ako to mnogi ne žele da priznaju, među ovdašnji srpski i albanski živalj uvukla se psihoza straha. Ono što diplomatija uradi, to se preko dana i noći na jugu Srbije, u opštinama Bujanovac, Preševo i Medveđa, razgradi pucnjima iz različitog oružja. Kao i u svim sukobima, i ovdje postoje dvije strane. Srpska, koja tvrdi da čini sve napore da se za razliku od prethodnog režima sada stvari, ma koliko bile komplikovane, rješavaju mirnim putem, i ona druga, albanska, koja na talasu politike svrgnutog Slobodana Miloševića misli da može da ostvari neke svoje ciljeve.

Višenacionalne opštine Bujanovac, Preševo i Medveđa nalaze se tik uz administrativnu granicu Srbije sa Kosovom. To su opštine u kojima poodavno većinsko stanovništvo predstavljaju Albanci. Sve tri opštine spadaju u red ekstremno nerazvijenih iako se nalaze na teritoriji Srbije.

"Ekonomski faktor, unazad gledano, može da bude glavni faktor ekonomskih migracija Srba sa ovog područja, ali i inicijalna kapisla koja je stvorila prostor za ekstremizam svake vrste", ocjenjuje za Dane profesor Dragan Janjić, član predsjedništva Demokratske stranke predsjednika Vlade Srbije Zorana Đinđića i odskora republički poslanik.

Historija konflikta Srbi sa područja juga Srbije bježali su u druge gradove na teritoriji republike, dok su Albanci sa ovog područja svoju egzistenciju pronalazili u radu u zemljama zapadne Evrope.

NATO vazdušni udari na područje Savezne republike Jugoslavije i potpisivanje Vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu u junu 1999. godine dodatno su, dvojako, opteretili situaciju na području ovog srbijanskog okruga koji se pored granice sa Kosovom naslanja svojom teritorijom i na Republiku Makedoniju kao i na granicu sa Bugarskom.

Ovdje je stigao talas od više od deset hiljada Srba sa Kosova. Na području opština Bujanovac i Preševo locirane su i brojne policijske i vojne snage koje su se u skladu sa sporazumom iz Kumanova povukle sa teritorije Kosova.

Stvorena je demilitarizovana zona od pet kilometara u pojasu administrativne granice Srbije sa Kosovom. U toj zoni ni sada nema pripadnika Vojske Jugoslavije. Tu su samo pripadnici srpske policije koji kontrolišu bezbjednost na ovom području.

Na veliki pravoslavni praznik, slavu Sveti Jovan, 21. novembra uslijedili su žestoki obračuni između naoružanih Albanaca i srpske policije. Stradala su tri srpska policajca koji su bili na dužnosti na jugu Srbije iako nisu sa ovog područja, već iz opština u centralnoj Srbiji. Pred naletom naoružanih Albanaca srpske snage bezbjednosti napustile su selo Konculj na samoj granici sa Kosovom i povukle se na desetak kilometara od centra Bujanovca.

Mirjana Marković: Supruga Slobodana Miloševića počasni je građanin Bujanovca

Dr. Nebojša Čović, potpredsjednik Vlade Srbije i čelnik Koordinacionog tela republičke i savezne administracije za krizno područje uz granicu sa Kosovom, izjavio je da "mnogi nisu bili svjesni i da nisu htjeli da znaju sa koliko snage u ljudstvu i oružju raspolažu pripadnici srpske policije na ovom području".

Federalni ministar policije Zoran Živković je izjavio da su "srpski policajci bili glineni golubovi pred potezima prethodnog režima Slobodana Miloševića, koji je totalno zaboravio na pripadnike policije u ovom regionu".

Od 21. novembra prošle godine na području juga Srbije vlada neobjavljeno vanredno stanje. Oružani sukobi su gotovo svakodnevni. Dešavaju se i otmice ljudi, jer sa ovog područja prema Gnjilanu, gradu na Kosovu, inače doskora sjedištu Kosovsko-pomoravskog okruga, idu samo dva regionalna putna pravca: preko Bujanovca i Preševa.

Srbi koji su stigli sa Kosova u Vranje sada vrlo teško i uz veliku dozu rizika mogu da putuju do svojih domova na Kosovu, koje su napustili pred dejstvom albanskih ekstremista.

Diskriminisani Albanci Na prelazu Cerevajka u brdsko-planinskom području iznad Preševa, na putu koji se nalazi pod kontrolom gerilskih snaga Albanaca koji sebe nazivaju Oslobodilačkom vojskom za Bujanovac, Preševo i Medveđu, oteto je 31. decembra, u noći, šestoro Srba. Oni su oslobođeni tek uz posredovanje predstavnika multinacionalnih snaga KFOR-a na Kosovu i intervenciju iz kabineta predsjednika SRJ Vojislava Koštunice.

