ozivamo Bošnjake da potpišu protestnu peticiju na pisanje BH Dana od 05.01.2001... Odštampan tekst Peticije propraćen je naslovnom stranicom našeg magazina uz rukom dopisanu napomenu: "potpisivanje peticije organizovano je za dana 12.01.2001. iza džuma namaza ispred Čaršijske, Repovačke i Vardačke džamije" i pojavio se na nekoliko mjesta u Konjicu, 11. ovog mjeseca. Dan kasnije, usred Sarajeva, urednika ovog magazina susreće poznanik i kaže: "Šta vam ono rade po džamijama? Ja nisam htio potpisati."

Istog petka, u džamiji na Bjelavama, imam Narif Heljić na džuma-namazu vazi o tome kako se "vjera ne gleda onako kako treba da se gleda, kako je naša sredina previše tolerantna i dopušta 'časopisima' da pišu koješta, te da na to treba energično reagirati, a časopis sankcionirati". Imam je zaključio: "Kada je ovako nešto u pitanju, ne treba prezati da se o tome razgovara i u džamijskim prostorima." Jedan od džematlija, uz želju da ostane anoniman, Danima nakon džume kaže: "Drzak je taj svijet što se okrenuo protiv ovakve jedne novine. On je operisan od svake vrste polemike, dijaloga, metafore. Ne mogu oni da shvate da ne mogu svi misliti onako kako oni misle. To je jedan mentalitet ljudi, mislim na ullemu, koji su bili usko vezani uz SDA, a sada su razočarani, ostali su nekako otrgnuti. Oni su od SDA očekivali puno više, a ona se izdigla iznad njih i sad oni moraju nekako pokazati da postoje, da imaju nekakvu snagu, i to, nažalost, iskazuju na ovakav način."

Regrutacija AIO Sedam dana prije, imami su u Travniku iskazali na sličan način svoju odanost Partiji i dokazali budnost: listom su obrazlagali neprijateljske pozicije našeg magazina ne birajući optužbe iz odavno poznatog arsenala namijenjenog svima koji narušavaju monolitnost mišljenja u Bošnjaka formiranog u samom vrhu SDA. Treba li podsjećati: kada je god, u proteklih 10 godina, kritizirana politika Stranke koja je sebi priskrbila ekskluzivitet bošnjaštva, događalo se isto - imami su nakon džuma objašnjavali nepodobnost kritičara, pozivajući na staro dobro jednoumlje pod skutima jedne i jedine SDA. Ko nije s nama, kriv je, poručivali su kojekakvi behmeni, čengići, izetbegovići i ini glasnogovornici udobno ušuškani u više ciljeve na koje su, nikom ne polažući račune, trošili brda pomoći namijenjene ratom opustošenoj BiH. Za svake izbore, identificirani su unutarnji neprijatelji, sijači bošnjačkog raskola, jedini krivci za sve katastrofalne propuste režirane u Timurovoj centrali. No, jedno se Stranci demokratske akcije uistinu mora priznati - ako je za rješavanje vlastitih propusta koristila naslijeđene Udbine metode iz najrigidnijeg komunističkog perioda; suočena sa talasom odlazaka mladih iz ove zemlje, posegla je za vanrednom inventivnošću: umjesto iole izvjesne budućnosti u ovoj zemlji, ponudila im je utočište u Aktivnoj islamskoj omladini.

