ada ovaj broj Dana bude u štampi (a ne dogodi li se u međuvremenu nekakav dramatičan zaokret), Selim Bešlagić bit će izabran za novog guvernera Tuzlanskog kantona. U svim komentarima i analizama tim povodom, dominira inventura problema koje će dosadašnji tuzlanski gradonačelnik "zaprimiti", te pitanje: Hoće li vladajuća garnitura, koju će on predvoditi, uspjeti da se suprotstavi višegodišnjem bujanju kriminala i korupcije? To njegovim prethodnicima ne samo da nije polazilo za rukom već su mnogi među njima i sami bili istaknuti akteri lopovluka bez granica.

Guranje zatvora pod tepih Javnost u Tuzlanskom kantonu se upravo ovih dana zgražava nad saznanjima o nepojmljivom bezakonju koje je provodila i provodi upravna vrhuška tuzlanskog KPZ-a (zatvora) na čelu sa direktorom Mustafom Hasanbašićem. Nalazi specijalnih inspektora Federalnog ministarstva pravde, koji su se u tuzlanskom zatvoru pojavili odmah pošto je u prošlom broju Dana objavljen tekst - "optužnica" protiv skoro cjelokupnog upravnog kolegija ove ustanove, potvrđuju navode našeg lista: Hasanbašić i njegovi saradnici rasipali su državni novac zarad osobnog stambenog i svakog drugog komoditeta, a nauštrb smještaja, ishrane i drugih elementarnih uvjeta života zatvorenika. Pored toga, oni su znali angažirati osuđenike iz tuzlanskog zatvora na građevinskim poslovima "na crno", to jest mimo bilo kakvih ugovora i pravila.

Međutim, bez obzira na sve te dokaze, pomoćnik federalnog ministra pravde za ovu oblast, Džemo Husić, pokušao je, prilikom svog iznenadnog dolaska u Tuzlu, također nakon što je naš list "zavirio" unutar zidina ovdašnjeg zatvora, smiriti strasti i neugodne činjenice gurnuti pod tepih. On je, slično zamjeniku ministra Šahbazu Džihanoviću prije pola godine, obećao hitni sastanak sukobljenih čelnika tuzlanskog KPZ-a u Sarajevu kako bi se raščistile sve nesuglasice te najavio "ulazak" financijske policije u ovu ustanovu i ne pomišljajući pritom (kao ni Džihanović svojevremeno), da realizira ni jedno niti drugo.

Bez obzira što su zatvori pod neposrednom nadležnošću Federalnog ministarstva pravde i što njihove čelnike imenuje Federalna vlada, kantonalno rukovodstvo ne može biti amnestirano od "zasluga" za ovu najnoviju kompromitaciju Tuzle i čitavog kantona pred bh. i međunarodnom javnošću. Pogotovo ako se ima u vidu posebna međunarodna osjetljivost na kvalitet života u zatvorima te činjenica da je kantonalni budžet jedan od značajnijih izvora financiranja KPZ-a.

Uoči same Bešlagićeve guvernerske inauguracije, vlada Bajazita Jašarevića pokušala je staviti tačku na bolni "slučaj Fruteks", čitaocima Dana dobro poznatu pretvorbenu zavrzlamu u režiji braće Delimustafić, Timura Numića, Edhema Bičakčića i ostalih, s krajnjim ciljem da ovo profitabilno i perspektivno preduzeće, oslonac razvoja čelićkog kraja, dođe u ruke ljudi iz vrha ili bliskih vrhu SDA. Prema odluci donesenoj na posljednjoj sjednici Kantonalne vlade, većinski vlasnik Fruteksa je Fabrika duhana Sarajevo, kojoj od ukupne vrijednosti, procijenjene na 16,8 miliona KM, pripada 10,4 miliona, dok udio državnog kapitala iznosi 6,4 miliona KM.

