Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 193

16.
Februar
2001.


Arhiva Dani
193



Naslovna
SEDMI DAN
 

Glavna haška tužiteljica Carla del Ponte doputovala je u Crnu Goru na novu rundu razgovora sa liderima polunezavisne jugoslavenske republike.

Ured tužitelja pun je hvale za suradnju crnogorskih vlasti sa ovim respektabilnim sudom Ujedinjenih nacija kojeg ne uvažavaju samo fašisti ili demokratski demoni poput Vojislava Koštunice. Portparol Suda Florance Artman najavljuje da će tokom ove posjete Podgorici "srebrena kosa" možda predati zapečaćene optužnice crnogorskim vlastima, među kojima je i tragalica za Radovanom Karadžićem. Osnovano se sumnja da je Zlo viđano i da može biti viđeno u Đukanovićevim krajevima.

Milo bi Zlo (ako mu se pruži prilika) najvjerovatnije isporučio Haagu i zadobio silne poene međunarodne zajednice, koji bi, možda fundamentalno, ojačali nezavisni rejting crnogorske države.

Ova mala priča iz crnogorskog sektora samo potvrđuje da su u stvarima zločina zemlje regiona povezane. One žive u "simbiotičkoj klopci" u koju ih tjeraju akteri genocida, progona, masovnih deportacija, silovanja...

Zajedno sa ovim zemljama i Haški sud je pridruženi član simbiotičke zamke. Istraživači ovog pravnog instituta UN-a po šumama i gorama nekada ponosnih zemalja traže dokaze izvršenog zločina.

Njihova principijelna šefica, po zahtjevu svoje profesije i po unutrašnjem etičkom imperativu, želi u Haag dovesti sve krupne ribe. Među njima i one koje su naređivale sa sigurne distance i one koje su kroz svoje nacionalističke škrge, hinjski (kao da im nedostaje vazduha) govorile ubij, zakolji, popali, siluj... Suđenje njima je najvažnije međunarodno pravno pitanje. Odnos međunarodne zajednice prema sudu u Haagu je najvažnije civilizacijsko pitanje modernog svijeta. Zato je svaka daljnja politizacija suda ili njegova eventualna unilateralna instrumentalizacija od strane nove američke administracije primalni grijeh novog doba koji ide na ruku novoj serijskoj proizvodnji ubica. Tu vrstu proizvodnje drakonskim kaznama treba sasijeći u korijenu. Ali postoji jedan problem koji me i najviše nagnao da mislim zločin.

On se odnosi na srednje i male ribe. Logika Suda da pred lice pravde dovede uglavnom velike ribe amnestira petnaestak hiljada "registrovanih" ratnih zločinaca na prostoru bivše zajedničke države. Ali velike ribe će na sudu biti osuđene jedino kao pojedinci. Dobit će kaznu koja se odnosi samo na njih. To neće dramatično uticati na promjenu zločinaca u bolje ljude. Kada Karadžić bude uhapšen, to se neće ticati njegovih epigonskih zločinačkih duša. Te duše i ta tijela po pravilima Rimskog puta ne mogu biti suđeni na nacionalnim sudovima.

Drugi svjetski rat proizveo je ovaj rat u onoj mjeri u kojoj zločinački očevi današnjih ubica nisu osuđeni za svoja zlodjela. Da su osuđeni kao zločinci, u našem posljednjem ratu bilo bi manje bestijalnih, ponižavajućih rituala prije posljednjeg hica, prije krkljanja... To što će arhitekti zločina biti osuđeni jednoga dana (nadati se da hoće) neće smanjiti broj malih vojnika genocida koji će ponosno svojoj djeci pričati storiju o sopstvenom junaštvu spremajući svoje čedo za novu rundu zla. Sud u Haagu stoga mora ostati stalna kategorija međunarodne pravde koja će do sudnjeg dana ganjati Karadžića i slične homo sapiense, ali i ne samo njih već i one "sitne ubice" koje su po bosanskim poljima smrti ostavile svoj krvavi trag. Vjerujući da je anoniman.

 

Nerzuk Ćurak


Arhiva Dani
193

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh