DANI: Da li je povlačenje Safeta Oručevića ustupak međunarodnoj zajednici zarad ravnoteže sa zahtjevima HDZ-a?

ORUČEVIĆ: Nije, ni govora. Nisam se ni sa kim konsultirao, što je možda veoma neobično jer stalno kruži pitanje takvog deala. Ja pripadam onoj vrsti ljudi koji ključne odluke donose sami: i do sada sam to radio sam, a da sam slušao neke ljude iz međunarodne zajednice, Mostara već davno ne bi ni bilo...

DANI: Koje?

ORUČEVIĆ: Evo samo jedan primjer: gospodin Casado je došao u Mostar da nam pomogne u ujedinjenju, i kada je HDZ izgubio izbore a ja pobijedio i trebao postati gradonačelnik, on je napustio svoju funkciju i odmah potom dobio medalju od Gojka Šuška u Zagrebu. A bilo je i drugih koji su došli i iz poznatih i prijateljskih zemalja, mnogo obećali, a nisu ništa uradili. A što se tiče tih priča o ustupanju mene za Antu Jelavića, mislim da u ovom času Anti Jelaviću više smeta Neven Tomić nego ja.

DANI: Dakle, Mostar više nije isključivo bošnjačko pitanje?

ORUČEVIĆ: U ovom je času pitanje Mostara i njegovog uređenja isključivo hrvatsko pitanje, a bošnjačka varijanta uređenja Mostara kao multietničkog grada, zajedničkog i otvorenog glavnog grada Hercegovine, definitivno je dobila.

DANI: Šta reći nakon sedam godina gradonačelničkog položaja?

ORUČEVIĆ: Ja sam '92. godine slučajno upao u politiku, a '94. sam imenovan od predsjednika Izetbegovića za predsjednika Ratnog predsjedništva grada Mostara, što je bila funkcija gradonačelnika muslimanskog geta, jednog komada spržene zemlje, gdje ni prema jugu ni prema zapadu niko nije mogao otići jer bi bio ubijen ili zarobljen, na istoku se vodio rat, a ka sjeveru se moralo ići na konju ili magarcu, nije bilo ni struje ni vode. Danas mislim da iza sebe ostavljam pomiren grad koji relativno dobro funkcioniše, a sve što ne funkcioniše nije više sastavni dio odgovornosti grada, nego paralelizma koji nam je ostavila bivša katastrofalna Vlada Federacije, pa i mog kantona. Takva je vlada definitivno podebljala sve podjele i betonirala paralelizme u cijeloj Federaciji. Oni još žive u Mostaru i očekujem da će nova vlada i nove vlade brže okončati procese integracije.

DANI: Da li to tek danas govorimo o stvarnim razlozima napuštanja SDA?

ORUČEVIĆ: Dva su ključna razloga mog odlaska iz SDA: jedan je koncept stranke koji, kao prvo, nije odgovarao mom gradu ali ni mojim vizijama i političkom ambijentu u kojem se dobro osjećam. Dok je Stranka vodila probosansku politiku i bila kičma tako orijentiranih snaga, ja sam rado plivao u tim vodama. Onog trenutka kada su unutar stranke pobijedile struje koje su isključivo vodile uskostranačku politiku - naravno, tako je izgledala i država, ja više nisam mogao ostati. Druga bitna stvar koju nisam mogao prihvatiti jeste što su se upravo kroz izvršne organe vlasti povlačili takvi potezi kakav je prodavanje jeftine struje Brajkoviću jer je upravo ta struja napajala pogone Herceg-Bosne, od čega i danas osjećamo posljedice. Umjesto borbe za integraciju, na taj i takav način dobili smo prešutno pomirenje sa podjelama, i to je drugi razlog mog definitivnog raskola sa SDA.

DANI: U jednoj stvari se ne slažem: te su snage bile na vlasti i kada ste Vi postali gradonačelnikom Mostara.

ORUČEVIĆ: To se iz Mostara ne vidi: ima veliko brdo Ivan. I u samom Mostaru postojale su snage koje se možda ne bi složile ni sa ovakvim gradom, ali ja se nisam nikada obazirao - uporno sam vukao samo prema zapadu i gledao šta će uraditi HDZ i kakav će potez povući. Naravno, nisam mogao sam: u Mostaru, vrijeme će pokazati, postoje ekipe koje će nastaviti ovaj posao jer grad ima ljude koji su sposobni da ga dalje vode. Franjo Tuđman je želio vidjeti Mostar kao stolni grad Hrvata sa istočnim dijelom kao sirotim muslimanskim predgrađem: danas su upravo u tom istočnom dijelu sagrađene sve institucije glavnog grada Hercegovine, a zapadni Mostar je jedna obična spavaonica u kojoj nema ništa značajno osim velikog broja stanova koji će morati biti vraćeni njihovim vlasnicima.

