apadi dežurnog buntovnika Mirnesa Ajanovića, predsjednika Bosanske stranke i federalnog poslanika, na čelnike tuzlanske općinske vlasti, dugo nisu bili "vijest". Vijest su postali na dan Bešlagićeve inauguracije za guvernera Tuzlanskog kantona, kada se Ajanović za govornicom kantonalne skupštine i pred tv-kamerama razmahao dokumentima iz istražnog dosjea Financijske policije o "poslovanju" općine Tuzla, upozoravajući poslanike, brojne međunarodne nadzornike i javnost na opasnost izbora navodnog "kriminalca i amoralne ličnosti" za čelnog čovjeka Tuzlanskog kantona.

Mirnes Ajanović: Optužba za patološku opsjednutost vlašću Selim Bešlagić: Poslovanje općine Tuzla pod istragom

Narednih dana su Ajanovićeve optužbe postale "vijest u nizu". Pomenutu dokumentaciju on je izdašno eksploatirao na svojim presicama, novoj sjednici kantonalne skupštine - kada je izabrana vlada, a posebno na sjednici Općinskog vijeća Tuzla, čije je osmosatno trajanje ponajviše bilo posvećeno lavini Ajanovićevih optužbi protiv Selima Bešlagića i njegovih najbližih saradnika.

Lider Bosanske stranke je ovoga puta krenuo žešće nego ikad, čvrsto riješen da "nokautira" protivnika, a "napadnuta strana" je reagirala uglavnom pozivima da nadležni organi procijene iznesene optužbe, pripisujući Ajanoviću navodnu paranoičnost i patološku opsesiju da se domogne vlasti.

Iziritirana javnost Na ovu, dosad neviđenu bitku u tuzlanskoj političkoj povijesti, iritirana javnost reagira pitanjem: Zašto se tužilaštva, sudovi, parlamenti i nadležne međunarodne institucije najhitrije i najenergičnije ne odrede povodom ovih Ajanovićevih optužbi, pa bilo da ga prinude da okonča kampanju koju vodi ili da sankcioniraju eventualne grijehe onih koje on fanatično poziva i optužuje?

Sadašnji bolni vakuum je najgore rješenje u kojem svi gube: Mirnes Ajanović žuđene političke poene kod premorenog puka; Bešlagićeva vlada oreol spasitelja od lopovluka svojih prethodnika; cijela Alijansa za demokratske promjene isto to; kantonalno pravosuđe pravo da se konačno jednom nazove neovisnim; međunarodni zvaničnici dragocjeno vrijeme i autoritet, a rastrojene narodne mase posljednju nadu da će im ikad biti bolje.

Sveopća kolebljivost i uzaludno iščekivanje da neko izvan pomenutih faktora presječe ovaj status quo postaju nepodnošljivi, a takvog mesije nema ni na pomolu. U takvom političkom ambijentu prijeti potpuna paraliza općinske i kantonalne vlasti, a glavna preokupacija "zaraćenih strana" je grozničavo traženje medija i novinara koji će im spasiti reputaciju u javnosti. A mora se priznati da tu i jedni i drugi "konje za trku imaju". U svakom slučaju, sve je manje onih koji ovu bespoštednu borbu doživljavaju samo kao tuzlanski problem i personalni sukob Ajanović - Bešlagić.

Ko protura dokumente? S obzirom da su dobro poznate Bešlagićeve dosadašnje i nove pozicije u vlasti, te njegov stranački i međunarodni rejting, u sadašnjoj uzavreloj situaciji se glasnije nego ikad postavlja pitanje o "snagama" koje stoje iza predsjednika Bosanske stranke, zahvaljujući kojima je uspio "zadeverati" bar pola Bosne i Hercegovine i međunarodne administracije u njoj: Ko mu dostavlja najpovjerljivije dokumente iz Financijske policije i MUP-a, ko obezbjeđuje impresivnu medijsku prodornost (čak i lokalne sarajevske radio i televizijske stanice po cijeli dan emitiraju atake na novog guvernera Tuzlanskog kantona); ko financira taj maratonski politički marketing; ko Ajanovića - i pored toliko neugodnog "talasanja" - štiti od rigoroznih međunarodnih sankcija?

Izvjesno je da više nisu održive ranije česte procjene da iza Ajanovićevog buntovništva stoji vrh SDA, s ciljem da kompromitira ideju i snage socijaldemokratije u Tuzli, kao njenom najjačem uporištu u BiH. Naime, da je to slučaj, Ajanović bi "karte" kojima sada igra protiv Bešlagića dobio od SDA prije izbora koji su ovu stranku detronizirali. Dalje, na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća Tuzle, SDA-ov funkcioner Salko Bukvarević je protiv Ajanovićevih optužbi ustao tvrdnjom o Bešlagićevim velikim ratnim zaslugama, zaboravljajući da je, koliko jučer, pripadao grupaciji koja je dugogodišnjeg gradonačelnika Tuzle optuživala za navodni progon pripadnika Patriotske lige i druge antibošnjačke i antibosanske aktivnosti.

