| |
Martin Raguž je
i definitivno ukinuti kandidat trojnog SDS-HDZ-SDA pakta o
daljem ugnjetavanju BiH. I to je, valjda, do sada najveća
pobjeda Alijanse. Već odavno nisu u pitanju reference za premijera,
više niko ionako ne postavlja pitanje ozbiljnosti Božidara
Matića, SDP-ovog tvorca strategije za pronalazak tunela
ekonomskog spasa, bitno je demontirati zapjenušane nosioce
desetogodišnje agonije. A riba se čisti od glave. Da na isti
način i zaudara, zorno svjedoče aktivnosti koalicione trojke
koja posljednjih dana, žestinom VBR-ova, udara po američkom
i britanskom ambasadoru naprosto zato što su u njima prepoznali
omrznute zagovarače promjena. Istine radi, Genjac se
ogradio valjda zato što nit' je kad bio skojevac, nit' oficir
JNA, već tek obični borac za Izetbegovićevu stvar,
a ovaj ga je zauzvrat naučio da nekad treba pustiti demokraciji
da do mile volje izdvoji svoje mišljenje.
Uostalom, Izetbegović stariji
ionako ima prečih stvari od obračunavanja sa međunarodnom
zajednicom: to za njega rade široko rasprostranjene SDA centrale,
a on sam fokusiran je na viši cilj - zaštitu digniteta sinovljeve
poslaničke ličnosti koja treba nastaviti babinim stopama.
Predsjednik Kluba SDA-ovih poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo,
Bakir Izetbegović onomad se upravo tako i postavio.
Kao pravi Sin svoga Oca koji će stati za govornicu zarad moralnih
pridika ne osvrćući se pritom na rezultate Svoje partije.
Zaboravio je tako Bakir na količinu odgovornosti SDA za katastrofalan
bilans nepotizma, korupcije i neodgovornosti u deset najtežih
godina, e da bi visokomoralno skrenuo pažnju novim vlastima
na neodgovornost spram naroda u Kantonu koji čeka vlast.
Za ovu priču i nije tako
bitno, ali tek da se zna: ušutjeli poslanici, jer kad Izetbegović
proziva, dugogodišnji refleks nalaže da se sluša. U odbranu
Alijanse ustao je kantonalni ministar obrazovanja i kandidat
za vrh Federacije, dr. Safet Halilović, profesorski
staloženo obrazlažući sve potrebne pretpostavke za konstituiranje
nove vlasti. I dostojanstveno prešutio notornu istinu da je
teže istjerati vladare naroda ušančene u sve pore sistema
negoli namaknuti barem jednu od onih penzija koje je Bičakčić
davno obećao pa penzionere izradio.
No, i Alijansa se prihvatila
posla: koliko danas, guverner Mustafa Pamuk i mandatar
kantonalne vlade Husein Hadžidedić trebali bi dobiti
svoj tim. Mimo svih željenih očekivanja, do spektakularnog
razmimoilaženja među koalicionim partnerima nije došlo. Bilo
je malo povuci-potegni oko Ministarstva za boračka pitanja,
no već se gotovo sve i zna. Boračko ministarstvo trebalo bi
da pripadne BPS-u i Seadu Gajeviću, dok će Zlatko
Petrović biti kandidat za ministra prostornog uređenja,
Hasib Gibanica očekuje finansije, Zahidu Piti
je namijenjena fotelja iz koje se već mislilo da Zaćiragića
ne može pomjeriti ni bager kojim je ravnao čuveni zapadni
ulaz u Sarajevo. Amir Silajdžić je kandidat za Ministarstvo
pravosuđa, Esad Lučkin privrede, dok Besimu Marić
čeka teška bitka na poslovima socijalne skrbi. Iznenađenje
ili ne, tek, Nermin Pećanac je SDP-ov kandidat za ministra
unutarnjih poslova Sarajevskog kantona. Gradimir Gojer
bi trebao od Esme Hadžagić preuzeti dirigentsku palicu
nad kantonalnom kulturom, a gospođa Haždagić, nakon svega
što nije postigla u kulturi, dobija priliku da se okuša u
obrazovanju. Naravno, u ovom je času teško tvrditi da će Skupština
i aminovati ovaj i ovakav spisak kandidata, no jedno je sigurno:
i kadrovske komisije Alijanse više od svega su željele kompromis,
duboko ubijeđene da gori od svojih prethodnika ne mogu biti.
Novi-stari participijenti u vlasti nisu samo nagrađeni zarad
činjenice da su otrpjeli dosadašnje bivstvovanje u ministarskim
i zamjeničkim foteljama - od njih se očekuje da na djelu demonstriraju
kakvi ministri ne smiju biti. A nikako zarad kontinuiteta.
U protivnom, sve je uzalud.
|
|
