isto vrijeme dok se u Zagrebu prošle srijede održavalo predstavljanje knjige fra Petra Anđelovića Vjerni Bogu vjerni Bosni, u Sarajevu su tekli razgovori Zdravka Tomca i njegovih sudrugova iz hrvatske parlamentarne delegacije s raznim sugovornicima; bili su to hrapavi susreti, koji su za sobom ostavili mnogo kontroverznih odjeka i tragova. Promatrani kao cjelina, sastavni dijelovi iste svakodnevnice, ta dva događaja na svoj način odašilju poruku o doista čudnovatom i kaotičnom stanju političkih duhova na svim razinama na kojima se razgovara i odlučuje o hrvatskom "sektoru" bosanskohercegovačke stvarnosti.

O Tomčevoj ekspediciji, što je na trenutke ličila na pravu havariju, u ovdašnjoj javnosti mnogo je toga već rečeno, pa i ona najvažnija opservacija: da je imala biti podrška Jelaviću i HDZ-u u njihovoj borbi protiv međunarodne zajednice uz neposustalo jahanje na grbači vlastitoga naroda. A doista je flagrantno i uvredljivo bilo u tom "saborskom izaslanstvu" gledati tipove poput Mate Granića ili Milana Kovača. Prvi, današnji zakleti centrist i demokrat, Tuđmanu je godinama, sve do njegove smrti, na međunarodnoj diplomatskoj sceni bio "šminker leševa" koje je gazdina politika za sobom ostavljala u Bosni i Hercegovini i u figurativnomu političkom, ali bogme i u doslovnom smislu riječi, i sudjelovao je kao jedan od ključnih ljudi te politike u svim lošim dogovorima i odlukama u vezi s Bosnom i Hercegovinom, o čemu bi i neki s ove strane, sarajevsko-izetbegovićevske, također mogli mnogo toga kazati kao sudionici i kletvenici. Drugi je, kao jedan od tipičnih, štancanih kadrova, pripadao onoj tvrdoj falangi vukojevića, agenata i izvršitelja, bez kojih se "visoka" Tuđmanova i Granićeva politika nije ni mogla provoditi.

Po svemu sudeći, čak i Tomcu je ponešto od toga uspjelo doći u glavu nakon povratka u Zagreb, jer je tada dao nekoliko sasvim rezigniranih izjava, za razliku od neobjašnjive drčnosti i nekakve gotovo trijumfirajuće veselosti, kojom su zračile njegove riječi prije Sarajeva.

Između ostaloga, u Zagrebu je napravio jednu sasvim tomčevski trapavu ali točnu distinkciju, rekavši kako su u Sarajevu od hrvatskih faktora čuli različite ocjene o položaju Hrvata. "Predstavnici HDZ-a i crkveni velikodostojnici tvrde kako se položaj Hrvata dramatično pogoršava i da prijeti potpuni slom", kaže Večernjemu listu najveći tuđmanovac među račanovcima, dok, istini za volju, s druge strane ne niječe da je od hrvatskih opozicionara čuo sasvim suprotnu ocjenu - "da se stanje poboljšava".

Tako je Zdravko Tomac, još jedan u nizu bezbrojnih doktora hrvatske politike, možda i ne htijući, ubo u najupaljeniju bosanskohrvatsku gangliju, detektirajući istomišljeništvo HDZ-a i "crkvenih velikodostojnika". No, veliki stručnjak za bosansku politiku, autor brojnih pompozno tvrdoukoričenih knjiga o Bosni, pri tomu je sasvim slijep za još važniju i relevantniju činjenicu - da se ti velikodostojnici i njihova ustanova u Bosni povodom političkih i nacionalnih pitanja nikako ne mogu tako paušalno i generalno staviti uz HDZ. Stvari stoje mnogo nijansiranije i - kaotičnije. Taj aspekt crkvene stvarnosti u Bosni i Hercegovini je drukčiji s koje god strane da se pogleda - kao dječiji kaleidoskop.

