DANI: Gospodine Bogićeviću, u februaru se očekuje zvanična objava informacije o kandidaturi Sarajeva za Zimske olimpijske igre 2010. Prema Vašim izjavama ovdašnjim medijima, da se primijetiti kako ste priličan optimist. Na čemu se temelji taj optimizam i zašto bi ovakvo Sarajevo u ovakvoj Bosni dobilo Igre?

BOGIĆEVIĆ: Ja sam optimista jedino iz razloga što razmišljam o kategorijama za deset godina. Ne posmatram iz ove perspektive BiH i grad Sarajevo, jer ako bismo iz ove perspektive posmatrali BiH, a posebno njenu ekonomsku situaciju, mi ne bismo mogli osigurati da djeca igraju klikera, a ne Olimpijske igre. Međutim, za deset godina u ovoj zemlji će se steći uslovi da se organizuju i Olimpijske igre. Grad Sarajevo već ima jedno veliko iskustvo stečeno organizacijom Olimpijskih igara '84. godine. Sarajevo je tada pokazalo i svijetu i sebi da može organizovati najbolje Olimpijske igre, koje su tako zvanično, službeno ocijenjene. Naravno, Sarajevo je danas porušen grad, ekonomska situacija ima prioritet, ljudi su raseljeni iz svojih kuća, stotine hiljada ljudi je ubijeno, milioni su prognani, i to su činjenice. Ljudi žive pod šatorima, ne vraćaju se svojim kućama, bez posla su, odlaze iz BiH sve više zbog opće situacije Ja dajem prioritet ekonomskoj i političkoj stabilnosti, ali projekat Olimpijskih igara nije samo sport, nije samo igra: projekat Olimpijskih igara je šansa da ovom gradu ostane četiri ili pet hiljada novoizgrađenih stanova, da ovaj grad vrati samo ono što je imao nakon ž84, a to su olimpijski objekti kao pretpostavka za razvoj zimskog turizma. Ovo je jedini olimpijski grad na svijetu koji je preživio tragediju i opsadu pred treći milenij civilizacije, i ovo je prilika da se svijet solidariše i da Sarajevo dobije kandidaturu. Iz ove perspektive nemam ništa protiv onih ljudi koji misle da je to utopija, i ona je svakako - primjereno sadašnjoj situaciji - utopistička ideja, ali ne zaboravite da je mnogo takvih ljudi razmišljalo na isti način i '78, kada smo za organizaciju Olimpijskih igara mogli ponuditi mnogo manje nego danas, ovako porušeni i nikakvi. Tada smo imali samo Skenderiju i Jahorinu i ništa više; danas imamo i Skenderiju i drugu fazu Skenderije, i obnovljen olimpijski kompleks Zetra, mogućnost da se obnovi pista za brzo klizanje, sve više obnavljamo terene na Igmanu i Bjelašnici, na Jahorini treba investirati da se obnove ti tereni do 2003. godine. Zato mislimo da taj projekat možemo dobiti.

DANI: Imate li povratne informacije iz Međunarodnog olimpijskog komiteta o tome kako oni reaguju na tu ideju i znate li ko će biti Sarajevu konkurenti u ovoj kandidaturi?

BOGIĆEVIĆ: Sarajevo će među prvima objaviti kandidaturu, a odluka se donosi 2003. godine. Međunarodni olimpijski komitet u junu mjesecu u Moskvi ima svoju izbornu skupštinu, mi ćemo od juna mjeseca imati i novog predsjednika i novi MOK. Ja mislim da mi imamo još uvijek privrženost međunarodne zajednice BiH, naravno ta pomoć je sve manja iz dana u dan. Mi ne treba da očekujemo samo donatorske konferencije, sadaku i milostinju, mi moramo svijetu pokazati da smo spremni svojim radom nešto napraviti. Moramo pokazati da smo spremni, da kažemo evo nas, ovdje se ljudi više ne ubijaju, ne proliva se ljudska krv, ne progone Spremni smo ponovo ući u jedan takav olimpijski projekat, kao što ćemo biti spremni sutra graditi prepoznatljive privredne gigante, kulturne, ekonomske, turističke itd. Naravno, na odluku MOK-a uticat će niz faktora: ekonomska situacija, politička situacija i tako dalje. Mi se danas krećemo, razmišljamo u kategorijama u rasponu od balkanskog zločina do balkanskog sindroma. Ukoliko osiromašeni ili obogaćeni uranijum prozrači ovim prostorima, ko će poslati djecu na Olimpijske igre? Svjesni smo svih tih ograničenja, svih negativnih strana, a to ne važi samo za Olimpijske igre - to važi i za bilo šta što želimo napraviti u ovoj zemlji, koja bi trebala krenuti putem prosperiteta.

