i najveći ekonomski eksperti, ali ni ovdašnji tajkuni ne bi mogli proniknuti u sve pojedinosti parali poslova dvojice aktera naše priče. I jedan i drugi danas tvrde da su igrali na pogrešnu kartu i preveliko povjerenje i međusobno se optužuju: istina je da umjesto čaša piva potežu krivične prijave. Maratonski sudski slučaj i jedan i drugi zovu tuđim. A sve u ime piva i dionica. Nakon druželjubivog četverogodišnjeg poslovanja Hilme Selimovića, predsjednika UO Sarajevske pivare, i Senada Imširevića, direktora travničkog D.O. Falkon - PTU Bosna SI, ovaj posljednji tvrdi da mu Sarajevska pivara duguje nespornih 903.000 i još nešto sitnih KM. Uz obračunatu kamatu, to, računa ovaj travnički tajkun, danas iznosi preko 2,7 miliona KM?! Također, tvrdi još da postoji i sporni dug u iznosu od blizu 320.000 KM.

Zbog svega toga, Imširević je Sarajevsku pivaru tužio Osnovnom sudu I u Sarajevu, a kasnije, slijedom dešavanja, i višim sudskim instancama. Hilmo Selimović, danas predsjednik UO i većinski vlasnik Sarajevske pivare (posjeduje 67 posto dionica), kaže: "Imširević je budala. On je lopov i falsifikator. On nama duguje 400.000 KM. Protiv njega smo podnijeli tri krivične prijave. I dug prema njemu uopće ne postoji."

Štićenik Muje Hafizovića Sve je počelo davne 1995. godine, kada je Imšireviću, po njegovom priznanju, bio neophodan dobar poslovni angažman. U međuvremenu, postao je bogati poduzetnik: vlasnik je, kaže, nekoliko robnih kuća u BiH te fabrike za preradu i proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda. To je, radi bliže orijentacije, onaj vakuumirani vlašićki sir kojeg ima u skoro svakoj trgovini u ovoj državi. Bavi se i transportom: uživa svakog dana znajući da njegovih 26 šlepera konstantno nekome nešto, a za masne pare, prevoze. I tu počinje belaj. "Ja sam ž94. i ž95. bio pripadnik ARBiH i jedan od bližih saradnika travničkih generala. U to vrijeme Hilmo Selimović se nalazio van BiH. Kada je došao 1996. godine, ponudio mi je saradnju - da se mojim kamionima prevozi roba Sarajevske pivare. Nije bilo neke posebne priče. Samo vozi i radi. Kada je 1996. istekao prvi ugovor, dugovali su mi 392.000 KM. Tada mi novac nije trebao i nastavili smo saradnju i sljedeće godine", priča Imširević.

Napominje kako su za svaku godinu pravili obračun. Ali, niko ništa nije plaćao. "Nije mi tada bio potreban novac. Uzdao sam se u Selimovića da će on meni pomoći u izgradnji moje mljekare. A istina, tada je bila teška situacija, a i rizično je bilo poslovati s njim. On je važio za dezertera i zbog toga je oko sebe okupljao ljude koji će ga štititi. Jedan od njih je i Mustafa Hafizović, koji je meni govorio kako je Selimović moćan čovjek, da je poznat u AID-u i MUP-u i kako ga mi moramo čuvati i paziti", objašnjava Imširević. Poslovna saradnja je štimala tip-top. Svakodnevno su kamioni prevozili proizvode Pivare u pravcu Srednjobosanskog, Zeničko-dobojskog i Unsko-sanskog kantona. Dugovi se gomilali. Dnevnice obrtale. Profit rastao.

"Ja sam njemu ustvari pomogao", kaže Selimović. "On je čak optuživao rahmetli direktora Ferida Pašovića da mu je dao 200.000 KM. A ja sam ga spasio bijede", rezignirano će Selimović. Imširević pak tvrdi da se tokom tih burnih poslovnih godina nije smio žaliti: "Kada smo okončali poslovanje za 1997. godinu, dug je iznosio 611.000 KM. Ukupan, sa dugom iz '96, nesporan dug iznosi 903.389,04 KM. Još uvijek je sporno 378.000 KM." A nesporan dug je, objašnjava, utvrđen 29. decembra 1997. godine. Na inicijativu ranijeg direktora Pašovića, Selimović, Hafizović (siva eminencija SDA, često optuživan da upravo preko Sarajevske pivare finansira bošnjačke obavještajne poslove) i Imširević poravnali su uzajamne dugove. O tome svjedoči i zapisnik. U njemu je sve pedantno konstatovano i uredno potpisano. Međutim, postoji još jedan dokument koji Selimović predočava i za koji tvrdi da je potvrda kako dugovanja nisu uopće tolika.

