ok se Milenko Brkić, predsjednik Hrvatske narodne zajednice, zalaže za održavanje (sve)hrvatskoga foruma, Bošnjački dijalog Fatmira Alispahića je, ako sam dobro razumio njegova "autora", već neka vrst institucionaliziranoga oblika djelovanja (pa se zato mora pisati velikim slovom): svakoga petka u šest sati diljem kantona s bošnjačkom većinom sastaju se ljudi da "mobiliziraju intelektualni i patriotski potencijal u Bošnjaka".

I Brkić i Alispahić žestoko su kritični spram nacionalnih monopola tipa HDZ i SDA i njihovih katastrofalnih učinaka u "biću" voljenih naroda, također, i jedan i drugi imaju ozbiljnih zamjerki međunarodnoj zajednici, a isto tako i novoj formuli vladanja - Alijansi.

Motivacija HNZ-a sastoji se u potrebi da se "formuliraju načela o položaju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i zaštiti njegovih interesa i prava".

Bošnjački dijalog, pak, opisuje Alispahić, "svebošnjačka je ideja, čija je vrlina u okupljanju bošnjačkih različitosti", a "smatra se da su razlike u Bošnjaka korisne tek ako imaju zajednički, krovni, za sve obavezujući nacionalni interes; u protivnom, ta je pluralnost okrenuta protiv bošnjačkog naroda, a time i protiv Bosne i Hercegovine".

Obje inicijative, bez obzira na očigledne razlike među njima (pogotovo u stupnju realiziranosti), spaja, dakle, nekoliko zajedničkih elemenata. Prvi i najočigledniji je to što su i jedna i druga "plač na razvalinama": javljaju se kao izravna reakcija na uništavajuće desetogodišnje djelovanje nacionalno-vjersko-partijskih pokreta kod Bošnjaka i Hrvata. Doista, nije se teško složiti s njihovim ocjenama - Alispahićevom o tomu da se SDA "ponašala kao vlasnik bošnjačkoga naroda" i Brkićevom da "Hrvatski narodni sabor nije bio sabor hrvatskih političkih partija nego sabor HDZ-a".

No, postoji i jedna dublja podudarnost između ovih dvaju projekata. To je ideja o postojanju nečega što bi se moglo nazvati narodna (nacionalna!) supstanca, i što omogućuje, više od toga - nalaže, traži, zahtijeva, potrebu i mogućnost da se racionalno artikulira "zajednički (nacionalni) interes", "načela o (nacionalnom) položaju i interesu", "jedinstvo oko temeljnih pitanja (nacionalne) opstojnosti i prosperiteta"...

Kod Alispahića sve to zvuči nešto uozbiljenije, jače, ultimativnije: "za sve obavezujući nacionalni interes", a kod Brkića blaže i difuznije: "utvrditi što je interes jednoga naroda, koje su ključne točke".

Neodvojivo od same "suštine" (utvrđivanja nacionalnoga interesa) uvijek je bilo i organizacijsko pitanje. U slučaju Bošnjačkoga dijaloga, koji se po Alispahićevim informacijama već odvija punom parom, ostalo mi je potpuno nejasno i nepoznato tko je nosilac organizacije (a netko mora biti, jer dijalog nije trava, da raste sam od sebe).

Što se Brkićeva i HNZ-ova foruma tiče, za sada je to samo javni prijedlog, a ni predlagaču nije jasno tko bi ga mogao organizirati. Ipak, pomišlja Brkić, to bi mogla biti Crkva, koja je, kaže on, "izašla iz svojih okvira, podobro se očešala o politiku", a bila bi "čak i po svom poslanju dužna organizirati takav forum". U svojoj benignosti Brkić kao da bi htio da Crkvu "vrati na pravi put", primjećujući sasvim ispravno: "Ako Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine može dati podršku jednom stavu (misli se, valjda, na stav biskupa Perića, koji je, opet, stav podrške Jelavićevu 'otcjepljenju', op. I. L.), onda se može organizirati i ovakav skup."

Međutim, HNZ-ov predsjednik previđa ključni moment: nije se Crkva "očešala o politiku", ona je u njoj do grla! U sasvim određenoj politici, to jest političkoj opciji - onoj koja se, grosso modo, očituje uvijek iznova kao spremnost da se stane i iza najcrnje HDZ-ove "nacionalne politike", i to ne ni zato što bi joj ta politika bila posebno draga (jer je nepobitna činjenica da neki ljudi u crkvenim vrhovima intimno veoma dobro znaju svu HDZ-ovu nakaradnost pa i zločinstvo), nego samo zato što joj je, statičnoj i izgubljenoj u vremenu, svaka druga politička mogućnost izvor užasnoga straha od liberalizma, komunizma, masonstva i ostalih sekularističkih utvara... Tako će, simbolično rečeno, Crkvi katoličkoj bosanskoj najedanput prihvatljiviji Hrvat i nacionalni političar biti Ante Jelavić, jučerašnji polupismeni JNA-ov skladištar i instant-katolik, od Bože Matića, svjetskoga čovjeka i stručnjaka, katolički formiranog, civiliziranoga Hrvata (ukoliko desetogodišnji hercegovačko-hadezeovski mentalni teror od toga pojma nije napravio contradictio in adjecto!).

Zbog svega toga, forum koji bi Crkva čak eventualno i pristala organizirati, nužno bi mutatis mutandis bio isto ono što Brkić s pravom kaže za Hrvatski narodni sabor - da je bio HDZ-ov. Pa smo opet na početku!

Ni Bošnjački dijalog, neovisno od toga tko mu je organizator ili barem realizator, nije lišen jedne ako i nenamjerne, ništa manje ozbiljne ideološke dange, koja glasi: za sve obavezujući nacionalni interes. Direktivan i represivan po samoj svojoj suštini, izraz za sve obavezujući podrazumijeva onoga tko, kao središte i autoritet, propisuje i obavezuje, i one (masa, mnogi, narod) koji su obavezni. I tu je kraj svake pluralnosti, a početak neke nove partije, monopola, pokreta... Pojednostavljeno? Možda. Ali zlonamjerno nikako, a točno svakako!

Zapravo, cijelo smo vrijeme na području jednoga bazičnoga paradoksa, koji nikad ne treba prestati ponavljati, ma koliko to bilo iluzorno: je li uopće moguće ijedno nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini postavljati, i ijedan nacionalni interes tražiti zasebno, a da to bude politički produktivno? Način na koji čitam cijelu povijest i iskustvo ove zemlje osvjedočio me je da to nije moguće.

Pa i jednomu od dvojice naših predlagača, Milenku Brkiću, omaknula se, kao usput, takva sumnja. Kad govori o forumu kao mjestu utvrđivanja interesa hrvatskoga naroda, on dodaje: "Naravno, to se ne bi odnosilo samo na Hrvate, jer se ne može u Bosni i Hercegovini govoriti o interesima samo jednoga naroda." Čak i da je to bila samo obična pristojnost, više je od puke točnosti. A svojega autora dovodi u ozbiljnu poteškoću: ako dubinski pročita tu tvrdnju, vidjet će da ona na silno zdrav i politički konstruktivan način obara njegovu vlastitu zamisao o nekakvom svenarodnom forumu i utvrđivanju "načela o položaju naroda i zaštiti njegovih interesa i prava".

Arhiva Dani
198