Svjesna da je izgubila vlast, SDA ra- zrađuje strategiju koja ima isti cilj kao i HDZ - povratak na vlast. Međutim, SDA je za ostvarenje tog cilja izabrala sasvim druga sredstva. Svjesne da će Alijansa proći ili pasti upravo na pitanju ekonomskih reformi, povratku izbjeglica, (ne)ulasku u Vijeće Evrope... SDA krtice koje su nekim čudom ostale u novoj vlasti ne odmaraju.

Naime, krajem aprila treba da se održi donatorska konferencija zemalja Organizacije islamske konferencije (OIC) u Dohi (Katar) i sada već, tvrdi dobro obaviješten izvor Dana, neki esdeaovci daju sve od sebe kako bi spriječili Alijansu da se domogne 80 miliona dolara, koliko se planira da bi islamske zemlje mogle dati BiH za povratak izbjeglica. "Pojedini članovi SDA pokušavaju iskoristiti sve svoje veze u islamskom svijetu kako bi usporili tempo priprema za održavanje donatorske konferencije ili pak ugrozili njen puni učinak. Ne mogu nikako da se pomire sa činjenicom da bi Alijansa mogla poentirati kada je riječ o povratku izbjeglica", kaže izvor Dana.

"Postoji vrlo izražen sukob između američke i njemačke diplomatske linije u BiH, pa čak se te dvije struje sudaraju i u samom vrhu OHR-a. Nijemci, tačnije prvaci kršćansko-demokratske unije, preko svojih ljudi u OHR-u insistiraju da se sa HDZ-om razgovara. Skloni su čak da se HDZ-u dadne mjesto člana Predsjedništva, čime se ovi zadovoljavaju samo kao polaznom osnovicom za vraćanje na vlast. Miller svim silama upire da spriječi da se nacionalisti infiltriraju u novu vlast", izjavio je za Dane visoko rangirani zapadni diplomata u BiH. Francuzi su u ovom trenutku vrlo oprezni, što se pokazalo i tokom dolaska francuskog šefa diplomacije Huberta Vedrinea, koji je ministru vanjskih poslova BiH Zlatku Lagumdžiji kazao kako Francuska stoji iza Alijanse i Daytona. Britanska diplomacija, prema riječima izvora Dana, gaji neskrivene simpatije za novog predsjednika Vlade RS Mladena Ivanića. Ivaniću je to omogućilo da igra trostruku ulogu: flertuje sa SDS-om u RS-u, drži lidere Alijanse na uzdi, i prema međunarodnoj zajednici igra na kartu dobrog dečka. Njemu je oprošteno i to što se po bijelom svijetu predstavljao kao ministar vanjskih poslova RS-a. Njegov sljedeći korak, savim sigurno, bit će pokušaj da u diplomaciji ostavi stare SDS kadrove pod egidom da su to sada njegovi ljudi. Isto je učinio i u Vladi RS-a. Pozivat će se sasvim sigurno na svoje ključno učešće u Alijansi i prijetiti Lagumdžiji i Silajdžiću, koji bez njega neće moći napraviti neophodan konsenzus za vlast na državnom nivou. To im je već poručio preko nedavnog intervjua u banjalučkom Reporteru izjavivši: "Držimo Alijansu pod kontrolom." Dakle, princip političkog kompromisa nacionalnog trijumvirata polako počinje ulaziti i u Alijansu i nagrizati je mučki, polako. Lideri Alijanse imaju historijsku obavezu da to spriječe u startu, ili će se vrlo brzo suočiti sa definitivnim krahom. Kako će se sve odvijati, umnogome će ovisiti od Ante Jelavića i Wolfganga Petritscha.

Sudeći prema vrlo pouzdanim informacijama, Petritsch bi početkom juna mogao napustiti Bosnu i Hercegovinu, odnosno funkciju Visokog predstavnika. Ukoliko se to desi prije no što problem hrvatske samouprave bude riješen na adekvatan način, Jelavić bi to mogao slavodobitnički iskoristiti. Nije problem u tome što bi Jelavić mislio kako je uspio otjerati Petritscha, nego u tome što bi dezintegrativne snage u tome prepoznale priliku za definitivno cijepanje BiH tamo gdje je ona najtanja - na državnim ili zajedničkim institucijama.

Još od rata, a posebno otkako je 1998. godine proglašena zasebnom općinom, Usora, mala hrvatska enklava sa desetak hiljada stanovnika, smještena između gradića sa muslimanskom i srpskom većinom - Doboja, Teslića i Tešnja - ne prestaje da bude slučaj. Tokom rata, pitanje odnosa prema ovoj hrvatskoj zajednici izazivalo je sukobe među bošnjačkim političarima, a kada su se u Tešnju pomirili sa njenim formiranjem, počeli su sukobi i među hrvatskim političarima. Usora je postala slučaj koji pokazuje i odnose tamošnjeg hrvatskog stanovništva prema HDZ-u i NHI-u, čiji je lider Krešimir Zubak porijeklom iz ovog kraja.

