DANI: Gospodine Ibrahimagiću, koji su, po Vama, dometi Petritscheve odluke o formiranju entitetskih ustavnih komisija za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa?

IBRAHIMAGIĆ: Dobra je stvar za BiH da je gospodin Petritsch konačno shvatio da implementacije odluka Ustavnog suda BiH ne može biti bez uključivanja OHR-a. Ja sam prije nekog vremena bio na jednom sastanku kojem je prisustvovao i gospodin Barry, upravo u vezi sa odlukom Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda, i on je na tom sastanku rekao da se odluka tiče entiteta i obavezuje entitetske parlamente da je realizuju, a da se ne tiče OHR-a i međunarodne zajednice. Ja sam i tada stajao na stanovištu da se ova odluka neće moći provesti bez aktivnog učešća međunarodnog faktora. Vidite, i u samom dejtonskom Ustavu BiH predviđeno je da se entitetski ustavi usaglase sa Ustavom BiH i to tri mjeseca od dana potpisivanja Mirovnog sporazuma. Kako je Sporazum potpisan 14. decembra 1995. u Parizu, do 14. marta 1996. entitetski ustavi su trebali biti usaglašeni sa državnim. Iako je nešto rađeno na tom usklađivanju, taj proces nikad nije dovršen.

DANI: Kako ocjenjujete pravni kvalitet ove odluke?

IBRAHIMAGIĆ: Meni je žao što se gospodin Petritsch uključio u ovaj proces tek poslije jakog i čvrstog insistiranja gospodina Silajdžića, koji je svoje učešće u demokratskoj Alijansi za promjene uslovio aktivnim i sankcionirajućim djelovanjem međunarodne zajednice prema onima koji opstruiraju Bosnu i Hercegovinu. Tako se dobija utisak da je Petritsch, iako to međunarodni predstavnici odbijaju priznati, pod pritiskom domaćeg političkog faktora donio tu odluku o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa, što može baciti mrlju na sam čin, mada ne mislim da gospodin Petritsch, ako se već toga prihvatio, stvar neće i dovesti do kraja. Uvjeren sam da je gospodin Petritsch izvršio jednu vrstu, da tako kažem, interne drenaže mišljenja na terenu i da je došao do saznanja da bi politički faktor u RS-u tu komisiju koju je on proglasio, prihvatio. Ja sam imao priliku da prije dva mjeseca razgovaram sa predsjednikom Ustavnog suda RS-a i kad sam ga pitao radi li šta na implementaciji odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda i hoće li se u Narodnoj skupštini Republike Srpske formirati Dom naroda, on je rekao da će se u NSRS oformiti jedna komisija koja će se baviti pitanjima zaštite vitalnih nacionalnih interesa, na osnovu čega sam i izveo svoj prethodni zaključak.

DANI: Ono što zbunjuje u predmetnoj odluci Visokog predstavnika jeste da se ona odnosi na stvaranje ustavnih komisija u obje entitetske skupštine. Da li to znači da će se u Federalnom parlamentu ukinuti Dom naroda ili da će biti minoriziran?

IBRAHIMAGIĆ: Visoki predstavnik dosad nije mijenjao ustave svojim odlukama. Ni Ustav BiH, a ni ustave entiteta. On je samo davao tumačenja Ustava BiH, naprimjer, tumačio je i donio je odluku da je Predsjedništvo BiH civilna komanda oružanih snaga u BiH i to je, s obzirom na druga tumačenja, pravno relevantno tumačenje. Kad je riječ o ovoj njegovoj odluci, mislim da on ne dira u ustavne institucije uspostavljene ustavima i RS-a i Federacije, nego jednostavno, po mom mišljenju, pošto je odluka politički iznuđena, ona, sem što ubrzava proces konstituiranja demokratske alijanse, čini i tu komisiju odgovornom za zaštitu međunacionalnih interesa. Odluka ne dovodi u pitanje ni postojanje Doma naroda u Federaciji, niti natura Dom naroda u Skupštini RS-a, niti dovodi u pitanje nadležnosti Doma naroda u Federaciji onako kako je to Ustavom predviđeno. Ipak, prema Petritschu, za zaštitu međunacionalnih interesa najveću odgovornost treba da ima ova komisija. S obzirom da je on i nju sam nazvao privremenom komisijom, to znači da on ima ideju da se to pitanje riješi definitivno ustavnim promjenama koje će uslijediti u skladu sa odlukom Ustavnog suda BiH.

DANI: Da li je Ustavni sud Federacije BiH prepoznatljiv u javnosti kao važna institucija našeg sudskog sistema? Da budem laički precizan, imate li posla?