Taj dokument Imširević ne pokazuje iako je i ovaj papir uredno potpisan i ovjeren. A na njemu stoji kako je Imširević dužan Pivari blizu 600.000 KM?! "Ma, kakvi. To su ti dugovanja firmi koje su kupovale robu od Pivare. Ja sam samo prevozio", kaže Imširević i objašnjava: "Tu je riječ o 400.000 konzervi koje se još uvijek nalaze u mom magacinu. Njih su oni prodali nekome u Kopar, pa pošto nisu valjale, ovi ih vratili. Onda su ih pokušali prodati bh. privatnicima, ali nije išlo. I sada su te konzerve oni prepisali kao moj dug." Prilikom poravnavanja dugova Selimović je obećao Imšireviću da će nesporni iznos duga uplatiti u tri jednake rate tokom prva tri mjeseca 1998. godine. "Odmah su mi uplatili 60.000 KM", tvrdi Imširević.

Pismo Bičakčiću Međutim, umjesto uplate ostatka dužnog novca, Imširević kaže da je sedmog januara dobio posjetu federalne i kantonalne finansijske inspekcije: "Nisu utvrdili nikakve nepravilnosti, a jedan od njih mi je rekao kako je to sve urađeno po naredbi federalnog premijera Bičakčića, te Hafizovića i Selimovića, i da se na njih, inspektore, vrši ogroman pritisak, koji je nepodnošljiv." Dvadeset prvog januara 1998. finansijski izvještaj konstatuje da je poslovanje u preduzeću D.O. Falkon - PTU BOSNA SI uredno. Na osnovu podnesene prijave broj 699/98 Osnovnom sudu I u Sarajevu, ovaj sud 30. januara 1998. nalaže Sarajevskoj pivari da Imšireviću uplati dug. Slijedi žalba Pivare na odluku suda i četverogodišnje stanje "čekanja sprovedbe zakona".

"Nisam se smio ranije buniti. Mnogo je ljudi umiralo u Pivari", obrazlaže Imširević. Godinu nakon presude, tačnije 21. januara 1999, pismom se obratio premijeru FBiH Edhemu Bičakčiću tražeći od njega pomoć. Piše Bičakčiću da ga "Pivara tuži kako je tokom 1996. godine dao viška degustacije i promocija, a za što je sve znao direktor. Pomenute degustacije donirale su se prilikom organizovanja manifestacija armijskog i vjerskog značaja, obilježavanja godišnjica Trećeg, Petog i Sedmog korpusa, ali i tokom svečanosti oslobađanja bh. gradova od agresora." U pismu svome premijeru Imširević obrazlaže kako se degustiralo "džabane" i na zeničkom, tuzlanskom i bihaćkom sajmu. "Sve su te donacije", objašnjava Imširević, "dijelili zaposleni komercijalisti iz Pivare. Istina, i ja sam to znao raditi. Natrpati u gepek. Ali su mi oni govorili kome da ih predam." Hilmo Selimović pokazuje otpremnice, lista ih i komentira: "Za nas je van pameti da doniramo pivo za otvaranje džamija ili osnovnih škola."

Međutim, predočene i uredno zavedene otpremnice govore suprotno. U jednoj od njih piše da je samo za otvaranje džamije u Travniku donirano 600 litara piva: otpremnica broj 258545 zavedena je pod brojem 35300904. Datum otpreme 29. septembar 1996. Alkoholna i bezalkoholna pića donirana su i IZ-u u Zenici, SDA-u Maglaj, Općini Sanski Most, a u jednoj od otpremnica stoji kako je za otvaranje škole u Lokvinama kod Zenice ukupno donirano 4.200 litara piva. Ili djeca i nastavnici dobro piju ili neko nekog debelo laže.

Kad SDA pije Kamionom registarske oznake SA-4743, simpatizerima SDA BiH koji su učestvovali na promotivnom skupu na prostoru travničke općine dovezeno je skoro 4.000 litara piva. Tako kaže otpremnica broj 258546, zavedena pod brojem 35300905 i datumom otpreme 9. septembar 1996. Istina, piše i da su učesnici skupa popili i blizu 300 litara soka. Za sve ove otpremnice, na čijem zaglavlju stoji logo Sarajevske pivare, Selimović tvrdi da su falsifikat i da je ustvari Imširević na taj način zarađivao i ostvarivao protuzakonitu dobit.

