Preostalih dvanaest stanovnika Bočinje dobit će, po svoj prilici, novi dom. Premda se u ovom času još uvijek ne zna gdje će tačno biti udomljene porodice Abu Hamze i nekoliko njegove braće, Federalna vlada preuzela je sve mjere da im izgradi nove kuće. Sulejman Garib, ministar za izbjeglice, naredio je da se sto hiljada maraka namijenjenih izgradnji njihovih kuća, iz federalnog budžeta prebace na račun Zeničko-dobojskog kantona. Njih dvanaest zaslužili su da se ne potucaju po prihvatnim centrima, što se već odavno dešava prognanicima iz Srebrenice, Bratunca, Zvornika. Arapski dobrovoljci, koji su potegli preko mora da bi se borili za BiH, ne smiju doživjeti poniženje deložacije u prisustvu domaće policije, IPTF-a i, eventualno, TV-kamera, kao, primjera radi, prognanici iz Višegrada ili Foče. Za njih će se uvijek naći nekih stotinjak hiljada maraka, ali ne i za povratnike, koji, vraćajući se kućama, imaju mnogo više izgleda da stanu na nagaznu minu nego da zaista uspiju u svojoj nakani. Bočinja je problem koji prelazi okvire provedbe imovinskih zakona i povratka prognanika, pa je donekle i jasno što ga se odlazeća vlast želi bezbolno riješiti. Ali, ne novcima poreskih obveznika, koji u cijeloj ovoj priči samo ispaštaju posljedice politike prethodne vlasti. Garibi su stvorili ovaj problem, oni neka ga riješe. Iz svog džepa.

Proteklih šest godina Jadranko Prlić je uspješno proizvodio iluziju da je dobar ministar i profesionalan službenik, istovremeno se nimalo ne trudeći da radi svoj posao. Tek kada je prešao tačku poslije koje nema povratka, napuštajući HDZ, Prlić se ustvari počeo i ponašati kao što to pristoji jednom ministru vanjskih poslova. Teško da je u njemu odjednom proradila državotvorna svijest: prije će biti da opet želi doskočiti trendu. Dakle, MVP BiH uputio je prije nekoliko dana MIP-u SRJ verbalnu notu protestirajući protiv načina na koji je ugovoreno potpisivanje sporazuma o posebnim paralelnim odnosima između SRJ i RS-a. Beograd je, naime, nekako uspio da u potpunosti zaobiđe Sarajevo i stvar dogovori direktno sa Banjom Lukom, što je prvi put zasmetalo nekome u bosanskoj prijestonici. Ustvari, ovo je vjerovatno prvi put da MVP za Prlićeva mandata poduzme nešto u zaštitu teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH. Ranije je Dodik, zaobilazeći MVP, posjećivao, recimo, Izrael, a odnosi između Beograda i Pala (Banje Luke) godinama su učvršćivani mimo Sarajeva pa MVP nije nalazio za shodno da reagira. To da će čak i nova jugoslavenska vlast nastaviti da prakticira neke običaje prethodnog režima i nije nekakava novost. Ali, to da će se službeno Sarajevo jednom ponašati kao da zaista postoji, e, to je bilo skoro nevjerovatno. Toliko nevjerovatno da je MIP SRJ već narednog dana uputio objašnjenje. A malo zatim je i potpisivanje sporazuma odloženo.

Prvo je Savez ratnih vojnih invalida Ze-Do kantona pozajmio 27.500 maraka Kerimu Lučareviću, Mehmedu Čorhodžiću i Safetu Redžiću, što je otkriveno kada je novac zalutao na pogrešan račun, u općinsku organizaciju RVI Zenica. Pa je onda otkriveno da su spomenuta trojica "sposobni menadžeri" koji imaju ugovore sa Savezom RVI, po kojem su pare - njihov osnivački ulog, u Društvu za upravljanje privatizacijskim fondom ŠIB-AR invest. Onda je otkriveno da su oni zapravo fiktivni osnivači. Koji su dobili ne fiktivne, nego prave pare. A onda je otkriveno da je možda upitan "samo" početni kapital za osnivanje ovog društva. Onda je Čorhodžić ostao "apsolutno zatečen" jer "nikad nije potpisao ugovor kojim se špekuliše". Ne bi on "rizikovao da mu se ime blati zbog dvije i po hiljade maraka". Istovremeno, otkriveno je i da u ŠIB-AR investu ne znaju ništa. U međuvremenu, početni kapital za osnivanje društva od milion maraka je prestao biti upitan jer je prikupljen "iz raznih izvora". A boračko članstvo, kažu u Savezu RVI, dalo je apsolutnu podršku. I tako je boračka populacija iz raznih izvora dala milion maraka koje nikad nije vidjela u društvo koji su osnovali fiktivni osnivači da bi zaštitili boračke certifikate, a sve uz pomoć Vlade Federacije i Ministarstva za boračka pitanja, da bi sada to isto ministarstvo tim istim fiktivnim osnivačima uplatilo njihove fiktivne uloge u pravim parama. Od svega, boračkoj populaciji je ostalo jasno da u Federaciji ima još devet fondova, uz onaj kojim upravlja ŠIB-AR invest, u koje su mogli ulagati svoje certifikate. I jasno im je da Ministarstvo za boračka pitanja ovih dana pohodi Finansijska policija. A jasno im je odavno da im invalidnine i izuzetna materijalna obezbjeđenja kasne. Što nije problem ni Lučarevića, ni Čorhodžića, ni Seade Palavrić, ni Dževada Mlaće, ni ostatka od 40 fiktivnih. Pa ne duguju oni 760 miliona maraka ratnim vojnim invalidima.

