ako će Sarajevo izgledati u januaru 2050. godine? Odgovor je jednostavan: isto. Snijega ni na mapi, kiše k'o u oktobru, računi za grijanje isti, a o skijanju pričaju samo rijetki preživjeli svjedoci Olimpijade održane u ovom gradu davne 1984. godine. Sarajevo i BiH će za 50 godina biti dio istog svjetskog procesa čije posljedice već prepoznajemo po tome što su čak i penzioneri spremni izaći na ulicu i satima protestovati a da prije toga ne pogledaju termometar. Dapače, globalno zagrijavanje već je omogućilo da se sezona popularnih deložacija produži tokom cijele godine, a šatorska naselja postanu ugodan životni prostor za povratnike unatoč činjenici da je vani decembar ili januar.

Sezona znojenja To što je posljednji januarski dan izgledao "kako Bog zapovijeda" (snijeg, minusi i sl.), samo je iznimka koja potvrđuje pravilo: ovogodišnji januar u glavnom gradu BiH, sa prosječnom temperaturom od 3,8 stepeni Celzijusa, jeste treći najtopliji u posljednjih 100 godina. Toplije je bilo jedino 1936. (5,9 stepeni) i 1946. godine (5,0). Šta znači ovaj podatak jasnije je čim se usporedi sa prosječnom januarskom temperaturom za prethodni vijek od minus 1,3 stepena ili minus 0,9 - koliko je prosječna temperatura za period od 1961. do 1990. godine. Ništa čudno s obzirom da je i prošla, 2000. godina sa srednjom prosječnom temperaturom od 11,3 stepena na trećem mjestu u stoljeću po toploti (prva i dalje ostaje 1946. godina kada je u Sarajevu izmjereno 40 stepeni u augustu, a prosječna godišnja temperatura bila 11,6 stepeni), a u protekloj deceniji, od 1991. do 2000, u čak šest godina je izmjerena srednja temperatura viša od 10 stepeni.

Nastavak sezone znojenja, čak i zimi, tek slijedi, jer će, kako naučnici predviđaju, karbondioksid i drugi gasovi u 21. vijeku, kroz globalno zagrijavanje, povećati temperaturu na Zemlji od 1,5 do 6 stepeni Celzijusa. To je deset puta brže nego što je temperatura rasla u posljednjih 100 godina. Kao direktnu posljedicu u narednih pedeset godina treba očekivati više kiše i poplava na sjeveru, kao i suše i pojavu pustinja na jugu Evrope. Glečeri će se topiti na Alpama, dijelovi Španije i Italije će postati suhi poput Sahare, u Švedskoj će početi bujati šume i vegetacija, a tornada će harati obalama Engleske. Nivo Mediteranskog mora, kako najavljuju svjetski klimatolozi, do 2050. godine će, zbog topljenja glečera i nanosa snijega, porasti oko pola metra.

S druge strane, o sušama koje očekuju jug Evrope možda nešto više govori i to što je 2000. godina u Sarajevu na petom mjestu po indeksu sušnosti u cijelom stoljeću. Poređenja radi, treba reći da je prosječna količina padavina u Sarajevu oko 930 mililitara po kvadratnom metru, dok je prošle godine palo svega 675 mililitara. O kakvom poremećaju se radi dovoljno govori i podatak da je najmanja godišnja suma ikad izmjerena 1982. godine, kada palo 625 mililitara padavina po kvadratnom metru.

Iako su termini "globalno zagrijavanje" i "efekat staklenika" poodavno popularizirani, nije zgoreg podsjetiti šta je pravi uzročnik turbulencija koje će promijeniti klimu, ekonomske prilike, a samim tim i političku geografiju Starog kontinenta i ostatka svijeta. Gas CO2, nastao sagorijevanjem fosilnih goriva, odnosno uglja i nafte, zadržava Sunčevu toplotu poput stakla u stakleniku. Koristeći tehnologiju baziranu na ovim gorivima, čovjek je u 19. i 20. vijeku u tolikoj mjeri poremetio ravnotežu gasova i energije primljene od Sunca i one koju Zemlja zrači da je planeta počela značajno da se pregrijava, a klima radikalno mijenja. Globalno zagrijavanje se mjeri desetim dijelovima stepena (radi se, primjera radi, o porastu temperature od 0,7 stepeni u periodu od 100 godina) i proces se razvija relativno sporo. Unatoč tome, neke procjene govore da se takav trend povećanja temperature može ubrzati i kao posljedicu imati to da će se temperatura, primjerice, u Sarajevu, sa trenutne prosječne godišnje od 9,5 stepeni Celzijusa, u narednih 50 godina povećati na 12,5 stepeni ili čak i više.