Imširević opet tvrdi da danas strahuje za svoju bezbjednost. Prijatelji su mu, kaže, javili kako će mu Selimović poslati "neke opasne ljude iz Sarajeva da naplate svoje". "Umjesto da ja njima pošaljem, jer oni meni duguju, bojao sam se da oni ne pošalju meni", kaže Imširević. "Ali sam šutio jer se svašta dešavalo. Ferid Pašović iznenada je umro. Tačnije, poginuo: pao sa zgrade Pivare. Žiga, finansijski direktor sa kojim sam ja radio, isto je iznenada umro. I Pašić, pomoćnik direktora za pravo, on je isto umro. To mi je sve sumnjivo. Čak sam se krio kada dođem u Sarajevo jer nisam znao šta se sve može desiti."

Na kraju će Imširević utvrditi kako njegov dug u Pivari uopće nije registrovan: "Saznao sam to od Svjetske banke, gdje sam provjeravao poslovanje Pivare. Moj dug uopće nije zaveden. I ne samo moj već i drugih dobavljača. On je izbrisan zbog izrade bilansa stanja Sarajevske pivare. Obraćao sam se i Hrletu u Sindikat. On mi je rekao da čak ima i slučajeva falsifikovanja dionica radnika Sarajevske pivare. Njihov advokat je falsifikovao ljudima dionice Pivare i zato ih tuži desetak radnika, tako mi je rekao Hrle. Smatram da je to isto smišljeno urađeno i meni, a sve da Pivara ne bi bila skuplja u procesu privatizacije ili prodaje", priča Imširević. Sudski postupak nakon Osnovnog suda I vođen je na Višem sudu u Sarajevu. Trinaestog januara 2000, na osnovu prijave broj 803/98, sutkinja Rudenka Kazić-Orahovac donosi presudu u korist Imširevića. "Niko mi do sada ništa nije uplatio. Znam samo da su se oni žalili na ovu odluku", kaže on.

Lične karte i skraćenice Kantonalnom tužilaštvu u Travniku, u ime Sarajevske pivare, advokat Vahidin Kadić podnio je krivičnu prijavu protiv Senada Imširevića. U prijavi se tvrdi da je on 10. marta 1997. godine sa Pivarom sklopio ugovor o prodaji njenih proizvoda na području Srednjobosanskog i Unsko-sanskog kantona, te da je također sklopio ugovor o zastupanju, koji je potpisan 29. marta 1997. Sarajevska pivara je Imširevića, piše u krivičnoj prijavi, obavijestila da s njim raskida ugovor počev od 20. decembra 1997. Pivara ga tereti da nije obezbijedio instrumente naplate potraživanja od kupaca, čime je Pivaru oštetio za blizu 560.000 KM, te da je odgovoran za manjak po inventuri u vrijednosti od 44.000 KM i da nije uredno razdužio ambalažu, čija vrijednost iznosi oko 30.000 KM.

I to nije sve: optužuju ga da je falsificirao pečate i potpise dužnika i deponenata a da bi sebi pribavio protivpravnu imovinsku korist. Dvadesetog aprila 1999, Općinskom sudu u Travniku Sarajevska pivara dostavlja i službeni zahtjev za sprovođenje istrage protiv Senada Imširevića. U principu, to je šira i detaljnija verzija krivične prijave uz naglasak da je Imširević falsifikovao lična dokumenta. "On je jedno vrijeme imao tri lične karte", tvrdi Selimović, "da bi mogao otvoriti različita preduzeća u svom vlasništvu." "Sve su to laži i gluposti", uzvraća Imširević. "Ja se bojim da su moje pare završile u Vogošći za renoviranje Pivare. Ili možda za kupovinu staklarije Dijamant, čiji je vlasnik Selimović, ili u preduzeće MIMS, a to ti je skraćenica za Mujo i Mujesira Selimović."

Ne, ni ovdje se ne nazire kraj priče. Ljudi koje vole ili mrze Hilmu Selimovića rado će reći kako se s njim može govoriti o svemu, tražiti bilo šta, ali se dionice Pivare ne smiju ni pomenuti. Dobije alergiju. Danas kaže da razmišlja da veliki dio dionica proda zbog razvoja Sarajevske pivare. No, i Imširević ima svoju verziju: ona počiva na davnoj 1996, kada je pao tal između njih dvojice da zajedno kupe Sarajevsku pivaru?! Imširević je u međuvremenu ispao iz igre. Odmah se dohvatio prava, suda i sudija. Ni Selimović ne ostaje dužan: uzvrati istom mjerom. O rasprodaji dionica, neki drugi put.

Arhiva Dani
191