Srbi su oteti na dijelu puta koji od posljednjeg punkta srpske policije kod Cerevajke na planini Mučibabi kontrolišu albanski gerilci. Oni pod svojom kontrolom iz šume drže tri kilometra ovog regionalnog puta nad kojim uticaja nemaju ni predstavnici srpskih snaga bezbjednosti sa teritorije Srbije niti KFOR, koji kontrolni punkt ima na ovom putu, ali na administrativnoj teritoriji Kosova.

"To je put kojim se rijetko ide", komentarišu Srbi koji vrlo rijetko, iako imaju potrebe, putuju ovom saobraćajnicom. Bezbjednost ne mogu da garantuju ni međunarodni posmatrači Evropske unije koji su se prihvatili posla da obezbjeđuju konvoje koji idu ovim putnim pravcem u oba smjera.

U samom Bujanovcu više od šezdeset procenata stanovništva predstavljaju Albanci. Srbi, uprkos tome, drže lokalnu vlast. Poseban paradoks predstavlja činjenica da je supruga bivšeg predsjednika SRJ Mirjana Marković počasni građanin Bujanovca i da njena partija u koaliciji sa socijalistima (još uvijek) vrši lokalnu vlast!

"Izbornim zakonom koji je donijela bivša vlast ovdje, nekoliko hiljada Albanaca u jednoj izbornoj jedinici bira jednog odbornika za lokalni parlament, a, recimo, sedamsto Srba u drugoj čak tri odbornika. To je stvarnost protiv koje nismo doskora mogli ni riječ da progovorimo. To je bila sasvim jasna diskriminacija", bilježimo riječi Saipa Kamberija, predsjednika Odbora za ljudska prava u Bujanovcu, jedine nevladine organizacije u bujanovačkoj opštini.

U Preševu, u policiji i pravosuđu gotovo da nema ni jednog Albanca. Ovdje imaju probleme sa vodovodom i kanalizacijom. Od 45.000 stanovnika, svaki četrdeseti radi.

Nasuf Behljulji, potpredsjednik albanske Partije za demokratsko djelovanje i bivši republički poslanik, tvrdi: "Da nema pomoći koja stiže iz inostranstva i od naših sunarodnika i rođaka koji se nalaze na radu u inostranstvu, problemi bi bili još veći."

Diskriminisani Srbi Ovdje ima samo osam procenata Srba. Oni su skoncentrisani na ulasku u Preševo uz željezničku prugu. Tu je njihova mjesna zajednica "Železnička stanica". Oni gotovo da nemaju nikakve kontakte sa lokalnom administracijom u Preševu. Jednostavno je ignorišu. Odijum je višegodišnji i gotovo nepremostiv.

Nekada poznati korzo u Preševu zamro je prije više od deset godina.

"Ma, kakav korzo, čim padne mrak, nema potrebe da se ide u Preševo", kaže jedan od Srba iz naselja "Železnička stanica". Svojevremeno je pokrenuta i inicijativa za osnivanje "srpske opštine Preševo", ali je to brzo zaboravljeno jer ovdje više od jedne decenije nije kročio ni jedan zvaničnik srpske vlasti iz Beograda.

To se ipak desilo u utorak 30. januara, kada se odbornicima lokalnog većinskog albanskog parlamenta obratio dr. Nebojša Čović, koji predstavlja neku vrstu gubernatora za ovo krizno područje.

"Specijalnog statusa za Preševo, Bujanovac i Medveđu nema, promjene granice nema, ali ima decentralizacije i visokog stepena ovlašćenja u lokalnoj samoupravi", poručio je na sjednici SO Preševo Čović. On je javno prozvao bivšeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića i grupu oko njega kao glavne krivce za ono što je sada posljedica stanja na jugu Srbije.

Riza Halimi, predsjednik SO Preševo, još jednom je zatražio "potpunu demilitarizaciju ove opštine" kao i susjednih Bujanovca i Preševa, gdje, po njegovom mišljenju, ima isuviše skoncentrisanih pripadnika Vojske Jugoslavije i srpske policije.

Zvanični podaci srpske policije, koje je saopštio pukovnik Novica Zdravković, šef policije za jug Srbije, ukazuju, kroz brojke, da je ovdje bilo mnogo žešće nego što mnogi na prvi pogled mogu da pomisle. Bilo je otmica, ubistava, bombaških napada, postavljanja eksplozivnih naprava, ucjena, klasičnog reketa.

Na teritoriji opština Bujanovac i Preševo samo u prošloj godini izvršeno je čak 313 terorističkih napada i provokacija.

Pukovnik Zdravković kaže: "Od ukupnog broja napada, čak 285 izvršeno je na teritoriji opštine Bujanovac, na čijoj teritoriji se nalazi i selo Dobrošin, gdje se nalazi glavni štab albanskih terorista koji sebe nazivaju Oslobodilačkom vojskom za Bujanovac, Preševo i Medveđu. Na građane srpske i albanske nacionalnosti izvršeno je 26, a na pripadnike policijskih snaga čak 287 napada. Ubijeno je 17 lica, od čega devet građana i osam policajaca, a teže i lakše povrede zadobilo je 41 lice, od čega čak 34 policajca."

