eorge W. Bush zaista ima razloga da bude poprilično frustriran debelom sjenom koju na njegovo predsjednikovanje uporno baca bivši predsjednik Bill Clinton. Kako stvari izgledaju ovih dana u Americi, pa čak i ovdje, u Teksasu, imate utisak da ime Billa Clintona možete naći u svakoj konzervi koju otvorite, na svakoj TV mreži, u svim radiovijestima…

Minule subote uvečer, republikanci iz Bushovog najtvrđeg uporišta, Teksasa, vjerovatno su bili šokirani konstatujući da je čak i lokalno uredništvo TV mreža ABC i NBC našlo za shodno da glavne večernje vijesti otvori viješću kako Bill narednog trećeg oktobra (da, za više od pola godine) dolazi u El Paso, da bi tek onda saopćili kako se novi predsjednik vraća kući iz prve inostrane posjete, iz susjednog Meksika. Ništa manje frustracije izazvala je i činjenica da je "dilema" o tome hoće li Clinton svirati petnaestak minuta na saksofonu u San Remu za pola miliona dolara ili neće, plasirana bolje u nekim ovdašnjim prestižnim medijima nego bilo koja druga vijest iz domaćeg života.

Iščekivani oktobar Bill Clinton doista maestralno jaše dalje, uprkos tome što je sirena koja označava pobjedu u njegovom rodeo-takmičenju odsvirala kraj. Ljudi se po ulicama New Yorka tiskaju oko njega gdje god se pojavi, pokušavajući da mu stisnu ruku ili da ga dodirnu, što nisu mogli ni sanjati dok je bio predsjednik. Prestižni The New York Times mu je otvorio svoje stranice za "dopisivanje" sa onima koji ga napadaju, većina svih pisama u rubrikama "pisma čitalaca" po novinama širom zemlje posvećena je njemu. Nije, pri tome, malo onih koji ga napadaju i osporavaju, ali očigledno je da su obožavatelji porodice Clinton u velikoj većini.

Posljednja vijest prema kojoj Bill Clinton dolazi trećeg oktobra ove godine u El Paso, kako bi pomogao u skupljanju novca za muzej holokausta, odjeknula je u ovom bogatom mjestu na granici između Teksasa i Meksika kao svojevrsna bomba. Samo dan nakon objavljivanja vijesti, direkcija muzeja bila je zatrpana pismima, porukama i zagušena telefonskim pozivima onih koji su htjeli da izraze svoju reakciju.

Clinton će, naime, prvo govoriti u Civic Center Grand Hallu, koji može da primi nekoliko hiljada ljudi, a ulaznica je između 100 i 125 dolara. Poslije toga, priređuje se večera za one koji hoće da budu sa Clintonom i tako daju prilog za muzej. Mjesto za stolom od deset ljudi košta između 1.000 i 1.250 dolara, u zavisnosti koliko ste blizu bivšem predsjedniku. Karte su, kažu u muzeju, već puštene u prodaju i idu "kao halva".

Ovdašnje novine svakodnevno objavljuju brojeve telefona i internet adrese na kojima se mogu karte rezervisati ili kupiti. Clinton će, naravno, za ovu večer biti dobro plaćen. Po svemu sudeći, honorar je 100.000 dolara, plus troškovi njegovog privatnog aviona, ljudi iz obezbjeđenja i nekih drugih "sitnica".

Travis Hughes, predsjednik boarda direktora Holocaust Museuma u El Pasu, rekao je za Dane da će, i pored svih tih troškova, dobitak za muzej biti toliki da će pokriti praktično trećinu ukupnog budžeta muzeja za iduću godinu. Za njega, to je bio sasvim dovoljan razlog za poziv Clintonu.

Slike fašizma Vijest o posjeti Teksasu pod ovim uslovima, koju ovdašnji republikanci smatraju svojevrsnom provokacijom, podijelila je bogati grad. Posebno naknadno objavljena vijest da je ishod glasanja u upravi muzeja, za ili protiv poziva Clintonu, bio poražavajući za republikance: 29 je glasalo za i samo jedan protiv. Glavni organizator pomenute večere i član boarda David Marcus, rekao mi je u muzeju: "Mi nismo zvali Clintona da mu činimo čast, već da nam pomogne da sakupimo novac za muzej. Ovaj muzej je jedna od najznačajnijih institucija u gradu i jedina koja uči ljude toleranciji. Ja u ovom času ne znam boljeg čovjeka koji bi nam pomogao u našoj operaciji od Clintona…"

Posebno zanimanje javnosti u vezi sa pozivom izazvala je činjenica da je za Clintonov dolazak glasao, i to čak javno potvrdio, i ovdašnji "tvrdi" republikanac Alejandro Burgos: "Clinton je poznat kao sjajan found-raiser. Ja sam republikanac, ali njegov dolazak ovamo je sasvim OK."

Bill Clinton nije prvi među poznatim ličnostima koji dolazi u El Paso ovim povodom. Prije njega, 1998. godine, tu je bio i Mihail Gorbačov, koji je govorio pred 2.100 ljudi sa plaćenim ulaznicama. Naravno, prihod nije bio onoliki koliko se očekuje od Clintona. U muzeju su bili i bivši komandant američkih trupa u ratu u Zalivu general Norman Schwarzkopf, potom sadašnji ministar spoljnih poslova general Colin Powell i mnogi drugi. I neki od njih, naročito Gorbačov, dočekani su uz kontroverzne komentare.

Muzej, ipak, radi svoj posao. I - dobro ga radi. Uostalom, ova institucija to je sasvim i zaslužila. Na relativno malo prostora prikazana je brutalna priča o fašizmu na izuzetno potresan, pregledan i tehnički atraktivan način. Ono što posebno privlači pažnju posjetilaca jeste globalna priča o fašizmu i nacizmu, uključujući tu i savremene opasnosti od njih. U tom kontekstu posebno poglavlje u muzeju zauzima i veoma dokumentovan pano o ratu u Bosni i Hercegovini, ulozi Miloševića u svemu tome, o genocidu nad Bošnjacima. Muzej posjeduje i vidno istaknutu zvaničnu zastavu BiH, pored poznate bijele zastave sa ljiljanima.

Ko je iseljavao Reagana No, vratimo se Clintonu. Njegova postpredsjednička popularnost u Americi raste dobrim dijelom i zato što republikanci, čini se, kao i u slučaju "afere Monica", počinju da pretjeruju sa pokušajima da definitivno oblate popularni ex predsjednički par. Kontrareakcije u javnom mnijenju se već naziru. Uprkos tome što je Bush nedavno diplomatski odgovorio na pitanje treba li Clintona dalje "proganjati" i naglasio kako je "vrijeme za okretanje naprijed", malo ko danas vjeruje da je novi predsjednik doista potpuno "čistih ruku" u priči o Clintonu.

Ovih dana na vrhuncu je i priča o istrazi koja treba da dokaže kako je Clinton posljednjih sati svog mandata pomilovao Marca Richa, bogataša koji je davno pobjegao iz SAD-a zbog optužbi za neplaćanje milionskih suma za porez, zato što je Marcova bivša žena to pomilovanje platila donacijama demokratima i Clintonu lično. Po svemu sudeći, istraga neće dokazati optužbu.

Slično je i sa pričom o poklonima koje su Clintonovi ponijeli sa sobom iz Bijele kuće. Cijela afera sada se, pomalo, vraća kao bumerang i javnosti i republikancima. Pouzdani izvori obznanili su kako su pokloni što su ih neovlašteno odnijeli Clintonovi ništa u poređenju sa onim što su svojevremeno odnijeli Ronald i Nancy Reagan ili, još dalje - Jacqueline Kennedy.

Priča o američkim predsjednicima, izgleda, nije onakva kakvu Amerikanci baš žele čuti. Ona, kao što se vidi, uključuje i razne kasnije "repove" koji nisu ugodni. Ono što je za sada sigurno a tiče se Clintona, sasvim je jasno. Svi njegovi "repovi", bili istinski ili ne, nisu dovoljni da ga zaustave u pohodu na mjesto koje se može zvati - najpopularniji predsjednik u novijoj historiji Amerike. Treba i to znati, vodeći državu ili svirajući saksofon u San Remu.

Arhiva Dani
194