|
Arhiva Dani
189

("Uvod u historiju po
željama", Dani br. 188,
12.1.2001, str. 50-51) |
Lingvistički
domet ne mogu nadvisiti
Na kritiku Uvoda Gramatike
bosanskoga jezika mogli bi se dati različiti odgovori, čak
i onakvi estradno-intelektualistički i isprazno-ekshibicionistički,
za "širu čitalačku publiku" u stilu lovrenovićevskih
i sličnih dežurnih, tobož naučnih zapisa. Za sada, jedini odgovor
koji ima smisla to je odgovor šutnje, s tim što bi, nažalost,
za naše prilike valjalo i tu šutnju obrazložiti, jer ona ima svoje
značenje, a da ono uvijek i nije odobravanje.
P.S. Napominjem da će jedino
bošnjački narod (kao historijska tvorevina, a ne "politička
izmišljotina"), ma koliko njegov povijesni refleks i ovoga
puta bio usporen i neblagovremen, da će prije svega on rješavati
sudbinu svoje ironizirane "državne gramatike", pri čemu
će se u novim izdanjima autorski ispravljati i otklanjati sve
sitnije štamparske i druge omaške (sada ja ironiziram), za koje
se nedobronamjerni u nedostatku ozbiljnijih argumenata grčevito
hvataju, nisko udarajući. Što je puno značajnije, taj narod će
institucionalno i u pravom naučnom smislu, bez dušebrižništva
politike, vrednovati sve svoje buduće gramatike bosanskoga jezika,
kojima je ova Gramatika tek jedno pionirsko utemeljenje.
Tu sudbinu rješavat će i "nadnacionalna" nauka, i ona
će svoje vrednovati, dakako. Ali je neće rješavati nikakva novinarsko--publicistička
i pamfletsko-kolumnistička, pa ni ona znanstvena kritika iz nama
bliskih sredina koja se ne umije otrgnuti kušnji lažne slobodoumnosti
i "nezavisnosti", što vješto biva iskorištena u raznim
našim ideološkim ujdurmama i borbama.
Naravno, ne bježim od odgovorne
i kompetentne, argumentirane naučne ocjene i kritike, jer model
dat u Uvodu Gramatike radikalno mijenja uobičajenu sliku
našeg lingvističkoga prostora i pisanog nasljeđa na tome prostoru.
Reakcije moraju biti i bit će ih, ali neka one budu zbilja u interesu
nauke i za dobro istine, ma kakva ta istina bila i ma koliko mi
svojim emotivno-nacionalnim predispozicijama ne bili spremni na
nju; neka ona ne omalovažava napor i neka ne negira rezultate
toga napora. Jer u protivnom, neće biti smisla ni reagirati ni
polemizirati.
Da utješim dobronamjerne, a
razočaram one druge: u Uvodu Gramatike nema niti jedne
jedine moje "autorske istine" a da ona nije i naučna
istina, nema, dakle, ni jednoga izmišljenoga podatka, ukoliko
se "izmišljenim" ne smatra moj naučno utemeljen način
shvatanja i tumačenja tih podataka, odnosno lingvističkih fakata.
Ako nekada nešto zbog nečeg budem izmišljao, onda ću "izmišljati"
u svome književnom radu, a ne u naučnome. Ali ako u Uvodu ima
nesigurnosti, netačnosti i neznanja, onda je to, uglavnom, sva
ona relativnost, "nesigurnost", netačnost i "neznanje"
iste te nauke kojoj po egzistencijalnoj nevolji, više nego po
svome nekom naročitom moralnom ubjeđenju, kao obični smrtnik i
"neznalica" i ja služim. A ja svoju sposobnost i lingvistički
domet ne mogu nadvisiti već ih mogu samo dostići, ne mogu, dakle,
nimalo bolje, a ni gore uraditi. Što se tiče toga dometa, nažalost,
to vrijedi i za našu sadašnju nauku o bosanskome jeziku, u okviru
koje sam ja, kao zreo istraživač, univerzitetski profesor, te
autor Trilogije o bosanskom jeziku, bio najpozvaniji da
dam naučno utemeljenje našem jeziku i njegovu historijsku liniju
razvitka, u glavnim crtama. Ja sam to uradio, prvi krčeći put.
Rezultati moga rada, nažalost, nisu toliko moćni ni uspješni da
bi naprečac mogli savladati sve ovdašnje, uglavnom ideološke,
otpore spram bosanskog jezika, njegove historijske istinitosti
i neosporne lingvističke utemeljenosti.
