alo
je onih koji nisu poželjeli bar jednom u životu da se nađu
u sali nakrcanoj monitorima na kojima se smjenjuju brojke,
a muškarci u tamnim odijelima gestikuliraju, skaču, uzvikuju,
telefoniraju, hvataju se za glavu ili od sreće vitlaju sakoom
ili kravatom iznad glava. Dakle, riječ je o berzi, mjestu
na kojem se kupuju i prodaju dionice, mjenice i drugi vrijednosni
papiri.
"Ma, šta ono oni
rade?", pitanje je koje se u nas redovno postavlja
kada se na TV ekranu ukaže, recimo, Njujorška berza.
Zato, prije nego pređemo
na novosti vezane za skoro osnivanje Sarajevske berze, red
je da se objasni "sistem u halabuci", odnosno rad
jednog klasičnog floor stock marketa ili parket berze.
Sistem
u haosu Krenut ćemo od skoro pa uniformiranih
muškaraca. To su brokeri i dileri, zavisno od toga za koga
rade. Jednostavno, broker je onaj koji radi u tuđe ime i za
tuđi račun, a diler radi u svoje ime i za svoj račun. Ovim
ljudima povjerava se kupovina ili prodaja dionica, a do njih
se dolazi kontaktom sa nekom brokersko-dilerskom kućom. Broj
monitora na berzi, moglo bi se reći, proporcionalan je količini
dionica na kotaciji, odnosno "jačini" berze. Tako,
sve firme čije dionice kotiraju, recimo, na Londonskoj berzi,
nemoguće je skrcati na jedan ekran a da one budu jasne i vidljive
svima. Ali, bez obzira na kojoj se berzi u svijetu nalazili,
na ekranu ćete uvijek imati istovjetna polja u kojima stoje
reference dionica. Dakle, samo trebate naučiti šta se pod
kojim poljem "skriva".
Faksimil kartice našeg prvog licenciranog
brokera
|
U prvo polje označeno kao
Symbol, unosi se "elektronsko ime"
neke dionice. Recimo da "Central Profit Banka" stavi
na kotaciju svoje dionice, onda bi simbol izgledao otprilike
ovako: CPB plus neki broj. U drugo polje upisuje se Type
ili tip dionice (obveznica, obična dionica i sl.). Slijedi
Tier, ili kotacija, a to znači da dionice mogu kotirati
na A, B ili Slobodnoj kotaciji. U A
kotaciju ulaze, najkvalitetnije tj. najvrednije dionice,
u B kotaciji su dionice srednje vrijednosti,
a u Slobodnoj se mogu naći i jedne i druge, zavisno
od želje onog ko ih prodaje. Nakon toga slijedi polje u koje
se upisuje Best bid, ili najbolja istaknuta ponuda,
a zatim i Best ask, ili najbolja tražnja. U
polju na kojem piše Last tride naći ćete podatke o
zadnjoj transakciji i, na kraju, procenat prosječne cijene
u odnosu na, recimo, jučerašnju cijenu.
Brokeri i dileri gledaju
u ove ekrane i odabiru ono što je za njih najpovoljnije. Silni
telefoni im služe za konsultacije sa kućom ili osobom za koju
rade i komuniciranje sa osobljem berze. Gestikulacije također
imaju svoje značenje ali su sve manje u upotrebi. Njima su
prije posrednici išaretili da nešto kupuju, prodaju, obustavljaju
kupovinu i sl.
Mrtva
tišina Ali, Sarajevska berza, čije se
osnivanje očekuje već u aprilu ove godine, neće ni izbliza
biti ovakva. "Ona će izgledati kao da na njoj nema
žive duše", kaže Džafer Alibegović, viši stručni
saradnik u Komisiji za vrijednosne papire Federacije BiH,
i time daje do znanja da će to biti totalno kompjuterizirana
berza na kojoj će brokeri i dileri kupovinu, odnosno prodaju
vršiti direktno iz svojih ureda, gdje će na kompjuterskom
ekranu imati tabelu sa podacima o dionicama. Ispod tabele
nalazi se zelena traka, koja zamjenjuje išaret rukama,
i na kojoj se ispisuju poruke tipa: kupujem, prodajem, obustavljam
kupovinu, obustavljam ponudu i sl.
Procesom privatizacije
BiH je stekla condicio sine qua non za osnivanje berze.
Ali, pored toga bilo je potrebno obaviti još sijaset stvari
da bismo konačno prestali kupovati po rođačkoj, stranačkoj
ili nekoj drugoj liniji. Prvo je Komisija za vrijednosne papire
FBiH organizirala obuku za brokere, koju je finansirao britanski
DFID (Department for International Development). Čak 239 osoba
konkuriralo je na obuku predviđenu za samo njih 60. Od tog
broja do danas je ispit za brokera položilo 28 kandidata.
Međutim, tek dva kandidata dobila su licencu za obavljanje
brokerske djelatnosti, koju izdaje Komisija za vrijednosne
papire, i to na dvije godine. Prvi naš ovlašteni broker je
Refik Rošić iz Bihaća.
