Motel "Casa grande" napravljen je bez ikakvih dozvola

Ruglo Velike aleje: Vila koja se ni po čemu ne uklapa u okolinu, a pritom je napravljena bez ikakvih odobrenja

Vila Okerića: Proširena je, uz odobrenja nadležnih, za oko 450 kvadratnih metara

rva stabla u Velikoj aleji na Ilidži zasađena su davne 1888. godine i danas ih ima nekoliko stotina. Aleja je jedinstvena po izgledu, lokaciji i sadržaju, pa stoga ne čudi što je omiljeno izletište Sarajlija. U Aleji je i petnaest vila koje su izgrađene oko 1900. godine, u austrougarskom periodu. Građene su kao ladanjske vile u alpsko-tirolskom stilu i kao takve imaju kulturno-historijsku, ambijentalnu i arhitektonsku vrijednost, što potvrđuje i njihova registracija u Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, čime su one i pravno zaštićene. U jednom dokumentu ovog zavoda piše da Aleja "ima veliki ambijentalno-pejzažni značaj", te da "ilidžansku aleju treba kontinuirano održavati primjenjujući najsavremenije metode i sanitarno-higijenske zahtjeve".

No, u Zavodu imaju podatke i da je veliki broj vila devastiran ratnim dejstvima i neprimjerenim intervencijama. Ni zbog jednog od ova dva razloga nikad ni protiv koga nije pokrenuta pravna odgovornost. S druge strane, od Dejtonskog sporazuma naovamo, evidentne su urbanističke promjene: počevši od gradnje motela na početku Aleje do gradnje novih vila unutar nje.

U svim institucijama koje su nadležne za zaštitu Velike aleje i bilo kakve urbanističke promjene u njoj - Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, Zavodu za planiranje razvoja Kantona, Ministarstvu prostornog uređenja, Ministarstvu privrede… tvrde da je gradnja ili bilo kakva urbanistička promjena u Velikoj aleji nemoguća. S druge strane, novi vlasnici vila tvrde da su za svoje radove imali sva odobrenja te uredno dokumentuju saglasnosti upravo ovih institucija.

Gradnja u Aleji je nemoguća Ko su novi vlasnici vila u Velikoj aleji i ko im je potpisivao saglasnosti po kojima su oni postojeće vile proširivali za nekoliko stotina kvadratnih metara?

Odgovore smo prvo pokušali dobiti u Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa. Tamo su nam potvrdili da su "Aleja kao spomenik vrtne i oblikovne prirode, kao i vile koje se nalaze u njoj, evidentirani kao spomenici, što znači da, na osnovu Zakona o zaštiti i korištenju kulturno-historijskog naslijeđa (S.L. BiH 20/85), član 30, oni imaju zaštitu. Osim toga, prostor na kome se nalazi Aleja je područje prve i druge vodozaštitne zone, što znači da je bilo kakva gradnja (osim postojeće) nemoguća". Objasnili su nam i da Općina Ilidža u slučaju bilo kakvih radova u Velikoj aleji mora imati njihovu i saglasnost Zavoda za planiranje. Također su nam rekli i da je 1999. godine ova općina od Zavoda za planiranje naručila izradu regulacionog plana, koji je odbačen jer Javno komunalno preduzeće "Vodovod i kanalizacija" nije nikad dalo saglasnost za bilo kakvu gradnju zbog vodozaštitne zone.

U Zavodu za zaštitu kažu da su oni dali saglasnost samo za gradnju motela koji je na početku Aleje, a vlasnici ostalih vila nikad im se nisu ni obraćali sa zahtjevom za bilo kakvim promjenama. Na pitanje o konkretnijim podacima o vlasnicima vila, uputili su nas na Zavod za planiranje.

Said Jamaković, direktor Zavoda za planiranje razvoja Kantona, za Dane kaže: "Prema urbanističkom planu Grada Sarajeva, u Velikoj aleji je predviđeno rezidencijalno stanovanje u prostoru koji obuhvata liniju postojećih objekata u drugoj vodozaštitnoj zoni. To ne isključuje novogradnju. Zbog zahtjeva koji su nam dolazili, a u kojima se tražilo naše stručno mišljenje za proširenje i novogradnju, mi smo predložili da se za to područje uradi regulacioni plan i pristupilo se tome. No, izrada regulacionog plana je zaustavljena jer nismo dobili saglasnost javnog preduzeća 'Vodovod i kanalizacija' za bilo kakve gradnje, uključujući i izgradnju kanalizacije za postojeće objekte. Trenutno u Velikoj aleji samo prve kuće imaju neki vid kanala, a ostale su takozvane crne rupe." Dakle, imaju septičke jame, što sigurno nije nikakvo rješenje ako se ima u vidu da je to vodozaštitna zona.