IBRAHIMAGIĆ: Pa kad je riječ o Ustavnom sudu Federacije, to je jedna nova institucija, koja je konstituirana tek 10. januara 1996. godine. Iako je Ustav donesen 30. marta 1994. godine i bez obzira što su domaće ustavne sudije bile imenovane i položile zakletvu 9. novembra 1994. godine, u uslovima rata, s obzirom da su bila i trojica međunarodnih sudija, Ustavni sud nije imao mogućnosti da se sastane i da se konstituira i da počne da funkcionira. To je uradio u jednom rekordnom vremenu, poslije uspostave mira potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, 14. decembra 1995. godine u Parizu. Mi smo se već za nepunih mjesec dana, 10. januara '96, konstituirali kao ustavni sud i od tada funkcioniramo.

DANI: U omjeru šest domaćih, tri stranca.

IBRAHIMAGIĆ: U ovom momentu, da. Dvojica Bošnjaka, dvojica Hrvata, dvojica ostalih, koji su uglavnom srpske nacionalnosti, i trojica međunarodnih sudija, koje je imenovao Međunarodni sud pravde u Haagu. Mogu vam reći da cijele '96. godine, naprimjer, nismo dobili niti jedan predmet, onda smo tek '97. imali onu normalnu sjednicu na kojoj smo prvi put mogli da donosimo odluke o ustavnosti pojedinih propisa. Kažu da je to uobičajeno u novouspostavljenim institucijama. Bili smo '96. godine gosti u Vijeću Evrope i u Evropskom sudu za ljudska prava, i kad smo te kolege sudije upoznali da još nismo imali niti jedan predmet, oni su rekli: pa to je uobičajeno, i mi, kad je uspostavljen Evropski sud za ljudska prava, skoro dvije godine nismo imali niti jednog predmeta. Ono što možda ograničava veći broj predmeta Ustavnom sudu Federacije jeste ograničenje koje je u samom Ustavu dato - da podnosioci zahtjeva mogu biti predsjednik i potpredsjednik Federacije, premijer i zamjenik premijera i jedna trećina jednog od domova Parlamenta Federacije, kao i predsjednik kantona i jedna trećina Kantonalne skupštine. To su otprilike ti koji su po Ustavu ovlašteni da se obrate Ustavnom sudu...

DANI: Mislite li da je to u redu?

IBRAHIMAGIĆ: Ja ne mogu reći da li je u redu ili nije u redu; to je Ustav tako propisao.

DANI: Znači, ni na koji način ne može obični građanin tražiti ustavnu zaštitu?

IBRAHIMAGIĆ: Ne može. Ni obični građanin, ni preduzeće, ni ustanova, pa čak ni općina - ako se ne radi o ustavnom sporu, ne može tražiti ocjenu ustavnosti. Mi smo nedavno na ovoj posljednjoj sjednici imali prvi slučaj da se pred ovim Ustavnim sudom vodi ustavni spor. Naime, Ustavni sud ima dvije funkcije; jedna je funkcija da vodi ustavne sporove između općine i kantona, između kantona i Federacije, i između institucija Federacije, i imali smo nedavno prvi put da je Općina Jablanica povela ustavni spor protiv kantona, a dosad smo uglavnom imali zahtjeve za ocjenjivanje ustavnosti propisa bilo općinskih, bilo kantonalnih, bilo federalnih. Ako su neka udruženja građana pokretala postupke kod nas, mi smo odbacivali te zahtjeve, ali smo ih redovnom poštom obavještavali da ukoliko žele da taj problem koji oni pokreću dođe na sjednicu Ustavnog suda, da bi dobro bilo da animiraju pokretače postupka koji su Ustavom ovlašteni da pokreću postupak. Tako je, naprimjer, jedno udruženje dioničara Agrokomerca iz Velike Kladuše nama podnijelo zahtjev za ocjenu ustavnosti odluke Unsko-sanskog kantona da Vlada Agrokomerc stavlja na listu preduzeća sa državnim kapitalom. Oni su nam poslali zahtjev za ocjenu ustavnosti, a ja sam želio na neki način da ljude obavijestim neovisno od toga što je to predmet koji na sjednici neće biti raspravljan, da ih obavijestim da oni, ukoliko žele da stvarno predmet ovdje bude raspravljan, vide sa predsjednikom Unsko-sanskog kantona da li bi on eventualno pokrenuo postupak.

DANI: Kadija te tuži, kadija ti sudi?

