afa Oručević je izgleda jedini političar u Federaciji
BiH koji ima rezona, koji je drzak, hrabar, koji umije i razumije.
I koji zna trenutak kada se povući. Kako javljaju mediji,
Safet Oručević je, nakon sedam ili devet godina provedenih
na čelnim funkcijama u Mostaru, a dijelom i u Armiji BiH,
čvrsto odlučio da se povlači, demisionira ili kako već se
već to zove - sa čelnih funkcija.
Obrazloženje koje je prilično
nemušto i natuknuto i koje sam "s pola uha" čuo,
jeste da je Safa umoran, pomalo rezigniran, da mu je preko
glave inih mešetarenja, prepucavanja i interobalskih zajebancija,
kojima čak i jedna dokazana mostarska liska više nije dorasla.
Izvorni
i nepatvoreni Mostarac Bez obzira na sva olajavanja,
objede, optužbe, podvale, pa dijelom i utemeljene kritike,
Safa Oručević se u proteklih desetak godina iskazao i potvrdio
prije svega kao istinski patriot, kao izvorni i nepatvoreni
Mostarac, kao čovjek koji svojim genom i habitusom ne priznaje
podjele, koji ne vidi Mostar kao istočni i zapadni, koji Stari
most ne gleda samo kao kulturno blago ili civilizacijsko dostignuće,
već, primarno, kao simbol, kao put pomirenja, kao susret,
zajedništvo, toleranciju, kao "multi, multi" i opet
"multi" civilizaciju. Kada je poslije upornog vandalskog
granatiranja konačno pao Stari most, maestralno djelo velikog
mimara-neimara Hajrudina, u jadu, bijesu i suzama, svom prijatelju
Senadu Fetahagiću, u jednom sarajevskom podrumu, uz
orkestriranje četničkih granata, izdiktirao sam neku pjesmicu,
uz molbu da je Seno, uz gitaru, notno aranžira. A ona, po
varljivom sjećanju, glasi: Ako porušimo mostove, ispod
čega će rijeka teći? Neretva teče i ne zna gdje će. A studen
se širi. O Stari mostu, što te ubiše vampiri. Neretva teče
i ne zna gdje će, a studen se širi… itd.
 Upravo
na tom tonu rađale su mi se slike mostarskih heroja, od Hujke
pa nadalje. Pa i do Safe. Iz ovog emocionalnog naboja i lamentiranja,
vraćam se Safinom povlačenju. Koliko ga znam, on nije umoran,
nije se njemu baš slast vlasti toliko ogadila, nije ni on
"vrcao med a da prste nije oblizao"?! Je li Safa
povukao pravi potez u pravo vrijeme - samo zato što je to
bio jedini racionalni odgovor za sveopštu, HDZ-ovu i Jelavićevu,
ofanzivu? Da li je on bio u dosluhu s međunarodnom zajednicom
i njenim moćnicima, da li s nekim stranačkim lobijima, da
li s nezvaničnim protektorima ili s inim obavještajnim agenturama,
ja doista ne znam i mogu samo pretpostavljati. Ali, siguran
sam u jedno: Safa ima plan. I on, po pravilu, ne igra na pogrešan
adut.
Je li Safino šokantno odstupanje
i prepuštanje vlasti Nevenu Tomiću, samo mostarski,
Mujićev ili Vladićev dribling ili Bajevićevo
zapucavanje "pod prečku"?! Uvjerenja sam da je to
odgovor na Jelavićeve radikalne mjere. Na njegovu najavu
blokade granica, neplaćanja doprinosa i carina, stvaranja
trećeg entiteta, nagovještavanja separacije i sličnih, nacionalističkih,
u osnovi megalomanskih, velikodržavnih projekata, Oručević
reagira - povlačenjem. A, o čemu se zapravo radi? Da li o
pet uslova za gašenje HDZ-a BiH? Po još neprovjerenim vijestima,
u prvom načelu HDZ-a i njegovog militantnog predsjednika A.
Jelavića, Vrhovništvo traži "Standardizaciju ljudskih
prava u BiH, pojedinačnih i kolektivnih", pri čemu je
"najvažnije pronaći ravnotežu među njima".
Je li to Jelavić ponovno
svira i igra na stare kajde?! A kajde simfoniraju sljedeće:
pod ravnotežom, Jelavić i njegovi doglavnici vide da su svi
podjednako krivi. Da je agresija na BiH zapravo bila samo
građanski, plemenski ili pak vjerski rat?! Nema ni govora
da je na BiH, kao tada međunarodno priznatu i suverenu državu,
izvršena klasična agresija i to od strane poznatog agresora:
Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, uz pomoć bh. srpskih
petokolonaša, raznih paravojski i četničkih hordi. Pa, onda,
kada je Bosni najteže bilo i kada je bila na koljenima - i
od zvaničnih vojnih formacija Republike Hrvatske.
