Policija raspolaže i provjerenim podacima da je iza nabavke i rasturanja droge na području Bosne i Hercegovine stajala kineska organizirana kriminalna skupina koja poprima karakteristike mafije

ada su se na sarajevskim ulicama pojavili prvi Kinezi, građani su ih posmatrali sa iznenađenjem i simpatijama, pitajući se: "Pa otkud Kinezi kod nas?" Bilo je nekako normalno da su tu, jer Kinezi su prisutni u svim većim gradovima u svijetu, a njihovi restorani i prodavnice uvijek prepoznatljivi, s obzirom da oni sa sobom donose i svoju kulturu, tradiciju, običaje.

No, sarajevski Kinezi su ubrzo postali prepoznatljivi po tome što uvijek hodaju sa vrećicama (sa sobom nose svu robu i imovinu) na leđima, a u rukama bezbroj (u suštini nepotrebnih) sitnica koje su nudili prvo na pijacama, a onda i na svakom uglu presrećući prolaznike i dajući povoljne cijene: recimo, četiri muške kravate za deset maraka. Dakle, nisu se razlikovali ni od jednog drugog od brojnih sarajevskih preprodavca, i da nije prepoznatljivog izgleda, ništa drugo ne bi upućivalo da se radi o njima, jer od kineske kulture i tradicije nije bilo ni traga.

Žive u Lukavici, rade u Sarajevu Stupska pijaca je samo jedna od mnogih lokacija u Sarajevu gdje se mogu sresti kineski "trgovci". Na komadiću platna poredano je bezbroj sitnica, tako da se mora dobro zagledati da bi se razaznalo čega tu sve ima - male ikebane, kozmetika, razni kineski ukrasi, zmajevi, rukavice, pribori za nokte, sa strane tašne i jedan jorgan… Marame - napravljene od sintetike, prodavačica nudi vičući: "Dobra kineska svila." Zove se Vei. Tridesetih je godina, mršava, loše obučena, neuredne kose koja u pramenovima visi preko ogromne muške jakne.

Cjenkajući se, usput pitamo otkud ona u Sarajevu. Odgovara da je došla iz Jugoslavije, gdje je živjela sa porodicom, ali "u Beogradu nema para". Pod porodicom podrazumijeva tri sestre, dva brata, majku, muža i dvoje djece. U Beogradu su se svi bavili trgovinom, a sada to rade u Sarajevu, osim majke, koja kuha za sve njih i čuva unuke. Vei neodređeno rukom pokazuje u pravcu Lukavice, mjesta gdje stanuju u nekoj privatnoj kući, i kaže: "Stanovi skupo u Sarajevo." Na stupsku pijacu dolazi da prodaje vikendom, a ostalim danima sa vrećicom hoda gradom. Kad smo počeli insistirati da nam odgovori kad i kako je došla iz Kine, počela se nervozno okretati pominjući Mađarsku, govoreći da nas ne razumije.

Pokušali smo razgovarati sa još ponekim kineskim švercerima. Nisu bili raspoloženi za razgovor, osim ukoliko je u pitanju trgovina, a tada bi im se na licu pojavio i osmijeh - doduše izvještačeni.

Jedan od rijetkih raspoloženih za priču je Li, koga smo sreli na pijaci na Otoci. Na svako pitanje odgovara uz veliki osmijeh. On je, također, preko Beograda došao, prvo u Republiku Srpsku, a kad je tamo konkurencija narasla, počeo je "silaziti" (ovako objašnjava svoj ulazak preko Vraca) u Sarajevo. Ne voli da bude dugo na jednom mjestu i kaže da ujutro samo uzme svoju vrećicu, nekoliko stvari poreda na lijevu ruku i jednostavno hoda po gradu.

I on živi u Lukavici jer su najamnine za sobe puno manje. U toj kući, osim njega, još je 15 članova njegove porodice. Po robu idu u Kinu, tvrdi, nekad i po dva puta u mjesecu. Donose sve što misle da će se ovdje prodavati, a dobro se prodaje, bolje nego u Beogradu i u "Srpskoj". Li tvrdi da ima vizu koju je dobio u Pekingu u bh. ambasadi, ali na pitanje da nam je pokaže odmahuje glavom, a upitan imaju li ostali njegovi rođaci koji su u BiH vizu, samo se nasmijao i slegnuo ramenima.

U policiju bez dokumenata Uporedo sa pojavom kineskih "trgovaca" na sarajevskim ulicama, počeli su se pojavljivati i napisi u štampi o tome da nadležne institucije imaju problema sa njima: tržišna inspekcija im oduzima robu jer je prodaju "bez porijekla", poreska uprava ima sa njima problema jer ne plaćaju poreze, policija ih privodi jer nelegalno borave, a poseban problem im predstavlja što sa sobom ne nose nikakve dokumenete, granična služba ih vraća sa prelaza jer ilegalno pokušavaju da odu u Hrvatsku i dalje u Evropu… Na kraju, desilo se i ubistvo bračnog para Kineza za koje se osnovano sumnja da su počinila trojica dosad neidentifikovanih kineskih građana.

