kršćanskoj Evropi danas je opasno biti krme - ne zato što bi Evropljani promijenili svoj ideološki odnos prema toj vrsti stoke na mig svoga vjerskog poglavara, nego zato što su postali još veće izjelice šunke i slanine. A kako i ne bi - onima koji se još opiru da prakticiraju vegetarijanstvo, izbor mesa baš nije velik. Na pileće je pala omraza nakon afere sa dioksinom, a strah od kravljeg ludila prepolovio je potrošnju govedine. Ovčetina, kao i kod nas, ni tamo nije visoko kotirala na tanjiru i na začelju je po potrošnji mesa te nema šanse da znatnije popravi svoj rejting. Uostalom, i ovce su osumnjičene da su ulaskom u lanac ishrane životinja, preko mesnog brašna od njihovih lešina, i doprinijele eksploziji epidemije kravljeg ludila. Prosječan zapadni Evropljanin dogurao je potrošnju mesa na preko 100 kg po stanovniku (u BiH - od 30 do 40 kg), uz dominaciju svinjetine u odnosu na ostale vrste mesa. Očigledno, taj potrošač nije uzimao ozbiljno upozorenja o rizicima po zdravlje od tzv. crvenog mesa (goveđe, ovčije, svinjsko) niti se obazirao na kvazinaučne dokaze makrobiotičara o prednostima soje i ostalog zrnja.

Počelo je u Britaniji Kravlje ludilo pojavilo se u Velikoj Britaniji početkom osamdesetih. Tamošnje vlasti su reagirale po općem obrascu vlasti kad je u pitanju dobrobit podanika - pokušavale punih osam godina da prikrivaju istinu. Britanska vlada tajila je izvještaje, progonila znanstvenike i izbacivala ih sa posla, uništavala dokaze... Što bi se reklo, tipični sindrom Černobila ili podmornice "Kursk". Godinama je štitila interese male grupe ljudi koja se bavila proizvodnjom i trgovinom hrane za životinje. Vlada nije marila za zdravlje naroda, nego za financijske interese svojih korumpiranih službenika. Dokle je išla ta briga, vidi se iz ordinarne gluposti tamošnjeg ministra poljoprivrede koji na televiziji jede, zajedno sa kćerkicom, goveđi Big Mac da bi raspršio strah od govedine. Istine radi, naše vlasti nemaju takve suicidalne opsesije - oni više vole da od čitavog naroda naprave pokusnog kunića hraneći ga sumnjivim mesom i živom stokom uvezenom po uvoznom režimu koji onemogućava razvoj domaće proizvodnje. U međuvremenu su Britanci ubili preko četiri miliona krava te davno zabranili korištenje mesnog brašna u ishrani stoke, a kod nas je ovih dana promovisan doktor poljoprivrednih nauka čija se disertacija bavi ovim opasnim krmivom kao korisnim dodatkom stočnoj hrani!

Bez obzira da li je postao slučajnom žrtvom svog vlastitog napretka "po svaku cijenu" (kad se umiješao u prirodan tok stvari i u lanac ishrane životinja - koje se inače hrane travom - uključio i same životinje u obliku tzv. životinjskog brašna, pretvarajući ih u kanibale, a u neizlječivoj civilizacijskoj težnji ka većim profitom), ili se radi o Božijem prokletstvu zbog remećenja Božijeg reda stvari, tek, savremeni čovjek mora zastati i preispitati svoje želje, snove, koncepte i planove da bi ostao na ovoj krhkoj planeti. Kravlje ludilo i balkanski sindrom zbog osiromašenog urana, sida, ebola, globalno zagrijavanje sa nesagledivim posljedicama koje najavljuje, kloniranje ljudi i manipulacija genima - sve su to izazovi sa kojima smo se susreli na razmeđu dva vijeka i dva milenija. Da li će čovjek uspjeti da kontroliše negativne aspekte svoje igre sa vragom kad se upliće u prirodni (Božiji) red i manipuliše njim ili će postati žrtva svoje prometejske znatiželje? Jehovini svjedoci i ostali katastrofičari odavno znaju odgovor. Kod preostalih optimista i vjernika u ljudske neograničene mogućnosti vjera je malo poljuljana množinom i snagom dokaza.

Problem sa kravljim ludilom je u tome što se nauka ne može sa njime obračunavati svojim klasičnim instrumentarijem kao što je sterilizacija, vakcinacija, antibiotici ili hirurški zahvati... Opire se ono i termičkom tretmanu u ekspres-loncu, prženju na žaru ili pečenju na ražnju. Ne da se ni dijagnosticirati nikakvim serološkim pretragama. Čak se strahuje da mu uzročnik preživljava i u pepelu spaljenih krava te se ovaj mora duboko zakopavati. Za razliku od ostalih zagađivača hrane, nikakva mu kuhinjska manipulacija ništa ne može. Za njegovo iskorjenjivanje ostaje nam nemedicinski metod: zatiranje klanjem višemilionske populacije krava. Glavu, naime, treba odrezati i odnijeti na patologiju da se pregleda mozak. Da nije slučajno "spužvast" kad se pogleda kroz mikroskop.

