta i Praljak te Čović i Tokić. Očekuje se obznanjivanje još skriven(ij)ih računa i kompletiranje finansijskih dosjea HDZ-ovih lidera. Ni unutar same stranke ovi podaci nisu istovjetno primljeni: dio kadrovika postavlja sve teža pitanja, a i samouprava kasni. Obećanje o startu 15. marta nije ispunjeno, smijenjeni lideri traže time out od novih 15 dana sve nadajući se da će međunarodna zajednica pristati na nova nadmudrivanja i tako oprati nerazjašnjene bankovne transakcije.

Kako ostati mučenik, pitanje je na koje ni Jelavić više ne pronalazi precizan odgovor: tim prije što čak i Slobodan Praljak hoće da zna gdje su završili milioni kuna namijenjeni hrvatskoj komponenti a za koje se sijedi general, nesuđeni pisac i ubica Starog mosta interesirao na posljednjem skupu HDZ- -ovih prvaka. U Hercegovačku banku putuju istražitelji, dok Ivica Račan istrajava u zavrtanju svih finansijskih slavina. Do daljnjeg. Lideri HDZ-a razmišljaju o preseljenju u Australiju, a oko 8.000 povučenih kadrova u ime HDZ-a - ostaje na čekanju. SFOR se neće miješati. Sve dok oružje ne zveči, jedinice za stabilizaciju samo će pratiti događanja na terenu. Međutim, SFOR je svjestan toga da kao što se ne mogu kontrolirati odluke čelnika hrvatske komponente Vojske FBiH, isto se tako ne može kontrolirati ni upotreba naoružanja. Jelić kaže da je naoružanje u kasarnama. SFOR je pojačao svoje prisustvo u Hercegovini i dodatno nadzire kasarnu u Čapljini, u kojoj sem dvadeset i jednog stražara više nikog nema. Američka vlada je stopirala program "Opremi i obuči". Svi tvrde da razloga za paniku nema.

Arhiva Dani
198