IBRAHIMAGIĆ: Pa eto, uistinu je gospodin Beganović, kao predsjednik kantona, pokrenuo postupak. Znate, iako je skupština kantona donijela taj propis, sad su na neki način dvije strane u sporu: predsjednik kantona i skupština kantona. Dobro, to sa stanovišta pravljenja pravne države i odgovornosti pojedinih organa nije ni loše jer predsjednik kantona, i kad bi htio, ne može narediti skupštini da drukčije odluči, a ni skupština, ukoliko ona smatra da treba da odluči na način na koji ona misli da treba da odluči, neće prihvatiti prijedlog predsjednika kantona. Prema tome, mislim da su oni oboje upućeni da traže od strane Ustavnog suda ocjenu ustavnosti odluke.

DANI: Ima li političkih pritisaka na sud?

IBRAHIMAGIĆ: Ja kao sudija mogu vam reći da nikada i ni od koga nisam pozvan, ni telefonom, ni pismom, ni u nekom privatnom razgovoru itd., ni zamoljen da, kako da kažem, vodim računa o tome kako ću glasati na sudu, koji ću predmet protežirati, koji ću zahtjev protežirati itd. Prema tome, uistinu sam bio potpuno nezavisan. Međutim, može biti medijskih pritisaka - u smislu da neka zainteresovana strana u postupku zloupotrijebi medije i da svoje viđenje problema nastoji kroz medije forsirati i time stvoriti raspoloženje javnosti itd. Toga može biti i mislim da smo to imali u ovom slučaju tužbe premijera Federacije, kojom je on tražio da se ocijeni ustavnost odluke Gradskog vijeća Mostara...

DANI: Znači, gradonačelnik Oručević je u javnosti svjesno stvorio dojam da će US FBiH glasati za premijerov zahtjev?

IBRAHIMAGIĆ: Da, to je stari propagandni trik: optužite nekog da je pod političkim pritiskom, a onda faktički vršite taj politički pritisak. To je nešto što je viđeno i ništa nije novo.

DANI: Da, sticao se dojam da Ustavni sud neće donijeti odluku koju je donio?

IBRAHIMAGIĆ: Da, ali Ustavni sud je donio odluku onako kako inače donosi odluku.

DANI: Je li odluka bila jednoglasna.

IBRAHIMAGIĆ: Pa da vam kažem, rijetko Ustavni sud donosi jednoglasne odluke, ali ima i takvih. Kad smo ocjenjivali ustavnost naziva župan i županija, jednoglasno smo donijeli odluku da su to neustavni termini.

DANI: Baš nisam očekivao da bi na tom slučaju svi glasali jednoglasno?

IBRAHIMAGIĆ: Kad sudije ocjenjuju ustavnost nekog propisa, strogo vode računa koji su termini upotrijebljeni u tekstovima Ustava koji su objavljeni u Službenim novinama. Verzija Ustava na hrvatskom jeziku koja je objavljena u Službenim novinama br.1 iz '94. godine umjesto kanton nema naziv župa, županija ili umjesto predsjednik kantona nema naziv župan. Kako je to tako, onda i sam sudija, koji na određen način treba da bude objektivan, ne može glasati drukčije nego kako to piše u Ustavu, jer u Ustavu nema naziva župan i nema naziva županija.

DANI: Kako je bilo u ovom mostarskom slučaju?

IBRAHIMAGIĆ: Raspravi je prisustvovalo sedam sudija. Glasanje je bilo 5:2. Prevagnulo je pravno mišljenje koje smatra da prijelazni statut grada Mostara ima specifičnu snagu i da se može smatrati da upravljanje tim područjem zahtijeva određenu naknadu, ne ulazeći u to da li će to povećati ili neće cijenu proizvoda.

DANI: Je li to znači da i Distrikt Brčko, koji je, kao i grad Mostar, na jedan drugačiji način uređen i tretiran u ustavnoj problematici, može u nekom hipotetičkom sporu sa Elektroprivredom oko iskorištavanja potencijala rijeke Save, dobiti spor?

IBRAHIMAGIĆ: Kao sudija, nikad na bazi pretpostavki ne dajem svoje mišljenje. Prema tome, vi mi nećete zamjeriti što vam neću odgovoriti na ovo pitanje s obzirom da se radi o pretpostavci, jer kao sudija moram biti odgovorna osoba i uvijek prvo pogledati propis, onda ga sravniti sa Ustavom i tek onda iznijeti svoje pravno mišljenje i argumente.

DANI: Elektroprivredu Herceg-Bosne osnovalo je udruženje građana. Postoji li ustavni osnov za pokretanje spora pred Ustavnim sudom o ustavnosti odluke o formiranju Elektroprivrede Herceg-Bosne?

IBRAHIMAGIĆ: Da, ali nama niko nije poslao zahtjev da ocjenjujemo ustavnost te odluke.