U Zeničko-dobojskom kantonu prošle sedmice bili su ugodno iznenađeni spremnošću lokalnih Hrvata iz Usore da sami govore o korupciji unutar lokalne vlasti, a koju predvode hadezeovci. U dokumentarnoj emisiji koju su za TV BiH producirali „Klub 92" iz Doboja i „Omega" iz Tešnja, lokalni Hrvati iz MZ Makljenovac optužili su općinsku vlast da je preusmjerila 139 hiljada maraka, koje je uputilo Federalno ministarstvo za izbjeglice, na račune dva privatna preduzeća iz Žepča. Umjesto podrške povratku izbjeglica u ovo razrušeno područje, lokalne vlasti su gradile druge objekte. Za neke od povratnika, tvrdi se u općinskim izvještajima, popravljene su kuće, mada u stvarnosti nije bilo nikakvih radova. Selo je i dalje minirano.

Seljani su optužili Hrvatsku demokratsku zajednicu da je plaćala po 100 DEM onima koji su glasali za nju. Povratnici su tvrdili da se namjerno popravljaju kuće onima koji su u Hrvatskoj, dok za one koji se stvarno vraćaju i dalje nema para. Načelnik Usore Dragan Brković demantirao je ove tvrdnje povratnika u MZ Makljenovac tvrdeći da su ti ljudi žrtve manipulacije, ali nije otkrio porijeklo novca transferiranog u žepačka preduzeća. Slučaj Usora je prvi konkretan primjer načina na koji HDZ preusmjerava sredstva na lokalnom nivou, opstruirajući povratak Hrvata. Da li će federalne i kantonalne vlasti svojom istragom otkriti tok novca koji je bio namijenjen za pomoć povratnicima nakon što su sami lokalni Hrvati Usore u TV emisiji ukazali na zloupotrebe "svoje" vlasti?

Sumnjivim kreditima centra Dalmacije - grada koji se diči Majstorom s mora i lijepim djevojkama - prislonit će se ubuduće jedna strašna istina. Splitska je ratna luka Lora bila u ratu poprištem jednoga od najgadnijih mučilišta civila i ratnih zarobljenika, o čemu je Feral Tribune pisao u nekoliko navrata, iz godine u godinu. Međutim, tek danas istraga o masakrima usred Splita ulazi polako u svoju završnu fazu, onu kojom će se imena krivaca službeno izreći u javnosti. Po upornom zataškavanju i zapovjednoj odgovornosti, dvojica su već poznata: Gojko Šušak i Mate Laušić.

Sve je počelo 1992. godine, s prvim civilima zarobljenim zbog "sumnje za sudjelovanje u oružanoj pobuni", od kojih su neki podlegli "isljeđivanju". Zatvor u Lori držala je vojna policija, čiji zapovjednik je bio upravo Mate Laušić, a prvi tamo ubijeni civili zvali su se Gojko Bulović, Nenad Knežević i Dalibor Sardelić. Još prije njih, iz kazamata su iznošena tijela zarobljenih Crnogoraca u uniformama JNA, o čemu su posvjedočili časnici vojne policije Mario Barišić i Milorad Paić. Njih dvojica poslani su tamo iz Šibenika u travnju '92., "sa zadaćom da pritvor dovedu u primjereno stanje". Ono što su neprimjereno tamo zatekli, izgledalo je ovako: ćelije pretrpane izbatinanim civilima, a u jednoj devetorica vojnika JNA. Nekima od njih bile su odsječene uši, jednome jezik, a nekima izbodene oči. Prema nalazima Crvenog križa i Veritasa, bili su to pripadnici nikšićkog korpusa, od kojih su četvorica identificirana poimenice: Luka Gazivoda, Ratko Somović, Dušan Barović i Luka Adžić.

Jedan kasnije oslobođeni civil iz Čapljine posvjedočit će da su Crnogorci naposljetku poklani, do bukvalnog dekapitiranja. Navodi svjedoka Barišića i Paića, izrečeni u istrazi kriminalističke službe 73. bojne Vojne policije, jezovito pouzdano upućuju na ovaj zaključak. Njihova intervencija u ono vrijeme nije polučila nikakvog rezultata, a Lora je u ovom svojstvu zadržana sve do druge polovine devedesetih... Iz ovog svjedočenja pažnju naročito privlači tvrdnja da su svoju posjetu osobno prepričali zamišljenom Franji Tuđmanu, i da je sa ubojstvima nadomak poljudske ljepotice bio upoznat čitav uži državni i vojni vrh.

Očekuje se da će istraga vojne policije nakon ove faze biti proširena, i da će biti saslušan niz preostalih svjedoka. Nakon toga se predviđa podizanje optužbe protiv zločinaca, no tragična je činjenica da su neki od njih za zemaljski sud već odavno nedostupni.