Gradnja u Aleji je moguća Po prijedlogu regulacionog plana, u Velikoj aleji je bila predviđena gradnja pet novih vila, opet namijenjenih isključivo za rezidencijalno stanovanje, a to je podrazumijevalo i izgradnju infrastrukture, pri čemu bi se vodilo računa o sigurnosti instalacija, odnosno sprečavanju izlijevanja odvodnih voda iz kanalizacije.

Ni u Zavodu za planiranje nam nisu znali reći ko su novi vlasnici vila, ističući kako su oni izdali saglasnost za rekonstrukciju samo motelu, kasnije mu odobravajući i proširenje. Razlog je, objašnjavaju, jednostavan: mogli su dati saglasnost ili narediti rušenje, no kako se objekat stilski uklapao, smatrali su da može ostati. Ostali vlasnici renoviranih i proširenih vila nisu od njih tražili nikakva odobrenja.

Kontaktirali smo i Kantonalno ministarstvo prostornog uređenja i komunalnih poslova, na čijem čelu je Munib Buljina, te saznali da oni nisu upoznati ni sa kakvim urbanističkim promjenama u Velikoj aleji. Po njima ih i nema jer je regulacioni plan odbačen i time je zabranjena bilo kakva gradnja. Ministarstvo obnove, razvoja i zaštite okoline nadležno je jedino u slučaju ako postoji konkretna prijava, od inspektora ili građana, o ekološkoj ugroženosti Velike Aleje ili vode, s obzirom da je to vodozaštitna zona. Naš sagovornik, pomoćnik ministra Hasib Salkić, složio se da je strašno ono što se radi u Aleji, pitajući se ko to odobrava i zašto nema nikakvih prijava. Nije mu jasno kako neko može napraviti motel u Aleji.

Ni u Ministarstvu privrede, koje je u ovom slučaju nadležno kao pretpostavljeni organ Javnog preduzeća "Vodovod i kanalizacija", nisu upoznati sa građevinskim promjenama u Aleji, ali znaju da regulacioni plan nije prihvaćen i time je, smatrali su, to pitanje riješeno.

No, i pored zvaničnog stava svih nadležnih institucija, u Aleji se sanira, adaptira, rekonstruira, gradi, dograđuje… Kako su vile (i motel) što se pojavljuju u Velikoj aleji previše upadljive i luksuzne, "skrojena" je i priča da je vlasnik jedne vile Ševkija Okerić (direktor Kantonalne agencije za privatizaciju), da je jedna kupljena za Huseina Mahmutovića (aktuelnog načelnika općine Ilidža), da su novi elitni stanari Aleje i neki pripadnici sarajevske cosa nostre…

I dozvole se izdaju… Na pitanje da li posjeduje jednu od vila u Velikoj aleji, Ševkija Okerić nam je kratko odgovorio: "Ne", što je isključivalo bilo koje sljedeće pitanje. No, nekoliko sati nakon ovog razgovora nazvao nas je i, uz objašnjenje da želi biti krajnje transparentan kako se ne bi pojavili nesporazumi, rekao da njegov brat Edhem Okerić ima preduzeće, Oki, koje gradi jednu vilu u Aleji, a koju će po završetku radova javnim oglasom ponuditi na prodaju. Edhem Okerić je u razgovoru za Dane potvrdio sve što je ispričao njegov brat i ponudio na uvid kompletnu dokumentaciju, naglašavajući da, za sve što radi, ima odobrenje. Pomenuo je i da je on urbanističku saglasnost i ostale dokumente otkupio od Dževada Haznadara.

