edamdesetih godina prošlog stoljeća socijalističke zemlje Isto ka, uključujući Titinu Jugoslaviju i nekada moćni SSSR, svojski su prionule na posao izgradnje gasovoda. Zamisao je bila jednostavna. Od dalekog sibirskog dijela Rusije "prostrti" gasovod do centralnih dijelova zemalja ex-Jugoslavije. Brzo i ekspeditivno, gasovod je izgrađen u roku od tri godine i za tadašnje prilike predstavljao je vrhunac dobrosusjedskih "socijalističkih" odnosa. "Ideja izgradnje gasovoda u BiH je pokojnog predsjednika Energoinvesta Emerika Bluma", kaže Duško Marković, rukovodilac odjeljenja službe za naftu, gas i hemiju u sarajevskom Energoinvestu. "On je najviše insistirao na tome, a posebno zbog ekološke zaštite Sarajeva. I od momenta puštanja u rad pa sve do danas uvoznik gasa iz Rusije je Energoinvest. Mi smo jednostavno u to vrijeme bili veliki partner SSSR-a. Nekoliko fabrika Energoinvesta je kompletnu svoju proizvodnju izvozilo u ovu zemlju. Zbog toga, ali i našeg profesionalizma, bili smo cijenjeni u SSSR-u. Jednostavno, firma Gasexport je preferirala upravo nas", kaže Marković.

Komplikovani transport Sistem transporta je bio više nego kompliciran, a ni danas nije ništa bolji. Gas od Rusa preuzimaju Mađari. Nekadašnja državna, a sada privatna firma MOL, čiji je stvarni vlasnik nepoznat, stara se o transportu gasa do granice sa SR Jugoslavijom. Tu gas "sačekuje" novosadski NIS Gas i "vozi" ga do bh. granice, gdje ga preuzima Energoinvest. Predratna praksa zadržana je i nakon rata u BiH. Zadovoljni poslom, Rusi zahtijevaju da povlašteni uvoznik gasa i dalje bude Energoinvest. Pod kojim je okolnostima i uslovima potpisan postratni ugovor između Gasexporta i Energoinvesta, krije se kao najveća državna tajna. Niko osim "povlaštenih" ne zna kupovnu cijenu ruskog gasa. "Ne mogu vam dati taj dokument na uvid. On je poslovna tajna. Dvije strane su se tako dogovorile, i bez saglasnosti Gasexporta to je nemoguće", odgovora na zahtjev da se ugovor prezentira javnosti, generalni direktor Energoinvesta Nedžad Branković.

Nedžad Branković: "Ne mogu vam dati taj dokument na uvid. On je poslovna tajna. Dvije strane su se tako dogovorile, i bez saglasnosti Gasexporta to je nemoguće..."

Gas u Zvorniku preuzima BH Gas, koji je danas, pod okriljem Energoinvesta a uz prethodnu saglasnost Rusa, preuzeo poslove transporta u BiH. Na granici se gasovod račva u dva pravca. Jedan krak "vozi" gas ka najvećem potrošaču u RS-u - preduzeću "Birač". Istim gasovodom se snabdijevaju i potrošači u Bijeljini. Međutim, zašto ovaj krak gasovoda iz Bijeljine transportuje gas u SR Jugoslaviju, niko ne zna. "To je najčudnije u svemu ovome", kaže Salih Delalić, rukovodilac Programa uvođenja i rukovođenja sistema kvaliteta u Sarajevogasu. Drugi krak gasovoda od Zvornika ide prema Kladnju. Od Kladnja malo-pomalo gas stiže do Sarajeva. U Sarajevu BH Gas ga prosljeđuje Sarajevogasu, a oni ovim energentom opskrbljuju 130 toplana i skoro 60.000 različitih korisnika. BH Gas ovim gasom snabdijeva i BH Steel company u Zenici, IGM Visoko i Cementaru Kakanj. "U ovom trenutku nema nikakvih problema vezanih za transport prirodnog gasa iz Rusije prema BiH. Problem koji se sporadično javlja, svaka tri ili četiri mjeseca, jeste njegovo plaćanje. Samo iz tog razloga gas može biti obustavljen za BiH, a što se tiče mađarskog transportera MOL-a ili jugoslavenskog NIS Gasa, u zadnjih godinu dana nije bilo problema", kaže Almir Bećarević, direktor sektora za pravne i opće poslove BH Gasa.

