Arhiva Dani 198 POGLED U SVIJET

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE - IZRAEL

ovi premijer Izraela Ariel Sharon i novi američki predsjednik George W. Bush sreli su se 20. marta po prvi put otkako su preuzeli dužnosti. Tokom razgovora u Bijeloj kući oni su pronašli mnogo toga zajedničkog: u prvom redu saglasnost da nema obnove mirovnih pregovora između Palestinaca i Izraela dok ne prestane nasilje. Bushov razgovor sa Sharonom naznačio je razliku između sadašnjeg i bivšeg američkog predsjednika. Dok je Clinton bio duboko lično umiješan u nastojanja da se obje strane uvjere u neminovnost mirovnih pregovora i mirovnog sporazuma na Srednjem istoku, Bush je samo izrazio spremnost da pomogne u smanjenju tenzija, najavljujući da neće prisiljavati nikoga na mirovne pregovore.

Za sada nema planova za susret Bush - Arafat. Hassan Abdel- -Rahman, palestinski ambasador u Washingtonu, objasnio je da oni "nisu tražili susret i da nema pozivnice". Bush planira da se sretne idućeg mjeseca sa liderima Egipta i Jordana, arapskih država koje su u formalnom miru sa Izraelom.

PALESTINA - SAUDIJSKA ARABIJA

rapske države u Perzijskom zaljevu pripremaju paket pomoći za palestinske vlasti u iznosu od 300 miliona dolara, čime će po prvi put postati glavni izvor budžetske podrške za palestinsku samoupravu. U okviru plana koji ima podršku Međunarodnog monetarnog fonda i finansijskih ministara Arapske lige, Islamska banka za razvoj će u narednih šest mjeseci izdvajati po 40 miliona dolara za novi "intifada fond". Većina novca dolazi iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta, zemalja koje su do sada odbijale da osiguraju direktnu pomoć za Arafatovu poluatonomnu vladu, čiji su donatori bili Sjedinjene Države i Evropska unija. Palestinska vlast tim novcem, treba da izdržava škole, bolnice i snage sigurnosti, na područjima Zapadne obale i pojasa Gaze. Njeni izvorni prihodi su prekinuti aktuelnim sukobom sa Izraelom, koji je utrostručio nezaposlenost i okrenuo gnjev naroda ne samo protiv Izraela nego i same palestinske vlasti. Bez nove finansijske podrške, palestinske vlasti bi, prema upozorenjima Sjedinjenih Država i UN-a, bankrotirale.

RUSIJA

uski sud osudio je šestoricu optuženih za eksploziju bombe u stambenom naselju u Dagestanu u septembru 1999. godine. Dvojica optuženih su osuđeni na doživotne kazne zatvora. To je bila prva eksplozija u seriji bombaških napada, u kojoj je ubijeno 367 a ranjeno 650 civila. Ova serija eksplozija mobilizirala je javnost Rusije u korist rata protiv čečenskih pobunjenika. Takva mobilizacija javnosti omogućila je tadašnjem premijeru Rusije Vladimiru Putinu da proširi vojnu akciju u puni vojni napad za razbijanje čečenskog otpora.

Ali, posljedice su ostale. Jedna od njih je da se ruski građani i dalje suočavaju sa terorističkim napadima, sada i izvan ruskih granica. Tri naoružana Čečena su kidnapirala putnički avion TU-154, nakon što je prošlog četvrtka sa aerodroma u Istanbulu poletio za Moskvu, sa 162 putnika i 12 članova posade. Umjesto u Rusiju, avion je preko Kipra i Egipta stigao u Medinu, zapadni saudijski grad koji svake godine obilaze milioni muslimanskih hodočasnika iz cijelog svijeta. Kada su Saudijci odbili da pripreme avion za let dužine 3.000 milja, na nepoznatu destinaciju, otmičari su zaprijetili da će dići avion u zrak. Također su tražili obustavljanje ruskog rata protiv Čečenije. Putin je navodno odobrio intervenciju saudijskih specijalaca.

Princ Nayef bin Abdul Aziz, saudijski ministar unutrašnjih poslova, koji predsjedava istovremeno i Komitetom za pomoć Čečeniji, objasnio je da Saudijska Arabija i dalje podržava Čečeniju, ali je osudio otmicu aviona: "Saudijska Arabija odbacuje terorizam u svim njegovim formama, posebno otmice aviona, jer islamski zakoni zabranjuju takvu praksu i ubijanje nevinih", rekao je on, dodajući da će pitanje izručenja otmičara u Moskvu biti riješeno diplomatskim kanalima. Dvojica otmičara su zarobljena, dok je jedan ubijen.