DANI: Može li Vaše povlačenje biti dovedeno u kontekst promjene vlasti, odnosno njenog preuzimanja od strane Alijanse?

ORUČEVIĆ: Ja sam pristalica promjena i željan sam ih. Dugo ih čekam i mislim da ono što smo Tomić i ja uradili, uz bezrezervnu podršku međunarodne zajednice, jesu istinske promjene. A jedan od razloga mog povlačenja jeste ispunjenje mojih ciljeva kao i primjena onog što sam često savjetovao drugim političarima: da se na vrijeme povuku.

DANI: Jeste li i Izetbegoviću to savjetovali?

ORUČEVIĆ: Jesam. Ne bih želio zakasniti kao Izetbegović i svi oni kojima sam davao savjete da na vrijeme prepoznaju trenutak odlaska. Ovo je moj trenutak: po prvi put sam dobio partnera, budžet grada je pun, gore svjetla, imamo zajednička preduzeća, vodovod, zajedničke kulturne manifestacije, čistimo grad... Preduzeća koja su pod kontrolom grada svake godine imaju reviziju, i prije negoli ja odem, svi dokumenti o poslovanju bit će predočeni međunarodnoj zajednici, dakle bit će transparentni i dostupni kao i do sada. U Mostaru je masovan povratak Srba, izuzetno pomirenje sa istočnom Hercegovinom, dobri međuljudski odnosi od Nevesinja i Trebinja pa do Gacka, moja politika je u samom gradu dobila prešutno odobravanje građana, pa je i HDZ morao svoju deklaraciju uskladiti prema ovoj politici. Postoje još određeni krugovi kojima je vrijeme davno isteklo, kojima je mjesto u prošlosti i u Haagu, a koji još vršljaju po gradu i pokušavaju napraviti smutnju. Oni imaju građanski otpor sopstvene nacije.

DANI: Šta danas mislite o Aliji Izetbegoviću?

ORUČEVIĆ: Ja sam ga doživio kao ratnog vođu i postratnog borca za zemlju. No, od časa kada sam Aliji Izetbegoviću predložio da se povuče a on to nije uradio, shvatio sam da je jedna epoha završena i od tada ga doživljavam kao drugu ličnost u političkom smislu. Prijateljstvo je jedna stvar, politika druga.

DANI: A SDA?

ORUČEVIĆ: To je isto.

DANI: Šta očekujete od Alijanse?

ORUČEVIĆ: Ne znam kako će se dalje razvijati moj politički angažman, ali znam da se politikom treba baviti samo jednim dijelom života. Činjenica je da mnogi naši političari moraju prepoznati da dolaze mlađi ljudi. Alijansa je ipak zbir do jučer različitih politika, ljudi koji su imali različita politička ubjeđenja, a ja sam od nekih od njih dobio kamen na žuči veličine 2,1 cm: jedan od najvećih kreatora tog kamena je gospodin Zubak, kojeg ja izuzetno poštujem. On se najviše borio upravo protiv moje ideje, ali ja poštujem to što je shvatio da BiH mora ići drugim putem, i da njeno uređenje mora imati potpuno druge poglede od onih kakve je on imao. Veliko bi mi zadovoljstvo bilo da ga sutra vidim kako zajednički gradi politiku sa gospodinom Kljuićem i da se njih dvojica skupa nametnu kao lideri Hrvata koji će graditi BiH. Alijansa mora imati i takve političare koji imaju veliko iskustvo i koji su prošli ta teška vremena, no volio bih da u izvršnoj vlasti vidim mnogo mlađe ljude, kako su nam i obećavali, a što se ne događa.

DANI: Kako objasniti činjenicu da, recimo, SDP, koji se zaklinjao mladim kadrovima, ne može ponuditi nijedno novo lice?

ORUČEVIĆ: Čitava BiH ima ljudi kao jedan veći evropski grad. Teško je proizvoditi novi kadar u kompleksno uređenoj zemlji sa ovoliko problema. Da je došlo do bržeg uređenja zemlje i do implementacije Dejtonskog sporazuma, došlo bi, sigurno, do pojave čitave plejade mladih kadrova koji bi našli interese u razvoju ove zemlje. Međutim, ovo što sada politika nudi, običnom čovjeku se gadi.