Ratni dugovi Ruski Gasexport i Energoinvest izračunali su 1997. godine da ukupan dug potrošenog gasa za vrijeme rata u BiH iznosi blizu 109 miliona američkih dolara. "Ratni dug još nije riješen. O tome brigu vodi Ministarstvo spoljnje trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću ministara BiH sa Ministarstvom finansija Ruske Federacije", kaže Marković. "Do sada su održana dva sastanka, a novi se treba uskoro održati. Prema našoj procjeni, rješenje bi se trebalo iznaći do kraja ove godine. Očekujemo da će se jedan dio duga riješiti u okviru Pariškog kluba dužnika, a drugi na osnovu potraživanja zemalja ex-Jugoslavije prema bivšem SSSR-u. Mi raspolažemo i dokumentima koji potvrđuju takve dogovore." Po kojim cijenama je obračunat ukupan dug nastao prije, tokom i nakon rata u BiH, niko, međutim, ne zna. Rusi su 1997. godine pred entitetske vlade postavili dva uslova, a koji su se morali ispuniti ukoliko BiH želi i dalje kupovati gas. Nabavka za BiH mora biti isključivo pod ingerencijom Energoinvesta, a on, da bi sebi olakšao posao, uz prethodnu saglasnost ruskog partnera, ove poslove 30. septembra 1997. godine povjerava BH Gasu.

"Poslovi sa BH Gasom su na neki način podijeljeni. Energoinvest je trgovac i jedini pregovara o cijeni sa Rusima, a u saradnji sa BH Gasom obezbjeđuje transport kroz Jugoslaviju. Mi se u njihov posao ne miješamo", dodaje Marković. Drugi uslov Rusa je da se dug od 16 miliona američkih dolara, kojeg su napravili bh. potrošači od oktobra 1995. godine do aprila 1997. godine, prioritetno isplati. "Na bazi duga koji je septembra 1997. godine utvrdio ekspertni tim BH Gasa i Sarajevogasa iz Lukavice, dvojica predsjednika entitetskih vlada, Edhem Bičakčić i Dragan Kličković, 29. septembra 1997. godine potpisali su protokol u kome je tačno precizirano koliki je dug FBiH i RS-a. Federacija je svoj dug od 7,3 miliona američkih dolara vratila. RS je dobila donaciju od Holandije vrijednu tri miliona američkih dolara i to je sve što je isplatila na ime ukupnog duga, koji iznosi 8,9 miliona američkih dolara", kaže službenik Energoinvesta. Oko 5,9 miliona američkih dolara duga je ostalo neizmireno i Rusi su zbog toga nemilosrdno prijetili kako će obustaviti snabdijevanje gasom Bosne i Hercegovine. Njih jednostavno nije zanimalo ko je RS ili FBiH.

Pošto taj dug nije izmiren, usvojen je prijedlog Rusa da se na tekuće isporuke gasa dodaje po pet američkih dolara na hiljadu kubnih metara i da se na taj način dug otplaćuje. Do kraja ove godine dug bi trebao biti otplaćen u cijelosti. Marković tvrdi da je Energoinvest upozoravao Vladu FBiH i RS da je to stvar koja se mora regulisati. Dakle, poslijeratni potrošači u BiH platili su dug RS-a. Ili, tačnije, 80 odsto duga potrošača RS-a platili su građani FBiH. "Mi ćemo novim entitetskim vladama ponovo dati na uvid dokumentaciju i tražiti da se to reguliše. Zadnju ratu Rusima moramo platiti do 30. novembra 2001. godine", kaže Marković. Zadnja rata iznosi 300.000 američkih dolara. Zašto je Rusima bio bitan samo ovaj, a ne ukupan dug Bosne i Hercegovine - naši sagovornici ne znaju. Rusi nisu, da ne bude zabune, zaboravili na ostatak duga, koji iznosi oko 109 miliona američkih dolara. Oni koji su pomislili da će dug biti otpisan, grdno se varaju. Dug će, kako saznajemo, biti isplaćen sredstvima koja BiH bude inkasirala od onog što "iskamči" na podjeli imovine ex-Jugoslavije. Naš izvor tvrdi da će 13,6 procenata, koliko BiH sljeduje, biti dovoljno za poravnavanje računa. Od najavljenih para od zlatnih poluga neće biti ništa s obzirom da one "putuju" Rusima.

