zbor nove Vlade Zeničko-dobojskog kantona postao je uzrokom brojnih političkih podjela i podstakao stvaranje novih lokalnih savezništava. Vlada koju predvodi Hamdija Kulović, raniji direktor Željezare "Zenica" i bivši član Upravnog odbora BH Steela, izabrana je sa većinom od svega dva glasa u kantonalnoj skupštini. Presudnu podršku izboru Kulovićeve vlade dali su zastupnici Hrvatske demokratske zajednice. Tako je kantonalna vlast formirana na principu isključenja SDA i ranijih ministara iz članstva Stranke za BiH, koji su na vlast došli pod okriljem bivše Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH.

SDP-ova očekivanja sigurne pobjede u zeničkom kantonu, najavljena od Zlatka Lagumdžije na predizbornom novembarskom skupu, jednostavno nisu ispunjena. Stoga je za formiranje vlasti SDP-u bila potrebna pomoć drugih stranaka, koje su, kao Stranka za BiH i BPS, uglavnom nastale iz članstva i inicijativom bivših političara SDA. Nakon takvog formiranja vlasti, SDP je dijelom naslijedio, a dijelom potaknuo sukobe unutar ovih stranaka. Za sada nije jasno da li je to strategija SDP-a ili je takvo sukobljavanje posljedica nestabilnosti samih stranaka koje su se pridružile SDP-u u okviru Alijanse.

Razočarenje stanovništva Glavni razlog izostanka uvjerljive pobjede SDP-a na kantonalnim izborima jeste razočarenje lokalnog stanovništva sporošću socijalnih, ekonomskih, društvenih i političkih promjena na općinskom nivou. Lokalni SDP funkcioneri su kao svoj prioritet izabrali dokazivanje kooperativnosti sa međunarodnom zajednicom, a ne interese stanovništva. Samo u Zenici su dnevno vršene tri-četiri deložacije, a mjesečno je otvarano svega desetak novih radnih mjesta. U općinama Zeničkog kantona SDP ima gradonačelnike u Zenici, Visokom, Zavidovićima, Maglaju i Tešnju. U Zenici i Zavidovićima iz SDP-a su i načelnici općina i predsjednici općinskih vijeća, a u Maglaju SDP dijeli ova ključna općinska mjesta sa Strankom za BiH (Maglaj i Visoko), ili sa SDA (Tešanj). Jedini preostali SDA načelnik je u Kaknju.

Na lokalnom nivou, međutim, nema atmosfere promjene. U Zenici je, naprimjer, naraslo ogorčenje stanovništva zbog daljnjeg pogoršanja socijalnog i ekonomskog stanja, sve do isključenja centralnog grijanja u gradu usred januara. Unutar SDP-a nisu našli odgovor na očiti nedostatak upravljačke sposobnosti svojih kadrova, nego su odbacili kritike pozivajući se na partijsku disciplinu po sistemu "nećemo valjda mi sami rušiti svoje kadrove"! Ključno pitanje Zeničkog kantona, kao zajednice u kojoj se nalazi niz starih industrijskih centara (Kakanj, Vareš, Maglaj, Zavidovići, Zenica), zajedno sa općinama u kojima je razvijena privatna poduzetnička inicijativa (Visoko, Tešanj), jeste pitanje novog razvojnog modela. Novi čelni ljudi Zeničko-dobojskog kantona - guverner Mugdim Herceg (Maglaj) i Hamdija Kulović (Zenica), već su kroz svoj politički angažman pokazali razvojne modele u koje vjeruju.

