Neko će reći da treba vremena da se sve uhoda; neko, pak, da je posao tako obiman, e da bi bio tako brzo uhodan. Uz uvažavanje svih nabrojanih činjenica, može se već sada konstatirati kako novi platni promet u Federaciji BiH, skoro mjesec dana nakon svog zvaničnog početka, liči na sve osim na uhodan sistem. Kada su Dani Peteru Nichollu, guverneru Centralne banke BiH, iznijeli svoje rezerve spram funkcioniranja platnog prometa posredstvom ovakvih banaka, on je samo odmahnuo rukom. Očigledno je previše vjerovao u vještačke simulacije koje je Centralna banka provodila kako bi ispitala sistem. Zaboravljena je, međutim, vrlo važna činjenica. U ovoj zemlji teško je uspostaviti bilo kakav sistem u kojem, odmah u startu, nije ostavljena velika tolerancija za razne propuste i greške. I tako se danas dešavaju, blago rečeno, čudne stvari. Osoblje u većini banaka je nespremno, svaka banka ima posebna pravila za uplatu depozita, prihoda, poreza Oni koji svaki dan idu u banke i ispunjavaju razne uplatnice, potpuno su zbunjeni. Svemu tome treba dodati i najnoviji biser pa da slika bude potpuna. Pravna i fizička lica su uredno uplaćivala sredstva kod svojih komercijalnih banaka, ali je neko zaboravio da negdje pribilježi kako su te pare uplaćene za porez. Riječju, u budžet je trebalo biti uplaćeno blizu 150 miliona maraka na ime poreza, ali je zbog te greške prikupljeno jedva nekoliko miliona. Problem je tim veći što zbog toga stotine hiljada penzionera, korisnika socijalne zaštite, ratnih vojnih invalida, uposlenih u javnoj upravi, te vojsci i policiji neće na vrijeme dobiti svoje januarske naknade. Gaf je malo veći da bi se tek tako preko njega prešlo. Sada je na potezu Centralna banka BiH.

"Stranka demokratske akcije pridružuje se protestima Saveza ratnih vojnih invalida BiH zbog nehumanog odnosa prema borcima, ratnim vojnim invalidima i njihovim porodicama prilikom provođenja imovinskih zakona." E da pobrojani borci, ratni vojni invalidi i njihove porodice nisu u tako tragičnom položaju, ova rečenica bi bila dobar početak vica. Čuj, oni se pridružuju protestima protiv politike koju vode otkada su zasjeli na vlast, trubeći kako su im borci i RVI prva briga, isturajući ih u prve redove predizbornih mitinga i bezobzirno ih šutirajući u godinama između izbora. To su, uostalom, potvrdili i čelni ljudi Saveza RVI i Organizacije porodica šehida i poginulih boraca, samo par dana nakon što se SDA "pridružila njihovim protestima". Prvo su Bičakčić, Purišević i kompanija doveli do toga da dug od osam invalidnina iliti 270 miliona KM bude pretvoren u certifikate, obećavši da neće biti kašnjenja u isplatama invalidnina. Naravno, uslijedila je prevara. Isplata primanja za RVI i šehidske porodice kasni po tri ili četiri mjeseca, a još prije dvije godine je njihovim predstavnicima rečeno da su sredstva potrebna za boračka primanja daleko veća od planiranih u budžetu Vlade. Savez RVI najavljuje masovne demonstracije zbog tih laži i manipulacija SDA, ali izetbegovićevcima to uopće ne smeta da, čim su potisnuti sa vlasti, istog trena zaborave sve svoje marifetluke i da im od deset najtežih godina ostane samo da uživaju u stanovima, vilama, bazenima, poslovnim prostorima... I, naravno, kritikuju međunarodnu zajednicu i komunjare. Tako SDA počinje svoje životarenje kao stranka centra, ni lijevo ni desno, ni tamo ni žvamo, distancirana od prljave, svakodnevne politike, konačno onakva kakvu ju je Izetbegović, valjda, oduvijek želio vidjeti. Daleko od onih koji im grizu nečistu savjest: boraca, ratnih vojnih invalida, šehidskih porodica...

