ema više nikakve sumnje: George W. Bush, novi američki predsjednik, potpuni je i nepatvoreni idiot. Ne samo da je praktično nepismen (jednom je rekao: "Knjige su dobre zato što u njima često ima fascinantnih slika.") i neobrazovan (uprkos diplomi sa Yalea) nego je čovjek, prosto rečeno, u čijoj su glavi prostrane, puste teksaške prerije. Mnoge političke naivčine - u koje se i sam ubrajam, uprkos godinama bosansko-jugoslavenskog iskustva - pomislile bi da mu je to politički minus, ali je svakim danom sve jasnije da mu je to zapravo bio plus. Upravo njegova praznina omogućila je široku desničarsku koaliciju - čovjek koji u glavi nema ništa, čovjek bez vlastitih misli, vazda je spreman da posluša ljude sa idejama. Svi upetljani u koaliciju: od kršćanske ultradesnice do naftnog lobija, od korporacija koje će se napariti od nove trke u naoružanju, do rasista koji misle da su se Afro-Amerikanci zadnjih godina previše osilili, strpljivo su čekali dok se Bush pravio da predstavlja fantomske "obične" Amerikance. Bushov kabinet, sastavljen od ljudi koji su radili za Reagana i tatu Busha i ljudi koji su praktično naimenovani od različitih lobija unutar desničarske koalicije, krunski je dokaz da je Bush zapravo praznoglava marioneta različitih političko-ekonomskih grupacija, koje sa "običnim" Amerikancima imaju veze koliko i sa socijalističkim samoupravljanjem.

Najkontraverzniji od Bushovih kabinetskih kandidata je John Ashcroft, bivši guverner i senator države Missouri, miljenik ekstremne kršćanske desnice, koji je kandidat za državnog odvjetnika (attorney general). Kršćanska desnica se tokom Bushove kampanje držala po strani kako bi dijete Bush mogao da se pravi da je predstavnik srednje struje američkog društva. Sada je, međutim, došlo vrijeme za naplatu i Ashcroft je račun. Državni odvjetnik kontroliše FBI, Ministarstvo pravde (Department of Justice), Imigracionu službu (Immigration and Naturalization Service), kao i druge Vladine odjele. Pored toga, službe pod kontrolom državnog odvjetnika predstavljaju Vladu u sporovima pred Vrhovnim sudom i učestvuju u postavljanju federalnih sudija na različitim nivoima. Za svrhe kršćanske desnice, koja već godinama pokušava da promijeni zakone, uključujući i Ustav, kako bi se zabranio abortus, nema jače kabinetske pozicije i nema boljeg čovjeka od Johna Ashcrofta.

John Ashcroft je religiozni fanatik, sin Pentakostalnog propovjednika, koji je protivnik ne samo abortusa nego i kontracepcije. Pored toga, Ashcroft se aktivno odupirao rasnoj desegregaciji, a u svim svojim funkcijama pokazivao je ono što se u političkim krugovima eufemistički naziva "rasna neosjetljivost," a zna se kao rasizam. Prije par godina, u govoru na Univerzitetu Bob Jones, ultradesnoj protestantskoj školi koja je do prošle godine zabranjivala rasno miješane parove i koja katolike smatra "đavoljom sektom", John Ashcroft je, prihvaćajući počasni doktorat, rekao: "Jedinstvena među nacijama, Amerika je prepoznala izvor našeg karaktera kao božanski i vječan, a ne građanski i privremen. I zato što smo shvatili da je naš izvor vječan, Amerika je bila različita. Mi nemamo kralja do Isusa Krista." Gotovo da je nepotrebno podsjećati da u Americi ne žive samo kršćani. A još manje treba podsjećati da su ne tako davno, u rodnim nam krajevima, oni koji, kao i Ashcroft, misle da im je nacija božanska i vječna, za sobom ostavili kulturno nasljeđe koje se sastoji od logora smrti i masovnih grobnica.

Ashcroft, kao i svi kandidati, treba da bude odobren od strane Senata, nakon što prođe kroz saslušanje senatskog pravnog komiteta. Sva je prilika da će Ashcroftova kandidatura biti odobrena, iako postoji široka koalicija različitih građanskih grupa koja se odupire Ashcroftu. Ashcroft će položiti dijelom zato što je običaj da se kandidati za predsjednički kabinet odobre bez problema, osim ako baš nisu upetljani u krajnje nezakonite rabote, a dijelom zato što je Senat ekskluzivni klub čiji je Ashcroft član.

U svemu tome upadljiv je Bushov idiotski bezobrazluk. Nakon što je uzeo izbore u kojima većina nije glasala za njega, mnogi su očekivali da će Bush biti sklon kompromisima. Pored toga, Senat je savršeno popolovljen: 50 republikanaca, 50 demokrata (u Donjem domu republikanci imaju većinu), zbog čega su mnogi mislili da će Bush biti prisiljen na saradnju. Mnogi su se - ko god da su - dobro zajebali. Bush je oko sebe okupio ekstremiste, predstavnike političkih interesa koji su u njegovoj kampanji bili uglavnom zatureni u retoričkom ulizivanju "običnim" Amerikancima i već je jasno da je žvaku o tome kako je on "ujedinitelj, a ne razjedinitelj" Bush ispljunuo prije i nego što je postao predsjednik. Izbori su, drugim riječima, funkcionisali kao tihi puč i Americi predstoji diktatura kršćansko-desničarske avangarde.

Kad su u Bosni 1990. nacionalne stranke dobile izbore, ja - na vlastitu sramotu, moram priznati - nisam bio toliko zabrinut. Iako je zla glupost nacionalnih stranaka bila upadljiva, ja sam mislio da će ih, s jedne strane, vlastiti idiotizam onesposobiti, a s druge strane, da će, uprkos idiotizmu, biti prisiljeni na saradnju, jer ko bi bio lud da ratuje protiv vlastitih komšija. Možda je to iskustvo razlog što me je strah Busha i Ashcrofta. Magična formula: glupost plus rasizam plus uvjerenje mnogih da će se političari dogovoriti, potpuno je primjenljiva na situaciju u slobodarskim Sjedinjenim Državama i ja nimalo ne sumnjam da to neće na dobro izaći. Već sam se ostavio svake nade da ću jednom živjeti u državi čijih me vođa nije sramota. Jedino se nadam da ću jednom biti građanin države u kojoj na vlasti nisu neprijatelji, moji i svih ljudi koje znam i volim. Kao građanin dvije države, imam duplu dozu neprijatelja, i već mi malo puca kičma. Daj da jednom dobro pobijedi, da mogu s mirom umrijeti.

Arhiva Dani
189

Aleksandar Hemon
hemon@bhdani.com