U osnovi, maglajski model se zasnivao na očekivanju međunarodne donatorske pomoći nakon promjene imidža lokalne zajednice i rješavanja problema Bočinje. Taj model oličavaju na kantonalnom nivou Mugdim Herceg i Dževad Galijašević (Stranka za BiH). Takva pomoć, međutim, niti dolazi, niti će doći. Problem Bočinje je za međunarodne organizacije u BiH bio isključivo problem povratka raseljenog i izbjeglog stanovništva. Međunarodni predstavnici u BiH su sigurnosne i ideološke dimenzije ovog problema postavljali tek posredno, u odnosu na pojedine incidente. Zajednica u Bočinji nikada nije od SFOR-a ili drugih međunarodnih organizacija u BiH tretirana kao sigurnosna prijetnja. Na pitanje da li će Maglaj ili Zeničko-dobojski kanton primiti razvojnu pomoć zbog promjene imidža i rješavanja problema poput Bočinje, odgovor je jednostavan. Jedini oblik ulaska novog, razvojnog kapitala jeste direktno strano ulaganje kroz privatizaciju i promjenu vlasničkih odnosa.

Guverner Mugdim Herceg je prošle sedmice posjetio prezentaciju investicionog plana Heidelberger Zementa u Kaknju, novog većinskog vlasnika tamošnje cementare, i obećao punu podršku kantonalnih vlasti ovom projektu. Tamošnji SDA načelnik Ševal Bašić se nije pojavio na prezentaciji. Drugi najvažniji strani investitor na području ovog kantona jeste Kuvajtska investiciona agencija, koja je uložila 60 miliona dolara u BH Steel, kao zajedničku, bosansko-kuvajtsku željezaru. Hamdija Kulović je jedan od ključnih političkih i poslovnih zvaničnika koji je bio angažiran na ovom projektu. I dalje nisu poznate sve okolnosti pod kojima je Kulović prošle jeseni, uoči izbora, napustio Željezaru "Zenica" i BH Steel. Nisu poznati razlozi njegovog neslaganja sa kuvajtskim investitorom, niti sa novim bošnjačkim kadrovima, koji su preuzeli BH Steel nakon privremenog angažmana dr. Mithkala Sartawija. Ali, jedan razlog je očit. Kulović je zagovarao obnovu integralne željezare, a novi kuvajtsko-bosanski upravitelji BH Steela su odbacili takav razvojni koncept.

Neuspješni razvojni modeli Dakle, razvojni modeli koje su do sada zagovarali novi čelni ljudi Zeničko-dobojskog kantona Mugdim Herceg i Hamdija Kulović nisu se dokazali kao uspješni. Strani investitori, koji jedino mogu dati novi razvojni podstrek ovom regionu, ne traže političku, niti ideološku kooperativnost. Oni ne kupuju zgrade i poslovne prostore da bi došli u posjed nekretnina, kao što to rade lokalni tajkuni. Ne kupuju ni fabrike zbog njihovog izgleda ili knjigovodstvene vrijednosti, nego zbog potencijala određene privredne djelatnosti. Prodaja maglajske "Natronke" na međunarodnom tenderu nije propala zbog Bočinje, ili bilo kojeg ideološko-političkog razloga, nego zbog ponuđene knjigovodstvene vrijednosti i tražene cijene drveta. Guverner Mugdim Herceg je upravo to mogao da vidi u kakanjskoj cementari. Oprema tamošnje tvornice je već amortizovana i tehnološki zastarjela, ali strani kupci nisu kupovali betonsku konstrukciju, nego proizvodni i tržišni potencijal cementare, smještene u središtu BiH. Unutar granica BiH se godišnje, u dvije cementare u Kaknju i Lukavcu, proizvede oko 600.000 tona cementa, a proda čak milion i pet stotina hiljada tona. Sa stajališta vlasti, ključno pitanje za Kakanj jeste kako osigurati revitalizaciju grada, podsticaj za druga preduzeća poput kakanjskih rudnika da iskoriste dolazak velikog investitora, te kako sanirati štete u naselju Doboj, koje okružuje cementaru. Od toga presudno ovisi uspjeh kakanjskog razvojnog modela, koji je omogućen uspjehom privatizacije cementare.

