LIČNOST U FOKUSU
Fatmir Alispahić

Šta li je šefa Press-centra općine Tuzla, književnika i kolumnistu najstarijeg bosanskog dnevnika, natjeralo da preuzme uzde kočije koju vuče ideologija utemeljena u narodnoj ugroženosti? To samo on može objasniti i to tako da objašnjenje bude najuvjerljivije njemu samom. I to je, zapravo, najzanimljiviji dio priče o onome što se desilo Fatmiru Alispahiću i što on s pravom pokušava prikazati kao krivično djelo koje bi pragmatični Amerikanci definirali kao krajnju povredu privatnosti.

Priča je već poznata: hakeri su, kao, provalili u Alispahićev računar, prelistali njegovu elektronsku poštu i izdvojili pisma koja je razmjenjivao sa nekadašnjim novinarom Ljiljana i holandskim studentom Alosmanom Husejnovićem. A iz tih se pisama vidi kako je Alispahić blisko sarađivao sa, prije svih, tuzlanskom verzijom Bože Vučurevića - predsjednikom Bosanske stranke Mirnesom Ajanovićem. Sve zbog diskreditacije Lagumdžijine Socijaldemokratske partije - po Alispahiću - vrlo bitnog dijela mašinerije za političko, ekonomsko i svako drugo uništenje Bošnjaka, naroda kojeg treba pretvoriti u politički nerelevantan faktor i ekonomski nemoćnu skupinu, nesposobnu da bitnije kreira bosansku zbilju.

U pismima su prepoznate i namjere tuzlanskog novinara da obezvrijedi model tamošnje multikulture, devalvira sve učinke gradske vlasti, kao lopove prikaže Selima Bešlagića i njegove saradnike. Sve zbog nekog, neobjašnjenog, Alispahićevog interesa.

Nikome, zapravo, nije jasno šta je tako ekskluzivno u privatnoj pošti. To da Alispahić Lagumdžijin politički kurs smatra opasnim po Bošnjake? Ne! To Alispahić ne krije odavno. To da Alispahić Bošnjake smatra ugroženim iz nekoliko pravaca? Ne! I o tome Alispahić već dugo piše u svojim novinskim tekstovima. To da je Alispahić blizak Ajanoviću? E, ni to. Tuzlanski novinari godinama već tvrde kako lider BOS-a misli Fatmirovom glavom i kako iza matrica te stranke nosi baš Alispahićev pečat, udaren još dok su se zvali Bosanski omladinski savez i dok je Ajanović učio politički misliti od jednog, davno preminulog gradačačkog novinara, tada bliskog Alispahićevog saradnika i stvarnog autora Manifesta bošnjačke republike, BOS-ove svete knjige.

Zanimljivost cijele priče, naravno, nije u tome što je Front slobode, lokalno, krajnje nerelevantno glasilo kojem je jedina vrijednost famozna tradicija, objavio privatnu prepisku i iz nje izvukao klimave dokaze za sve što im je palo na pamet. Nije ova priča zanimljiva ni po tome što pokazuje kako dobar novinar, kada se opusti, može pisati nesuvisle rečenice. Pa ni po tome što neko ko tipuje na ozbiljan publicistički rad dječije naivno tripuje da bude cyber Che Guevara.

Zanimljivo je tek to što se još uvijek ne zna zašto je rušenje Alispahića krenulo sada, nakon godina njegovog krajnje predanog rada u Press-centru općine Tuzla, osnivanja niza građanskih udruga sastavljenih od ponekog idealiste i tuceta antiratnih profitera, autorstva nekoliko knjiga koje su glorifikovale sve što je iz Tuzle dolazilo…

Rješenja zagonetke još nema. Baš kao što nema ni Alispahićevog objašnjenja iz kojeg bi bio jasan njegov misionarski poriv. Želja da se jaše paranoična ideologija kojom se da upravljati samo dok ona ne odabere pravac. A onda… Jedna novinarska karijera i pjesnički dar ostat će u drugom planu priče o čovjeku koji je igrao pod puno sjena, istrajavajući najčešće u želji da ne prekine sukob s okolinom. Zametnut valjda još u mahali u kojoj je rastao, ne pristajući se uklopiti u njene uske, teško promjenjive okvire.