DANI: Da, ali to su već rezultati katastrofalne prethodne vlasti.

ORUČEVIĆ: Čak i opstrukcija Alijanse dolazi iz istih krugova: mislim da su snage Alijanse toga svjesne i da će morati raditi mnogo brže, a pogotovo lideri. Vođe stranaka u Alijansi moraju bezrezervno i bez ikakvih uskostranačkih i personalnih rezervi što prije utemeljiti vlast i krenuti na posao, inače ukupna ideja Alijanse propada. To je onda poticaj retrogradnim snagama da se ponovo vrate na političku scenu. Pogledajte, recimo, sadašnje poruke HDZ-a: čini se kao da dolaze iz jedne potpuno nove stranke. Gdje je zamka? Šta je pravi razlog u strankama koje su bile na vlasti da nije došlo do implementacije Daytona? Ubijeđen sam, u to sam se i uvjerio, da je tajna ekonomski interes i sprega giganata podijeljenih u državi, koji sada stoje u ladicama agencija za privatizaciju. Recimo, kanton u kojem ja živim je podijeljen samo zbog toga da bi pola agencije moglo privatizirati pola jednog preduzeća. Ali nije Aluminijski kombinat jedini: identično je u Sarajevu i diljem zemlje, a sve da bi se podijelila dva Energopetrola, dvije Elektroprivrede, dvije Elektrodistribucije, dvije pošte i sve što je potrebno samo zbog svojih interesa. Mislim da je to i dalje ključni faktor svih kočnica daljeg napretka i uređenja BiH jer postoje snage koje su toliko ojačale da su spremne kočiti kompletan progres i tražiti novo političko uređenje da bi sačuvale sopstvene pozicije. Ja pouzdano znam da HDZ nema jasan stav o onom šta hoće, već traži izlaz iz političke krize: političko rukovodstvo HDZ-a je postalo talac svojih izbornih rezultata, prostor koji kontroliraju jeste talac jedne političke partije, a zemlja je talac cijelog njihovog stanja i sve što rade je traženje načina da se ekonomska struktura oko Jelavića održi. Ako se brzo instalira vlast Alijanse, ne treba ništa drugo raditi već napraviti ekonomsku reviziju poslovanja privrednih giganata i više nikog ni u šta neće trebati ubjeđivati. Doći će do eliminacije pojedinaca ili grupa sa kojima je cijeli posao završen i to na prostoru cijele zemlje.

DANI: Zašto od SDA niste tražili takvu reviziju dok ste bili u Glavnom odboru?

ORUČEVIĆ: Ja sam je tražio i to javno, ali to niko ne čuje. U borbi protiv ovakvog Aluminijuma ja sam rabio te argumente, u borbi za stanove ja sam tražio ravnopravnost jer su se oni uporno pozivali na stanje u Zenici. Govorio sam: neka se i u Zenici napravi revizija, i sa stanovima i sa firmama. Na kraju, zašto bi neko smatrao da sam ja protiv SDA, SDS-a ili HDZ-a ako je sve u redu? Ali ja zaista mislim da tu leži ključ svih naših problema, svih kobnih gubljenja vremena za čitave generacije, nestanka zemlje, a sve samo zato što konce drži određena grupa ljudi.

DANI: Jeste li zatražili podršku od međunarodne zajednice?

ORUČEVIĆ: Jesam, ali svi su nas slagali. Četiri godine smo imali obećanja, čak tadašnjeg američkog ambasadora Kauzlaricha, da će se napraviti revizija u Sokolu, Aluminijskom kombinatu, pa i Zenici... Mi to nismo dočekali. Nakon silnih apela, formirana je Westendorpova komisija, ali onda su nam rekli da nisu imali para da je plate. U isto vrijeme su određene zemlje - Njemačka, naprimjer, pa neke američke firme i španske firme, potpisale fantastične ugovore sa elektroprivredama HB-a i Aluminijskim kombinatom. Dakle, direktni interes se našao na tim prostorima, a u isto vrijeme iz Sarajeva dolazi pomoć u jeftinoj struji, i kako ja da to sve razumijem? Ja sam galamio, galamio i nemalo se potrošio, zatvorio sebi mnoga politička vrata zbog toga, samo zato jer sam iznosio interese hiljada građana Mostara. Nije ovo priča o vizijama, ovo je priča o belajima: Mostarac pet godina gleda u svoj stan ili u firmu u koju ne može ući, u njegovom stanu sjedi čovjek iz Kaknja i radi u Aluminijskom kombinatu, koga su privatizirali 70 posto privatnici i prenesen je na nekih devet-deset partnera. To je užas, i ja sam morao dizati glas. Znam da to nije bilo nimalo simpatično, ali tu leži ključ, ključ svake sljedeće vlade: u raščišćavanju papira i revizijama budžeta i javnih preduzeća.

