Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 189

19.
Januar
2001.


Arhiva Dani
189



("Uvod u historiju po
željama", Dani br. 188,
12.1.2001, str. 50-51)

Lingvistički domet ne mogu nadvisiti

Na kritiku Uvoda Gramatike bosanskoga jezika mogli bi se dati različiti odgovori, čak i onakvi estradno-intelektualistički i isprazno-ekshibicionistički, za "širu čitalačku publiku" u stilu lovrenovićevskih i sličnih dežurnih, tobož naučnih zapisa. Za sada, jedini odgovor koji ima smisla to je odgovor šutnje, s tim što bi, nažalost, za naše prilike valjalo i tu šutnju obrazložiti, jer ona ima svoje značenje, a da ono uvijek i nije odobravanje.

P.S. Napominjem da će jedino bošnjački narod (kao historijska tvorevina, a ne "politička izmišljotina"), ma koliko njegov povijesni refleks i ovoga puta bio usporen i neblagovremen, da će prije svega on rješavati sudbinu svoje ironizirane "državne gramatike", pri čemu će se u novim izdanjima autorski ispravljati i otklanjati sve sitnije štamparske i druge omaške (sada ja ironiziram), za koje se nedobronamjerni u nedostatku ozbiljnijih argumenata grčevito hvataju, nisko udarajući. Što je puno značajnije, taj narod će institucionalno i u pravom naučnom smislu, bez dušebrižništva politike, vrednovati sve svoje buduće gramatike bosanskoga jezika, kojima je ova Gramatika tek jedno pionirsko utemeljenje. Tu sudbinu rješavat će i "nadnacionalna" nauka, i ona će svoje vrednovati, dakako. Ali je neće rješavati nikakva novinarsko--publicistička i pamfletsko-kolumnistička, pa ni ona znanstvena kritika iz nama bliskih sredina koja se ne umije otrgnuti kušnji lažne slobodoumnosti i "nezavisnosti", što vješto biva iskorištena u raznim našim ideološkim ujdurmama i borbama.

Naravno, ne bježim od odgovorne i kompetentne, argumentirane naučne ocjene i kritike, jer model dat u Uvodu Gramatike radikalno mijenja uobičajenu sliku našeg lingvističkoga prostora i pisanog nasljeđa na tome prostoru. Reakcije moraju biti i bit će ih, ali neka one budu zbilja u interesu nauke i za dobro istine, ma kakva ta istina bila i ma koliko mi svojim emotivno-nacionalnim predispozicijama ne bili spremni na nju; neka ona ne omalovažava napor i neka ne negira rezultate toga napora. Jer u protivnom, neće biti smisla ni reagirati ni polemizirati.

Da utješim dobronamjerne, a razočaram one druge: u Uvodu Gramatike nema niti jedne jedine moje "autorske istine" a da ona nije i naučna istina, nema, dakle, ni jednoga izmišljenoga podatka, ukoliko se "izmišljenim" ne smatra moj naučno utemeljen način shvatanja i tumačenja tih podataka, odnosno lingvističkih fakata. Ako nekada nešto zbog nečeg budem izmišljao, onda ću "izmišljati" u svome književnom radu, a ne u naučnome. Ali ako u Uvodu ima nesigurnosti, netačnosti i neznanja, onda je to, uglavnom, sva ona relativnost, "nesigurnost", netačnost i "neznanje" iste te nauke kojoj po egzistencijalnoj nevolji, više nego po svome nekom naročitom moralnom ubjeđenju, kao obični smrtnik i "neznalica" i ja služim. A ja svoju sposobnost i lingvistički domet ne mogu nadvisiti već ih mogu samo dostići, ne mogu, dakle, nimalo bolje, a ni gore uraditi. Što se tiče toga dometa, nažalost, to vrijedi i za našu sadašnju nauku o bosanskome jeziku, u okviru koje sam ja, kao zreo istraživač, univerzitetski profesor, te autor Trilogije o bosanskom jeziku, bio najpozvaniji da dam naučno utemeljenje našem jeziku i njegovu historijsku liniju razvitka, u glavnim crtama. Ja sam to uradio, prvi krčeći put. Rezultati moga rada, nažalost, nisu toliko moćni ni uspješni da bi naprečac mogli savladati sve ovdašnje, uglavnom ideološke, otpore spram bosanskog jezika, njegove historijske istinitosti i neosporne lingvističke utemeljenosti.