DANI: Koliko bi Sarajevo trebalo uložiti u obnovu olimpijskih objekata izgrađenih za Igre 1984?

BOGIĆEVIĆ: Grad Sarajevo bi trebalo da investira u obnovu olimpijskih objekata, proračun je, zajedno sa Zetrom, oko 100 miliona američkih dolara. Ako izdvojimo tu 30 miliona maraka, koliko je investirano u Zetru, iznos će se umanjiti. Sad se postavlja pitanje odakle te pare. E, zato i idemo u projekat Olimpijskih igara. Podsjetio bih vas da je '84. grad Sarajevo prodajom TV prava ABC-u dobio 97 miliona dolara. Apelujem na sve ljude koji rade u medijima da provjere kolika su ta sredstva bila u Naganu, koliko je NBC platio prenos Olimpijskih igara, a koliko u Sydneyu, koji nas manje zanima, jer su to Ljetne olimpijske igre. Dakle, ta cifra je sada mnogo veća: 2010. godine će se svakako negdje organizovati Olimpijske igre, TV kuće će svakako platiti ta sredstva, mi samo očekujemo da sredstva usmjere u Sarajevo, a da mi uzvratimo uspješnom organizacijom Igara. Mi tražimo razumijevanje međunarodne sportske zajednice, jer ovdje se ni na koji način ne smije računati na sredstva građana, na državna sredstva, na sredstva penzionih fondova, naprotiv, to su međunarodna sredstva koja se ionako ulažu u taj projekat, samo je bitno gdje će on biti izveden.

DANI: Spomenuli ste Nagano, znate li koliko su oni zaradili od zimske olimpijade?

BOGIĆEVIĆ: Ja samo znam da su u Sarajevu bile prve Olimpijske igre koje su ostvarile profit, uspješno poslovale, i bile prve Olimpijske igre koje nije bojkotovao ni Istok ni Zapad. Vi znate da su u zapadnom svijetu ekonomski pokazatelji službene tajne i ja konačnu cifru bilansa OI u Naganu ne bih mogao reći. Mi očekujemo - odnosno grad Sarajevo, koji je nosilac ovog projekta - da ćemo imati podršku svih gradova koji su organizirali OI, od Chamonixa '24. do Salt Lake Cityja '02. Njihovi gradonačelnici su dobili pismo-poziv za dolazak u Sarajevo i za podršku našoj ideji. Ako bi svi oni stali u pomoć Sarajevu u znak solidarnosti sa ovim napaćenim ljudima i gradom, mi bismo imali veće šanse. Ljudima iz sadašnje tačke nije jasno šta će Sarajevu Olimpijske igre, šta će BiH OI kad ljudi žive pod šatorima na minus petnaest stepeni, te penzioneri nisu dobili penzije za šest mjeseci, preduzeća propadaju, i da ne nabrajam sve negativne strane i ukupnu negativnu sliku u BiH. Razmišljajmo u kategorijama za deset godina i razmišljajmo šta bi taj projekat mogao ostaviti ovom gradu: ako je bilans pozitivan, idemo u taj projekat; ako dođete do računice da je on negativan, da će više koštati nego što ćemo u ovom gradu dobiti izgradnjom olimpijskog sela, novinarskog naselja, obnovom svih olimpijskih objekata, brojnom infrastrukturom koja se mora graditi za tu priliku, odustajemo. Ako će Igre biti na štetu građana Sarajeva i ove regije, na štetu BiH, na štetu budžeta, penzija, onda ne treba da idemo u taj projekat. Stvari su jasne.