Sve Revicove revizije Ovakvoj odluci Vlade prethodila je više od godinu duga vlasnička rašomonijada, koja će, između ostalog, biti popraćena čak sa tri različite procjene vlasničke strukture u čelićkoj fabrici od strane jedne te iste revizorske kuće - sarajevskog Revica, što je očigledno ovisilo od želja naručioca ekspertize. Prema prvom nalazu, u jesen 1999. godine, svoje vlasničke udjele u Fruteksu imali su FDS i čelićki Frigos (državni kapital).

Mjesec dana kasnije, na insistiranje predsjednika Upravnog odbora FDS-a Timura Numića, Revic vrši drugu reviziju i pri tome utvrđuje da i sarajevski Cenex ima vlasnički udio u Fruteksu, jednak Frigosovom, u iznosu od preko tri miliona KM. U trećem nalazu, nakon propasti BH banke i kasnijeg hapšenja Alije Delimustafića, Cenexov kapital u Fruteksu "otpada" na šest procenata, odnosno na jedan milion KM, e da bi na kraju Kantonalna vlada svojom najnovijom odlukom potvrdila ono što su Dani u seriji svojih napisa argumentirano utvrdili: u Fruteksu nema ni jedne marke Cenexove.

Međutim, ta odluka Kantonalne vlade, donesena pod teretom isticanja njenog mandata, nije otklonila druge drastične "propuste" pomenute revizorske kuće, koja je ukupnu vrijednost čelićke fabrike od oko 40 miliona KM (računajući zemljište, opremu i hale) na čudesan način pojeftinila za blizu tri puta, potcijenivši pritom učešće državnog kapitala koje, prema dokazima koji su objavljeni u pretprošlom broju našeg magazina, iznosi 60 odsto, a istovremeno precijenivši vlasništvo FDS-a sa realnih 40 na 60 odsto.

Ljutita opaska premijera odlazeće kantonalne vlade Bajazita Jašarevića da je spisak onih koji su u ovom slučaju pogriješili dugačak, te da Fruteksu neće biti dobro dok ga predvode sadašnji direktor (Bahrija Agić) i njegovi saradnici protiv kojih su podnesene krivične prijave, ne može potisnuti pitanje o Jašarevićevoj odgovornosti za sve što se Fruteksu u protekloj godini događalo. Zašto svojim blagovremenim i autoritativnim potezima nije spriječio besprizornu pljačku i agoniju u preduzeću od kantonalnog značaja? Zašto nije omogućio da upravu nad Fruteksom preuzme legalni upravni odbor koji je imenovala Kantonalna vlada? Zna se da dosadašnji premijer to nije učinio zbog podaničkog odnosa prema najmoćnijem SDA-ovom lobiju u Sarajevu, isto kao što se zna da bi jedan od prvih zadatka Bešlagićeve administracije moralo biti poništavanje pomenute Vladine odluke i mukotrpan rad da se zamršena situacija u i oko Fruteksa izvede na čistac.

Rad nove vlasti u TK-u bit će opterećen i nizom započetih sudskih procesa, istraga, rasvjetljavanja brojnih afera zbog kojih je ovaj kanton već pune dvije godine na čelu "crne liste" u Bosni i Hercegovini. Najčuveniji sudski proces u poratnoj BiH vezan za predmet "Vikalo i ostali" obnovljen je nedavno pred Općinskim sudom u Tuzli, a nakon kraćeg prekida predviđano je da bude nastavljen baš na dan Bešlagićevog stupanja na guvernersku funkciju. Zna se da je bivši kantonalni premijer Hazim Vikalo, zajedno sa svojim braniteljima, odbranu zasnivao i da je i dalje zasniva na kontraoptužbama da se radi o političkom procesu montiranom od strane najmoćnijeg lobija SDA, kako bi se, navodnim žrtvovanjem kadrova te stranke u Tuzlanskom kantonu, međunarodna antikorupciona kampanja što više udaljila od Sarajeva, a sve u cilju dovođenja ovog privredno najmoćnijeg kantona u neku vrstu kolonijalnog položaja prema prijestolnici. Sada će biti zanimljivo vidjeti kako će se ovaj proces odvijati u novom političkom ambijentu, kada "dvorove" u Sarajevu i Tuzli zaposjednu pripadnici druge političke opcije.