Ne, broj mladih koji napuštaju BiH nije u opadanju; čak naprotiv - i dalje raste. Raste i broj pripadnika AIO, ali to je već uspjeh SDA. I Rijaseta Islamske zajednice, ili bolje rečeno, onog dijela koji je, kako to objašnjava jedan imam, "doveo i čuva reisa kojeg prevashodno interesira vlast i imetak, a tek onda - džemat i vjernici". Danas se ni u samom Sarajevu razni analitičari ne slažu oko okrilja pod kojim je nastao i djeluje pokret kojeg slijedi i grupacija mladih što sebe zove Aktivnom islamskom omladinom: jedni tvrde da je Rijaset duboko zabrinut sve radikalnijim metodama prevaspitavanja muslimana i nametanja običaja koji nisu domaći već uvezeni, dok su drugi radi povjerovati da je reis sam blagonaklono gledao na ovu pojavu, ne samo zarad dobrih odnosa sa Saudijskom Arabijom i novca koji otud stiže već i zbog procjene da je krajnja desnica uvijek dobar politički balans. Tek, otkada je Adnan Pezo, predsjednik udruge, javno obznanio zahvalnost Mustafi Mujezinoviću na ustupanju i opremanju prostora, jedno se zna: Stranci su mili bradati mladići u kratkim pantalonama i sa prilično radikalnim idejama. Njihovi pozivi na džihad protiv Dana, Zlatka Lagumdžije i Madeleine Albright obznanjeni su na mitingu u Sarajevu, a njihova se aktivnost značajno širila diljem BiH.

Konjički full contact U samom Konjicu, gradu koji najčešće obljepljuju različitim plakatima, nema ih mnogo. Više ih je u susjednoj Jablanici, objasnit će domaćini, negirajući čak i mogućnost da se pred ovdašnjim džamijama potpisivala bilo kakva peticija. "U džamiji sam bio, ali ništa nisam potpisao. I nije hodža Dane ni pomenuo", kazat će nam ljubazno postariji Konjičanin čekajući zajedno sa nama imama Vardačke džamije. Renovirana unutrašnjost i obnovljena džamija odudaraju od srušene munare: domaćini objašnjavaju da je grad donio odluku da polomljena munara ostane za sjećanje na najteže dane rata. Imam ove džamije Ahmed Zatega i sam je bio pripadnik Armije BiH. Za Dane kaže: "Meni je jedan mladić došao sa nekakvim papirom i rekao da se nekakva peticija treba potpisati. Ja sam bio kratak i nisam pitao ni zašto, ni zbog čega, ni za koga, samo sam rekao da ćemo tako raditi ako nam to bude preporučio Rijaset Islamske zajednice. Ovdje politike u džamiji nema. Ljudi dolaze zbog svojih vjerskih obaveza i isključivo se time bavimo."

Imam Zatega je kategoričan: ni plakat sa peticijom nije osvanuo na džamijskim vratima. U konjičkom medžlisu identično tvrde za ostale džamije na ovom prostoru. Neformalno saznajemo da je isti mladić, poduže brade i bez kratkih pantalona, obišao svu trojicu imama iz džamija u kojima je planirano potpisivanje peticije i da se ni jedan nije složio sa zahtjevom. Dotični je mladić, objašnjavaju Konjičani, sarajevski student i kao glavni argument najčešće koristi obrazloženje: "to je došlo iz Sarajeva". Domaćini su voljni da mu povjeruju, tim prije što tvrde da u samom Konjicu nema štamparije koja će tako kvalitetno odštampati plakat koji se tri dana nakon peticije pojavio u njihovom gradu i na kojem je slika Zlatka Lagumdžije pred Zidom plača popraćena naslovom: Muslimani opametite se! Potpisnik ovog plakata je Islamsko buđenje, a tekst ispod slike glasi: "Izjava anonimnog gledaoca od 02. 10. 2000. godine na Nezavisnoj televiziji 99: žGlasam za Zlatka Lagumdžiju kojeg je zapadna kuhinja postavila da zada posljednji udarac muslimanima Bosne!"