Kod ljudi je bolest spongiozna (spužvasta) encefalopatija bila poznata i prije pojave kravljeg ludila. Pojavljivala se kod starijih preko 50 godina i to jedan slučaj na milion ljudi. Pošto uništava centralni nervni sistem (mozak), simptomi su joj "nervni", slično Alzhajmerovoj bolesti i drugim senilnim demencijama koje razaraju mozak. Kod ljudi se naziva Creutzfeldt-Jakobova bolest (CJD). Njena varijanta koja se prenosi konzumiranjem govedine nazvana je nvCJD (nv - nova varijanta) i otkrivena je početkom osamdesetih u Velikoj Britaniji. Uzročnik joj je opskuran i za teoriju. Za razliku od standardne forme, napada i djecu.

Prionska teorija Većina je naučnika prihvatila tzv. prionsku teoriju. Prion je vrsta bjelančevine koja postoji i u zdravom organizmu. Uzročnik bolesti je molekula priona koja je zbog nečeg izmijenila neku sitnicu u svojoj molekularnoj strukturi i tako postala opaka. To nije živo biće jer nema svoj genom (ne sadrži genetsku informaciju), odnosno DNK, te se ne razmnožava niti replicira. Ovim se objašnjava njegova rezistencija na visoke temperature i neefikasnost pomenutog medicinskog instrumentarija koji je izmišljen za borbu protiv živih bića - uzročnika zaraze.

Nakon apsorpcije u crijevima "domaćina", nalazi pogodno područje "rada" u mozgu u čije ćelije ulazi kao što ulaze i normalne bjelančevine. Tu inducira pretvaranje molekula normalnih ćelijskih bjelančevina u mutirane molekule, koje zatim nastavljaju svoju aktivnost po sistemu lančane reakcije. U ćeliji se nagomilava veliki broj mutiranih molekula bjelančevina koje stvaraju neotopivu masu. Tako se uništava ćelijska struktura u centralnom nervnom sistemu. Kod standardne CJD smrt nastupa oko pola godine od dijagnoze, a kod nvCJD nakon oko 18 mjeseci.

Ne zna se koliko traje inkubacija. Pretpostavlja se da može trajati i do 50 godina! To znači da ne možemo znati niti procijeniti razmjere ove pošasti u budućnosti, makar odmah preduzeli sve preventivne mjere, uključujući i prestanak uzimanja govedine.

Svi putevi kojima se prenosi ova bolest nisu poznati. Zna se da se ne prenosi mlijekom krava te da su neka tkiva i organi naročito opasni, kao što su mozak i kičmena moždina, živci, limfa te iznutrice i krv. Sumnjiva su ustvari sva tkiva i svi dijelovi životinje. Još nije utvrđeno da se prenosi sa majke na tele. Može se prenijeti i transfuzijom krvi. Amerikanci ne uzimaju krv od svih onih koji su bili u zadnje vrijeme u Velikoj Britaniji, a Britanci su za transfuziju koristili samo krv iz Bavarske - dok se i u toj pokrajini nije pojavilo kravlje ludilo.

Naučnici nisu uspjeli da zaraze perad čak kad su im davali i goveđi mozak. Ali, ne budimo sigurni - možda se radi o tome da perad kraće živi nego što traje inkubacija. Miševe se uspjelo lahko zaraziti.

Naivni smo ako mislimo da nam sigurnost pruža samo uzdržavanje od govedine. U desetinama različitih proizvoda koriste se goveđa tkiva. Naročito su opasne goveđe konzerve, goveđe supe, te neki kozmetički proizvodi u koje ulaze goveđe masti i dr. Čak su sumnjivi i žele bomboni.

Do sada je od nvCJD umrlo svega oko 100 ljudi, od čega oko 80 u Velikoj Britaniji. Radi se većinom o omladini. Broj smrti raste, ali znatno sporije nego što je bilo prognozirano. Što je to onda što izaziva toliku histeriju ove bolesti?