I to je sve, tek toliko da
se ne bi površno shvatila ona narodna kako je šutnja znak odobravanja
i ono drugo naše poslovično (neandrićevsko) vjerovanje da je u
šutnji nesigurnost i neuvjerenost u sebe. Ali, nažalost, ni ova
naša nedosljedna, "selektivna šutnja" ne pije vode niti
će biti kako valja shvaćena, jer smo tamo gdje jesmo i kakvi jesmo,
kako bi se to "balkanski" reklo, a da nije igra riječima.
Jer naša javna riječ nije riječ nauke i uma, već je to onaj naš
čuveni dnevnopolitički refleks na vlastite terete prošlosti i
predrasude jednih o drugima; refleks u vidu neizbježnoga graktanja
i kokodakanja koje vazda završava u ćorsokaku emotivno-politizirane
i ideologizirane, nacionalno isfrustrirane osude, a ne istinske
naučne kritike.
|
Dževad
Jahić, Sarajevo
|
("Vjera u
službi lidera",
"Reis", Dani br. 187,
5.1.2001, str. 16-20) |
Vjernika
je bilo i prije SDA
Namjera ovog mog obraćanja je
da pokušam da donekle demantujem dijelove nekih tekstova vaših novinara
i saradnika koje sam pročitao u Danima br.187. U pitanju
su tekstovi u kojima se govori o bezrezervnoj podršci vjerskih službenika
nekim strankama. Ne mogu se skoro svi vjerski službenici (u ovom
slučaju imami) kriviti i optuživati da snose jedan veliki dio krivice
za katastrofalno vođenje politike SDA u posljednjih "deset
najtežih godina" vladavine. Bilo je, a i sada ima imama koji
su dizali i koji dižu svoje glasove protiv korištenja vjere, vjerskih
objekata i vjerskih obreda u korist jedne stranke i u dnevnopolitičke
svrhe. Nažalost, njihovi glasovi su za sada malobrojni i tihi. Nisam
kompetentan, ne želim i ne mogu govoriti u ime svih imama. Ali,
koristim slobodu javne riječi i svoje demokratsko pravo da kažem
da sam ja bio jedan od tih imama koji se nisu slagali s tim da se
džamije pretvaraju u političke poligone. Na svom ličnom primjeru
sam itekako osjetio šta znači misliti drugačije od drugih koji su
u SDA. Naime, iako sam desetak godina obavljao dužnost imama, nikada
nisam bio član SDA niti sam htio biti u službi te stranke. Uvijek
sam govorio, a i sada govorim, da se vjernik može biti i bez članske
knjižice SDA. I prije pojave SDA je bilo vjernika, a bit će ih i
poslije SDA. Prekonoćno mijenjanje dresova pojedinaca i lažna obećanja
u švicarski način života, kojeg ćemo živjeti sa zlatnim kašikama,
nisu mi dozvolili da povjerujem u SDA. Istina, i sada mi je drago
obući odijelo koje sam, i prije jednih od ranijih izbora, dobio
skupa sa ostalim kolegama imamima od Općinskog odbora SDA Travnik
da bih svojim džematlijama sa minbere govorio o potrebi glasanja
samo za SDA jer će, u protivnom, nas Bošnjaka nestati sa ovih prostora.
Ljepoti i kroju besplatno dobijenog odijela nisam mogao odoljeti,
a svojim džematlijama sam sa minbre kratko poručio da glasaju prema
svojoj ličnoj volji i odabiru. Nisam ljude htio plašiti pričama
i prijetnjama o nestanku sa ovih prostora jer sam znao da su to
jeftini trikovi, istrošene fraze i priča za naivne. To nikada nije
zavisilo niti sada zavisi od SDA, već prvenstveno od Božijeg određenja
pa onda od ljudi koji su branili ovu državu, bez razlike kojoj su
stranci pripadali. Nekome iz IZ-a se ti moji stavovi nisu svidjeli
pa su pokušali da me, na jedan nezakonit i primitivan način, degradiraju.
Pravilnik na koji se oni tobože pozivaju, izgleda, ne važi za nijednog
drugog imama u BiH, osim za mene. Ja sam i dalje ostao pokoran samo
Bogu, a nepokoran onima koji se godinama poigravaju sa sudbinom
ovog napaćenog naroda koji ovako nešto nije zaslužio.
