| |
Šta znači Alijansa za promjene
Bosni i Hercegovini uvjerio se, nije šala, usred New Yorka
Kofi Annan primajući akreditive novoizabranog ambasadora
i stalnog predstavnika BiH pri Ujedinjenim narodima - Huseina
Živalja. Mlađi kadar Mladih Muslimana, jedan od utemeljitelja
paralelizma u vlasti i novčanim tokovima, diplomata sa iskustvom
ambasadorovanja u Beču, jedan od onih članova Glavnog odbora
Stranke demokratske akcije čije se mišljenje tokom posljednjih
10 godina uvažavalo, doministar koji se savršeno snašao u
građevinarstvu na Floridi, humanista koji nije imao srca uručiti
Omeru Behmenu rješenje o penzioniranju, u svom prvom
službenom istupu u zgradi na East Riveru smrsio je
nešto o časti i privilegijama.
Ne, nije se ni našalio
da pomisli (a kamoli izrekne) da će mu biti čast da osvjetla
bosanskohercegovački obraz barem temeljitom pretragom poslova
svoga prethodnika koji je po ko zna koji put do sada prokockao
ugled državi. Najnovija epizoda nestašnog potomka još jednog
iz plejade rođačkih proizvoda Mladih Muslimana, Muhameda
Šaćirbegovića, po posljednjim je informacijama navodno
dostigla milionsku sumu netransparentnog trošenja?! A i što
bi se Živalj šalio sa tako ozbiljnim stvarima: moglo bi nekom,
gluho bilo, pasti na pamet da se pozabavi i njegovom karijerom.
A on je uistinu diplomata SDA provenijencije, živa enciklopedija
rođačke kadrovske politike i političar koji obećava kontinuitet
rada i djelovanja. Husein Živalj je neko ko bi za tili čas,
sa malo dobre volje, mogao glat priznati kojim su se sve kanalima
odlijevali još neki milioni - recimo, barem oni koji su se
transferirali preko bečkih banaka dok je osobno gazdovao tamošnjom
ambasadom. Usuđujem se ustvrditi da bi uspio razmrsiti i gotovo
sva sporna pitanja u vezi sa sumnjivom kupovinom-preprodajom
zgrade Ambasade BiH u Austriji, skretanja donacija za pomoć
BiH - ponaosob onih pristiglih iz islamskih zemalja - najblaže
rečeno, čudnovate veze sa kojekakvim bjelosvjetskim teroristima,
a o pasošijadi da se i ne govori. Ko uopće može biti upućeniji
u tajne i isprofanisane puteve bosanskohercegovačkih pasoša
od nekog ko je tako temeljito branio interese vodeće ideološke
snage najužeg klana SDA familije? A nije usput ni svoju zanemario:
pa ima li ko u ovoj zemlji da se ne sjeća njegovih silnih
diplomatskih misija i posjeta Floridi? Tamo je, kako to rade
u normalnim, razvijenim i demokratskim zemljama, uredno uzeo
kredit i skuckao dom za svoje najbliže i, kao i svaki brižni
a zaposleni supružnik, koristio svaku priliku da svrne kući:
s putnim nalogom za važnu posjetu prijateljskoj Kolumbiji
o trošku države skokne na Floridu?!
Da je Živalju njegova desetogodišnja
aktivnost i istrajnost u ovakvim i sličnim zanimacijama bila
čast i privilegija - teško stečena napornim radom i zalaganjem
za SDA ciljeve -- nije uopće sporno. Pa u pitanju je politika
čije katastrofalne razmjere još uvijek naslućujemo, između
ostalog i zato što nema toliko komisija koliko ima nestašnih
SDA sinova. Ali jeste sporna čast i privilegija kojom Živalj
maše u ovom času i u ime ove zemlje koja valjda zaslužuje
da joj Alijansa za promjene u New York ne šalje dokazane kadrovike
korumpirane politike. Ako ni zbog čega drugog, ono zarad činjenice
da vrsta kontinuiteta kojeg Živalj predstavlja jeste upravo
jedan od osnovnih i najvećih razloga zbog kojih su promjene
ovoj zemlji prijeko potrebne.
|
|