Nermin Nikšić, zamjenik načelnika općine u Konjicu i predsjednik SDP-a u ovom gradu, novinare dočekuje nasmijan i odmah ističe da u funkcioniranju općinskih organa nema pozicije i opozicije: ona stiže u onom trenutku kad stvari dostignu kantonalni, odnosno nivo Federacije i države. "Tu je već SDP na udaru i to onih, kako bih rekao, ekstremnijih i onih koji i lijepe te plakate. Oni vjerovatno cijene da imaju tapiju na vjeru, tapiju na naciju, da su jedini ispravni i pravi vjernici mada često čujem ljude koji kažu da oni koji se tako najviše zaklinju i zaklanjaju iza vjere jesu isti oni koji su se najviše i obogatili." Priznaje da su članovi i simpatizeri SDP-a diljem Konjica skidali plakate, a lijepio ih je, po izjavama istih, "mudžahedin i to uvezeni". "Mada je preko 40 posto biračkog tijela u gradu glasalo za SDP, a u pojedinim dijelovima i preko 50 posto, to je već ustaljena praksa da jedni lijepe, a drugi skidaju plakate. Vidio sam i sam Peticiju protiv Dana: moram reći da cijenim da to zaista nije način odnosa prema štampi. Niko nikoga ne tjera da kupi Dane, ali uvijek postoje i oni koji smatraju da je njima dato pravo da sude šta je moralno, a šta ne, šta je pravo i kako drugi treba da rade. O svojim djelima radije ne govore."

Elektrifikacija MOS-a Jedan od boljih poznavalaca vjerskih prilika u Konjicu cijelu priču objašnjava direktivama iz Sarajeva i tek grupom mladića koji se u posljednje vrijeme okupljaju oko sportskog kluba "Full contact", koji vodi upravo student što je nudio peticiju. U samom Konjicu ne može se govoriti o nekoj značajnijoj podršci ili pak organizaciji, tim prije što ni dobar dio konjičke ulleme ne baštini naročitu naklonost spram vrha Rijaseta: otuđili su se, kažu, i mnogo ih više zanima da slušaju sebe negoli imame na terenu. Zato je nedavno propao i pokušaj da se u ovom gradu organizira udruženje ilmija.

Ali, Aktivnoj islamskoj omladini i MOS-u Konjica sasvim dobro ide: dok prvi (samo se ponekad tako predstavljaju) lijepe kvalitetne plakate i pokušavaju da žive čisti islam, drugi se radno angažiraju. Na tenderima Elektroprivrede su u vrijeme mandata Mehe Obradovića, kao generalnog direktora, iskazali najveću spremnost da svojom mehanizacijom, radnom snagom, brzinom i kvalitetom usluga obave potrebne radove u vodozaštitnim zonama i šumskim prostorima oko Sarajeva, Breze, Tuzle i na dijelu Hercegovine, i tako na samo četiri ugovora zaradili više desetina hiljada maraka?! Svi koji postavljaju pitanje kvalitete izvedenih radova trebaju se obratiti nadležnim stručnim službama JP Elektroprivreda BiH, jer su one provjerile spremnost MOS-a i procijenile da je njihova ponuda najprihvatljivija. Tako barem u telefonskom razgovoru objašnjava sada već bivši Obradović, ne propustivši pri tome priliku da On novinaru kaže kako se piše. Meho zna znanje i, naravno, uopće ga ne interesuje politika, barem tako kaže, već samo poslovna politika Elektroprivrede, koja je u ovom slučaju na tragu iznalaženja načina za finansiranja viših ciljeva. Otprilike identičnih Mehinim u periodu kada je nogama i rukama kopao da ostane direktor i nakon što je poplavio Mostar. No, da ne bi bilo zablude: nije Obradović nikakva iznimka, on je tek bio jedan od dobro podmazanih točkića u kolu interesa SDA. Nije ni SDA nikakva iznimka: zaposleni u Elektroprivredi Livno nedavno su obaviješteni da će im se od svake plaće odbijati tri procenta (i to godinu dana unatrag) a za stanovnike Haaga?!