RIJEČ U FOKUSU
Ministar
Piše: Mile Stojić

Tek što je stupila u novu kantonalnu vladu, gđa Besima Marić pobunila se protiv uobičajene službene etikecije. "Ja nisam ministar, već ministrica!", ispravila je ona već u startu inertnog novinara, naviklog da sva ženska zanimanja uobičajeno naziva muškim nazivima, što je tek još jedan dokaz o ukorijenjenosti patrijarhalnog načina mišljenja u nas. Koliko je taj model duboko zapretan, pokazuje i činjenica da brojna zanimanja (kao što su: vojnik, rudar, vozač, revizor i sl.) i nemaju svoju žensku inačicu, mada te poslove u nas dugo već rade i obavljaju žene. U knjizi Kultura laži zagrebačka spisateljica u egzilu Dubravka Ugrešić pokazuje upravo koliko se na odnosu prema ženi i u našem jeziku pokazuje naša patrijarhalnost i falokracija, koja nerijetko graniči i s fašizmom, ili je njegov uzrok. Ali, to je već tema koja nadilazi okvire i mogućnosti ove nepretenciozne kolumne.

Imenica "ministar" (žen. ministrica, ministarka) potječe iz latinskog (minister), u značenju "sluga", "pomoćnik". U politici se obično upotrebljava za oznaku člana vlade, obično ovlaštena za jedan resor ili odjel državne uprave. Postoje i ministri bez specijalnih ovlaštenja, tzv. ministri bez portfelja (fr. portefeuille, lisnica, torba za spise), koji funkcioniraju u vladi prema zaduženjima njezina predsjednika. Predsjednik vlade još se naziva i prima-ministar, ili ministar-premijer. U parlamentarnoj demokraciji ministar je nosilac i pojam izvršne vlasti, tako da su nam neki europski resorni ministri ostali u sjećanju više no predsjednici vlada ili država. Tko se ne sjeća, recimo, francuskih ministara kulture Malrauxa, ili Langa, ruskog ministra vanjskih poslova Gromika, američkog mu kolege Kissingera, ili njemačkog Genschera? Ove ličnosti, iako nominalno "sluge", ponekad su davale snažniji pečat politici nego njihovi "gospodari".

U novostvorenim balkanskim državama, pak, to nije bilo moguće - ministri su tu zaista bili samo sluge državnih autokrata, najčešće bez dovoljno pameti, znanja, obrazovanja, pa i bilo kakva smisla za politiku. Tuđmanov čuveni ministar obrane bio je stručnjak za pečenje pizza, a Izetbegovi ćev - hodža. Ministri policije u nas su vrlo često i sami upetljani u kriminal. Jedan od starih veterana, koji je još u socijalizmu ispekao ministarski zanat, svakako je i Božidar Matić, novi mandatar i budući premijer ministar. Demokratičnost njegove vlade ogledat će se i u činjenici koliko je žena zaposlio u svoj kabinet. Iako imamo preko stotinu kojekakvih "vlada" (sam Matić je u više navrata isticao apsurdnost takve strukture vlasti), ministrice su u nas još uvijek prava rijetkost. Bivša ministrica kulture Sarajevskog kantona gđa Esma Hadžagić i sama je često bila metom muškošovinističkih oštrica u štampi, što nas tek vraća na početak balade. U Bosni i Hercegovini su ministrice još uvijek vrlo rijetke cvjećke, ali su, zato, masovna pojava - nušićevske "gospođe ministarke".

Šta je Ivanić govorio u Washingtonu

Novi premijer Vlade Republike Srpske Mladen Ivanić boravio je protekle sedmice u Washingtonu, gdje se susreo sa predstavnicima američke administracije i Svjetske banke. Ivanića je ugostio i notorni institut Cato, blizak najkonzervativnijoj republikanskoj desnici, čiji analitičari već godinama uvjeravaju američku javnost da je podjela Bosne i Hercegovine jedino moguće rješenje za zemlju.

Prilikom svojih izlaganja, Ivanić je ovako definirao svoju poziciju u odnosu na ključne izazove aktuelnog trenutka u Republici Srpskoj i u čitavoj Bosni i Hercegovini:

HAAG: On neće hapsiti zločince, jer za to nema snage. Neka to radi međunarodna zajednica, koja ima dva puta više vojnika nego cijela BiH policajaca. Ako neko iz međunarodne zajednice želi da ga politički uništi, onda će ga natjerati na to. Misli da bi bilo dobro ako bi neko od bošnjačkih vođa bio optužen, jer u Republici Srpskoj preovladava mišljenje da je to institucija uperena protiv Srba.