Ovo stvarno nema više nikakvog smisla. Prvo su slovenske vlasti i tamošnja Ljubljanska banka ubjeđivali devizne štediše u BiH kako je njihov novac završio u bivšoj Narodnoj banci SFRJ, dakle u Beogradu. Onda je neko iskopao papire koji zorno pokazuju da novac ipak nije završio u Beogradu, nego u Sloveniji. To saznanje nikada nije demantirano, niti se neko iz nove Ljubljanske banke izvinio zbog prešućivanja istine. Izuzimajući par mlakih najava kako će problem biti riješen bilateralno, uglavnom se ništa nije činilo da se štedišama vrati njihovih nekoliko stotina miliona maraka. E, onda se u Sarajevu iznenada pojavila slovenska Agencija "Finicija", koja štedišama nudi isplatu njihovog novca uz dvadeset posto provizije. Ovo bi vjerovatno ostalo na nivou ekscesa da iza "Finicije" nije stala Ljubljanska banka i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. I tako je vic o glupim Bosancima i mudrim Slovencima dobio svoju praktičnu verziju. Samo što u ovom slučaju nije glup Mujo, nego mnogi Bosanci i Hercegovci koji su "Finiciji" potpisali pravo na raspolaganje njihovim novcem. Kako drugačije protumačiti to što je Vlada Slovenije godinama okretala devize bh. štediša, a onda im poslala agenciju da im isplaćuje isti taj novac uz dvadeset posto provizije. Nije teško izračunati da bi, ako sve štediše pristanu na ovu ucjenu, Ljubljanskoj banci ostalo desetine miliona maraka od provizije. Pametno, nema šta !!!

Imajući u vidu ono što joj samo ime govori, dakle promjene, Alijansa se, sudeći po kadrovskim rješenjima koja su u opticaju, a koja bi na svojim plećima trebala iznijeti te promjene, gotovo sigurno neće proslaviti. Pogotovo kada je kultura u pitanju. Dobar dio predloženih kandidata su, naime, već proslavljeni, u dosadašnjem javnom angažmanu aferimima potvrđeni kadrovi. Upućeni stoga tvrde da se ne treba bojati neizvjesnosti koju bi promjene mogle donijeti. Ništa se radikalno promijeniti neće. A pogotovo ne kada je u pitanju kulturna politika Kantona Sarajevo. U kadrovskoj kombinatorici Alijanse za ovo ministarsko mjesto u kantonu, gdje bi kultura, po bosanskohercegovačkoj geopolitičkoj logici stvari, morala biti visoko kotirana u tretmanu vlasti, za sada je riječ o dva kandidata. Koliko neozbiljno shvata značaj kulture, Alijansa je dala do znanja kroz špekulacije o kandidatima za ovo ministarsko mjesto. Novi-stari kandidat za ministra kulture iz Stranke za BiH je, navodno, Esma Hadžagić, čije su sposobnosti u medijima za njenog mandata vjerovatno tretirane češće nego sve aktivnosti iz ministarstvu pripadajućeg resora. Novi i još stariji kandidat SDP-a je niko drugi nego Gradimir Gojer, aktuelni dogradonačelnik Sarajeva, direktor Kamernog teatra proslavljen po znanim uspjesima u vođenju finansijske politike ove teatarske kuće, koju je od potpunog kolapsa, opet, spasila niko drugi do nadležna ministrica Hadžagić. Podsjetimo da, u slučaju da bude izabran za ministra, Gojer bi trebao voditi brigu o više od jednog teatra. I još o koječemu. Ne kaže narod džaba da ko ne zna na orahu, ne zna ni na tovaru. Ali glas naroda nema ko da sluša. Pa očito ni Alijansa, sudeći po ovome nimalo bezazlenom primjeru. A promjene? Možda konačno padne snijeg.