Da, upravo je sprega politike SDA i HDZ na prostoru BiH i njihovo desetogodišnje iskorištavanje vjerskih velikodostojnika u dnevnopolitičke svrhe i bila povod spornoj naslovnici Dana. Monsinjor Vinko Puljić ju je dostojanstveno odšutio: svoj će stav pokazati vrlo skoro, na već najavljenom narednom saboru HDZ-a BiH, na kojem Jelavić kani proglašavati svoj entitet. Rijaset je nije mogao odšutjeti: pa zar nisu Dani (i ostala neovisna štampa) najveća prepreka u višegodišnjem nastojanju Stranke demokratske akcije, u kojoj je upravo reis u prvom safu, da zaštiti Bošnjake od neistomišljenika?

Uloga jastrebova u utjerivanju u suru Ne pomaže, naravno, ni notorna istina da već sedmu godinu zamaman dio vjerskih službenika unutar struktura Islamske zajednice ispod glasa, a neki i javno insistiraju na promjeni kursa Rijaseta. Imami diljem BiH od svoje najviše institucije očekuju da se barem distancira od dnevne politike, a ne da baš svaku priliku koristi za promidžbe ciljeva i kadrova SDA, ali i odnos spram mladih ljudi i gotovo poslovično nepovjerenje u školovan kadar. Reisul-ulema koristi svoje pravo da osobno imenuje imame, ne vodeći baš uvijek računa o njihovoj stručnoj spremi i naobrazbi. "Reisu su miliji odani negoli sposobni", reći će Danima jedan zenički imam, "a vi sami zaključite ostalo."

Isti će nas izvor uputiti: neće Rijaset zvanično stati iza te peticije, ostavit će to svojim jastrebovima. Dan kasnije, neidentificirani glas u kabinetu reisul-uleme Mustafa-efendije Cerića izvijestit će nas da Rijaset neće odgovoriti na pitanja našeg magazina (interesirao nas je zvaničan stav ove kuće o peticiji), a u srijedu 17. januara NTV Hayat informiraju iz glasila islamske omladine Saff da je prikupljeno "više od 10.000 potpisa". Nezim-efendija Halilović, direktor Vakufske direkcije i hatib džamije Kralja Fahda, dostavlja svoj pisani odgovor koji donosimo u okviru. "Niko nema pravo na ovome svijetu da otvara ljudsko srce i da kaže 'ti si dobar vjernik' ili ti nisi dobar vjernik'", riječi su Mehmedalija-efendije Hadžića, savjetnika reisul-uleme za šerijatska pitanja, izgovorene na stranicama ovog magazina. Muderiz očito nije čitao pomenuti intervju, po mnogima, najboljeg sarajevskog vaiza, jer se ne libi kvalifikacija i procjenjivanja urednika i novinara Dana.

No, i to već spada u sferu različitih poimanja prakticiranja islama među bosanskim muslimanima i sve izraženiju podjelu na one koji žele ostati odani tradicionalnim navikama i običajima i one kojima se dopadaju recepti prijateljskih islamskih zemalja. Tim prije što prihvatanje novog recepta obećava i onaj komoditet i ušuškanost unutar vlasti i moći koji se dijelu stanara hijerarhijske ljestvice Islamske zajednice itekako osladio.