"Međunarodna zajednica je u periodu od 1994. do 1999. izdejstvovala preko 30 sporazuma o ponovnom ujedinjenju grada. No, HDZ ih je sve prekršila", piše u posljednjem izvještaju Međunarodne krizne grupe, u potpunosti posvećenom "hrvatskoj samoupravi" i njenim mogućim posljedicama. Na nešto više od 15 stranica izvještaja, objavljenog sredinom ovog mjeseca, analitičari ICG-a su pod lupu stavili i sve greške međunarodne zajednice. Počevši od katastrofalno tempirane odluke o novom načinu biranja delegata u Dom naroda, koja je Hrvatsku demokratsku zajednicu doslovno vratila u život i pokrenula lavinu samouprave, zatim sklonosti kompromisima sa najtvrđom HDZ-ovom desnicom, međunarodna zajednica je umnogome doprinijela svojevrsnom državnom udaru koji je nekadašnja Tuđmanova filijala za BiH pokušala izvesti.

S druge strane, HDZ je "stalno pokazivao da ima izoštren osjećaj za način na koji funkcionira međunarodna zajednica", kaže se u izvještaju. Smijenjena četvorica dužnosnika su sve vrijeme pretpostavljali da će i biti smijenjeni i obračun sa OHR-om i OSCE-om iskoristila kako bi povratila izgubljeno povjerenje hrvatske zajednice u BiH. Ono što je, pak, "svakodnevni poticaj" jeste postojanje Republike Srpske. Obični Hrvati, kojima je HDZ obećavao isto to, sada se osjećaju prevarenim i misle kako i oni imaju pravo na svoj entitet: njihovo nezadovoljstvo ide naruku HDZ-u i jedina je čvrsta veza između ovog političkog kartela i puka.

Pored tog političkog, HDZ je sve ove godine uspješno očuvao i ekonomski utjecaj na Hrvate u BiH, naročito one u Hercegovini, kuda prolazi najveći dio robe prokrijumčarene u zemlju. Nekoliko velikih javnih poduzeća ("Elektroprivreda" i HPT) još uvijek su čvrsto pod kontrolom HDZ-a, a šverc obavljaju uglavnom privatne firme blisko povezane sa samim vrhom stranke: novac se, po svoj prilici, slijeva u "Hercegovačku banku". Čak i oni umjereni Hrvati koji se protive ekstremnoj politici, ne usuđuju se oglasiti: u Hercegovini HDZ još uvijek dijeli plaće i mirovine.

Ali, izvještaj u detalje također nabraja šta bi sve Hrvati mogli izgubiti ako Jelavić i Tokić ustraju na samoupravi. Za početak je to dio oružja i druge opreme iz programa "Opremi i obuči" koji je pripao HVO-u, dijelove zemlje kao što su Posavina i srednja Bosna, a na kraju bi se u potpunosti našli izolirani u kamenitom getu. "Veliki broj Hrvata neće odmah prihvatiti činjenicu da im nije u interesu izgubiti mehanizme zaštite ljudskih prava kao što je institucija ombudsmana, ali (...) će uvidjeti osobni gubitak kada obične stvari kao što su univerzitetske diplome ili sudska rješenja ne budu priznate drugdje."

Autor izvještaja nudi i preporuke međunarodnoj zajednici, od pružanja pomoći općinama sa hrvatskom većinom koje nastave sudjelovati u legitimnim organima Federacije, preko objavljivanja optužnica protiv onih koji su počinili ratne zločine nad Hrvatima, pa do preuzimanja carinarnica koje otkažu poslušnost od vojnika SFOR-a.

Ipak je, na kraju, najjači dokaz da se Srbija demokratizuje dao jedan socijalista, makar bivši. Riječ je o Zoranu Liliću, nekadašnjem potpredsjedniku Miloševićevog SPS-a i predsjedniku SR Jugoslavije (1993- -1998), koji se prošle nedjelje prijavio na biro za nezaposlene.

"Tačno je da sam se prijavio na biro rada. Od poznatih sukoba u SPS-u (augusta prošle godine), kad su mi jednostavno dali radnu knjižicu i otpustili me s posla, bio sam nezaposlen", potvrdio je Lilić. On je, kaže, očekivao da će ga se neko sjetiti i pitati da li želi negdje da radi jer je tehnolog po struci, ali da se to nije desilo. "Pošto mi je i supruga bez posla, odlučio sam da se prijavim birou za nezaposlene", dodao je Lilić.

Lilić će, prema srpskim zakonima, primati socijalnu pomoć na birou rada, ali samo godinu dana, budući da ima samo 18 godina radnog staža. Za to vrijeme, možda bi mogao da se zaposli kao kondukter u autobusu, što je radio kao student, ili kao maneken, čime se bavio prije ulaska u politiku, tim prije što je jedan od rijetkih koji za godina vlasti nije pokvario liniju. Za nevolju, mogao bi i da izda dio svoje dedinjske vile od četiristo i kusur kvadratnih metara bosanskim izbjeglicama, kojih, budući da su snalažljiv svijet, sve manje ima na beogradskom birou rada.