Stambena iskušenja I Kantonalni sud u Tuzli je tokom prošle godine podigao niz optužnica protiv bivših ministara: Adiba Đozića, Šemse Softića, Bajre Bačića, Ferida Hodžića i drugih. Više predmeta na istom sudu nalazi se u fazi istrage, a vezani su za navodne grijehe nekadašnjeg guvernera Seada Jamakosmanovića, potpredsjednika Kantonalne vlade Mehmeda Barjaktarevića i Ismeta Osmanovića i drugih funkcionera.

Bilo kako bilo, nagomilalo se mnogo započetih procesa, čije bi finaliziranje trebalo da se obavi baš u prvoj godini mandata nove vlasti. Nisu rijetka mišljenja da se radi o vješto podmetnutom požaru od strane odlazeće vladajuće garniture, koji bi njihove nasljednike mogao ozbiljno "zadeverati". S jedne strane - ukoliko bi pravosudni organi pomenute predmete okončali rigoroznim kaznama, bio bi otvoren beskrajni niz novih optužnica i procesa, s realnom opasnošću da čitav Tuzlanski kanton postane jedna velika sudnica, odnosno da nova vlast zapostavi rješavanje socijalnih, privrednih i drugih ključnih pitanja. S druge strane, dođe li do neke vrste kolektivnog oprosta, nova vlast bi iznevjerila svoju predizbornu platformu, čija je okosnica bila borba protiv kriminala, a njeni prethodnici bi sigurno izdašno eksploatirali činjenicu da antikorupcionu kampanju koju su oni odlučno započeli, ovi drugi nisu smjeli nastaviti.

Naročito velika iskušenja čekaju Bešlagićevu garnituru u vezi sa (ne)sankcioniranjem brojnih stambenih malverzacija. Poznato je da je preko pedeset stanova kupljeno nenamjenskim trošenjem novca iz kantonalnog budžeta. Dosadašnja vlada, s tim u vezi, inicirala je nekoliko sudskih procesa, koji su već duže u zastoju. Ponajviše pažnje je privukao slučaj nekadašnjeg ministra pravde Šemse Softića i njegovog zamjenika Željka Beštića, koji su novac zarađen po osnovu naplate raznih administrativnih taksi izdašno ulagali u zadovoljenje stambenih apetita. Ovaj slučaj postao je zanimljiv i zbog toga što je u njegovom procesuiranju kantonalni tužilac Izo Tankić tražio izuzeće sudova na Tuzlanskom kantonu, obrazlažući to činjenicom da se radi o ljudima koji su dugo upravljali ovdašnjim pravosuđem, te da se radi o djelu od kojeg su koristi imali Općinski sud i Kantonalni sud u Tuzli.

Međutim, tradicija spornih stambenih transakcija u Ministarstvu pravde TK-a, nastavljena je i dugo nakon Softićevog odlaska, sve do dana današnjeg. Prema našim saznanjima, preduzeće Tehnograd, kod kojeg je svojevremeni ministar Softić naručio i platio stan za bivšeg kantonalnog tužioca Salčina Džanića, smijenjenog u vrijeme "raspaljivanja" tuzlanskog slučaja, predao je nedavno ključ od završenog stana dosadašnjem ministru pravde Hajrudinu Imšireviću, a ovaj je isti proslijedio Salčinu Džaniću.