Nezim ef. Halilović, muderris

Dani su grijeh

Nisam kukavica i ne bježim od onoga sa čime se suočavam kao pojedinac i sa onim sa čime se susreće moj narod, što sam, nadam se, pokazao i u toku agresije na moju vjeru, narod i državu, kada sam sa puškom u ruci bio spreman i život dati. Već duže vrijeme ne kupujem Dane, jer mi je žao i smatram grijehom izdvajati dvije KM za magazin koji je toliko otrovnih riječi uputio prema mom narodu, a i sam sam bio žrtva određenih tekstova, kada su Vaši novinari proglašavali 4. muslimansku slavnu brigadu i mene kao njenog komandanta, za ratne zločince, kojima je mjesto u Haagu. Kao argument su im služile izjave pojedinaca koji žive u Beogradu i pripadaju narodu koji je izvršio nezapamćenu agresiju. Rekoh, ne kupujem Dane, ali pogledam na internetu svaki Vaš novi broj, da bih bio u toku dokle ste došli u svojim postdejtonskim "ofanzivama"! Odgovoriću na postavljena pitanja, radi toga što sam dužan govoriti istinu i boriti se protiv laži, a laž sigurno propada. Bježanje od istine bi sličilo na bježanje sa bojnog polja, a to je veliki grijeh. Džuma-namaz je fardi-ajn (stroga dužnost), za svakog punoljetnog, zdravog i slobodnog muslimana. Jedan od uslova za valjanost džuma-namaza je i hutba. Džuma je, pored toga što je vjerski čin, uslovno rečeno, "sedmični kongres muslimana", a hutba kao njen sastavni dio ima za cilj da se bavi najaktuelnijim pitanjima vezanim za ummet uopće, kao i da tretira problematiku vezanu za džemat. Mišljenje kako hutba mora sadržavati čisto vjerske stvari je pogrešno i ja lično pokušavam da ga i praktično dokinem u svojoj praksi hatiba, koju, nadam se, uz Allahovu pomoć uspješno obavljam. Kada se magazin Dani na svojoj naslovnoj strani opredijeli za naslov "Koje je nacije bog", zar to nije jedan od najogavnijih načina izazivanja Allahove srdžbe? Zar naslov o kojem je riječ nije više nego primitivan i bogohulan? Gospodo, pitanje koje ste postavili je nešto što nisu postavljali ni mušrici (mnogobošci) Muhammedovog a.s. vremena! Možda su neki mislili da ćete se izviniti zbog tog natpisa, a ja Vam preporučujem iskrenu tevbu (pokajanje). Možda bude i kabul (primljena) - Allah najbolje zna. Potpisivanje peticije je provedeno u organizaciji UG "Aktivna islamska omladina", na čemu im čestitam i molim Allaha dž.š. da ih nagradi za trud koji su uložili i brigu koju pokazuju, ne dozvoljavajući da se bilo ko ismijava sa Onim Koji sve Stvara i Rastvara. Pomenuto Udruženje je tražilo od nadležnih organa IZ-a saglasnost za prikupljanje potpisa ispred džamija, poslije džuma-namaza. Naravno, podržao sam tu ideju i jedan sam od potpisnika peticije, a smatram da je to moje građansko pravo i vjerska obaveza. Muhammed a.s.u hadisu kaže: "Kada se moj ummet bude plašio kazati nasilniku: 'Ti si uistinu nasilnik, oprosti se od takvog ummeta!'" A u drugom hadisu stoji: "Kada neko od vas vidi ružno djelo, neka ga ukloni rukom! Ako to nije u stanju, neka ga spriječi riječju! A ako ni to nije u stanju, neka ga srcem prezire! Ali je to najslabiji iman!" Obzirom da je uvreda koju ste nanijeli svim muslimanima, ovim vašim naslovom na prvom mjestu vjerska, smatram da se peticija trebala potpisivati i u džamijama, a ne samo ispred džamija, kao i na javnim mjestima i svim bošnjačkim ustanovama. Žao mi je što neka od ustanova IZ-a nije pokrenula potpisivanje ove peticije i to smatram našim propustom. Ako Vaš magazin smatra da je ovo instrumentalizacija vjere u dnevne političke svrhe, onda ste u apsolutnoj zabludi!? Možda magazin Dani smatra da je pravo čuvanje vjere u "rukama ateista", koji su se trudili pola prošloga stoljeća, da Bošnjake oslobode od svega pa i islama?! Ne, čuvanje islama je pravo i obaveza svakog muslimana i muslimanke!!! Tekst koji je napisan u Danima u broju 187. od 05.01.2001.g. je prevršio svaku mjeru. Žao mi je što nakon toga niste zasuti mnogobrojnim reakcijama, jer je napad na reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića, vrhovnog poglavara IZ-a u BiH, napad je na svakog vjernika. Pogotovo što je po većini dobronamjernih i obrazovanih Bošnjaka intervju bio više nego dobar i što je došao u vrijeme kada se većina boji kazati istinu ili joj u najmanju ruku pogledati u oči. To što bi opet oni drugi željeli da čuju hvalospjeve na adresu mnogih pojedinaca i novopečenih heroja na političkom planu, njihov je problem. Jedan od podnaslova u tekstu "Fetve visočkog hodže" govori sve i otkriva cilj i metode. Mnogo su puta Dani napadali IZ-u i njene čelnike, ali mi se čini da je ovo početak konačnog obračuna sa najstarijom i najmonolitnijom Ustanovom. Nadam se da će mnogi na Islamskoj zajednici polomiti zube i ostati poraženim i poniženim. Možda su se Bošnjaci umorili pod teretima laži, pa i ne smatraju za nužno i svrsishodno da reagiraju na ovakve i slične tekstove.