Ebola, AIDS i dječija paraliza (polio) - tri bolesti koje su najjače bljesnule u prošlom stoljeću, zasjenile su smrtonosnije pošasti, kao što je malarija, iz nekoliko razloga. Prvo, pomenute bolesti koje su proizvele opću histeriju obično napadaju mlađi svijet i to na osobito jeziv način. Ebola izaziva obilno krvarenje iz svih tjelesnih otvora, sida se manifestuje u obliku grotesknog kancera i infekcija, a polio paralizira djecu i omladinu. U momentu panike, prije nego što se više sazna o izvoru bolesti, svako izgleda ranjiv i čini se da prevencija nije moguća. Uzročnik je nov, nepoznat i izgleda kao da je došao iz nekog misterioznog, mračnog mjesta. Takva je i bolest ludih krava, opasna, nezaustavljiva i misteriozna. Ubija nas čineći nas najprije ludim, a zatim nam "topi" mozak. Teoretski, ugrožen je svako onaj ko je jeo evropsku govedinu. Bolest se mrijesti u autoklavima kafilerija i klaonicama, tim našim paklenim kuhinjama. A i sam uzročnik je misterija. Bilo da se radi o mutiranom zločestom prionu ili o "polaganom virusu" - niko ga nije pronašao.

Sumnja u globalizam Ali, možda je glavni uzrok evropske histerije zbog CJD-a njezina kulturna rezonanca. Svaka kultura dobija bolest koju zaslužuje. Polio je udario Amerikance na polovini njihovog puta ka urbanizaciji. To je bilo tako zastrašujuće jer je izgledalo kao osveta zbog američkih gradova koji su postali čudo, po život opasno mjesto. Sida je postala opsesija jer pothranjuje postojeći strah zbog seksualne revolucije i prava "tople braće". CJD je opasan jer oličava strahove i brige savremenog Evropljanina. Evropa, za razliku od SAD-a, pritisnuta je strahom od genetski modificirane hrane i miješanja naučnika u poljoprivredu. Lude krave perfektno simbolišu te strahove. Korporativna poljoprivreda (tj. poljoprivreda u koju je ušao krupni kapital), napravivši od krava kravoždere, načinila ih je ubicama. A zatim je priroda uzvratila udarac.

Lude krave, uz to, pojačavaju sumnje Evropljana u globalizam. Evropa je kontinent sljedbenika Ralpha Nadera, toga utemeljitelja pojma potrošačkih prava, i lude su krave njena mora jer se ta bolest proširila zbog zakonski loše regulisane transnacionalne poljoprivrede u kojoj nad familijarnim farmerima dominiraju velike korporacije. Laži u koje su se uplele vlade samo učvršćuju uvjerenje da političari rade krupni biznis.

Treba ukazati na još jednu nimalo naivnu posljedicu ove bolesti - porast nacionalizma među članicama EU. Te su zemlje uhvatile jedna drugu za gušu optužujući se međusobno zbog širenja ove bolesti, a sve zajedno optužuju Britance. Proklamovane su međusobne goveđe zabrane i antizabrane uvoza. Ta je bolest ponovo legitimisala vjekovno nepovjerenje jer Francuzi i Britanci kažu jedni drugima: kao što smo oduvijek vjerovali, vi ste otrov za našu kulturu. Lude krave dokazuju ono što su sljedbenici Freuda već znali - kad oboli mozak, onda id (podsvijest) nadjača superego (svijest).

Bilo kako bilo, za evropske krave došao je crni petak. Milioni njih starijih od 30 (ili 26) mjeseci, već je poklano ili će se poklati. Evropa hoće da se što prije oslobodi napasti ne mareći za cijenu. Padaju i ministri, a možda će i vlade. Val klanja približio se i našim prostorima: u Hrvatskoj se najavljuje klanje svih uvezenih goveda iz Evrope. "Uspješan" uvoz krava bio je godinama dokaz uspješne agrarne politike naše vlade i resornog ministra i bio je alibi za totalni nerad tih instanci na izgradnji adekvatnog makroekonomskog ambijenta u agraru. Bolest je ogolila do srži promašenost te politike i neodgovornost njenih protagonista. Klati ili ne - pitanje je sad.

Šta reći o sigurnosti našeg potrošača mesa koji se još nije okrenuo vegetarijanstvu? Prisjetimo se ratnih "ikaruša", nekontrolisanih graničnih prelaza, pa zajedničke veterinarske službe koje nema jer je neće oni koji se busaju u patriotska prsa i štite rezon postojanja entiteta. Prisjetimo se još desetina hiljada tona žive i smrznute govedine na čijem su se uvozu obogatili domaći tajkuni i mesni baruni koji su utemeljili mesarska carstva na sumnjivoj junetini. Prisjetimo se i kreatora naše agrarne politike - od Ministarskog vijeća do Ministarstva poljoprivrede, koji su grčevito branili trgovački liberalizam i tako zatirali domaću poljoprivredu. A kako smo zaštićeni od ludih krava vidi se iz informacije hrvatskih medija da je ovih dana u BiH uvezeno iz susjedne zemlje 20 tona goveđih mozgova... A mozak samo jedne lude krave može uništiti čitavu bh. populaciju.

Arhiva Dani
192