OPĆI PODACI

Odmah po srpskom preuzimanju vlasti u Prijedoru, za bosanske Muslimane, bosanske Hrvate i neke druge nesrpske stanovnike, uvedena su oštra ograničenja u svim aspektima života, uključujući slobodu kretanja i pravo na zaposlenje. Ograničenja su dovela do potiskivanja Muslimana i Hrvata u ona sela i dijelove općine u kojima su živjeli. Počev od kraja maja, na te oblasti su izvršeni žestoki napadi srpskih vojnih, paravojnih i policijskih snaga. Srpske snage su zarobile bosanske Muslimane i bosanske Hrvate koji su preživjeli prve artiljerijske i pješadijske napade i prebacile ih u logore i zatočeničke objekte koji su bili osnovani i radili po direktivi srpskih vlasti u Bosni.

Dragan Kolundžija Duško Sikirica Damir Došen

Logor Keraterm nalazio se u krugu fabrike keramičkih proizvoda smještene na "novoj" cesti Prijedor - Banja Luka, nedaleko od centra Prijedora. Zatočenici su držani u četiri skladišne prostorije koje su gledale na cestu. Kao i u logoru Omarska, način upravljanja u logoru bio je takav da je doveo do fizičkog onesposobljavanja ili smrti nesrpskih zatočenika. Opći uslovi za život bili su surovi i nehumani. Zatočenici su bili tako stiješnjeni u raznim prostorijama u logoru da često nisu mogli svi sjesti ili leći. Nužnika i prostorija za ličnu higijenu nije bilo dovoljno ili ih uopće nije bilo. Nije bilo dovoljno vode. Nisu se mogli presvući, nisu imali posteljinu i, uz veoma rijetke izuzetke, nisu imali nikakvu medicinsku njegu. Zatočenici su jednom dnevno dobijali obrok jedva dovoljan za preživljavanje.

U logoru su svakodnevno vršena ispitivanja. Surove batine, mučenje, ubijanje, seksualno zlostavljanje i drugi oblici fizičkog i psihičkog zlostavljanja bili su uobičajena pojava u logoru Keraterm. Stražari u logoru i druga lica koja su dolazila u logor koristili su sve vrste oružja i predmeta za batinanje i druge vidove fizičkog zlostavljanja zatočenika. Posebno su muslimanski i hrvatski politički i društveni rukovodioci, intelektualci, imućniji građani i ne-Srbi za koje se smatralo da su ekstremisti ili da su pružali otpor bosanskim Srbima, podvrgavani naročito zlonamjernim batinama, mučenjima i/ili ubijani. Najmanje nekoliko stotina zatočenika nije preživjelo: neki su identifikovani, a neki nisu.

GENOCID, SAUČESNIŠTVO U GENOCIDU

Od 24. maja do 30. augusta 1992., Duško Sikirica je podsticao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao ubijanje Muslimana i Hrvata, nanošenjem teških tjelesnih i duševnih povreda zatočenicima i smišljenim nametanjem životnih uslova sračunatih na to da dovedu do fizičkog uništenja dijela muslimanskog i hrvatskog stanovništva u Bosni sa namjerom da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati djelomično unište kao nacionalna, etnička ili vjerska grupa. Duško Sikirica je učestvovao i podsticao, odobravao, ohrabrivao i pomagao u stvaranju i održavanju uslova u logoru i konstantnom činjenju krivičnih djela nad zatočenicima u logoru Keraterm.

Sikirica je znao ili je bilo razloga da zna da, između 24. maja 1992. i 30. augusta 1992., snage pod njegovom kontrolom u logoru ubijaju Muslimane i Hrvate, nanose im teške tjelesne i duševne povrede i smišljeno nameću životne uslove sračunate na to da dovedu do njihovog fizičkog uništenja, sa namjerom da se Muslimani i Hrvati djelomično unište kao nacionalna, etnička ili vjerska grupa ili da su to već učinile, i nije preduzeo potrebne i razumne mjere kako bi takva djela spriječio ili kaznio njihove počinioce.

PROGONI, NEHUMANA DJELA, POVREDE LIČNOG DOSTOJANSTVA

Duško Sikirica, Damir Došen, (…) Dragan Kolundžija, (…) učestvovali su od 24. maja 1992. do 30. augusta 1992., u progonu bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba u području Prijedora i naročito u logoru Keraterm, na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi.

Progoni su uključivali i sljedeće postupke: ubijanje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba u općini Prijedor, uključujući i zatočene u logoru Keraterm; mučenje i batinanje Muslimana, Hrvata i drugih ne-Srba u općini Prijedor, uključujući i zatočene u logoru Keraterm; seksualno zlostavljanje i silovanje Muslimana, Hrvata i drugih ne-Srba u općini Prijedor, uključujući i zatočene u logoru Keraterm; maltretiranje, ponižavanje i psihičko zlostavljanje Muslimana, Hrvata i drugih ne-Srba iz općine Prijedor, uključujući i zatočene u logoru Keraterm; držanje u zatočeništvu Muslimana, Hrvata i drugih ne- -Srba u nehumanim uslovima u logoru Keraterm.

Kao komandant logora, Duško Sikirica je imao ovlaštenja da mijenja uslove zatočeništva u logoru Keraterm. Imao je ovlaštenja da kontroliše ponašanje stražara u logoru i spriječi ili kontrolira ponašanje posjetilaca koji su dolazili u logor. Imao je ovlaštenja da određuje dnevni režim zatvorenika i odobri im veću slobodu i prava u logoru, uključujući i pristup pitkoj vodi, razumne životne uslove i higijenske standarde i kontakt sa porodicom ili prijateljima od kojih bi mogli da dobiju odjeću, higijenske potrepštine, hranu i lijekove. Usto, kao policajac u aktivnoj službi, Duško Sikirica je nezavisno od toga imao dužnost da sprovodi zakone koji važe na teritoriji Bosne i Hercegovine i štiti živote i imovinu civilnih lica.

Damir Došen i Dušan Fuštar podsticali su, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali progone bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba na području Prijedora, na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, kao i druga krivična djela za koja se terete u ovoj optužnici, direktnim učešćem u raznim krivičnim djelima kao i svojim podsticanjem, odobravanjem, ohrabrivanjem, pristankom i pomoći u stvaranju i održavanju uslova u logoru Keraterm.

Kao komandiri smjena u logoru Keraterm, Damir Došen i Dragan Kolundžija imali su ovlaštenja da mijenjaju uslove zatočeništva u logoru Keraterm u vrijeme kada su bili na dužnosti, kontrolišu ponašanje stražara raspoređenih u njihovim smjenama i spriječe ili kontrolišu ponašanje posjetilaca koji su dolazili u logor, da zatvorenicima odobre veću slobodu i prava u logoru, uključujući i pristup pitkoj vodi, razumne životne uslove i higijenske standarde i kontakt sa porodicom ili prijateljima od kojih bi mogli da dobiju odjeću, higijenske potrepštine, hranu i lijekove.

Usto, od 24. maja do 30. augusta 1992., Duško Sikirica, Damir Došen i Dragan Kolundžija znali su ili je bilo razloga da znaju da se njima podređena lica u logoru Keraterm spremaju da učestvuju u progonu bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne- -Srba u općini Prijedor na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi i nisu preduzeli potrebne i razumne mjere da takva djela spriječe ili kazne njihove počinioce.

ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA

Oko 20. jula 1992. muškarci - bosanski Muslimani, bosanski Hrvati i drugi ne-Srbi - iz dijela prijedorske općine poznatog kao "Brdo" koje obuhvata sela Hambarine, Čarakovo, Rakovčani, Bišćani i Rizvanovići, dovedeni su u logor Keraterm i zatvoreni u prostoriju broj 3. U toku večeri 24. jula 1992. godine, dok je Dragan Kolundžija bio na dužnosti komandira stražarske smjene, srpske snage su mitraljezima pucale na prostoriju broj tri, što je imalo za posljedicu smrt većine zatvorenika u toj prostoriji.

Približno 25. jula 1992, dan pošto je oko 150-200 zatočenika pobijeno u prostoriji broj tri u logoru, Duško Sikirica i Dušan Fuštar učestvovali su u izdavanju naloga da se odabere otprilike dvadeset preživjelih zatočenika iz prostorije broj tri na koje će se prebaciti odgovornost za navodno bjekstvo zatočenika za vrijeme ubijanja zatočenika u toj prostoriji. Izdvojeni zatočenici su tada izvedeni iz prostorije i po kratkom postupku pogubljeni.

