Nije bilo volšebnih izmjena

U članku "Evergreen na Medicinskom fakultetu" navodi se da je "sve počelo volšebnim izmjenama Statuta Medicinskog fakulteta, tačnije člana 184". Zaista je teško i zamisliti da bi se u sklopu jedne na zakonu zasnovane procedure, iz sasvim nejasnih razloga navedenih u vašem članku, pravile nekakve volšebne improvizacije, pogotovo što je to "Ustav" ovakve institucije u kojoj već 54 godine funkcioniše 29 katedri sa 90 nastavnika, 134 asistenta i 139 ostalih saradnika, kroz koju je do danas prošlo 15.460 studenata, a diplomiralo 6.885.

Kao što se može iz obimne i sređene dokumentacije Medicinskog fakulteta lako ustanoviti, navod "isti statut, različiti članovi" je potpuno neutemeljen i netačan, jer postojao je samo jedan Statut, na snazi od 1990. godine, i u njemu je član 184. sa sljedećim tekstom: "Student ispit može polagati samo kod predmetnog nastavnika. Nastavnik ima pravo i dužnost da prije početka ispita utvrdi identitet kandidata na osnovu indeksa i drugih relevantnih dokumenata."

Kopija teksta koja se nalazi ispod citiranih navoda u kojoj postoji alineja "Za predmete gdje ima više od jednog nastavnika student izvlači ime nastavnika pred kojim će polagati ispit", ustvari je radna verzija Prijedloga nacrta Statuta, koji je upućivan na katedre 1990. godine radi pribavljanja prijedloga za dopune ili izmjene radne verzije Statuta.

Ukratko, ne radi se ni o kakvim "volšebnim izmjenama", nego na zakonu i praksi zasnovanoj uobičajenoj proceduri donošenja svih akata fakulteta gdje se nudi veći broj alternativnih rješenja do konačnog usaglašavanja i usvajanja takvog dokumenta.

Proizvoljna konstatacija da je šef katedre sam izmijenio statut također ne stoji, jer se diskusija o prednacrtu svakog akta fakulteta obavlja na nivou kolegija katedre u kojoj učestvuju svi nastavnici sa te katedre a konačno i svi nastavnici Medicinskog fakulteta kroz nastavno naučno vijeće fakulteta.

Dalji navod - "Treća verzija Statuta sada pod novim imenom Pravila...", apsolutno je netačan jer je fakultet nakon donošenja Zakona o visokom obrazovanju i Pravila Univerziteta u Sarajevu bio u obavezi izraditi vlastita Pravila usklađena sa pomenutim Zakonom i Pravilima Univerziteta, što je i učinjeno na Drugoj sjednici Upravnog odbora fakulteta održanoj 25. aprila 2000. godine.

S poštovanjem

Simptomatična rečenica

Reagiramo na jednu rečenicu reagiranja "Islam je uzvišeniji od ljudi koji ga predstavljaju", koju je napisala Grupa studenata iz Jordana.

Rečenica je vrlo simptomatična i glasi: "A islam je uzvišeniji od ljudi i, ubijeđeni smo, on je istina, pozitivnost, i uputa, kako za bošnjački narod, tako i za duhovno zabludjeli Zapad."

Zapad nije savršen, štaviše, daleko je od toga, ali kad samo pomislimo na alternativu koju nam nude "naše kolege" iz nekih egzotičnih zemalja, padne nam mrak na oči. Samo kad pomislimo da će jednog dana "naše kolege" iz nekih egzotičnih zemalja da se vrate i kao učeni ljudi da zauzmu vodeće pozicije i da će da vode BiH u "duhovno ispravnu" budućnost, na pamet nam ne pada da se vraćamo.

Odakle vam pravo?