Bit će zanimljivo vidjeti kako će se prema čitavom ovom, teško razmrsivom stambenom čvoru postaviti novi ministar pravde u Tuzlanskom kantonu. U vezi sa tim nameće se pitanje: Hoće li intencija eventualnog sankcionisanja pomenutih i mnogih drugih stambenih malverzacija biti naknada štete državi kroz otplatu ili eventualno vraćanje spornih stanova? "Slaba nafaka", odgovara jedan visoki funkcioner u pravosuđu Tuzlanskog kantona. "Iz prostog razloga što su mnogi od onih koji će sada zaposjesti čelne kantonalne fotelje i sami zapetljani u zakulisne stambene mreže." Tu će sigurno do izražaja dolaziti i zaštita stranačkih interesa, jer treba imati u vidu činjenicu da Stranka za BiH, koja već godinama aktivno sudjeluje u kantonalnoj vlasti, bez obzira na skromnih deset procenata osvojenih glasova na nedavnim izborima, očekuje polovinu ministarskih mjesta u novoj vladi. Ova bi činjenica umnogome trebala "prizemljiti" revolucionarna očekivanja građana od "Bešlagićeve " vlasti.

Iskompromitirani čelnici U ovim međuprostorima, u latentnim političkim pukotinama dolazeće alijanse, svoju šansu pokušat će naći i kompromitirani čelnici mnogih javnih službi, preduzeća i ustanova. Takav je slučaj sa Kantonalnom direkcijom za puteve, odnosno njenim direktorom Najilom Šećkanovićem, koji je zadnjih godina uvjerljivo potvrdio staru tezu da su putevi "država u državi". Već smo pisali o tome da su neki visoki kantonalni funkcioneri stambeno zbrinuti zahvaljujući poslovnom zamešateljstvu direktora Šećkanovića. Ostanak moćnog Šećkanovića na sadašnjoj poziciji mogao bi biti ozbiljan izvor kompromitiranja nove vlasti među građanima koji su ogorčeni zbog činjenice da za održavnje i izgradnju puteva izdvajaju ogromna sredstva, a da uprkos tome TK ima najgoru putnu mrežu u BiH.

Bitku do posljednjeg daha za "cementiranje" svog statusa najavio je i čelni čovjek Televizije Tuzlanskog kantona Edib Kravić. Ova tehnički moćna informativna ustanova zasad je ponajviše zapamćena po sterilnoj uređivačkoj politici, besprizornom pokušaju obmanjivanja osiromašenih i obeznađenih građana da žive u bogatom i sretnom društvu, bez kriminala i optužnica koje pljušte na sve strane. U njenom programu se ni za živu glavu nije moglo čuti niti vidjeti ništa o agoniji radnika Fruteksa, paralizi kantonalnog budžeta zbog skandalozne otplate kredita lukavačke Sode, tuzlanski zatvor bio je i ostao "Diznilend", itd.

Najnovijim valom kadrovskih pojačanja s nebošnjačkim predznakom, direktor Kravić, doskora tvrdi SDA-ov funkcioner, krenuo je u veliku borbu za uljepšavanje svoje prošlosti i ostanak na sadašnjoj funkciji, čija će odsudna linija odbrane biti unaprijed primljena peticija zaposlenih u TV TK-a da će se svim mogućim sredstvima suprotstaviti eventualnom pokušaju smjene direktora.

Među teža iskušenja pred kojima će se naći autoritet novog guvernera Tuzlanskog kantona i vlasti koju on personificira bit će i testiranje Bešlagićeve sposobnosti da načini razuman otklon prema masi službenika Općine Tuzla koji bi rado, zajedno sa gradonačelnikom, prešli u Kanton, odnosno prema nepotističkim i sličnim relacijama koje inače cvjetaju u tuzlanskoj općinskoj administraciji. Ako je zlo za ovaj kanton nekad bila predozirana kalesijska, a kasnije gračaničko-srebrenička "boja", ništa manje zlo ne bi predstavljala ni isključivo tuzlanska boja.

Arhiva Dani
189