UBISTVO, MUČENJE, SILOVANJE, NEHUMANA DJELA, OKRUTNO POSTUPANJE

Otprilike u drugoj polovini juna 1992. godine, Predrag Banović i Duško Knežević uzastopno su prozivali grupu zatočenika iz logorske prostorije broj dva, među kojima i Emsuda Bahonjića i čovjeka po imenu Jusufagić, zvanog "Car", i surovo ih tukli i zlostavljali. Tokom tih batinanja Duško Knežević i druga lica prisiljavali su Bahonjića na razne degradirajuće, ponižavajuće i bolne radnje, kao što je ležanje na krhotinama stakla, uzastopno skakanje sa kamiona i fellatio nad drugim zatočenikom, te su mu nasilno gurani razni predmeti u anus. Knežević i drugi prisiljavali su i Jusufagića na razne degradirajuće, ponižavajuće i bolne radnje, kao što je trčanje sa teškim mitraljezom u rukama dok se ne sruši i fellatio nad drugim zatočenikom, te su mu gurani razni predmeti u anus. Oba zatvorenika su izdahnuli uslijed povreda zadobijenih tokom batinanja i maltretiranja.

Sredinom jula 1992. godine, velik broj zatočenika prozivan je iz prostorija i surovo batinan od strane grupe stražara i drugih lica, uključujući Predraga Banovića, Nenada Banovića i Duška Kneževića. Nekoliko zatočenika je izdahnulo od posljedica tih batinanja, među njima i Jasmin Izejiri, "Špija" Mešić i Drago Tokmadžić.

U periodu od 24. maja do 30. augusta 1992. godine, Duško Knežević je učestvovao u mučenju i/ili batinanju bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih zatočenika u logoru Keraterm:

- Jasmira Ramadanovića, zvanog "Sengin", u više navrata u toku juna i jula 1992. godine. Uslijed jednog od tih batinanja, Ramadanović je zadobio veliku otvorenu ranu na glavi, nakon sljedećeg batinanja tijelo mu je bilo prekriveno modricama, a nakon još jednog batinanja nije mogao jesti otprilike deset dana;

- Uzeira Čauševića između 1. juna i 5. augusta 1992. godine. U tom periodu, Duško Knežević i druga lica surovo su tukli Čauševića pesnicama i raznim predmetima, nanoseći mu velike otvorene rane po rukama i tijelu. Rane su se potom inficirale pa se Čaušević toliko razbolio da se jedva mogao kretati. Čaušević je kasnije odvezen kamionom natovarenim leševima i ranjenicima;

- Fajze Mujkanovića početkom juna 1992. godine. Duško Knežević i druga lica prozvala su Mujkanovića radi ispitivanja. Kada Mujkanović nije pružio željene informacije, pretučen je i nožem mu je prerezan vrat sa zadnje strane. To je učinjeno pred njegovom ženom i djetetom koji su dovedeni u logor da bi gledali to zlostavljanje;

- Fahrudina Hrustića približno 23. juna 1992. godine. Duško Knežević i drugi prozvali su Hrustića i druge zatočenike i tukli ih raznim predmetima kao što su pendreci, željezne šipke i drvene palice za bejzbol;

- Ilijaza Jakupovića i Zijada Jakupovića otprilike krajem juna 1992. godine. Duško Knežević i druga lica surovo su pretukli Ilijaza Jakupovića i Zijada Jakupovića koristeći se pesnicama, nogama i pendrekom;

Između 24. maja 1992. i 30. augusta 1992. godine Predrag Banović učestvovao je u ubistvu, mučenju i batinanju bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih zatočenika logora Keraterm:

- Fikreta Avdića zvanog "Čačko" u toku jula 1992. godine. Predrag Banović i drugi pretukli su Avdića bejzbol palicom i udarajući ga nogama. Avdić je vraćen u prostoriju broj dva u logoru, gdje je izdahnuo rano idućeg jutra;

- Jovu Radočaja otprilike u drugoj polovini juna 1992. godine. Radočaja, zatočenika srpskog porijekla koji je bio oženjen Muslimankom, Predrag Banović je surovo pretukao. Radočaj je izdahnuo od zadobijenih ozljeda nekoliko sati nakon batinanja.

- Mirzeta Hodžića u julu i augustu 1992. godine. Krajem jula 1992. godine Predrag Banović je od Hodžića tražio novac. Kada je ovaj rekao da nema novaca, Banović ga je pretukao bejzbol palicom i zabio mu nož u ruku. Predrag Banović je u augustu Hodžića tukao dok ovaj nije izgubio svijest udarajući mu glavom u zid i udarajući ga nogama.

Arhiva Dani
198