I to je sve, tek toliko da se ne bi površno shvatila ona narodna kako je šutnja znak odobravanja i ono drugo naše poslovično (neandrićevsko) vjerovanje da je u šutnji nesigurnost i neuvjerenost u sebe. Ali, nažalost, ni ova naša nedosljedna, "selektivna šutnja" ne pije vode niti će biti kako valja shvaćena, jer smo tamo gdje jesmo i kakvi jesmo, kako bi se to "balkanski" reklo, a da nije igra riječima. Jer naša javna riječ nije riječ nauke i uma, već je to onaj naš čuveni dnevnopolitički refleks na vlastite terete prošlosti i predrasude jednih o drugima; refleks u vidu neizbježnoga graktanja i kokodakanja koje vazda završava u ćorsokaku emotivno-politizirane i ideologizirane, nacionalno isfrustrirane osude, a ne istinske naučne kritike.


Dževad Jahić, Sarajevo
("Vjera u službi lidera",
"Reis", Dani br. 187,
5.1.2001, str. 16-20)

Vjernika je bilo i prije SDA

Namjera ovog mog obraćanja je da pokušam da donekle demantujem dijelove nekih tekstova vaših novinara i saradnika koje sam pročitao u Danima br.187. U pitanju su tekstovi u kojima se govori o bezrezervnoj podršci vjerskih službenika nekim strankama. Ne mogu se skoro svi vjerski službenici (u ovom slučaju imami) kriviti i optuživati da snose jedan veliki dio krivice za katastrofalno vođenje politike SDA u posljednjih "deset najtežih godina" vladavine. Bilo je, a i sada ima imama koji su dizali i koji dižu svoje glasove protiv korištenja vjere, vjerskih objekata i vjerskih obreda u korist jedne stranke i u dnevnopolitičke svrhe. Nažalost, njihovi glasovi su za sada malobrojni i tihi. Nisam kompetentan, ne želim i ne mogu govoriti u ime svih imama. Ali, koristim slobodu javne riječi i svoje demokratsko pravo da kažem da sam ja bio jedan od tih imama koji se nisu slagali s tim da se džamije pretvaraju u političke poligone. Na svom ličnom primjeru sam itekako osjetio šta znači misliti drugačije od drugih koji su u SDA. Naime, iako sam desetak godina obavljao dužnost imama, nikada nisam bio član SDA niti sam htio biti u službi te stranke. Uvijek sam govorio, a i sada govorim, da se vjernik može biti i bez članske knjižice SDA. I prije pojave SDA je bilo vjernika, a bit će ih i poslije SDA. Prekonoćno mijenjanje dresova pojedinaca i lažna obećanja u švicarski način života, kojeg ćemo živjeti sa zlatnim kašikama, nisu mi dozvolili da povjerujem u SDA. Istina, i sada mi je drago obući odijelo koje sam, i prije jednih od ranijih izbora, dobio skupa sa ostalim kolegama imamima od Općinskog odbora SDA Travnik da bih svojim džematlijama sa minbere govorio o potrebi glasanja samo za SDA jer će, u protivnom, nas Bošnjaka nestati sa ovih prostora. Ljepoti i kroju besplatno dobijenog odijela nisam mogao odoljeti, a svojim džematlijama sam sa minbre kratko poručio da glasaju prema svojoj ličnoj volji i odabiru. Nisam ljude htio plašiti pričama i prijetnjama o nestanku sa ovih prostora jer sam znao da su to jeftini trikovi, istrošene fraze i priča za naivne. To nikada nije zavisilo niti sada zavisi od SDA, već prvenstveno od Božijeg određenja pa onda od ljudi koji su branili ovu državu, bez razlike kojoj su stranci pripadali. Nekome iz IZ-a se ti moji stavovi nisu svidjeli pa su pokušali da me, na jedan nezakonit i primitivan način, degradiraju. Pravilnik na koji se oni tobože pozivaju, izgleda, ne važi za nijednog drugog imama u BiH, osim za mene. Ja sam i dalje ostao pokoran samo Bogu, a nepokoran onima koji se godinama poigravaju sa sudbinom ovog napaćenog naroda koji ovako nešto nije zaslužio.