DANI: Čija je uopće ideja da se Sarajevo kandidira za Olimpijske igre?

BOGIĆEVIĆ: Treba biti pošten: ovo je ideja sportskih radnika iz ž94. pogođenih najviše onim rušenjem Zetre, jer nam je bila pred očima. Mi zbog nedostatka struje nismo mogli vidjeti kako gore olimpijski objekti na Igmanu i Bjelašnici, a Zetru smo morali vidjeti taj dan kad je 400 stotina granata bačeno na ovaj grad. Tada su sportski radnici ovoga grada, jedna grupa njih, došli na ideju da je to sasvim ispravno i sasvim dobro i da treba razmišljati o novoj organizaciji OI.

DANI: Kako ljude sa Zapada, koji očito trebaju pomoći Sarajevu i da dobije Igre i da ih organizira, ubijediti da će ovo za 10 godina biti zemlja održive ekonomije, te da će u njoj funkcionirati demokratska i civilizirana vlast?

BOGIĆEVIĆ: Pazite, ljudi sa Zapada su veoma dobro obaviješteni. Oni su ovdje 10 godina, njih ne treba previše ubjeđivati - oni možda i više od nas znaju što će se ovdje događati za deset godina. Mi samo treba da pokažemo dobru volju i da se stalno ne žalimo kako nam je teško, kako trebamo donacije i milostinju a da ništa ne nudimo. Mi sada u jednom malom segmentu nudimo projekat koji želimo da radom opravdamo. Ne želimo biti ljudi koji hoće da dobiju na lutriji a nikad nisu ispunili onaj tiket. Mi sad ispunjavamo taj tiket, a da li ćemo dobiti, znat će se za dvije godine. Napokon, moramo početi razmišljati o djeci koja danas imaju sedam godina i pošla su u prvi razred osnovne škole. Ta djeca će biti takmičari na OI 2010. ma gdje one bile. Zašto ne bi to bili u svom Sarajevu? Mi stalno govorimo u kategorijama "uzmi", "ostavi", "napadni" i kategorijama kritizerstva, šta će ko dobiti ili koliko će se obogatiti tim projektom. Ne, u jednoj državi koja bi trebalo da bude pravna, u kojoj će vladati zakon, pod kontrolom će biti i investicije i finansijska sredstva.

DANI: Kako komentarišete činjenicu da na ideju o organiziranju Igara nije bilo reakcije ni iz nacionalnih stranaka, niti iz Alijanse za promjene? Da li se i tu radi o nedostatku vizije, nezainteresiranosti ili?

BOGIĆEVIĆ: Ne bih rekao da nemaju viziju. Mislim da se još uvijek na to gleda kao na jednu avanturističku ideju. Stalno pravim usporedbu sa ž78, kada je Sarajevo kandidovano iako nije imalo razvijen zimski sport. Slovenci su tada imali i medalje i mnogo razvijeniji zimski sport. Tada je bilo ovako: da biste se prijavili, morali ste imati saglasnost vlade države Jugoslavije, i tada su došli ljudi iz Sarajeva da dobiju saglasnost svih federalnih institucija. To je bila garancija da država stoji iza tog projekta. Saglasnost je dobijena bez razmišljanja. Svi su je dali, misleći: "glupi Bosanci, ako hoćete, idite na Mjesec, imate našu saglasnost". Jer, to je tada ličilo odlasku na Mjesec. Niko nije pomislio da se može dogoditi da Sarajevo dobije OI, grad na najjužnijoj tački Evrope, na nepoznatom terenu i u zemlji u razvoju. Mi znamo da današnje Sarajevo ne može organizovati OI kao što je to napravio japanski Nagano ili australski Sydney, ali ako budućnost olimpizma pripadne samo najbogatijim i najmoćnjim državama i gradovima, onda se gubi smisao olimpijske ideje. Mi treba da skromno, skromno, napravimo takvu organizaciju, ali treba da zagovaramo u olimpijskom pokretu da OI ima i Afrika, i Kina, koja nikad nije imala OI. Bogatstvo, raskoš i velika potrošnja nisu smisao olimpizma, i ja tu vidim, uz solidarnost, šansu Sarajeva. Mislim također da su se ovi koji još ne daju podršku zabavili sobom nakon izbora, konstituiše se vlast, to ide dosta sporo, ali ako razmišljaju u kategorijama budućnosti, onda će mnogi dati podršku ideji Igara.