DANI: Možete li Vi, kao profesor političkog sistema, kazati da li Herceg-Bosna pravno i politički postoji ili ne?

IBRAHIMAGIĆ: Odmah da vam kažem da Herceg-Bosna, u onoj formi u kojoj je ona formirana kao Hrvatska Republika Herceg-Bosna, ne egzistira, ali u formi zajednice kao udruženja građana - ona egzistira. Ali, da bi Ustavni sud mogao procijeniti da li je ta zajednica Herceg--Bosna ustvari zamjena za Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, morao bi nam neko podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti statuta te zajednice Herceg-Bosne.

DANI: Ima li pravne osnove da, naprimjer, novi federalni premijer podnese zahtjev za ocjenu ustavnosti HZHB?

IBRAHIMAGIĆ: Ima pravo da podnese. Zašto da ne?

DANI: HDZ je u ofanzivi kojom ponovo pokušava vratiti politički proces u BiH na znanu i već viđenu matricu nacionalne podjele svega postojećeg. Kako Vi gledate na pokušaj opstrukcije novoizabranog Predstavničkog doma Federalnog parlamenta od strane HDZ-a?

"Kao sudija, nikad na bazi pretpostavki ne dajem svoje mišljenje. Prema tome, vi mi nećete zamjeriti što vam neću odgovoriti na ovo pitanje s obzirom da se radi o pretpostavci, jer kao sudija moram biti odgovorna osoba i uvijek prvo pogledati propis, onda ga sravniti sa Ustavom i tek onda iznijeti svoje pravno mišljenje i argumente"

IBRAHIMAGIĆ: Mi smo, kao i sve druge države u okruženju, nekoliko stotina godina živjeli u autoritarnim sistemima Osmanskog carstava, Austro-Ugarskog carstva, Kraljevine Jugoslavije i tog jednopartijskog sistema socijalističke Jugoslavije. Prema tome, na ovim prostorima, ako hoćemo da govorimo o demokratiji u onom smislu u kojem se o demokratiji govori u zapadnim zemljama, mi smo tek na početku. Ono što se iskristaliziralo u pluralnim demokratijama jeste da postoji građanski dom u parlamentu i da postoji jedan drugi dom u kojem bi se trebali iskazati neki specifični interesi koji su na određen način rezultat jednog historijskog razvoja na tom prostoru. Naprimjer, kad je riječ o Velikoj Britaniji, imate Donji dom kao dom komuna, dom građana, i imate Gornji dom - dom lordova; imate u Belgiji Dom građana kao predstavnički dom i imate dom u kojem su predstavljene pokrajine; u Švicarskoj, kad je riječ o kantonima, imate u skupštini određene intervencije zaštite jezičkih interesa; u Njemačkoj imate Bundestag, kao dom građana, i Bundesrag, koji predstavlja interese pokrajina; u Americi imate Predstavnički dom Kongresa i imate Senat, u kojem su po dva senatora iz 50 američkih država. Kroz razvoj demokracije iskristaliziralo se to da je predstavnički dom - dom građana. Prema tome, u Predstavničkom domu Federacije, stranke, pa tako i HDZ, SDA i SDS, ma koliko se smatrale nacionalnim strankama, u izbore su ušle kao stranke za glasove građana, a ne naroda. Kad je riječ o Predstavničkom domu, to su glasovi građana. Prema tome, HDZ je dobio određen broj glasova građana i ovdje potpuno treba zanemariti nacionalnost tih građana. Ako to ne bi uradili, onda bi faktički u Parlamentu Federacije imali oba doma koji predstavljaju narode. Sad, da li ta gospoda iz HDZ-a ne razumiju ovu abecedu pluralne demokratije ili iz nekih drugih manipulativno političkih razloga žele da manipuliraju javnošću, pa odnos prema HDZ-u u ovom pitanju predstavljaju kao odnos prema hrvatskom narodu, to je drugo pitanje, ali mi se moramo naučiti da u pluralnoj demokratiji stranka ili koalicija stranaka koja ima većinu zastupnika u Predstavničkom domu formira izvršnu vlast i razumije se da je ona ta koja glasa časništvo tog doma. U ovom našem konkretnom slučaju, stvorena je, teškim porođajnim mukama, ta demokratska alijansa, pa, prema tome, ona sad izlazi prema javnosti kao jedan subjekt u Parlamentu i ona predlaže svog kandidata za predsjednika doma, zamjenika predsjednika doma, sekretara doma... Oni izlaze sa svojim prijedlogom predsjednika Vlade, i ako taj mandatar prođe od strane predsjednika Federacije, onda on predlaže sastav Vlade, opet iz sastava koji je njega predložio. I to je ono što mi moramo naučiti da poštujemo, a Dom naroda je sada tu da bude tako konstituiran i da tako funkcionira, da zaštiti interese naroda, a kako će to biti, to ćemo tek vidjeti.