Pjegavo Sunce Do ubrzanja zagrijavanja planete bi moglo doći i zbog toga što će, pored globalnog zagrijavanja i širenja ozonskih rupa (koje su drugi najvažniji uzrok klimatskih promjena), još jedna prirodna pojava, ovoga puta bez čovjekovog uplitanja, uticati na promjene klime na Zemlji. "Neki britanski naučnici pretpostavljaju vezu između tzv. Sunčevih pjega i promjena klime na Zemlji", kaže Željko Majstorović, meteorolog iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda. On pojašnjava kako je ta veza uspostavljena na osnovu činjenice da je krajem 18. vijeka Evropu zadesilo "mini ledeno doba", sa izuzetno niskim temperaturama koje su bile za tri-četiri stepena niže od prosječnih, a istovremeno su astronomi primjećivali pojavu pjega na Suncu. "U to doba nije bilo preciznih mjerenja, ali i naši hroničari poput Mula Mustafe Bašeskije spominju ljeta kada je padao snijeg", kaže Majstorović. Prema njegovim riječima, Sunčeve pjege osciluju u periodima od 11 godina i 22 godine, što je period koji objedinjava dva jedanaestogodišnja perioda. U analizama pojave Sunčevih pjega koristi se i period koji obuhvata četiri ova perioda, odnosno negdje preko 80 godina. Fascinantno je da i temperatura na Zemlji raste i opada prateći pojavu Sunčevih pjega! "Gledajući početak ovog vijeka i početak ovog perioda, tada je bilo dosta hladno, četrdesetih godina dolazi opet period toplota, sedamdesetih i osamdesetih godina opet imamo temperaturni minimum, a sada smo opet u uzlaznoj putanji. Maksimum ovog perioda je između 2020. i 2030. godine i sve do tada treba očekivati porast prosječne temperature bez obzira na efekat staklenika."

Globalno zagrijavanje, naravno, nije samo povod da Sarajevo definitivno odustane od kandidature za Olimpijske igre jer ih nećemo imati na čemu održati. Klimatski poremećaji iz godine u godinu se pojavljuju u obliku razornih vjetrova, katastrofalnih požara ili zastrašujućih poplava, uzrokujući gubitke miliona dolara za ekonomije najrazvijenijih zemalja svijeta. Nikakvo buđenje savjesti čovječanstva, nego upravo drastične ekonomsko-političke posljedice klimatskih poremećaja bile su povod za konferenciju o globalnom zagrijavanju koja je u decembru 1997. održana u japanskom gradu Kyotu. Tada su, uz dosta teškoća, države poput SAD-a, Japana ili Njemačke, kao najveći proizvođači "stakleničkih" gasova, dogovorile smanjenje emisije štetnih gasova u omjeru od šest do osam odsto ispod razine od 1990. godine i to do 2012. godine.

Dogovorom je bila predviđena i mogućnost trgovine ugljičnim dioksidom. U prevodu, zemlje koje ne pređu prag "dozvoljenog zagađenja" mogu "prodavati procente" zemljama kojima će ovaj ekološki projekat, ukoliko ga budu dosljedno poštovale, nanijeti znatne ekonomske gubitke nakon nužnog prelaska na "čistiju" ali i skuplju tehnologiju. No, na konferenciji u Haagu održanoj u novembru prošle godine potvrđeno je kako su ciljevi iz Kyota još nedostižni i da su rezultati u smanjenju zagađivanja i izbacivanja stakleničkih gasova više no skromni. Kao rijedak pozitivan primjer mogu se spomenuti disciplinirani Nijemci, koji su, reciklirajući papir i konzerve, smanjujući upotrebu termostata, poboljšavajući kućnu izolaciju i isključujući nepotrebno osvjetljenje, smanjili emisiju štetnih gasova za 18,5 odsto od 1990. godine.