Recimo da nakon 50 godina Bosna i Hercegovina postane jedinstvena država. Pa onda pustimo mašti na volju i kažemo da su se srela dva novopečena penzionera na partiji šaha u parku i da su isti završili škole: jedan u RS-u, a drugi u Federaciji. Šah k'o šah, riječ po riječ, i dođu do Gavrila Principa. Ovaj kaže heroj, ovaj kaže terorista, heroj - terorista, masakr - greška, branitelji - agresori, i eto ti opet nekoga na brdu, a nekoga u gradu. Novi ministar prosvjete u RS-u, Gojko Savanović, više htio nego ne htio, piše upravo ovu vrstu scenarija javnim protivljenjem uvođenju jedinstvenog obrazovnog sistema u BiH. Kao svoju osnovnu argumentaciju navodi činjenicu da ni Evropska unija nema jedinstvenog programa i da je on nemoguć ako se poštuju nacionalne osobenosti. Možda ministru niko nije rekao kako je BiH država, a ne unija, ali i to da djeca iz Engleske i Njemačke o II svjetskom ratu uče isto. Historiju - čijem se usaglašavanju najviše protivi, priznajući ipak da su polinomi isti i malim srpskorepublikancima i malim federalcima - ministar, po sopstvenom priznanju, ne poznaje, niti je pročitao udžbenike i podvukao razlike. Očito, u svoj posao se nema namjeru miješati ukoliko će mu u obrazovanju đaka u RS-u išta zamirisati na Evropu, jer, kako kaže, "školujemo kadar za sebe, a ne za Evropu". Dakle, pitanje je samo da li će "kadar" (u školskom sistemu napravljenom po Savanovićevoj mjeri) biti odškolovan da kopa njive ili rovove.

Novi Ivanićevi ministri se ponašaju tako očajno da će premijeru RS-a, izgleda, uskoro zatrebati kadrovska pomoć iz Alijanse za promjene. Ministar poljoprivrede, doduše, izgleda tako da bi mu čovjek, možda, mogao povjeriti jedno govedo. Ali petsto, e to je za njega već problem. Ali džaba što je problem za Rajka Latinovića; o govedima, uz to zaraženim kravljim ludilom, bruji čitava Evropa. Pa je shodno tome, još u prošloj godini donesena odluka da u ovu državu ne smije ući niti jedno iz evropskih zemalja rizične skupine. No, kako je petsto goveda teže sačuvati od jednog, negdje u Francuskoj su se ona otela kontroli i, onako luda, zalutala preko granice BiH. Pa pravo u RS. Nisu primijećena ni od strane carinika banjalučke carinarnice, te su se došetala do firme "Agroeksport" iz Nove Topole. I tu im se gubi svaki trag. "Goveda su uvezena u RS, a gdje su, to ne znam", kaže Latinović misteriozno, prepuštajući slučaj nekome ko je u stanju da uprati tolika goveda. Da li carini ili policiji, ni to Latinović ne zna, ali teško se snaći u tom općem ludilu. Pogotovo kravljem. Zato bi, s obzirom na Latinovićevo neiskustvo, Ivaniću bilo najbolje da uputi javni apel: svako ko primijeti nešto neobično u svojoj okolini ili stomaku, da slučaj prijavi carini ili policiji. Nikako Latinoviću. Njemu je goveda preko glave.

Novi guverner Zeničko-dobojskog kantona Mugdim Herceg postavio je, tek što je stupio u ured, vrlo visoke standarde političke odgovornosti. Njegove kolege iz ostalih kantona morat će dosegnuti te standarde ukoliko ne žele iznova razočarati izvarano glasačko tijelo. Bez ikakvog kompromisa, Herceg je po stupanju na dužnost objelodanio u kakvom su stanju njegovi prethodnici ostavili kanton. Ukratko, rupa u budžetu od 23 miliona maraka (možda i više), 90.000 maraka za korištenje mobilne telefonije, vozni park u vrijednosti 1.330.000... Bez ikakvog ustručavanja, Herceg je imenovao krivce, između ostalih i nekadašnje ministre saobraćaja i finansija, Mehmedovića i Babića. Njih dvojica su, podsjetimo, sklapali milionske ugovore - prvi sa svojim vozačem, a drugi sa rodbinom - na štetu kantona. Novi guverner je pokazao kako se treba obračunavati sa korupcijom i dao potpuno novo značenje "čišćenju sopstvenog dvorišta". Sudeći po intenzitetu s kojim se obrušio na lopovluk, sigurno je da se sve neće završiti na konferenciji za štampu. Izvjesnije je da će epilog biti na sudu. Herceg je u svojim istupima, pored odgovornosti, ispoljio i nešto tako neuobičajeno za ovdašnju vlast: brigu. Brigu o tome gdje je i kako potrošen novac namijenjen penzionerima, invalidima, socijalno nezbrinutima, šehidskim familijama. Na koncu, Herceg je demonstrirao i ono što se u političkoj teoriji zove "javnost rada", tako rijetkoj ovdje da uvijek privlači pažnju.