Siguran sam da "obični svijet"
ne zna da islamskom zajednicom u BiH vlada nekoliko čelnih ljudi
te zajednice koji nose jednocifrene ili, eventualno, dvocifrene
brojeve članskih knjižica SDA. Ti ljudi drže čitavu situaciju čvrsto
u rukama i pod budnim okom. Da je to, nažalost, tako, navest ću
samo jedan primjer.
IZ nije član Sindikata FBiH.
Radnici IZ-a prilikom rješavanja nekih svojih problema iz radnih
odnosa nemaju nikome van institucija IZ-a da se obrate za pomoć.
Istina, u okviru IZ-a postoji Ilmijja - udruženje imama. Ali, predsjednik
Ilmijje je osoba koja je ujedno i šef kabineta reisul-uleme. Znači,
kadija te tuži, kadija ti sudi. Kada bi npr. predsjednik Sindikata
FBiH bio ujedno i šef kabineta premijera Federacije, šta bi radnici
mogli očekivati od tog sindikata i od tog predsjednika? Problem
Ilmijje je prije tri godine pokušao da riješi tadašnji njen predsjednik
hfz. Halil ef. Mehtić. Ali, svi manje-više znamo kako je
taj pošteni čovjek, veliki alim i dokazani patriota, prošao. Razriješen
je sa dužnosti zeničkog muftije, njegovim istomišljenicima je zaprijećeno
istom mjerom da bi ga jedan od muftija nazvao KOS-ovcem. Mehtić-efendija
je sve to izdržao da bi ovih dana ušao u najveće državno tijelo.
Sada će mu, zasigurno, biti lakše da otkrije ko je ustvari bio i
ko jeste stvarni KOS-ovac. Zašto je ef. Mehtić naišao na toliki
otpor? Nekome iz vrha SDA i IZ-a nije odgovaralo da se oko 1.000
imama okupi u sarajevskom hotelu Holiday Inn. Neko bi od tih imama
tražio odgovore na neka nezgodna pitanja na koja nije preporučeno
odgovarati. Zagonetno je i to što veliki broj imama iz Hercegovine
nisu uopće članovi Ilmijje. Zašto navodim ovaj primjer Ilmijje?
Da bih bliže pokušao objasniti da ono što pojedini imami govore
sa minbera uoči izbora, govore svojim jezikom, ali tuđim riječima.
Oni su svjesni toga, ali naređenje se izvršava bez komentara. U
protivnom slijede sankcije.
Sadašnji čelni ljudi IZ-a dobro
znaju da je institucija IZ-a starija od bilo koje stranke i da će
ih IZ nadživjeti. Znači, nisu smjeli svjesno gurati IZ u zagrljaj
SDA da bi je sada, kada vide da nije vječna i da je u rasulu, čupali
iz tog čeličnog zagrljaja nanijevši joj veliku ljagu koju IZ nije
zaslužila. Na ovu pogubnu činjenicu treba prvenstveno upozoriti
one ljude koji su aminovali za taj neprirodni spoj a koji sada sjede
na dvije stolice, na stranačkoj i na stolici IZ-a. Među kojima ima
dosta onih koji su "Bosnu branili" iz Slovenije, Hrvatske,
Turske itd. a koji sada ubiru plodove krvave odbrane ove države.
Uostalom, IZ nije i ne može biti ničija privatna babovina, već je
to institucija svih nas Bošnjaka - vjernika. Također, IZ nije i
ne može biti sredstvo preko kojeg će se dobijati i držati vlast.
Ko tako misli, grdno se prevario.
|
Alija Fejzić,
Sarajevo
|
|
(Intervju Dana: Peter
Nicholl, Dani br. 187,
5.1.2001, str. 8-11)
|
Zagrebačka banka nije kupila Tuzlansku banku
U intervjuu objavljenom u
Danima 5.1.2001. čiji je autor Amer Kapetanović, navodi
se kako je guverner Centralne banke BiH Peter Nicholl izjavio
da je "Zagrebačka banka kupila Univerzal banku i, moguće, Tuzlansku
banku...". Guverner Nicholl mislio je na banku iz Tuzle i to
Komercijalnu banku d.d. Tuzla, a ne na banku koja nosi naziv Tuzlanska
banka d.d. Tuzla.
Žao nam je ukoliko je Tuzlanska
banka d.d. Tuzla zbog ovoga eventualno imala neprijatnosti, a redakciji
Dana zahvaljujemo na izvršenoj ispravci.
|
Centralna
banka BiH
Služba za odnose s
javnošću
Duška Jurišić
|
|
Arhiva Dani
189
|
|