Ukupno je oteto 14 osoba. Desetoro njih je oslobođeno, dok se za četvoro i dalje traga sa "minimalnim šansama" da se nešto više sazna o njihovoj sudbini. Riječ je o Srbima. Kada su došli da posjete svoju kuću u selu Mali Trnovac, gdje su bili jedina srpska porodica, Vladi i Persi Miletić se gubi svaki trag. Policija je uspjela jedino da konstatuje u njihovoj kući tragove krvi i čahure od ispaljenih metaka. Zoran Stanković iz sela Rakovca u opštini Bujanovac i njegov rođak Zoran Tomić iz susjednog sela Lopardinca nestali su kada su u albanskom selu Veliki Trnovac u vrijeme nestašice goriva došli da za lične poljoprivredne potrebe nabave gorivo. Ovakvih i sličnih priča ima previše. Nažalost, mnoge od njih po svojoj surovosti nadmašuju jedna drugu i podsjećaju na ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Albanski četnici?! U albanskoj buregdžinskoj radnji u Bujanovcu vaš saradnik od starog albanskog prijatelja iz Velikog Trnovca, uz obavezu da "njegovo ime nigdje i ni u jednim novinama ne pominje", saznaje: "Nas u Velikom Trnovcu ima oko deset hiljada. Uprkos toj brojci, mi se svi znamo. Kod nas su naoružani ljudi. Ima ih oko tri stotine. Nose maskirne uniforme. Podsjećaju na četnike. Mnogi od njih loše govore albanski. Ni jedno lice nije iz našeg sela. To su plaćenici. Oni nas reketiraju..."

Ovaj stariji Albanac koji sa sjetom govori o vremenu Josipa Broza, govori o tome kako su naoružani ljudi, za koje kaže da nisu "dobronamjerni i kulturni", upali u njegovu kluću iza ponoći i tražili od njegove žene i kćerke da spreme večeru za desetoro ljudi.

"To smo odbili. Ja sam bio spreman da me ubiju, ali nisam želio da dozvolim takvo poniženje", kaže ovaj Albanac.

Srbi iz Bujanovca viđaju se i pričaju sa Albancima komšijama. U posljednje vrijeme dijalog se prekida sa prvim mrakom. Albanci se povlače u kuće, koje su sakrivene visokim zidovima. I Srbi to čine. Kafići rade, ali susreta između mladih Srba i Albanaca uopšte nema.

Života Matić, službenik u lokalnoj pošti, kaže: "Nije vrijeme za velike riječi. Ovdje je dva puta bio predsjednik SRJ dr. Koštunica. Zasijedale su republička i savezna vlada, ali ipak mi se najbolje znamo i mislim da sami, ako je to uopšte moguće, možemo da toleranciju poboljšamo, ako to želimo. Multietničnost ovdje je nužnost, ali nisam siguran da li to mnogi shvataju i, ako shvataju, žele li da realizuju. Mnogo toga kao da nismo naučili iz onoga što nam se desilo u Hrvatskoj i Bosni."

Vlada Srbije je u zgradi SO Bujanovac prije dva mjeseca otvorila press-centar. Najmanje je tu stranih novinara. Uglavnom izvještavaju domaći novinari.

"Nadam se da ćemo ovaj medijski rat dobiti. I to mislim samo pravim informacijama i na sasvim drugačiji način, uvažavajući sve greške koje je imala prethodna vlast. Sada je ovo ispit profesije za slobodno novinarstvo, kakvo je neophodno novoj demokratskoj vlasti u našoj zemlji", bilježimo riječi Biserke Matić-Spasojević, doskorašnjeg koministra u prelaznoj Vladi Srbije, a sada člana Koordinacionog tela republičke i savezne vlade za krizno područje juga Srbije.

Biserka Matić je budući ambasador SRJ u Makedoniji. Ona ekstremizam naoružanih albanskih gerilaca ocjenjuje kao "njihovu nervozu jer gube podršku međunarodne zajednice": "Oni po svaku cijenu žele da kao taoce uvuku svoje sunarodnike sa ovog područja, ali i cio albanski narod koji živi na teritoriji SRJ kojoj pripada i Kosovo."

Očito da je rješenje situacije daleko. A i jedna i druga strana računaju na razumijevanje međunarodne zajednice. Tako ispada da se pred svijet u opštinama juga Srbije postavlja pitanje: Kome carstvu da se prilagode? Dok se ne nađe rješenje na ovom još uvijek multietničkom prostoru, ispaštaju podjednako i Srbi i Albanci.

Istina je negdje u sredini, no jedno pitanje lebdi u vazduhu: Da li to može da bude prihvatljiv početak rješenja za obje strane?

Arhiva Dani
191