Ipak, sve i da se vlade i industrije najrazvijenijih zemalja discipliniraju i dostignu ciljeve u smanjenju gasova koji izazivaju efekat staklenika, to neće spriječiti ozbiljne promjene klime u svijetu. Osim ove procjene, u izvještaju grupe od 27 evropskih klimatologa, koji je nedavno objavio magazin Time, stoji i zaključak da je jedino pravo rješenje ovog problema to da se vlade i građani počnu navikavati na nove vremenske uvjete i ekstremne promjene. Skeptici, s druge strane, isključuju svaku mogućnost da se precizno mogu predvidjeti efekti globalnog zagrijavanja. "Nauka o klimatskim promjenama je užasno komplikovana. Podaci su kontradiktorni, neuvjerljivi i zbunjujući", zaključuje jedan od analitičara londonskog Institute of Economic Affairs nakon čitanja nalaza koje je objavio Time. Možda je upravo zbog toga sarkazam sa početka teksta suvišan: šta će biti 2050. godine ne zna čak ni onaj koji nas je godinama nasmijavao svojim prognozama - Vuko Zečević.

Vrućina ubija

Snažni olujni vjetrovi, tzv. hurikani, godišnje u SAD-u, u prosjeku, krivi su za smrt 14 ljudi, od poplava pogine 99, a od toplotnih udara i visokih temperatura neposredno ginu 193 čovjeka. No, to nije jedini način na koji toplota ubija. Najnovija istraživanja američkih psihologa sa Iowa State Universityja govore da uz globalno zagrijavanje odnosno povećanje prosječne temperature, treba očekivati i povećanje broja ubistava i procenta kriminala! Psiholog Craig A. Anderson je za Reuters izjavio kako povećanje od dva stepena Fahrenheita (negdje oko jednog stepena Celzijusa) može rezultirati sa dodatnih 24.000 ubistava samo u SAD-u. Na osnovu brojnih istraživanja, može se izvesti zaključak kako visoke temperature uzrokuju povećanje agresivnosti. Ovim procjenama ide u prilog podatak da se, recimo, skoro 2,6 odsto više ubistava u SAD-u desi u toku ljeta u odnosu na ostala godišnja doba.

Komarci dolaze

Sa globalnim zagrijavanjem, ionako vrela, Afrika će postati u nekim područjima gotovo nepodnošljiva za život. To će prouzrokovati pojavu tzv. vremenskih izbjeglica, koje će preplaviti Evropu. Uz njih, ka ujedinjenom kontinentu će krenuti i prenosioci bolesti zaboravljenih ili nepoznatih Evropi - malarije, encefalitisa i dengue groznice: komarci. Isti oni koji su prije dvije godine "doletjeli" čak do New Yorka i izazvali paniku miliona ljudi jer je do tada nepoznata vrsta virusa encefalitisa (tzv. "West Nile") prouzročila smrt sedam ljudi u ovom gradu. U međuvremenu, ptice, posredni, i komarci, neposredni prenosioci bolesti, natjerali su zvaničnike u 17 američkih država, od istočne obale do Teksasa, da se ozbiljno pozabave bolestima čiji pravi uzrok su, zapravo, ljudi, odnosno tehnologije koje zagađuju okolinu i mijenjaju klimatske prilike u svijetu.

Lude krave i lude ideje

Naučnici su pokušavali da smisle i načine kako da se globalno zagrijavanje smanji bez drastičnog smanjenja i ukidanja tehnologije koja zagađuje atmosferu tzv. stakleničkim gasovima. Neke od ideja su bile i same drastične na svoj način: bacanje željeznog sulfata u okean, što bi izazvalo pomor mikroorganizama koji proizvode hiljade tona CO2; postavljanje džinovskih sjajnih ploča u orbitu koje bi vraćale Sunčevu svjetlost poput ogledala i hladile Zemljinu površinu; postavljanje balona obloženih srebrom sa istom svrhom kao i "ogledala"; farbanje vrhova zgrada, autoputeva i ostalih velikih površina bijelom i ostalim svijetlim bojama; izbacivanje velikih količina gareži u stratosferu kako bi se povećala oblačnost... Posebno interesantna ideja koja korespondira sa histerijom zbog pojave bolesti "kravljeg ludila" je vezana za ogromne količine metana koji krave i ostala stoka ispuštaju tokom varenja. Kako je metan snažniji pokretač efekta staklenika od CO2, ideja je zapravo da se krave - likvidiraju!

Arhiva Dani
191