POMOĆ: Potrebna mu je hitna pomoć za narednih šest mjeseci, kako bi mogao izvršiti budžetske obaveze. Tvrdi da će se poslije tog perioda sam snaći, jer će pojačati disciplinu u prikupljanju prihoda. Smatra da ga međunarodna zajednica treba podržati sada, jer je Milorad Dodik izgubio sav kredibilitet i ostao je samo on koji može raditi sa međunarodnom zajednicom. Ako on bude izgubljen, na vlast će doći radikalna struja.

POVRATAK IZBJEGLICA: Omogućit će svima koji žele da se vrate da to učine.

SDS: On ima stabilnu vladu, bez obzira što je SDS jak u parlamentu. Smatra da SDS nema izbora nego da ga podrži, jer nisu prihvatljivi za međunarodnu zajednicu.

SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA: Ukoliko ode Crna Gora, sva se pitanja u regiji otvaraju. Specijalne odnose sa Republikom Srpskom treba uspostaviti što prije. U regiji je klima promijenjena i sada se može sarađivati. Plaši se porasta nacionalizma u Hrvatskoj i ilustrira ga hapšenjem dvadeset Srba koji su uhapšeni u Hrvatskoj dok su bili na proputovanju, pod sumnjom za ratne zločine. Smatra da nova hrvatska vlast na ovaj način želi da pokaže da je, eto, i ona malo nacionalistička.

ALIJANSA: Podržava je. Njegovi ljudi u Državnom parlamentu su ključni. On je balans i svoju je snagu dokazao jer je uspio nagovoriti Radišića da podrži Matića. Postoje razmimoilaženja o nekim pitanjima unutar Alijanse, ali se dobro poznaju, tako da će sve biti OK.

FEDERACIJA: Plaši se blokada od strane HDZ-a. Treba mu Vlada Federacije što prije, kako bi krenuo u "borbu protiv šverca".

JAČANJE DRŽAVNIH INSTITUCIJA: Samo ako su efikasne. Ali, ako će one voditi uspostavi državnog monopola u odnosu na entitetski, onda je protiv. No, ne vjeruje da državne institucije mogu biti efikasne, jer se u njima odlučuje konsenzusom i zato prioritet daje saradnji među entitetima.

DODIK: Izgubio je kredibilitet i u narodu i kod međunarodne zajednice. Ne vjeruje da može dobiti bilo kakvu javnu funkciju i smatra da je "sam kriv".

PODJELA BiH: BiH će moći opstati samo ako bude njegovala politiku otvorenih granica prema Jugoslaviji i Hrvatskoj i ako bude unaprijedila odnose sa ovim zemljama. Samo u tom slučaju će Srbi i Hrvati odlučiti da žive u BiH.

POSEBNI PROBLEMI: Transformacija platnog prometa je sramota za međunarodnu zajednicu. Nakon toliko para i konsultanata, izgleda da je najvažnije bilo da se platni promet ukine, a ne da se nađe efikasan sistem koji će ga zamijeniti. Problem su i budžetski prihodi, jer je fiskalna disciplina izmakla svakoj kontroli. Šverc među entitetima je poprimio velike razmjere.

Izvor iz State Departmenta koji je Danima prenio glavne akcente Ivanićevih izlaganja, nije ih želio podrobnije komentirati. Rekao je da se pojedini političari u Republici Srpskoj grdno varaju u uvjerenju da se dolaskom nove administracije mijenja i američki odnos prema SDS-u. Američka podrška Ivaniću zavisit će od njegovih rezultata, te on neće imati "kredite" kakve je imao Dodik. Na kraju, ovaj zvaničnik je rekao da mu se čini da ni Ivanić još nije shvatio da je na čelu vlade entiteta u čijim će se institucijama morati poštovati multietničnost. "Naš cilj nije efikasnost institucija u entitetu u kojem su predstavnici ostala dva konstitutivna naroda zastupljeni u odlučivanju tek simbolično. I Ivanić će morati naučiti da njeguje efikasnost u uslovima odlučivanja konsenzusom u Republici Srpskoj, baš kao što će i Bošnjaci i Hrvati prihvatiti Srbe kao sebi ravne u odlučivanju u Federaciji. Za početak, svima će im u sticanju navike pomoći ustavne komisije koje je formirao Visoki predstavnik", rekao je sagovornik Dana.