Uzmi ili ostavi Nejvjerovatno zvuči ova vijest, kao što će nevjerovatno zvučati podatak da svi u BiH, kao zmija noge, kriju cijenu nabavke ovog energenta, a da stvar bude zanimljivija, BH Gas plaća gas tek tri mjeseca nakon što ga potroši. Ili, da budemo bukvalniji, ako ga kupite danas i trošite ga, tek prekosutra znate kolika je njegova cijena koju morate platiti!? "Tu cijenu mi dobijemo od Energoinvesta, kao povlaštenog uvoznika. Cijena se formira kvartalno, a nju diktira ruski isporučilac. Otprilike znamo novu cijenu, ali zvaničnu još nismo dobili", tvrde u BH Gasu. Marković tvrdi da to nije tačno i da Energoinvest zna cijenu gasa koji se trenutno troši. Cijena za ovaj kvartal je dogovorena sa Gasexportom 12. januara 2001. godine, a nova cijena utvrdit će se početkom aprila.

"Ruska cijena je užasno skočila, kao, uostalom, i američki dolar. Nadamo se da je sa ovim kvartalom ona doživjela svoj maksimum. Vi znate kolika je cijena nafte i naftnih derivata bila prošle godine i ona upravo u ovom kvartalu dostiže svoj maksimum. U idućem kvartalu, ako i bude skokova cijene gasa, to neće biti više od jednog američkog dolara", kaže Bećarević. Procjene koje su radili Energoinvestovi i Gasexportovi stručnjaci pokazuju da u drugom kvartalu neće doći do rasta cijene gasa ili će to biti minimalno. U trećem i četvrtom kvartalu moguće je očekivati da se cijena smanji za 20 procenata. "Cijenu gasa određuju kurs dolara i cijena barela nafte na svjetskom tržištu. U visinu cijene gasa ukalkulišu se i penali koji su uračunati u cijenu transporta, jer se transporterima plaća zakupljeni a ne iskorišteni kapacitet", objašnjava Bećarević. Prevedeno, to znači da bez obzira da li gasovodima dužine 650 kilometara "putovalo" pet, deset ili hiljadu miliona kubnih metara gasa, cijena transporta je ista.

Ilustracije radi, prije rata, u BiH potraživanja su iznosila 650, a danas su 250 miliona normalnih kubnih metara gasa. Cijena transporta ostala je ista. Plaćanje se, dakle, odvija na principu "plati ili ostavi". To su ugovori koji se jednostavno ne mogu promijeniti i predstavljaju osnovni uslov za trgovinu gasom u čitavom svijetu. "Mi moramo rezervisati kapacitete za transport, i rezervisano moramo koristiti. Dozvoljena odstupanja su 20 procenata zakupljenog transporta, a sve ostalo mi moramo platiti", kaže Marković. "To ne može", smatra Bećarević, "uticati na visinu cijene gasa i kaže kako se u Energoinvestu možemo uvjeriti da građani BiH u odnosu na okruženje plaćaju najmanju cijenu gasa. Mi smo obezbijedili da dio transportnih troškova kroz Jugoslaviju, koji bi inače morao biti plaćen u američkim dolarima, platimo robama proizvedenim u Energoinvestu. Prema tome, nema odliva deviza iz BiH. Posjedujemo identičan ugovor za ovu iduću godinu vrijedan dva miliona američkih dolara."

Nacionalno pravo Prošle godine vodile su se žestoke polemike između BH Gasa i Gasexporta sa Pala. Naime, Gasexport je tvrdio kako oni imaju pravo da gas preuzimaju u Zvorniku i da ga transportuju gasovodima kroz RS do Kladnja. Međutim, polemiku će presjeći OHR uz pomoć američke administracije i "začiniti" novu nelogičnost u ovoj priči. Naime, novosadski NIS Gas aktuelni je vlasnik 20 kilometara gasovoda od bh. granice do Zvornika i, da stvar bude zanimljivija, oni su vlasnici i zemlje, što je i katastarski uredno zavedeno.