DANI: Da li se to odnosi i na imovinu političara?

ORUČEVIĆ: To će samo doći jer u toj situaciji sve će biti kao igra dominama - doći će se do vlasnika i svega ostalog što bode oči. Na kraju krajeva, svaka čaršija sve zna, tu dilema nema.

DANI: Jedna od verzija koju nudi mostarska čaršija kaže da Safet Oručević otvara svoj poslovni prostor u zapadnom dijelu grada.

ORUČEVIĆ: Nisam siguran da ću ga pokrenuti: mislim da ću ga izdati pod kiriju. Ima nekih koji kažu da bih ja trebao biti pionir povratka. Ja sam bio pionir rata i sada sam za to da pioniri te vrste povratka budu mostarski Norvežani, a dosta ih se vratilo. Rekao sam mojim prijateljima sa kojima sam proveo rat, Zlatnim ljiljanima, invalidima, da, ako oni odu - odmah će se posvađati, oni treba zadnji da idu. Kad bih ja sada otvorio poslovni prostor, sigurno bih imao incident zato što se nekome nije dopala neka moja izjava kao gradonačelnika, a onda bi se to pretvorilo u sukob između mene i dogradonačelnika, u neke nacionalne interese... a u suštini bi bila obična razbijena čaša. Baš zato sam tako i savjetovao svoje prijatelje - tih stotinjak hrabrih ljudi koji su bili hrabri čitav rat ne trebaju biti pioniri danas. Već je tamo nekoliko hiljada Bošnjaka povratnika koji žive bez ikakvih problema i mislim da je tako mudrije.

DANI: Kakva je razlika u imovinskom kartonu Oručevića 1992-2001?

ORUČEVIĆ: To je lako pokazati i dokazati: iz rata izlazim deblji, bogatiji za jedno dijete i materijalno siromašniji. Moram reći, ne mnogo siromašniji, za onoliko koliko sam potrošio, jer ja sam ušao u rat sa značajnom sumom novca. Potpuno sam uvjeren da ću i to nadoknaditi bez imalo problema.

DANI: Bili ste u vrhu stranke koja je tvrdila da ima legitimitet zastupanja svih bošnjačkih interesa: kako cijenite položaj Bošnjaka danas?

ORUČEVIĆ: Bilo mi je drago kad sam vidio Bošnjački sabor u ratu. A onda je odjednom sve stalo, niko nije nastavio dalje izgrađivati bošnjačke institucije, i to mi je strašno smetalo.

DANI: Taj Bošnjački sabor danas se pominje kao mjesto na kojem se trebala formirati parcijalna bošnjačka vlast i država, što uistinu nije nešto čime bi se trebalo ponositi.

"Alijansa je ipak zbir do jučer različitih politika, ljudi koji su imali različita politička ubjeđenja, a ja sam od nekih od njih dobio kamen na žuči veličine 2,1 cm"

ORUČEVIĆ: Ja sam držao govor na tom saboru i smatram da je upravo najveća vrijednost tog sabora što nije formirao ni takvu vlast ni državu. Da se odlučilo drugačije, i ovo bi sve drugačije izgledalo. Bio je to skup Bošnjaka koji su diskutovali i imali pravo da se izjasne o svemu. U pitanju je, to treba naglasiti - ratni kriterij, jer je takav bio i trenutak. Nije mogao biti drugačiji - i Tito je imao ratni kriterij, na čijem je valu nosio Jugoslaviju 50 godina, a nije je nosio na predratnim političarima. No, ono što je meni kao Bošnjaku i dalje nedostajalo, jeste bošnjački faktor u institucijama društva. Ja sam živio u sredini u kojoj se vidjela ta nacionalna osviještenost, i to u pozitivnom smislu te riječi, i zato mi je žao što institucije bošnjačkog naroda nisu zaživjele. Meni se, recimo, izuzetno dopalo na tom saboru proglašavanje imena Bošnjak - Tunjo Filipović je bio jedan od inicijatora takve ideje - i mislim da je u tom trenutku to bila snaga koja je direktno uticala na odbranu zemlje. I ta plejada ljudi u tom periodu je prepoznala Bosnu koju treba graditi sa Srbima i Hrvatima, a ja smatram da je to naš veliki uspjeh, no ono što se dalje radilo jesu politički neuspjesi.