Kada se, naprimjer, kardinala Puljića kvalificira kao pomagača i podržavatelja HDZ-a i Ante Jelavića u vezi s famoznim osnivanjem Hrvatskoga narodnog sabora i donošenjem njegove Deklaracije, to nije netočno, ali se, također, ne može zanemariti Puljićevo višekratno javno protivljenje politici i koncepciji tzv. trećeg entiteta, to jest, HDZ-ovoj politici oduzimanja prava Hrvatima na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Pa, zaboga, ako ništa drugo, kardinalu je odavno, još od onih Bobanovih dana, jasno da ni njega samoga u tom entitetu - nema!

S druge strane, naprimjer, biskup mostarski i njegov generalni vikar, također velikodostojnici iste Crkve (provincijala hercegovačkih franjevaca i njihov političko-nacionalni "mainstream" da i ne spominjem), o toj stvari ispovijedaju posve suprotne sentimente i stavove. Njima bi treći entitet, "Hrvatska Republika u Bosni i Hercegovini", bila idealno sredstvo postizanja nacionalne ravnopravnosti. Što bi se to praktično odnosilo samo na Hercegovinu i Hercegovce, i što bi ozakonilo konačni, dosljedni apartheid u Bosni i Hercegovini, to ovim zastupnicima surovoga i šovinistički tjesnogrudnoga etnicizma nimalo ne smeta. Kako ga, pak, usuglašuju s proklamiranim kristoljubljem i evanđeljskim sustavom vrijednosti - nemoguće je dokučiti.

Motiv treći: na spomenutoj priredbi u dvorani zagrebačkoga Novinarskog doma povodom knjige fra Petra Anđelovića izgovoreno je mnogo uznesenih riječi - i o autoru, i o knjizi, i o bosanskim franjevcima, ali ima mnogo razloga da se akcentuira izlaganje vjerojatno najvećega živog hrvatskog teologa fra Zvonimira Bone Šagija. Punktirajući ono što je bitno i inovativno u fra Petrovoj političkoj teologiji, on ističe veliku važnost načina na koji se u njoj kao leit-motiv stalno vraća i potcrtava etička vrijednost domoljublja, inače u kontekstu etničkih sukoba teološki posve neistražena, a u fra Petra kristalizirana s jasnom idejom i intencijom u samomu naslovu: Vjerni Bogu vjerni Bosni.

Da istovrsna kaotičnost u političkim stajalištima o Bosni i o bosanskim Hrvatima, kakvu manifestira crkvena scena, postoji i na najvišim razinama u Republici Hrvatskoj, zorno je pokazao još jedan paralelizam. Dok se predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora dr. Zdravko Tomac, kako smo vidjeli, pekao na sarajevskoj živoj žeravici u grotesknom pokušaju sekundiranja Anti Jelaviću, u prvomu redu dvorane Novinarskoga doma svečanost predstavljanja fra Petrove knjige pratio je predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić. I ne samo pratio, nego na kraju uzeo riječ da poruči svoj stari ceterum censeo: Bosna se ne može podijeliti. n

P.S. Naknadno gledam na televiziji Mesića i Tomca u izravnom "bosanskom duelu", koji mi taman dolazi kao poanta na cijeli tekst. Čak je i mjesto radnje isto: Novinarski dom, koji dan kasnije, prilikom održavanja nebuloznoga okrugloga stola profesora zagrebačkog Veterinarskog fakulteta Marka Tadića o "trećem entitetu". Na pitanje o saborskoj delegaciji koja je išla u Sarajevo, Mesić odgovara kako je skandalozno što su u njoj bili i otvoreni razbijači Bosne i Hercegovine, s kojima ja, kaže, "ni u isti tramvaj ne bih unišao". Tomac, pak, brani "legalitet" delegacije bijedno-formalnim razlozima i pri tomu u uvrijeđenoj demokratskoj pozi zamjeri predsjedniku Republike što se "miješa u sastav saborskoga izaslanstva". Od pravih protuargumenata nije imao nijednoga.

Arhiva Dani
192