DANI: Zanimljivo je kako se među građanima ne razgovara o opravdanosti Igara, već isključivo o opasnosti da neko pokrade novac koji im je namijenjen.

BOGIĆEVIĆ: Nije to bez razloga u ovom gradu, u ovoj državi, u kojoj nas stalno bombarduju informacijama da vlada kriminal, korupcija, trgovina ljudima, da živimo na putevima droge, bijelog roblja Stvorena je jedna negativna slika i unutar zemlje i van nje. Te priče nisu bez osnova, ali ja bih dodao još jedan element: jednostavno, takvi smo kakvi jesmo. Oni koji su radili u pripremi Olimpijskih igara 1984. znaju da je bilo raznih priča, kao: pravi se Holiday Inn, koji će kasnije biti zatvor onima koji su rukovodili pripremom OI, jer su pokrali i obogatili se itd. Treba raditi, raditi, i samo raditi i ne razmišljati u kategorijama kolektivne kriminalizacije i da su svi ljudi lopovi.

DANI: Ima li u Vašem timu ljudi koji su učestvovali u organiziranju OI ž84?

"Nije dovoljno samo izgraditi zgrade, žičare, vertikalni transport, skakaonice, bob staze, ako nemate ljude koji će raditi taj posao, onda nećemo ni poslije nekih budućih olimpijada imati mnogo koristi"

BOGIĆEVIĆ: Svi ljudi koji su u gradu Sarajevu, najveći broj onih koji je izvan Sarajeva, pozvani su kod gradonačelnika prije petnaestak dana i vjerovatno jedan broj njih će činiti jezgro za pripremu kandidature. Ovo je inicijativni odbor, stalno govorimo o ideji i o inicijativi jer ništa nemamo opipljivo. Meni je drago da se gradsko rukovodstvo sjetilo tih ljudi i da ih je sve pozvalo, svi su oni dali svoje mišljenje i bilo je argumenata za i protiv. Dopada mi se što se gradsko rukovodstvo odlučilo, najprije, da okupi stručnjake ekonomiste i da provjeri ekonomsku opravdanost te ideje, zatim da okupi sportiste i organizatore, one ljude koji su učestvovali u organizaciji OI ž84, da čuje njih, pa tek onda da ide na Gradsko vijeće i da pokrene inicijativu, koja ništa ne košta. Mi moramo i ovo znati: ne možemo sa gradovima koji budu kandidati ići u ravnopravnu konkurenciju i propagandu ove ideje, mi ne možemo sad izdvojiti toliko para da štampamo knjige, letke, propagandni materijal, videokasete, CD-e, i ko zna šta sve, jer nemamo para za to, ali moramo ići sa argumentacijom koju sam ranije naveo: da se, nažalost, pred očima svijeta i Evrope olimpijski grad ubijao četiri godine. To je jedini olimpijski grad koji je tu tragediju preživio. Želimo pomoć da to obnovimo. Pomoć vidimo kroz projekat OI. Svijet neće propasti, olimpizam neće propasti što će, umjesto nekom drugom gradu, Sarajevu dodijeliti OI. Naprotiv, doprinijet će stabilizaciji mira, prijateljstvu ljudi, mi ćemo pokazati da smo spremni napraviti jednu takvu organizaciju, i to bi bio prestiž olimpijske ideje na međunarodnom planu.

DANI: Sjećate li se koliko je ta Olimpijada ž84. promijenila mišljenje o tadašnjoj SFRJ u svijetu, i koliko takvi događaji mogu uticati na imidž jedne zemlje?

BOGIĆEVIĆ: Veoma, veoma mnogo. Drugo je pitanje koliko mi to znamo iskoristiti. Mnogi su ljudi i u svijetu i ovdje počeli noviju istoriju grada Sarajeva računati od 8. februara ž84. godine. Tada je čitav svijet bio u Sarajevu i tada je Sarajevo na velika vrata ušlo u čitav svijet.