Gospodine Jergoviću,

Najprije sam bila paralizirana količinom gnusobe izrečene na tako vulgaran i prezriv način u vašem pamfletu kojem ste lukavo dali tako poetičan naziv "Azra". A potom sam vam se, ponukana reakcijom uvažene kolegice Amile Mulabegović, odlučila obratiti, s tom razlikom što vam ja neću uputiti samo obazrive i mudre pedagoške packe, već nekoliko vrlo direktnih pitanja:

Ko ste vi da sudite o ljepoti ili ružnoći bilo kakvih, a pogotovo muslimanskih imena? Šta vi znate o njihovoj etimologiji, stvarnim i simboličkim značenjima, njihovoj foničnosti, tajnovitoj alkemiji kojom ona komunicira sa svojim vlasnicima?

Iz vaše bahate i patetične tirade da se zaključiti da niste niko i da ne znate ništa o nečemu tako delikatnom i kompleksnom što jesu muslimanska imena u kojima se, po vama, citiram, "čuje neki zvuk od kojeg glava bježi, zvuk prošlosti, pradjedovskih vremena kad se teško živjelo, nije bilo struje i auta… zvuk gradskog straha da će nas netko jednom vratiti zajedničkom praporijeklu, tamo gdje su ovce i krave duši jedino društvo".

Ovakva kvalifikacija ne zaslužuje ime. Osim Niko i Ništa.

Odakle vam pravo da u muslimanskim imenima čujete, citiram, "opasan muk koji se širi oko obijeljenih minareta, neuredno okrečenih, zapuštenih i sličnih po svojoj nepotpunoj bjelini onim velikim posavskim šljivicima… strah od razlike, osjećaj da je Istok u njima nešto strano, daleko od naših života i do svega što smo željeli biti"?

Otkud vam smjelost da iz svoje božanske, arijevske perspektive, i u svojoj šovinističkoj zaslijepljenosti moje pretke gurate u, citiram, "blatnjava sela i škriputave drvene podromanijske kućerke, u zimu i maglu"?

Odakle vam pravo da se uvlačite u srca, u glave, ali i u spavaće sobe muslimanskih parova koji su početkom sedamdesetih, citiram vas: "birali imena skandinavskih djevojčica ili iz američkih filmova jer je u njima postojala ona sasvim prihvatljiva mjera sjećanja na Istok za koju su se hvatali ljudi očevi i majke, zarobljeni između dva strašna osjećaja: otpora prema imenima svojih nena i djedova i užasa pred mogućnošću da svojoj djeci biraju imena svojih komšija koji su vjerom i porijeklom bili nagrađeni za puno širi izbor imena"? Odakle vam pravo da mojim jadnim roditeljima sporite "građanski neposluh", što su meni, u takvim, gore navedenim, dramatičnim okolnostima podarili ovo ime što ga s ponosom nosim (merdžan - koralj, dragi kamen), a istovremeno svojim roditeljima priskrbljujete privilegiju da se pred strašnom dilemom da vas nazovu Neven, Goran, ili Miran naprimjer, ni časa nisu dvoumili da to ipak bude ime na koje se vi odazivate?

Ni na šta od svega ovoga nemate pravo. To pravo sebi uzimaju samo mizantropi i nemoralni ljudi.

Zar vas nije već jednom stid da do besvijesti i u nekoliko vrlo profitabilnih izdanja rabite svoja otužna sjećanja na sarajevsko djetinjstvo, frustriranu i delikventnu mladost i čak cijelih nekoliko mjeseci provedenih u opsjednutom gradu? Zar niste već iscrpili čitav bogati arsenal svojih domoljubnih škrabancija, srcedrapateljnih reminiscencija, nebuloznih refleksija i pobješnjelih "pjesničkih sloboda" kojima u smiješnim i neuspjelim pokušajima želite imitirati jednog Prousta ili Kovačevića ili pak Mihajlovića, a postižete dobiti samo tragično neinventivne iskaze jednog olinjalog i nimalo sličnog autentičnom, "buntovnika bez razloga".