U objašnjenju urbanističke saglasnosti navodi se da je Haznadar vlasnik devastirane i dotrajale porodične zgrade i "s obzirom da se objekat nalazi u visoko ambijentalnoj zaštićenoj zoni, to je prije donošenja rješenja zatraženo stručno mišljenje i saglasnost na idejni projekat Gradskog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, te je u tom smislu od strane iste institucije izdata načelna saglasnost. Nadalje, u postupku je utvrđeno da stari objekat ima 224 metra kvadratna korisne površine objekta, a da, prema idejnom projektu, buduća korisna površina objekta iznosi 644,40 metara kvadratnih, te podnosilac zahtjeva ima uplatiti razliku za 420,40 metara kvadratnih"…

Uz urbanističku saglasnost, dobijenu od Općine Ilidža, Okerić nam je pokazao i ostale, među kojima su i one od nadležnih zavoda i Sarajevogasa, ali i saglasnost za priključenje "na javnu kanalizacionu mrežu…", koju je potpisao Fahrudin Pilavdžić, generalni direktor Javnog preduzeća "Vodovod i kanalizacija", tj. preduzeća koje se brine o zaštiti voda i koje je upravo zbog toga ultimativno odbacilo nacrt regulacionog plana za Veliku aleju. Ovo preduzeće je, također, odbacilo i inicijativu Zavoda za planiranje da se proširi šetalište - opet iz "sigurnosnih" razloga, a bili su i protiv izgradnje infrastrukture. No "privatnu" saglasnost Pilavdžić je dao ovom objektu koji se nalazi nasred Velike aleje, ali i motelu koji je na njenom početku.

Bit će još gradnje u Velikoj aleji Kada smo Huseinu Mahmutoviću, načelniku općine Ilidža, rekli da smo kontaktirali sa nadležnim zavodima i ministarstvima te da oni tvrde da, osim određenih saglasnosti za gradnju motela, nikome drugom u Aleji nisu dali nikakvo odobrenje za urbanističke promjene, on je bio iznenađen. Demantirajući, uz smijeh, da je za njega kupljena jedna vila u Aleji, on tvrdi: "Nijedno odobrenje koje je dala Općina nije dato bez saglasnosti drugih nadležnih institucija. A što se tiče bespravne gradnje, mi trenutno na području naše općine imamo 1.700 takvih objekata, o čemu ćemo, kao o problemu sa kojim se susrećemo, raspravljati na Općinskom vijeću."

Mahmutović je, objašnjavajući kako je izgrađen motel "Cosa nostra" (pomoćnik ga je ispravio: "Casa grande, načelniče"), rekao da je vlasnik dobio sva potrebna odobrenja. Njegovi pomoćnici tvrde da je njihova općina u prvi momenat bila odbila zahtjev za gradnju motela, ali kada je Ismet Omerbegović, vlasnik "Case grande", uspio dobiti ostale saglasnosti, oni su mu izdali urbanističku saglasnost. Dali su nam na uvid kompletnu dokumentaciju koja potvrđuje njihove izjave.

Rekli su da im je poznato da je na kraju Aleje bespravno napravljen objekat u vlasništvu Izeta Avdića, koji je Općini podnio zahtjev za rekonstrukciju i dogradnju, ali kako nikad nije donio idejni projekat, nije dobio ni odobrenje. Ipak, objekat je napravio, i općinska građevinska inspekcija je već poduzela određene mjere. Na pitanje zašto inspekcija nije spriječila ostale bespravne radove u Velikoj aleji, u Općini su nam rekli da se inspekcija u njihovu nadležnost vratila tek prošle godine, a da je do tada bila na nivou Kantona.

U Općini Ilidža tvrde da regulacioni plan nije odbačen, već da je na zahtjev Javnog preduzeća "Vodovod i kanalizacija" naručena Studija za zaštitu voda za piće, koju je trebao uraditi Earth Science Institute Sarajevo, a na trošak Ministarstva privrede. Nakon toga, kažu, regulacioni plan će i na javnu raspravu.

Da li će se u Aleji, osim postojećih, graditi nove vile, znat će se tek nakon zvaničnog stava nadležnih koji će raspravljati o prijedlogu nacrta regulacionog plana. Izgleda da bi regulacionim planom Velika aleja bila više zaštićena nego u sadašnjoj situaciji kada pojedinci "privatno" dobijaju odobrenja od svih onih koji tvrde da su bilo kakve urbanističke promjene, a tek, nedajbože, novogradnja, u Aleji nemoguće.

Arhiva Dani
191