Za strane kupce je, dakle, bio bitan potencijal, a ne izgled fabrike. Za stranog kupca je važna ekonomska aktivnost u regionu, a ne idejna i politička kooperativnost njenih vlasti. Takva kooperativnost je važna za međunarodne diplomatske zvaničnike, koji provode mirovni proces, ali oni nisu odgovorni za ekonomski razvoj regiona, niti za izgradnju samoodržive ekonomije. Na sličan način moguće je razumijevati i lokalne sukobe koje je prouzrokovao izbor Kulovićeve vlade. Lokalni političari u Visokom i Tešnju, bez obzira na stranačku pripadnost, kritiziraju izbor Kulovićeve vlade kao posljedicu uticaja maglajsko-zeničkog lobija. Spor je nastao zato što su Herceg i Kulović odbacili prijedlog Stranke za BiH, isključili iz sastava nove vlade stare ministre iz članstva SBiH i sami predložili nove ministre iz ove stranke. Zbog toga je došlo do podjele unutar Stranke za BiH. Da li je time Alijansa iz stranačkog saveza pretvorena u personalni savez novih kantonalnih funkcionera? Odgovor će dati sama Stranka za BiH. Od njenog odgovora na sukobe unutar Silajdžićevih pristalica u Zeničkom kantonu ovisi da li će sačuvati vlastiti identitet ili će unutar nje nastati podjela na one koji su sarađivali sa SDA i na one koji su skloniji SDP-u. Galijašević je to nazvao sukob "balijanse i Alijanse", odbijajući time od svoje vizije SBiH i Alijanse sve one koji se prepoznaju kroz podršku ranijoj Koaliciji za CD ili čak SDA. To nije "puno", to je na području Zeničkog kantona samo nekih 87 hiljada glasača za Koaliciju na izborima 1998. godine ili 51 hiljada glasača SDA od ukupno 150 hiljada glasača na posljednjim kantonalnim izborima.

Podravka u Visokom Zenički kanton je ranije, u šali, nazivan visočko-tešanjskim kantonom. Političari iz Visokog i Tešnja su zaista bili na brojnim, važnim pozicijama unutar kantonalne vlasti. Sada su, jednostavno, isključene cijele općine. U novoj vladi nema ministara iz Tešnja i Visokog. Tamošnji političari su, naravno, svjesni mogućnosti uticaja kantonalnih zvaničnika na usmjeravanje sredstva iz kantonalnog budžeta u lokalne zajednice vlastitog porijekla. Stoga je sada nastao unutarnji sukob između pojedinih općina Kantona, u kome se ne biraju ni riječi, ni uvrede. Sada Herceg i Kulović odlučuju da li će svoju vladu sa tijesnom većinom, od svega dva glasa u kantonalnoj skupštini, voditi u daljnje sukobe ili će tražiti kompromise.

Za Hercega i Kulovića privatizacija je ključno pitanje, ali je potrebno sačekati da se vidi kakva je njihova vizija privatizacije. Guverner Herceg je najavio reviziju privatizacije, a tešanjski načelnik Hakija Užičanin (SDP) javno se usprotivio postojećem modelu privatizacije. Zlatko Lagumdžija je direktno, na predizbornom mitingu SDP-a u aprilu prošle godine, pitao tadašnje vlasti zašto su polovinu Željezare u Zenici prodali strancima. Sam Kulović je u dvostrukim odnosima sa Zapadom. Imao je zapadnu podršku, kao zagovornik multikulturne, sekularne tradicije, ali je kritizirao Zapad zbog izostanka njihove podrške za obnovu željezare. Kulović je vjerovao da zapadna pomoć za velika preduzeća izostaje zato što neko želi da drži Bosnu i dalje pod kontrolom, sprečavajući njenu ekonomsku samostalnost. Zapadni političari i biznismeni ne govore o takvim političkim razlozima, tvrdeći da nema podrške za besperspektivne gubitaše.