DANI: Kakva je pravna utemeljenost Jelavićevog zahtjeva za ocjenom ustavnosti pravila i propisa Privremene izborne komisije?

IBRAHIMAGIĆ: Taj Jelavićev zahtjev je usmjeren na Ustavni sud BiH. Situacija je više nego zanimljiva. Jedno pravno mišljenje smatra da odluke Visokog predstavnika ne mogu biti predmetom ustavnog spora, a pošto je Visoki predstavnik tumač Dejtonskog sporazuma, a to znači i da je tumač Aneksa 3 tog sporazuma, koji se odnosi na izbore i kojim je predviđeno ustanovljavanje PIK-a i tih pravila, to znači da je on taj koji pokriva, kako da kažem, i taj OSCE mandat, pa shodno tome PIK-ova pravila i propisi nisu podložni ocjeni Ustavnog suda BiH. Ali, imate i drugo pravno mišljenje izraženo kroz odluku Ustavnog suda BiH da zaprimi zahtjev jedne četvrtine parlamentaraca BiH iz RS-a za ocjenu ustavnosti Zakona o graničnoj službi, a koji je proglasio Visoki predstavnik. Ustavni sud je smatrao dozvoljenim tu tužbu i dozvoljenim da se ocjenjuje ustavnost tog zakona kojeg je proglasio Visoki predstavnik. Iako je Ustavni sud BiH donio odluku da je zakon ustavan, bitno je da su oni prethodno donijeli odluku o dopuštenosti ocjenjivanja zakona Visokog predstavnika. S druge strane, Ustavni sud FBiH je povodom zakona Visokog predstavnika o sudijskoj i tužilačkoj funkciji zaprimio zahtjev premijera Federacije da ocijeni ustavnost tog zakona kojim se za sudije Ustavnog suda predviđa taj sudijski ispit. Ustavni sud Federacije je u jednoj prethodnoj raspravi ocijenio da je nenadležan da ocjenjuje propise Visokog predstavnika, mada postoji sasvim osnovan prigovor na taj zakon, jer se njime mijenja Ustav Federacije. Ustavni sud je formiran po slovu Ustava, a ne zakona, a po Ustavu su utvrđeni uslovi za izbor sudija među kojima nema uslova o položenom sudijskom ispitu. Samo izmjenom Ustava Federacije mogu se dodavati novi uslovi za izbor sudija Ustavnog suda, nikako zakonom. No, mi smo se ipak u toj stvari proglasili nenadležnim.

DANI: S obzirom da će se novi saziv Ustavnog suda birati doživotno, a imajući u vidu ljude koji su predviđeni da budu doživotne sudije, smatrate li da je zakon o sudstvu i tužilaštvu primarno donesen iz političkih razloga?

IBRAHIMAGIĆ: Ne, ovi zakonski uslovi koji su propisani, doneseni su, po mom mišljenju, van političke volje političkog faktora u BiH. Oni su rezultat sudijskog lobija u Vrhovnom sudu i Ustavnom sudu od strane onih sudija koji imaju taj sudijski ispit. Tom odredbom oni onemogućavaju konkurenciju profesora univerziteta za tako visoke položaje kao što je sudija Ustavnog suda. Zašto? Pa zato što su istim zakonom enormno povećane plate sudijama na svim nivoima.

DANI: Je li to završena priča?

IBRAHIMAGIĆ: Pa, to još nije završeno kad je riječ o sudijama Ustavnog suda. U proceduri imenovanja sudija traži se korekcija toga zakona. To je razlog zbog čega je Ganić kao predsjednik Federacije, koji ima pravo da imenuje sudije, odložio imenovanje sudija tražeći od parlamenta da izvrši izmjenu i dopunu toga člana i da se omogući doktorima pravnih nauka da mogu konkurirati za sudije ustavnih sudova. Bio sam u posjeti ustavnim sudovima nekih evropskih zemalja kao što su Njemačka i Francuska. U tim zemljama, pravosudni ispit uopće nije obavezan za ustavni sud. U Njemačkoj, trinaest doktora nauka su članovi ustavnog suda, a samo trojica imaju pravosudni ispit, dok u Francuskoj član državnog savjeta, što je rang ustavnog suda, čak ne mora biti ni pravnik, već uvažena javna ličnost.

Arhiva Dani
189