Rusija je uputila protest Turskoj zbog toga što nije djelovala na temelju ruskih upozorenja o mogućem terorističkom napadu.

INDIJA

amo godinu dana stara internet-medijska kompanija prerušila je svoje reportere u dilere oružja, snabdjela ih kešom i dala im zadatak da razotkriju korupciju u političkom i vojnom vrhu Indije. Rezultat su bili sati video-snimaka koji su pokazivali kako zvaničnici primaju mito za ugovore o isporukama oružja, što je dovelo do ostavke dva ministra i do zahtjeva za smjenom vlade. Premijer Atal Bihari Vajpayee je bio primoran da najavi istragu.

Tarun J. Tejpal (37) je glavni izvršni direktor medijske kompanije Tehelka.com. Od objavljivanja skandala, kompanija je dobijala 1.000 e-mail poruka dnevno a njenom web-siteu je bilo teško i pristupiti zbog miliona posjetitelja koji su željeli da i sami pregledaju video-dokaze o korupciji u indijskoj vladi. Reakcije su bile od euforičnog odobravanja do zahtjeva za hapšenjem njenih reportera. Kompanija je pokrenuta u maju serijom intervjua sa ključnim ličnostima u skandalu sa štimanjem rezultata u kriketu. U augustu, Tehelka.com je počela tajnu operaciju u indijskom ministarstvu odbrane. Reporteri Aniruddha Bahal (25) i Mathew Samuel (30) proveli su mjesece pretvarajući se da nude lažni posao u vrijednosti 870.000 dolara, a onda su tajno snimali transakcije.

ŠPANIJA

iljade Španaca širom zemlje minutom šutnje su u ponedjeljak protestirali protiv posljednjih ubistava koje je počinila baskijska separatistička grupa ETA. U Madridu su se izvan zgrade parlamenta okupili parlamentarci kako bi osudili posljednju eksploziju automobila-bombe u kojoj je ubijen jedan policajac. Za organizatore, protesti su način da ponovo traže "da ETA napusti put krvi, bola i ludosti".

Eksplozija automobila-bombe ubila je tridesetdvogodišnjeg policajca Santosa Santamariju. Otkako je ETA prekinula četrnaestomjesečno primirje u decembru 1999. godine, ona je preuzela odgovornost ili je okrivljena za 28 ubistava. Ova grupa je ubila više od 800 ljudi otkako je počela svoju borbu 1968. godine.

AUSTRIJA

ko želite pogled u budućnost Evrope, pogledajte u šesti razred bečke škole Selzergasse: u njemu su četiri nacionalnosti, samo troje djece ima roditelje rođene u Austriji, i desetoro od dvadesetoro djece su muslimani. Visoko na zidu razreda stoji križ, i dalje obavezan u učionicama austrijskih javnih škola. Muslimanska djeca kažu da im to ne smeta, ali djeluje nekako anahronistički. Za katoličku Austriju je jasno da je ona mnogo manje katolička nego što je bila. Uspon islama kao evropske religije i širenje stranaca uznemirava mnoge Austrijance, koji u tome vide prijetnju njihovoj vlastitoj kulturi. "Idemo ka tome da će naša djeca proslavljati kraj ramazana", rekao je Gernot Haider, lokalni desničarski političar u izjavi za The New York Times.

Od 73 hiljade stanovnika 15. bečkog distrikta, gdje se nalazi ova škola, jedna trećina su stranci. Prije tri decenije činili su samo jedan posto lokalnog stanovništva.

Mnogi konzervativni evropski političari odgovaraju da je evropska kultura kršćanska, ali muslimani su sve više prisutni. Pitanje je da li evropska slika o njoj samoj, očita na križu u učionici, ima prostora za islam - pita se New York Times. Ali tolerancija nije neobična u Beču. Huberta Fahnl, direktor škole Selzergasse, vjeruje da je moguća sretna mješavina religija i kultura u ovom radničkom distriktu. Kada je ona došla u školu, prije 14 godina, njemački nije bio maternji jezik za 41 posto njenih učenika. Sada je ta brojka porasla na 85 posto. Porastu broja stranaca u Austriji najviše su doprinijeli ratovi u bivšoj Jugoslaviji. Sada u Beču živi 18 posto stranaca.

Arhiva Dani
198