Nakon treninga, Komisija
za vrijednosne papire je sa Ljubljanskom berzom sklopila ugovor
o prijenosu elektronskog sistema trgovanja i tako obezbijedila
osnivačima berze veoma bitan preduvjet - software.
Skoro isti takav software, ali baziran na IBM tehnologiji,
imaju velike svjetske berze, i on košta milion i po maraka.
Naravno, naš software nije koštao toliko, ali je svakako
velika potpora osnivačima berze, a to su brokerske kuće. Po
našem Zakonu o vrijednosnim papirima, berzu može osnovati
najmanje pet brokerskih kuća. Džafer Alibegović veli da su
u Federaciji BiH do sada osnovane dvije brokerske kuće (Kvantum
d.d. Sarajevo i BIFIM d.d. Bihać), tj. registrirane su na
sudu. Dvije čekaju na registraciju, a još njih nekoliko na
dozvole za osnivanje od Komisije za vrijednosne papire. Očekuje
se da će već početkom aprila šest brokerskih kuća u Federaciji
dobiti dozvolu za rad.
Neko
mora početi Da bi se pomoglo i ubrzalo osnivanje
Sarajevske berze, prije godinu dana od članova firmi zainteresiranih
za formiranje brokerskih kuća sastavljen je Koordinacioni
odbor za osnivanje federalne berze, na čijem čelu se nalazi
ekonomista Marin Ivanišević. On kaže da je ovaj odbor
već cijelu godinu dana radio na pravnom formiranju berze,
donošenju njenih akata i dokumentacije... "Da bi se
berza osnovala, potreban je osnivački kapital u iznosu od
200.000 KM. A to znači da svaka brokerska kuća, koja je već
za svoje osnivanje morala položiti 100.000 maraka, treba u
osnivački kapital uložiti po još 40.000. A što bude više brokerskih
kuća uključeno, to će njihov ulog u osnivačkom kapitalu biti
manji. Međutim, potrebno je još puno, puno sredstava da se
berza osnuje", kaže Ivanišević i dodaje da su još
potrebna novčana sredstva za adaptaciju prostora (zgrada bivšeg
Zavoda za platni promet u Titovoj ulici u Sarajevu), za hardware,
kompjutersku opremu, namještaj... On priznaje da nije isplativo
u ovakvim uvjetima osnivati berzu ali i to da "neko mora
početi".
"Meni i drugim
kolegama iz Koordinacionog odbora najviše podstreka za osnivanje
berze dao je novi predsjedavajući Vijeća ministara dr. Božidar
Matić. Mi se pouzdamo u njegove riječi da će ovo jednom biti
normalna zemlja i da ćemo imati firme koje će moći kotirati
na berzi", kaže Ivanišević.
On napominje da je Koordinacioni
odbor, iako su mnogi bili skeptični glede osnivanja berze
i njene isplativosti, radio čitavu godinu "kao da mu
je o glavu".
Jednog dana dionice federalnih
firmi, koje se upisuju na javnoj ponudi, dospjet će
na berzu. Za sada je veoma teško reći, s obzirom na veoma
loše stanje poslovanja naših firmi, koja od njih će zaslužiti
da joj dionice budu usvojene na A kotaciju, a koje
će, pak, ići na B. Zapravo, nas samo univerzalni standardi
spašavaju da ne ustanovimo i kotaciju "Ž". Ali,
treba biti strpljiv i vjerovati u budućnost bar onoliko koliko
vjeruju članovi Koordinacinog odbora za osnivanje berze i
svi oni koji već osnivaju brokerske kuće.
Marin Ivanišević kaže da
"sanja" dan kada će sa naše berze bar jedna firma
ući na kotaciju neke druge svjetske berze i navodi primjer
Hrvatske berze, sa koje su dionice "Plive" i "Zagrebačke
banke" dospjele na Londonsku. A dospjeti na drugu berzu
znači ispuniti puno univerzalnih uvjeta, među kojima je najznačajniji
- pozitivno poslovanje firme u dužem vremenskom periodu. Dakle,
na isti način vršit će se kotiranje sa Sarajevske na Banjalučku
berzu i obratno.
I Ivanišević i Džaferović
ističu činjenicu da smo i pri formiranju berze pokazali naše
megalomanske apetite. "Smiješno je i žalosno da će
jedna ovako mala zemlja imati dvije berze - sarajevsku ili
SASE (Sarajevo Stock Exchange) i banjalučku. U svijetu je
trend da se berze ujedinjuju, kao što je slučaj sa londonskom
i frankfurtskom, a mi čak nismo išli ni na ujedinjenje berze
sa, recimo, nekom iz našeg najbližeg susjedstva",
kaže Marin Ivanišević i ističe da se među osnivačima Sarajevske
berze nalazi izvjestan broj firmi iz Širokog Brijega i Mostara,
što nam, svakako, daje nadu da u Federaciji neće doći do formiranja
i "Hrvatske berze".
Arhiva Dani
198
|