Gaspromet je posebno bacio oko na tu dionicu gasovoda smatrajući je svojim "nacionalnim pravom". "Mi za tu dionicu na koju je Gaspromet polagao pravo transportne troškove plaćamo NIS Gasu. On je vlasnik te dionice. Ja sam predlagao da to kupimo, ali oni ne prodaju. Istina je da je to malo neobično", kaže Bećarević, kome očito nije nelogično da BH Gas, kao ekskluzivni snabdjevač gasom u BiH, plaća za transport u dijelu vlastite zemlje stranom pravnom licu.

Na ovu se nadovezuje još jedna nelogičnost koju ovih dana po Sarajevu prepričavaju zbunjeni građani kojima stižu neobično visoki računi za utrošeni gas. Prošlogodišnja zima sa ovogodišnjom ne može se porediti, kako po prosječnim temperaturama i potrebom za grijanjem na plin, tako ni po računima za količinu utrošenog gasa. Tako je u januaru 2000. godine jedna sarajevska porodica potrošila 750 kubika gasa. Račun je iznosio 252 KM. U januaru 2001. godine ova porodica potrošila je 510 kubika gasa, a račun iznosi 278 KM. "Postoji tačna klauzula vrijednosti gasa - toplotna, kalorična, i to se svakodnevno kontroliše. I tu nema fule. Ja mogu garantovati za BH Gas kada je riječ o kvaliteti gasa. Kada gas predamo Sarajevogasu, to je za nas završen posao. Za onaj gas koji vi ili ja dobijemo kući, mi nismo odgovorni. Za to su nadležni u Sarajevogasu", pojašnjava Bećarević.

Sarajevogas kontroliše kvalitet preuzetog gasa na dvije stanice. U Butilama i Hubu nalaze se tehnički objekti Sarajevogasa, gdje se atestira kvalitet gasa, a posebno njegova kalorična vrijednost. "Mi smo zadovoljni kvalitetom gasa. Istina, primjedbi potrošača je bilo", kaže Salih Selmanović, direktor Sarajevogasa. Sarajevogas, prema njegovim riječima, redovno prati protok i kontroliše kvalitet ovog energenta. "Odgovorno tvrdim da nema mogućnosti intervencije u smislu povećanja ili smanjenja kalorične vrijednosti gasa koji se isporučuje građanima. A što se tiče pojedinačnih slučajeva, mi smo dali stručna objašnjenja", kaže Selmanović. Potrošnja gasa u Sarajevu varira. U posljednjih 15 dana, tvrdi Selmanović, potrošnja je porasala za 300.000 kubika. U Butilama se kontroliše kvalitet gasa i, prema riječima Saliha Delalića, kalorična vrijednost gasa se kompjuterski kontroliše u trenutku prijema od BH Gasa i na mjestu odakle se gas isporučuje svim gradskim potrošačima. Svakih sat vremena kompjuter izbacuje vrijednost primljenog gasa, koja se uspoređuje sa vrijednošću gasa koji se isporučuje potrošačima. "Razlike u kvaliteti uopće nema. Ili je zanemarljiva. Mogućnost da neko interveniše na gasovodu u gradu je van svake pameti. Gasovod je pod ogromnim pritiskom i nemoguće je intervenisati. Došlo bi do eksplozije ili prskanja gasovoda", kaže Delalić. Tehnički je također nemoguće, prema njegovom mišljenju, smanjiti energetsku vrijednost gasa razblaživanjem sa bilo kojom supstancom jer u tom slučaju gas ne bi mogao "putovati" gasovodom zbog gubitka pritiska. Razlozi zbog čega građani troše toliko gasa su loše instalacije, duže vremena nekontrolisani mjerači potrošnje gasa ili loši stambeni objekti. "Spreman sam kod svakog potrošača koji sumnja u kvalitet gasa doći na lice mjesta i uvjeriti ga da razlozi njegove prekomjerne potrošnje nisu naša krivica", kaže Salih Delalić. Dakle, kao što je to već godinama, odgovor na misteriju kako je moguće potrošiti manje plina, a platiti veći račun leži - u glavama i džepovima građana. I kod onih koji ljubomorno kriju dogovorene cijene ruskog plina.

Arhiva Dani
198