Sve ovo je rezultiralo Informacijom o boravku državljana NR Kine na području Kantona Sarajevo i nekim sigurnosnim aspektima u vezi sa njihovim boravkom koju je Vladi Kantona Sarajevo dostavio kantonalni MUP. Prema njihovim podacima, u Kantonu Sarajevo trenutno borave 62 Kineza. U objašnjenju Informacije rečeno je da "u postupku odobrenja privremenog boravka po osnovu zaposlenja stranac je dužan priložiti fotokopiju registracije preduzeća koje je registrirano u Kantonalnom sudu i dopis da će stranac raditi kod njih, te priložiti potvrdu Federalnog zavoda za zapošljavanje da stranac ispunjava uvjete za dobijanje radne dozvole." U Sarajevu je dosad registrirano 50 kineskih firmi i u svakoj rade isključivo Kinezi.

Ahmed Jalovčić, načelnik Sektora za strance u kantonalnom MUP-u, za Dane komentira ovu problematiku: "Kad privedemo grupu Kineza, oni kod sebe nemaju nikakve dokumente. Ranije su nosili kopije pasoša, ali u zadnje vrijeme ni to. Sa njima imamo i problem komuniciranja jer svi tvrde da nas ne razumiju i da ne govore naš jezik, niti engleski."

Kako, po važećem zakonu, ilegalni boravak nije ni krivično ni prekršajno djelo, u MUP-u im izdaju Rješenje o odbijanju ulaska i odvedu ih na entitetsku granicu ukoliko postoje pretpostavke da su došli iz Republike Srpske. Jalovčić dalje objašnjava: "Veliki je problem što nemamo prihvatilište za strance, gdje bismo ih smjestili dok ne utvrdimo njihov identitet i dok nadležno državno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice ne donese rješenje o deportaciji. Ponekad koristimo prihvatni centar u Rakovici, no on je otvorenog tipa i svi oni preko noći pobjegnu. Već nam se dešavalo da smo iste Kineze privodili i po nekoliko puta."

Sve ukoliko Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice i donese rješenje o deportaciji, strani građanin ima pravo da se žali, a za to vrijeme bi trebalo da bude u prihvatilištu (koje ne postoji) dok žalbena komisija ne donese odluku. Ako ona potvrdi odluku Ministarstva, onda nadležna policija treba da je realizuje. No, kako je Bosna sva podijeljena po nadležnostima, postavlja se pitanje ko bi, recimo, 15 Kineza iz Sarajeva sprovodio na granicu sa SR Jugoslavijom, a posebno pitanje je ko bi snosio troškove deportacije.

Izbjegavaju i policiju i zakone Fadil Haverić, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice, kaže da su ilegalni prelasci granica problem sa kojim se susreće cijela Evropa. Dalje tvrdi da je Zakon o imigraciji i azilu Bosne i Hercegovine, koji je u Federaciji BiH na snazi od drugog januara prošle godine, idealan, ali da je veliki raskorak između onog što je normirano i onog što se dešava na terenu. U toku je usaglašavanje Pravilnika o uslovima i načinu ulaska stranaca, izdavanja viza i drugih putnih isprava i davanja odobrenja za boravak stranaca u BiH. Pravilnikom će se regulisati sva pitanja koja nisu precizirana Zakonom, odnosno rješavat će se problemi koji su se javili na terenu u primjeni ovog zakona. Na njegovoj izradi su radili eksperti iz OHR-a, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Granične službe, a uvažene su i sugestije koje su potekle iz policije.

U MUP-u su nam rekli da je, po njima, najveći problem što je novi Zakon o imigraciji i azilu BiH poništio prethodni zakon, po kome je policija, ukoliko uhvati stranca koji nelegalno boravi u zemlji, imala pravo da mu odmah izrekne deportaciju. Slijedila je zabrana ulasku u zemlju koja mu je unesena u pasoš. Sad je, prema nadležnim iz policije, procedura jako komplikovana i spora. Zamjerku stavljaju i na to što je Zakonom o imigraciji i azilu propisano da će Vijeće ministara BiH donijeti propise u vezi sa obavezom prijave boravka stranaca. "Pošto to do danas nije utvrđeno, primorani smo da se u praksi pridržavamo ranijih propisa (obaveza prijave boravka stranca u roku od 24 sata, od dolaska). Međutim, ukoliko fizička ili pravna lica ne vrše prijavu boravka u roku od 24 sata, ne postoji mogućnost da se protiv ovih lica podnesu prekršajne prijave, jer navedenim zakonom nisu propisane kaznene odredbe."