Visoko i Tešanj tek treba da se suoče sa promjenom odnosa unutar svojih lokalnih zajednica, nakon "velike privatizacije" i prodaje većinskog državnog kapitala u lokalnim fabrikama na međunarodnim tenderima. Tako su, naprimjer, hrvatske kompanije Podravka i Franck već pokazale namjeru kupovine državnog kapitala u preduzeću Vispak - Visoko. To će biti potpuno novi odnosi za lokalne vlasti, što već pokazuje kakanjski i zenički primjer.

Nakon što je zbog kuvajtskih 50 posto vlasništva BH Steel postao privatna kompanija, u prošloj godini je dramatično promijenjena razvojna koncepcija ovog preduzeća. Načelnik Zenice dr. Zakir Pašalić (SDP) tek će morati odgovoriti na pitanje kako će biti redizajnirana Zenica poslije promjene razvojne koncepcije Željezare. Direktna posljedica su problemi sa grijanjem, pitanje prostora kojeg zauzima ovaj mrtvi džin, te najavljeno proljetno otpuštanje više od 3.500 radnika iz BH Steela i Željezare. Umrtvljena su i sva satelitska preduzeća u zeničkom kraju, čija je jedina razvojna filozofija bila da čekaju na obnovu integralne Željezare. Dok je bio njen direktor, Kulović je tvrdio da je socijalna zaštita viška radnika briga kantonalnih vlasti. U Zenici su sada skoro svakodnevni socijalni protesti manjih obima. Nezavisni sindikat na čijem je čelu Hasan Omerdić upravo vidi Kulovića kao glavnog krivca za sudbinu radnika Željezare. Socijalni protesti koje Omerdić predvodi po različitim preduzećima počeli su upravo njegovim govorom na mitingu Željezarinih radnika na čekanju pod Kulovićevim prozorom u Direkciji Željezare. Sada je Omerdić podnio i krivičnu prijavu protiv Kulovića. Također, najavljena je krivična istraga protiv najmanje još jednog ministra u novoj kantonalnoj vladi.

Izbor Hamdije Kulovića, kao poslovnog čovjeka, na čelo kantonalne vlade za sada prate samo politički sukobi, isključivo unutar Alijanse i između kantonalnih i općinskih vlasti, mada je ključno pitanje kantona stanje njegove privrede. "U maloj privatizaciji mnoga su preduzeća zaradila dva-tri miliona maraka. Novac su utrošila na plaće i vraćanje dugova, umjesto u obnavljanje firme. Sada su te iste firme na rubu egzistencije", rekao je nedavno Edber Hrnjić, direktor Kantonalne agencije za privatizaciju. Prema Hrnjićevom objašnjenju, na području Zeničko-dobojskog kantona se nalaze brojne firme koje nema smisla privatizirati, jer su "prezadužene, imaju previše radnika, staru opremu i niko ih ne želi kupiti". Stoga je Hrnjić predložio da se prije slanja ovih firmi u stečaj ili likvidaciju, drugim metodama pokuša pronaći investitore koji će pokrenuti proizvodnju i zaposliti radnike. Taj drugi metod jeste iznajmljivanje takvih firmi-gubitaša investitorima.

Nove kantonalne vlasti u Zenici, stoga, jednostavno nemaju više vremena za unutarnje sukobe, ili će njihove stranke izgubiti povjerenje glasača. One moraju da se suoče sa socijalnim i ekonomskim problemima i viškom radnika i investitorima. Nove kantonalne vlasti moraju pronaći način kako da revitaliziraju stare, industrijske centre na području kantona, oslobode društveni potencijal i individualnu, poduzetničku inicijativu. Za takav razvojni poduhvat, kantonalne vlasti se moraju usmjerati na gradnju političkog i društvenog konsenzusa, a ne na ideološko i političko sektašenje i sukobljavanje.

Arhiva Dani
193