Sve su prilike da se Tvrtko Kulenović nepovratno pretvorio u Radovana III, legendarnog tragikomičnog junaka istoimene drame Dušana Kovačevića, kojeg je u nezaboravnoj teatarskoj inscenaciji genijalno igrao pokojni Zoran Radmilović. Sva genijalnost tog lika stiže iz oksimorona koje "ispaljuje": "dobar nam je teve program, odličan nam je teve program, samo dosadan" ili "ja sam čovek fin i umeren, mogu da te ubijem na mestu", replike su koje se pamte cijeli život. Tako nešto po novinama izjavljuje i akademik Kulenović, zaboravljajući da ozbiljan čovjek ne treba da zasmijava ljude, nego da im kaže nešto što nisu znali. "Ja, da tako kažem, ostajem u Pozorištu, a ostavku nisam opozvao iz dosta razloga. E sad, kako to? () Dakle, nemam namjeru da ostavim fakultet ni u kom slučaju, a u Pozorištu ostajem pod onom formom pod kojom je to moguće, da li kao v.d., ili po menadžerskom ugovoru, ovom ili onom To ne znam, ne znam koliko, ali ja pretpostavljam, šest mjeseci. A ako se bude tražilo od mene da ostanem duže, ja ću ostati. Samo da niko ne pomisli da se namećem", reče čovjek u intervjuu Ljiljanu. Drugim riječima: "ja bih ostao na fakultetu, a ostao bih i u pozorištu, a nije baš i da se namećem, nego bih ostao i na fakultetu i u pozorištu, ako treba šest mjeseci, može i duže" Akademik se tako postavio u situaciju u kojoj samo može produžiti agoniju. Ovo vrijeme će biti zapamćeno uglavnom po tome što je sarajevsko Narodno pozorište u najgoroj situaciji od postanka do danas, i što je na njegovom čelu marioneta kojom skupina ocvalih nacionalista mladalačkog žara manipulira kako hoće. E, moj Radovane

Odlazeći sa funkcije guvernera Sarajevskog kantona, Mirsad Kebo je potvrdio kako u SDA ima još ljudi koji po svom habitusu i djelima u potpunosti odudaraju od negativnog imidža stranke. Naime, u sedmici kada je napuštao funkciju, Kebo je okončao za SDA funkcionere nezamisliv poduhvat: od novca dobijenog prodajom službenog automobila okončana je izgradnja kuće za jednu prognaničku porodicu. Time je održao obećanje koje je nekada i nekome moglo zamirisati samo na predizbornu promidžbu. Ali niko ga nije tjerao da u oproštajnom obraćanju spomene nešto što nikome od vlastodržaca iz SDA garniture nikada ne bi prešlo preko usta: oslobađanje bh. novinskih kuća od poreza! Bivši guverner planira, naime, u svojstvu poslanika Predstavničkog doma Federalnog parlamenta pokrenuti inicijativu za izmjene zakona koji je represiju nad medijima u BiH podigao na najviši i "najsofisticiraniji" nivo. "Mi moramo afirmisati domaće novinarstvo i s tim u vezi ću i tražiti od Vlade Federacije BiH da medijima u BiH omogući da rade na kvalitetniji način. Nama treba domaći proizvod, realizovan sa domaćom pameti, i smatram da područje BiH ima kvalitetan novinarski kadar koji u svakom pogledu može odgovoriti potrebama informisanja građana..." Kebine riječi se možda ni po čemu ne razlikuju od, recimo, riječi poznatih boraca za slobodu govora i pisane riječi Bičakčića ili Izetbegovića. Razlikuje ih suština: Kebo želi ukinuti ono što su Bičakčić i Izetbegović nametnuli kao rješenje, nakon što su neposlušni mediji preživjeli fizičke napade i svakodnevne verbalne prijetnje. Nakon što je izašao iz vlasti koja će ostati upamćena po aktivnom finansijskom gušenju bh. medija, prvi je pokazao da zaista želi ispraviti namjerne greške koje je pravila stranka čiji je član. Samo ako mu budu dali.