Da bi se riješili ilegalni ulasci stranih građana u BiH i njihovi ilegalni boravci, potrebno je, dakle, usvojiti dopune Zakona o imigraciji i azilu, funkcioniranje Granične službe na svim graničnim prelazima, uspostava zajedničke policije koja će razmjenjivati podatke, a ne da se u praksi dešava kao i do sada: Kinezi prelaze iz entiteta u entitet izbjegavajući tako i policiju i zakone…

Međusobni obračuni Direktna posljedica ilegalnog boravka Kineza u BiH je ilegalna trgovina, koja je nerijetko povezana i sa kriminalnim djelima, a to opet stvara realne pretpostavke za veći i organiziraniji kriminal. Na ove probleme je ukazano i u Informaciji s početka teksta, gdje je navedeno da MUP "raspolaže saznanjima da je Jang Jong, vlasnik jednog preduzeća, prijetio smrću vlasniku drugog preduzeća Zhang Zhiweiu, da mu je ovaj isplatio 60.000 DM kao navodni dug, koje su Jang Jongu trebale za početak novih poslova, ali se, ustvari, tu radilo o čistom reketašenju. Nakon te prijetnje i telefonskog uznemiravanja Zhang Zhiwei je, plašeći se za svoju sigurnost, sa porodicom odselio u Banju Luku gotovo uvjeren da bi bio žrtva Jang Jonga."

Krajem prošle godine, u večernjim satima su u sarajevskom naselju Stup ubijeni Je Huaiming i njegova supruga Guo Hinghua. U sobi u kojoj je bio Je, pronađeno je 28.285 KM i DM. Utvrđeno je da u kuću nije nasilno provaljeno, što upućuje da su žrtve poznavale ubojicu. Na osnovu istrage koja je provedena (uz problem komuniciranja sa kineskim građanima jer u Sarajevu ne postoji službeni prevodilac), iz MUP-a navode nekoliko mogućih razloga ovog ubistva: neizmirene obaveze za preuzetu robu, moguća ucjena od kineskih "reketaša", umiješanost u trgovinu drogom, posjed tovarnog lista robe koja dolazi iz NR Kine do luka Rijeka ili Kopar.

Osim ovih podataka, sarajevska policija je prikupila još nekoliko veoma zanimljivih informacija. Naime, došli su do operativnih podataka koji ukazuju na organiziranu mrežu preprodavaca raznih roba koje se dopremaju iz Kine plovnim putevima do hrvatskih i slovenačkih luka, a potom dalje prema Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini. Postoje osnovane sumnje da se upravo ovaj trgovački lanac bavi i preprodajom narkotika, a policija "raspolaže i provjerenim podacima da je iza nabavke i rasturanja droge na području Bosne i Hercegovine stajala upravo ova kineska organizirana kriminalna skupina koja poprima karakteristike mafije.

Jedan od rijetkih raspoloženih za priču je Li sa pijace Otoka, koji na svako pitanje odgovara uz veliki osmijeh

Skontali su sve folove Činjenica je da se u posljednje vrijeme znatno povećao i broj kontejnera koji iz hrvatskih luka dolaze na Federalnu carinu, a vlasnici njihovih sadržaja su Kinezi, odnosno kineske firme. Samo u januaru ove godine carinske službe izvršile su kontrolu u tri navrata: osmog, desetog i petnaestog januara, a na udaru su bile firme Chen, Ming-Xing (vlasnici ove firme bili su bračni par koji je nekoliko dana prije dolaska robe ubijen) i treća firma je Shengka. Carinski službenici izvršili su detaljan pretres svih kontejnera. Prve dvije firme bile su u papirima prikazale manju vrijednost od stvarne, odnosno na Carinu su prijavljivali vrijednost po kontejneru od svega 10.000 maraka. No, ako se zna da samo prevoz robe od luke Kopar do Sarajeva košta 2.800 maraka (vozačima Kinezi plaćaju u kešu), ispada da je prevoz robe od Kine do Sarajeva skuplji nego kompletan teret u kontejneru.

Prema informacijama koje smo dobili od Carine, u kontejnerima je puno bofl-robe čija pojedinačna vrijednost artikala ne prelazi dvije-tri marke. Ilustracije radi, u fakturama je navedeno da je cijena kišobrana poslatog iz Kine 0,80 feninga, 12 pari muških čarapa pakovanih zajedno - cijelu jednu marku… S obzirom da su carinski službenici otkrili da su firme Chen i Ming-Xing pokušale prikazati vrijednost robe manjom od stvarne, carinski službenici su protiv njihovih vlasnika pokrenuli prekršajne prijave. Ali, bračni par koji je bio vlasnik Ming-Xinga je ubijen, njihova roba je na carini i po nju niko ne dolazi niti neko pokazuje interesovanje.