Što se tiče motiva za kolumnu "Azra", dopustite mi da se na trenutak stavim na vaše mjesto i, ponesena pjesničkom slobodom, zamislim da nikad niste oprostili nekoj zanosnoj Azri, kakve samo sarajevske Azre mogu biti, što vas je, osupnuta vašom ljudskom i intelektualnom veličinom, poslala tamo odakle ste i došli: u crni mrak ksenofobije i kal šovinizma. Zato, okanite se vi sarajevskih "azri" i okrenite se onim zagrebačkim, možda vam neki njihov nenepisani stih kaže i ovo: Nema lijepih ili ružnih imena, ima samo lijepih ili ružnih ljudi koji ih nose. Ma šta to značilo.

I na kraju, ali nije manje važno, željela bih čestitati uredničkom timu magazina Dani koji su, sve sa svojim prekrasnim muslimanskim imenima (Vildana, Nerzuk, Senad,… itd.) dopustili da se ovako nešto objavi u toj novini.

Uostalom, paradoksalno, to je u Danima i jedino moguće objaviti, jer već neko vrijeme tako nešto ne bi prošlo ni u Globusu, a bogami ni u Nacionalu.

S poštovanjem

Šikaniranje u predziđu kršćanstva

Dragi Jergoviću,

U mnogočemu se ne bih složio sa vama, ali da ste dotakli temu imena kod nas, za to sam vam veoma zahvalan. Jedino što mi kvari dobro raspoloženje jeste činjenica da sam to što vi napisaste oko "muslimanskih" imena čuo na tisuću puta iz usta nekih drugih ljudi, uglavnom "velikih Hrvata" koji intelektualno, po mom prijašnjem rasuđivanju o vama, upravo vama nisu dorasli.

No, nažalost, ugledah da nisu ni veliki ljudi (kao vi) oslobođeni (automatski) nekih malograđanskih razmišljanja.

Ja sam imao priliku da se osobno uvjerim, i to na svojoj koži, u riječi Amile Mulabegović koja je reagirala na vaš tekst i rekla da se često, veoma često, i ubijalo u ime tih (muslimanskih u ovom slučaju) imena.

Doživio sam uživo šikaniranje jednom prilikom na putovanju kraj Zadra. Gospodin policajac, a baš takvi su najobičniji "milicajci", i to bez da vrijeđam ove potonje. Moje ime i prezime za njega je očito bio dokaz da sam tamo neki Turčin, odnosno neki ratnik nekog džihada, a to mi je osobno i rekao u prisustvu još dvojice njegovih kolega koji su me gledali krvavih očiju i to još u hrvatskoj putovnici. Diskriminacija par exellance. Te i takve face tvrde da su predziđe kršćanstva.

Žalosna je i sama činjenica da se mora raspravljati o tome da li ime čini čovjeka ili ne. Jer, na kraju krajeva, tko pita ono malo djetešce u pelenama da li se njemu to ime sviđa ili ne. A takovi ljudi kojima je to problem, ili, bolje rečeno, koji rasuđuju čovjeka po imenu, a kojih ima mnogo oko nas, jesu uistinu jahači Apokalipse i prijetnja daljnjem miru na našim prostorima.

Angažman u Slobodnoj dalmaciji

Poštovani gospodine Jergoviću,

Moram reći da si me zaista neprijatno iznenadio svojom zadnjom kolumnom "Azra". Inače, mi smo ista generacija, sve ono o čemu pišeš mi je vrlo blisko, tako da kada čitam tvoje tekstove kao da gledam sebe u ogledalu, ali šta ti znači to da su "muslimanska imena bila ružna"? Možda nama, običnim smrtnicima, nije baš uvijek najjasniji svijet pjesnika i "šta je pisac htio da kaže", međutim, ova tvoja tvrdnja izuzetno ružno zvuči.

Čovjek ne može a da se ne sjeti tvog angažmana u Slobodnoj Dalmaciji za vrijeme sukoba Armije BiH i HVO-a, za koji si, prema Feralu, jednom prigodom navodno rekao da si "pojeo govno". Izgleda da to "govno", gospodine Jergoviću, ipak nije do kraja pojedeno.

S poštovanjem

Arhiva Dani
194