U najavljenom, još neobjelodanjenom
drugom načelu, "insistira se na istovjetnoj poziciji
naroda u izbornom procesu". A po čemu je taj proces neistovjetan?
Da li zato što Jelavić i njegovi trabanti tvrde da je 95 posto
bh. Hrvata glasalo za HDZ, a HDZ ne može da održi dosadašnju
vlast i njoj priložene privilegije?! Prvo, za HDZ je, po svim
nepristrasnim procjenama i metodološkim analizama, statističkim
pokazateljima itd., glasalo maksimum 150.000 ljudi, što je
u odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine, kada je Hrvata
u BiH bilo preko 850.000 (osam stotina i pedeset hiljada),
minoran broj i ni blizu devedesetpostotnog, lažiranog i samoljubivo
iskazanog izbornog rezultata.
Secesionistički
kerberi Nasuprot činjenicama i gvozdenim statističkim
pokazateljima, Jelavić i njegovi secesionistički kerberi uporno
mašu, prijete i zamajavaju sa 95-postotnom podrškom hrvatskog
naroda u BiH. Prema ovom fantomskom dokumentu HDZ-a BiH iliti
već zakazanog Sabora, što se tiče postojeće (i nefunkcionirajuće)
vlasti, traži se da sustav najviših institucija bude utemeljen
na nacionalnom paritetu. U tom kontekstu traži se rotacija
na čelnoj funkciji, te konsenzus prilikom odlučivanja o važnim
nacionalnim pitanjima. Također se predlaže i definiranje pitanja
od najvažnijih, nacionalnih interesa (ili regionalnih interesa),
oko kojih je potreban konsenzus za odlučivanje?! Jelavićeva
kamarila ili neće ili ne zna da je to sve regulirano postojećim
državnim ili federalnim ustavima.
Jelavić, uvijek iznova,
namjerno predviđa fakte! Recimo, pa kako je on bio predsjedavajući
Predsjedništva BiH, dakle čelni čovjek države, kako mu je
Ivo Andrić, samozvani Lužanski, predsjednik
ili rotirajući potpredsjednik Federacije BiH, kako je Jadranko
Prlić ministar ino-poslova, kako je Prce prvi ili
drugi rotirajući u Ministarstvu odbrane, kako Čović
preuzima ulogu Bičakčića itd., itd.? Jelavić za HDZ,
odnosno za lažno predstavljeni hrvatski narod, traži ono što
već ima: traži proporciju - ima je; traži paritet, u ustavno
određenim okvirima - ima ga; traži konsenzus po vitalnim nacionalnim
interesima - ima ga… Pa šta dalje traži? Traži novi "administrativno-teritorijalni
ustroj, koji bi se temeljio na europskim standardima".
U jednoj varijanti taj bi "ustroj" bio bez entiteta;
po drugoj, to su "multietnički kantoni", ali po
trećoj, i najvjerovatnijoj, to bi bila Herceg-Bosna u svim
svojim izvedbama i varijantama.
Prva je: treći (hrvatski)
entitet; druga je: pripajanje zamišljene, ali i faktičke Herceg-Bosne
R Hrvatskoj, pri čemu je problem da o tome vladajuća "šestorka"
nije politički usaglašena; i treća je, po mom sudu, najizvjesnija:
tzv. dokantonizacija, hadezeovski zamišljena regionalizacija,
odnosno pod firmom komunalne samouprave - uspostavljanje općina
i županija, svugdje tamo gdje su Hrvati u većini pa, makar
se radilo i o enklavama kao što su Bila, dijelom Žepče, Husino,
Busovača, Novi Travnik, Vareš, Kraljeva Sutjeska itd. Plan
se zaokružuje zaključno s Prozorom preko Počitelja, Čapljine,
Višića, pa do Stoca.
A to nije ništa drugo već
obznanjeni Tuđman-Miloševićev plan podjele BiH po interesnim
sferama. Jelavić jednostavno hoće da obnovi i da da injekciju
tom propalom ali za njega i sve njegove kraško-škutorske "šiljokurane"
i ratne profitere - još uvijek zamamnom projektu. Vjerovatno,
zbog nedostatka informacija i nemogućnosti komunikacije s
čelnim partijskim mandarinima te zbog kontroverznosti ukupne
političke scene u BiH, moje prosudbe nisu valjane. Osnovna
je teza: Otkud Safa O. u svom ovom galimatijasu! Snishodljivo,
odgovor je da to možda znaju i svu ovu igru priređuju tzv.
međunarodni moćnici i faktički protektori. I, možda je najbolje
da to bude tako.
Arhiva Dani
194
|