U razgovoru sa nadležnim upozoreni smo na činjenicu da iza boravka Kineza u BiH mora postojati neki organizirani posao na crno koji im donosi dobit, jer, realno, nemoguće je da se izdržavaju od prihoda prodaje sitnica s obzirom na broj njihovih preduzeća i zaposlenih u njima. U policiji čak smatraju da su sve kineske firme koje su registrirane kao export-import ili se bave ugostiteljskim poslom samo pokriće njihovim vlasnicima koji robu nabavljenu za firmu daju svojim "trgovcima" koji je onda prodaju po ulici i time izbjegavaju plaćanje poreza državi.

U prilog ovim policijskim sumnjama ide informacija da je provjera, provedena od strane nadležnih organa, utvrdila da čak 20 (od ukupno 50) kineskih preduzeća više nije na adresama koje su prijavili. No, i neka od ovih preduzeća koja su na poznatim adresama, zbog neplaćanja poreza dobila su od Poreske inspekcije zabranu rada. Ali, s obzirom da su Kinezi "skontali sve folove" u BiH, kako reče jedan naš sagovornik, jednostavnije im je promijeniti adresu i prijaviti novu firmu uz nove lične podatke nego plaćati nagomilani porez.

Upravo zbog ovih fiktivnih prijavljivanja preduzeća MUP je tražio da se pooštri izdavanje viza u našoj ambasadi u Pekingu. Ali i da se pooštre postupci i zakonski propisi na osnovu kojih Kinezi registriraju svoja preduzeća. Ili se i to vodi pod strana ulaganja!?

U BiH je nestalo 24.709 stranaca

Prema podacima koje smo dobili od državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, u 2000. godini na Sarajevski aerodrom sletjelo je 30.535 državljana Kine, Turske, Irana, Tunisa, Indije i Bangladeša. Samo 5.826 ovih stranaca vratilo se u svoje zemlje, ostali - njih 24.709, jednostavno nema. U Bosni i Hercegovini nisu prijavljeni, nisu ni u Hrvatskoj uhvaćeni, što upućuje na zaključak da su se dočepali zemalja zapadne Evrope. U posljednjih nekoliko mjeseci samo sa graničnog prelaza Izačić u BiH vraćeno je preko pet hiljada državljana Irana, Turske, Iraka, Alžira, Indije, Pakistana, Tunisa, Afganistana, Kine… i ostalih. Po povratku u BiH oni se smještaju u prihvatni centar u Bosanskom Petrovcu, no kako je to centar namijenjen prvenstveno za izbjeglice sa Kosova i kao takav otvoren, stranci koji budu vraćeni sa granice bježe iz centra, a onda po pet-šest puta u toku noći pokušavaju ilegalno preći granicu. Neki i uspiju. Fadil Haverić naglašava da su službenici Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, u saradnji sa Graničnom službom, pojačali kontrolu ulazaka i izlazaka iz zemlje, što je na izvjestan način popravilo stanje. Problemi sa imigrantima rješavaju se nerijetko i na državnom nivou, što potvrđuje sporazum BiH sa Turskom po kome nijedan turski državljanin ne može izaći iz svoje zemlje bez povratne karte. To, ukoliko bude uhvaćen u nelegalnom ulasku, s finansijske strane državi BiH umnogome rješava njegov povratak nazad. Iranski ambasador je sam predložio ministru vanjskih poslova da BiH uvede vize za njihove državljane kako bi ih zaštitili od kriminalaca koji stoje iza organiziranih lanaca trgovine ljudima. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice uradilo je projekat za dva azilantska centra koji bi trebali biti otvoreni u Sarajevu (Federacija) i u Bijeljini ili Banjoj Luci (za područje Republike Srpske). U ovaj projekat trebale bi se uključiti i zemlje Evropske unije kojih se tiče ovaj problem, jer je za većinu nabrojanih imigranata BiH samo tranzit, a ciljevi su im upravo zemlje EU. U sve se uključuju i zemlje iz kojih dolaze imigranti. Treba li pominjati da kineska ambasada nije pokazala nikakve ambicije da sudjeluje u ovome projektu. Nadležnim su poručili da je problem Kineza koji u BiH borave ilegalno unutrašnji problem ove zemlje, a ne njihov. Također, prema neprovjerenoj informaciji, iz ambasade je poručeno da bi im se trebao obezbijediti prostor za kinesku četvrt, valjda misleći da će onda policiji i ostalim nadležnim biti lakše da kineske građane koji dolaze drže pod nadzorom.

Arhiva Dani
189