Prof. dr. Rešid Hafizović, Fakultet islamskih nauka

Skretanje pozornosti

Nisam čuo ni za kakvu "peticiju za sankcioniranje sedmičnog magazina Dani". Teško bih mogao povjerovati da bi iko razborit dopustio da se za takvo šta iskoristi džamijski prostor. Tim prije što je džamija uvijek važila za duhovno središte u kojemu se razvija i promiče najbolja mudrost, duhovni napredak i tolerantno i pluralno mišljenje. Osim toga, vrijeme peticija je prošlo i peticijama se nikada ništa nije moglo riješiti. Naprotiv, one su samo dobar način da se pojedinačna i kolektivna pozornost pomjeri sa stvarnih na lažne probleme. Što se samih Dana tiče, osobno mislim da predstavljaju odveć podatan prostor i tržište ideja koje bi svaki pojedinac i institucija trebali koristiti na najbolji mogući način. (S.M.B.)

Suad Berbić, predsjednik Medžlisa IZ-a Sarajevo

Sklonište za peticiju

Razgovarao: Ermin Čengić

Predsjednika Medžlisa IZ-a Sarajevo novinar Dana je posjetio prvi put nakon što je u ovu redakciju stigla informacija o potpisivanju peticije protiv pisanja Dana ispred nekih sarajevskih džamija. Nakon što mu je saopćena ta informacija, gospodin Berbić je sve prokomentirao riječima da ne zna ništa o tome, naglasivši kako bi, da se nešto desilo, on sigurno nešto znao o potpisivanju "nekakve" peticije. Dan kasnije, nakon što se priča o peticiji iznenada proširila i među službenicima Islamske zajednice, i predsjednik Medžlisa je saznao da peticija nije produkt mašte dokonih novinara i bio je spreman na razgovor... BERBIĆ: Ja sam iz vaših usta saznao za ovu peticiju. Do ovoga časa (utorak, op. a.) ja znam da su u prošli petak, poslije džuma-namaza, na jednom mjestu na području Sarajevskog medžlisa, u neposrednoj blizini mjesta gdje je obavljan namaz, prikupljani potpisi za peticiju protiv jednog teksta u Danima. Dakle ne protiv Dana kao časopisa, nego teksta Koje je nacije Bog i u organizaciji Aktivne islamske omladine. Ti momci iz Aktivne islamske omladine su iskoristili prigodu džuma-namaza, gdje se okuplja veći broj vjernika muslimana, i prikupljali potpise na Dobrinji 3B. Nisam imao prilike saznati koliko potpisa su prikupili, niti kakav je tekst za koji su potpisi prikupljani. Nisam imao prilike ni čitati tekst Koje je nacije Bog ali sam od više muslimana čuo da je zaista uvredljivog sadržaja po vjerska osjećanja muslimana, čak da je veoma uvredljiv. Dakle, Medžlis to nije organizirao, niti je, koliko ja imam informacija, ijedna zvanična institucija IZ-a to organizirala. Ali ja se ne bih iznenadio ako bi bilo zvaničnih reakcija IZ-a ako je tačno da je tekst uvredljivog sadržaja po vjerska osjećanja muslimana. DANI: Rekli ste da su ovi mladići iz Aktivne islamske omladine iskoristili džuma-namaz kao povod. Da li smatrate da je opravdano da se džamije kao vjerski objekti i džuma-namaz koriste povodom pravljenja peticija ovakve vrste, znači peticija nekog dnevnopolitičkog karaktera? BERBIĆ: Ja moram ponoviti