DANI: Mnogi od tih neuspjeha svoje korijene su tražili upravo u Bošnjačkom saboru, zapravo u pristajanju Bošnjaka na tu vrstu organiziranja.

ORUČEVIĆ: Ja sam bio svjedok tih vremena, i uvijek ću se ponositi ljudima iz Srebrenice koji su stigli pješke i rekli - mi smo Bošnjaci, imamo našu Armiju, ali hoćemo zajedničku državu. U tom trenutku to je meni izgledalo veličanstveno, da uopće možemo vjerovati u suživot...

DANI: Da, ali u tom istom trenutku već su padali prijedlozi SDA za zamjenu teritorija Srebrenice...

ORUČEVIĆ: Ako je to istina, onda su postojale dvije politike: javna i tajna. Onda prihvatam da sam izmanipulisan na tom saboru, ali ja to nisam znao jer sam i ja došao iz jednog Mostara, kroz tunel i u vojničkoj uniformi. Historija će pokazati šta se zaista dešavalo i da li je možda neko isto tako davao i Hercegovinu, da li je možda neko - a postoje određene indicije - davao i Mostar, i da li je to SDA ili krugovi oko SDA ili pak pojedinci iz SDA. Ništa ne isključujem, i za to nam treba da napravimo historijski presjek posljednjih deset godina i dođemo do srži onoga što se dešavalo.

DANI: Kako komentirate današnje manipulacije Bošnjacima?

ORUČEVIĆ: Pa činjenica je da se Bošnjacima, pogotovo u vrijeme izbora, pokušava manipulirati baš kao što je i činjenica da se u posljednje vrijeme Alijansa pokušava predstaviti antibošnjačkom, na isti način na koji je pokušavaju predstaviti i antihrvatskom. Mislim da stranke koje participiraju u Alijansi i njihovi lideri dovoljno nose i bošnjačkog i muslimanskog i islamskog i svega onoga što je do jučer SDA sama sebi davala za pravo da se predstavi kao ekskluzivni vlasnik. Nedavno sam razgovarao i sa Lagumdžijom i sa Silajdžićem i drago mi je da sam se uvjerio kako su i jedan i drugi rasterećeni toga što im se pokušalo nametnuti kao frustracija. Niti je Lagumdžija iskompleksiran da nije dovoljan Bošnjak, niti je Haris iskompleksiran da je izdajnik bošnjačkog naroda, i posebno mi je drago da ih nosi val promjena. Zato bih želio, što kaže naš narod, da im dotekne svima pameti da nađu kompromise za stvaranje takvih promjena, da budu dovoljno široki, da budu demokrate koje će podijeliti i svoj dio vlasti, dakle svoj dio kolača, a za ideju. Ipak je u pitanju jedan novi koncept sa kojim se Bosna može valjati u novu budućnost. Građani hoće promjene jer su siti ovakvog života u bijedi.

DANI: Gdje se tu uklapa uloga Islamske zajednice?

ORUČEVIĆ: Uvažavam reisul-ulemu Mustafu ef. Cerića i moja bi mu poruka bila da bude reis svih Bošnjaka, bez obzira u kojoj su stranci.

DANI: Kakvi su Vaši planovi za budućnost?

ORUČEVIĆ: Neću se dugo odmarati, sigurno ću biti angažiran. Formirao sam, sa svojim prijateljima koji su cijeli rat proveli u Mostaru, Centar za mir i multietničku saradnju u Mostaru. To je udruženje građana koje već ima svoje prostorije i svoj zaštitni znak i mi ćemo u narednom periodu sakupljati svu građu o tome šta se zbivalo u Mostaru od početka rata do danas, dakle bavit ćemo se historijom od 1990. do 2000. godine i to cijele Hercegovine. To je, naravno, ogromna dokumentacija koju ćemo potom objavljivati kroz publikacije, tekstove, fotografije... Cilj nam je da se istina sačuva jer bi zaista bio grijeh da brzina i tempo života potpuno potisnu sjećanja. Da se stvari ne bi ponavljale, moraju se dobro upamtiti, a čini mi se da su ljudi sve pozaboravljali, da se ne sjećaju, što kažu Mostarci, ni Tite ni Alije. Dakle, jedno ću vrijeme provesti u Centru koji svoju aktivnost planira dugoročno, a mislim da ću vrlo brzo povući i neke druge, konkretne poteze. Nisam definitivno odlučio čime ću se baviti, ali sigurno je politički život u Mostaru završen.

Arhiva Dani
194