Uvjerljivije je stanovište da uz šefa Bosanske stranke ne stoji nikakav organizirani, konzistentni politički lobi, već, eventualno, šaroliki savez grupacija kojima je zajednički cilj destabiliziranje Bešlagićeve čelne pozicije u TK-u. Neki tu prepoznaju biznismene koji su svoje uzlete doživjeli pod plaštom prethodnih čelnih garnitura u TK-u i koji sada nipošto ne žele izgubiti dominantni uticaj nad glavnim financijskim tokovima. Pominje se, također, nataloženo nezadovoljstvo kadrova "izvornog" SDP-a, onih koji su u općinskoj vlasti godinama bili u sjeni Bešlagićevih miljenika iz UBSD-a, ili, pak, onih kojima su izmakle fotelje u novoj kantonalnoj vlasti, poput nesuđenog premijera, gračaničkog biznismena Reufa Sokolovića. Niko se u svemu ovome ne zaklinje ni u "nevinost" Silajdžićevih "umjetnika koaliranja", predvođenih vječitim funkcionerom Izetom Žigićem, kojima bi Bešlagićeva stamena pozicija nagovijestila početak njihovog kraja. Dakako, u obzir dolaze i premoreni borci za pravdu iz redova Financijske policije i MUP-a Tuzlanskog kantona, koji u dolasku nove nomenklature ne mogu da naslute kraj svome ispaštanju. Međutim, sva ova nagađanja i procjene ne mogu biti od koristi za rješenje. Ovo je sada, izvjesno, ozbiljna politička kriza u Tuzli i Tuzlanskom kantonu, koja se isplela oko sukoba Ajanović - Bešlagić, a kojoj prijeti opasnost požara nekontroliranih razmjera.

U fokusu dobrih namjera da se sadašnje stanje prevaziđe, iznad i izvan svih političkih interesa i manipulacija, mora se povesti računa o spornim dokumentima, odnosno istražnim nalazima inspektora Financijske policije u knjigovodstvu tuzlanske općine. Javna dimenzija ovog slučaja čini izlišnim da se na njega gleda kroz prizmu političkih ambicija Mirnesa Ajanovića, već kroz objektivan i profesionalan tretman od strane nadležnih institucija.

Gdje su prijave? Ništa se ne rješava time (nego se čak problemi i usložnjavaju) ako kantonalni tužilac Izo Tankić tvrdi da nije dobio krivične prijave, već samo izvještaj iz tuzlanskog odjeljenja Financijske policije (za koje se naknadno ustvrdilo da je "friziran" od strane smijenjenog šefa tog odjeljenja Mustafe Šahovića); ako se Kantonalno ministarstvo pravde "ogradi" informacijom da je predmetne prijave proslijedilo Federalnom ministarstvu pravde na daljnji postupak; ako federalni tužilac Suljo Babić u štampi poruči da njegovo tužilaštvo nije zaprimilo sporne prijave iz Tuzle, te da samim tim i ne vodi nikakav postupak povodom toga; i ako se šef OHR-ovog antikorupcionog tima Manfred Dauster također u štampi pojavljuje s uopćenim ocjenama o profesionalnom radu čelnika Federalne financijske policije povodom krivičnih prijava koje je protiv Zufera Derviševića i Mustafe Šahovića podnio suspendirani inspektor FP u Tuzli Amer Agić (inače jedan od ključnih sudionika istrage u općini Tuzla), ne komentirajući konkretno navode iz Agićevih prijava.

Umjesto tragikomične strategije ograđivanje i prebacivanja "vrućeg krompira" drugima, svi pomenuti dužnosnici i institucije koje oni predstavljaju morali bi se u slučaju tuzlanske općine pozabaviti konkretnim dokumentima o istrazi konkretnih poslovnih ugovora iza kojih stoje konkretna imena inspektora Financijske policije koji su im službeno na raspolaganju.

Samo kroz takav postupak i objavljivanje njegovog ishoda, mogu se pobiti neugodne primjedbe o dvostrukim aršinima u tretmanima starog i novog "tuzlanskog slučaja", te otkloniti iscrpljujući politički sukob koji Mirnes Ajanović naziva svojom "beskompromisnom borbom za pravnu državu", a Bešlagić "Ajanovićevom paranoičnom opsesijom vlašću".

U sadašnjoj situaciji, kada stvari nisu razjašnjene, javnost guvernera Bešlagića neće moći posmatrati odvojeno od neugodnog konteksta činjenice da je protiv njegovog prisnog saradnika Hasana Bećirovića, šefa općinske Direkcije za izgradnju, podignuta optužnica kod Kantonalnog suda u Tuzli (navodno je već odbijena i Bećirovićeva žalba po tom osnovu) zbog prikazivanja fiktivnih troškova prilikom gradnje puta za tuzlansko naselje Grabovicu; da preduzeće "Cestotehnik" - ekskluzivni izvođač radova za općinu Tuzla, prema obznanjenim podacima Financijske policije, nema pokriće u izvedenim poslovima za oko 900.000 KM; da su inspektori FP podnijeli krivičnu prijavu protiv zamjenika općinskog načelnika Ekrema Šehovića i još nekoliko Bešlagićevih saradnika zbog afere "Tuzla putevi", i drugih spornih poslova i ugovora.

Oklijevanje da se svi ovi slučajevi raščiste kroz postupke pred nadležnim organima moglo bi biti plaćeno i suviše visokom cijenom. Brojne istrage, sudski procesi i presude koje su zadnjih godina donesene protiv niza funkcionera TK-a izgubile bi vjerodostojnost, borba za pravnu državu ostala bi pod dominacijom odnosa političkih snaga, a Tuzla i Tuzlanski kanton bi zapali u agoniju iz koje ne bi bilo izlaza.

Arhiva Dani
191