da sam se tek nakon vašeg prvog dolaska raspitao i saznao da je to bilo na Dobrinji 3B. A vaša informacija će me natjerati da moram provjeravati i džamiju Magribiju, ali ovoga trenutka ne raspolažem saznanjima da je bilo i u Magribiji. Obaviješten sam da ovo na Dobrinji 3B nije bilo u prostoru džamije i nije bilo u vrijeme džuma-namaza. Ali to i nije džamija, nego prostor skloništa koji je privremenog karaktera, dat na upotrebu Medžlisu za zadovoljavanje vjerskih potreba građana tog područja, i nadam se da ćemo, akobogda, hairli okončati posao izgradnje džamije za koju je postavljen kamen temeljac i da ćemo sklonište vratiti njegovoj namjeni u najkraćem mogućem roku. Znači, mi nismo u mogućnosti da kontroliramo - ako to uporedimo sa bilo kojom manifestacijom gdje se okuplja veći broj ljudi - šta će ko ponuditi onome ko je prisustvovao toj manifestaciji pa se vraća kući po njenom završetku, mada ne znam da li je primjereno tako porediti džuma-namaz... DANI: Da li biste smatrali neuobičajenim za djelovanje službenika IZ-a da se na hutbi pominje ili komentira potpisivanje ovakve peticije ili, recimo, pisanje novina o nekom konkretnom problemu? BERBIĆ: Ja ću vam ostati dužan odgovor na to pitanje za slučaj ako se takvo nešto desi... DANI: Znam da je to neka vrsta pretpostavke, ali recite mi ipak da li bi to bilo neobično? BERBIĆ: Džuma-namaz je farz. Šerijatski posmatrano, to je stroga vjerska dužnost i obaveza je svakom punoljetnom, pametnom muškarcu, muslimanu vjerniku, da prisustvuje jedanput sedmično u tačno određeno vrijeme. Džuma-namaz ima svoje sastavne dijelove i hutba je osnovni sastavni dio džume. Hutba je dio po kome se džuma razlikuje od ostalih namaza. Hutbu obavljaju verificirane osobe koje su, po Ustavu IZ-a, dobile odobrenje direktno od reisul-uleme. Hutbu ne može držati svako niti se na minber, mjesto sa kojeg hatib drži hutbu, može popeti svako. Hutbu može držati samo onaj ko ima preneseno ovlašćenje od reisul-uleme. To su vrlo ozbiljne osobe koje vrlo seriozno i studiozno pripremaju ono što će se kazati, jer hutba je javna riječ koja tretira i aktuelnosti. Naravno, ona tretira islamske propise, ali i akcentira one propise koji su aktuelni za određeni trenutak. Jer hatib se obraća zajednici muslimana, što podrazumijeva zajednicu u širem smislu, sa svim pitanjima i problemima koji su aktuelni u tom trenutku. Hatib ne samo da ima prava nego i obavezu da o tome govori. DANI: A da li imami samostalno odlučuju o tome da li se džamijski prostori smiju koristiti za razne inicijative bilo grupa građana, bilo pojedinaca? BERBIĆ: Islamska zajednica je organizirala prikupljanje potpisa za peticiju za zaštitu vakufske imovine. Prikupljeno je 150.000 potpisa, a dobar broj je prikupljen poslije džuma-namaza, ali sa sigurnošću mogu tvrditi da nijedan potpis tada nije dobijen u džamiji i u vrijeme klanjanja džuma-namaza. Dakle, na prostoru ispred i u vrijeme poslije.

Arhiva Dani
189