DANI: Kako onda objašnjavate činjenicu da Sarajevo tih 80-ih nije postalo centar zimskog sporta?

BOGIĆEVIĆ: Objašnjavam samo krivnjom ljudskog faktora. Nije dovoljno samo izgraditi zgrade, žičare, vertikalni transport, skakaonice, bob staze; ako nemate ljude koji će raditi taj posao, onda nećemo ni poslije nekih budućih olimpijada imati mnogo koristi.

DANI: Često se govori kako je poslije rata Bosna ostala bez jako puno pametnih, obrazovanih i stručnih ljudi, onakvih kakvi će trebati upravo za moguću organizaciju Igara. Također, upravo ste Vi maloprije spomenuli da je ljudski faktor glavni krivac za nerazvijanje Sarajeva kao zimskog centra poslije onih Igara. Šta mislite, ima li današnja BiH taj ljudski potencijal koji može iznijeti i organizaciju i održati rentabilnim borilišta i sve drugo što je naslijeđe Igara?

BOGIĆEVIĆ: Sad imamo još manje ljudskog potencijala i to su činjenice: veliki broj ljudi je otišao, napustio BiH, veliki je broj prognanih, svaki dan ljudi odlaze iz BiH. Mi moramo ljudima ovdje pokazati neku nadu, ukazati na neku perspektivu, to je odgovornost svih nas što smo ostali ovdje i ne vidimo sebe trenutno izvan ove države, bez obzira šta radimo. Ako je to tako, pokažimo svijetu da nismo najgori. Mislim da ovaj projekat treba vezati sve te ljude. Činjenicom da imamo puno ljudi vani, stekli smo prednost u komunikaciji sa svijetom i u lobiranju za ovu ideju. Čovjek koji je radio na organizaciji, na dobijanju kandidature za OI ž84, profesor Zečević, u Kanadi je, kao i mnogi drugi. Svi ti ljudi se sada javljaju i nude pomoć. Ima tu nostalgije, i to nije sporno, ali mi vidimo šansu za jednu takvu organizaciju. Ovaj projekat, ukoliko se dobiju Igre, nije samo sportski već i razvojni. Ne radimo ovo samo da se igramo. Olimpijada će pomoći da mladi ljudi, jedan broj njih, ostane ovdje i da se poveća povratak onih koji se nisu namjeravali vratiti.

DANI: Olimpijada bi trebala biti, nazovimo to tako, državni projekat. Jeste li imali ikakve razgovore sa ljudima iz Republike Srpske i iz zapadne Hercegovine i kako oni gledaju na mogućnost kandidature Sarajeva?

BOGIĆEVIĆ: Prvo moje prijatno iznenađenje je bilo kada je predsjednik MOK-a Juan Antonio Samaranch predavao sportistima i građanima Sarajeva Zetru na upotrebu. Svi članovi Predsjedništva su tada u susretu sa njim poželjeli da Sarajevo dobije kandidaturu za OI. Također, gradonačelnik Sarajeva je, koliko vidim iz medija, bio u Banjoj Luci i dobio saglasnost. Ljudi iz Republike Srpske su na ovim sastancima non-stop prisutni i svi su dali svoju podršku ovakvoj ideji. Naravno, ta ideja će imati integrativnu funkciju ove regije.

DANI: Koliko je kandidiranje Sarajeva za Zimske igre politički projekat i kako komentirate novinske napise prema kojima je ideja Olimpijade "SDP-ova furka"?

BOGIĆEVIĆ: Ideja nema veze sa SDP-om, koliko je meni poznato. Rekao sam da je ona u Sarajevu rođena ž94. Naprotiv, kada bi SDP ušao u jedan takav proutopistički projekat, to bi išlo na njegovu štetu, pogotovo ako se ne bi ostvarilo planirano. Dakle, ja demantiram svaku uključenost SDP-a u to. A sarajevski mediji Ja nisam ni s kim polemizirao, i ako hoćemo demokratsku državu, onda ljudi imaju pravo na različita mišljenja. Ja sam iznio svoje argumente i za i protiv.

Arhiva Dani
191