Siguran sam da "obični svijet" ne zna da islamskom zajednicom u BiH vlada nekoliko čelnih ljudi te zajednice koji nose jednocifrene ili, eventualno, dvocifrene brojeve članskih knjižica SDA. Ti ljudi drže čitavu situaciju čvrsto u rukama i pod budnim okom. Da je to, nažalost, tako, navest ću samo jedan primjer.

IZ nije član Sindikata FBiH. Radnici IZ-a prilikom rješavanja nekih svojih problema iz radnih odnosa nemaju nikome van institucija IZ-a da se obrate za pomoć. Istina, u okviru IZ-a postoji Ilmijja - udruženje imama. Ali, predsjednik Ilmijje je osoba koja je ujedno i šef kabineta reisul-uleme. Znači, kadija te tuži, kadija ti sudi. Kada bi npr. predsjednik Sindikata FBiH bio ujedno i šef kabineta premijera Federacije, šta bi radnici mogli očekivati od tog sindikata i od tog predsjednika? Problem Ilmijje je prije tri godine pokušao da riješi tadašnji njen predsjednik hfz. Halil ef. Mehtić. Ali, svi manje-više znamo kako je taj pošteni čovjek, veliki alim i dokazani patriota, prošao. Razriješen je sa dužnosti zeničkog muftije, njegovim istomišljenicima je zaprijećeno istom mjerom da bi ga jedan od muftija nazvao KOS-ovcem. Mehtić-efendija je sve to izdržao da bi ovih dana ušao u najveće državno tijelo. Sada će mu, zasigurno, biti lakše da otkrije ko je ustvari bio i ko jeste stvarni KOS-ovac. Zašto je ef. Mehtić naišao na toliki otpor? Nekome iz vrha SDA i IZ-a nije odgovaralo da se oko 1.000 imama okupi u sarajevskom hotelu Holiday Inn. Neko bi od tih imama tražio odgovore na neka nezgodna pitanja na koja nije preporučeno odgovarati. Zagonetno je i to što veliki broj imama iz Hercegovine nisu uopće članovi Ilmijje. Zašto navodim ovaj primjer Ilmijje? Da bih bliže pokušao objasniti da ono što pojedini imami govore sa minbera uoči izbora, govore svojim jezikom, ali tuđim riječima. Oni su svjesni toga, ali naređenje se izvršava bez komentara. U protivnom slijede sankcije.

Sadašnji čelni ljudi IZ-a dobro znaju da je institucija IZ-a starija od bilo koje stranke i da će ih IZ nadživjeti. Znači, nisu smjeli svjesno gurati IZ u zagrljaj SDA da bi je sada, kada vide da nije vječna i da je u rasulu, čupali iz tog čeličnog zagrljaja nanijevši joj veliku ljagu koju IZ nije zaslužila. Na ovu pogubnu činjenicu treba prvenstveno upozoriti one ljude koji su aminovali za taj neprirodni spoj a koji sada sjede na dvije stolice, na stranačkoj i na stolici IZ-a. Među kojima ima dosta onih koji su "Bosnu branili" iz Slovenije, Hrvatske, Turske itd. a koji sada ubiru plodove krvave odbrane ove države. Uostalom, IZ nije i ne može biti ničija privatna babovina, već je to institucija svih nas Bošnjaka - vjernika. Također, IZ nije i ne može biti sredstvo preko kojeg će se dobijati i držati vlast. Ko tako misli, grdno se prevario.


Alija Fejzić, Sarajevo

(Intervju Dana: Peter
Nicholl, Dani br. 187,
5.1.2001, str. 8-11)

Zagrebačka banka nije kupila Tuzlansku banku

U intervjuu objavljenom u Danima 5.1.2001. čiji je autor Amer Kapetanović, navodi se kako je guverner Centralne banke BiH Peter Nicholl izjavio da je "Zagrebačka banka kupila Univerzal banku i, moguće, Tuzlansku banku...". Guverner Nicholl mislio je na banku iz Tuzle i to Komercijalnu banku d.d. Tuzla, a ne na banku koja nosi naziv Tuzlanska banka d.d. Tuzla.

Žao nam je ukoliko je Tuzlanska banka d.d. Tuzla zbog ovoga eventualno imala neprijatnosti, a redakciji Dana zahvaljujemo na izvršenoj ispravci.


Centralna banka BiH
Služba za odnose s
javnošću
Duška Jurišić


Arhiva Dani
189

 

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh