obar dan! Jasan i pomalo podrugljiv, ovo je pozdrav koji posljednjih mjeseci u internoj konverzaciji rabe radnici OBN-a. Bobar Broadcast Network je nešto više od pozdrava, nimalo podrugljivo i savršeno precizno. Jer OBN navodno kupuje bijeljinski tajkun Gavrilo Bobar.

Onog trenutka kada i zvanično OBN postane vlasništvo kompanije "Bobar", vjerovatno je da će novi vlasnik prvo imati problema sa kadrovima. Nakon odlaska Danijele Božić, Vedrana Peršića, Amarilda Gutića, Mirne Sadiković i Bakira Hadžiomerovića, odlazak najavljuje i Sanjin Bećiragić, šef DESK-a. Ostali su još Jadranko Katana, direktor vijesti, i on se, saznajemo, novinarstvom nakon OBN-a neće više baviti.

Urednici TV Infa Jasminka Šipka i Mujo Delibegović su također još uvijek na OBN-u. Delibegović se nada isplati zaostalih plaća, uvjeren da oko novog angažmana neće biti problema. U "Bobar" kompaniji ili negdje drugdje. Urednici emisija Povratak, Telering i Hit top 2000, Mladen Vujić, Mato Đaković i Damir Šehanović, također ne misle ostati još dugo. Ono što oni očekuju jeste razgovor sa novim gazdom, a nakon toga i odluka o daljnjem angažmanu. Đaković vješto po medijima plasira informacije o svom prelasku u PBS, iako i najneupućeniji gledalac zna da od PBS-a, zapravo, nema ništa.

Šta duguje OBN Budući angažman OBN-ovih kadrova, međutim, nije nikakva tajna u odnosu na tajne kojima je skriven proces prodaje ove TV kuće. Zapravo niko tačno ne zna ko prodaje OBN, ko će i na koji način preuzeti sredstva, gdje će se uplatiti traženi iznos, kolika je cijena OBN TV, ko će i na koji način isplatiti tri zarađene plaće radnicima, te ko će vratiti ne tako male OBN-ove dugove. Vrhunac čudne i zakulisne igre oko OBN-a čini šutnja predstavnika EU i ostatka međunarodne zajednice u BiH, koja je, očito, već odavno prestala brinuti o ovom projektu i žarko želi da okonča priču o OBN-u.

U augustu mjesecu radnicima OBN-a saopćeno je kako budućnost te kuće više nije sigurna, te da je OBN u ogromnoj finansijskoj krizi i kako EU neće uplatiti davno obećana sredstva iz 1999. godine. Zanimljivo je međutim to što ukupan dug OBN-a iznosi upravo onoliko koliko EU duguje ovoj TV kući: nešto više od tri miliona KM.

A da su ta sredstva uplaćena, OBN bi pozitivno poslovao i ostvario dobit od 112.000 KM. Ali nije, zapavši u nevjerovatne dugove, što podrazumijeva: nepodmirene plaće radnicima, dugove afilijentskim stanicama, korištenje satelita, dug TV BiH za pružanje usluga, dug PTT-u, čiji prostor ali i usluge OBN koristi, plus neplaćena prava za prenos određenih sportskih događaja. Finansijska komisija EU koja je sedam dana boravila u OBN-u u julu ove godine zaključila je da OBN nema razvijen sistem unutarnje kontrole trošenja para. Janny Ranson, raniji izvršni direktor OBN-a, dio je švedske donacije nenamjenski utrošila za plaćanja satelita, što je za EU bio presedan. Taj famozni izvještaj o poslovanju OBN-a bit će kasnije presudan za Amerikance.

Mjesečni troškovi za nesmetano funkcionisanje OBN-a, kako je Gabrijel Vukadin, generalni direktor ove kuće, saopćio na jednom od sastanaka sa zaposlenim radnicima, iznose 750.000 KM. Tek u najvećem ludilu bilo je moguće očekivati da OBN-ov marketing može zaraditi i petinu od navedenog iznosa. Ono što je, pak, posebno razočaravajuće jeste činjenica da OBN-ov menadžment (Gabrijel Vukadin, Robert Stefan) na posljednjem sastanku Upravnog odbora u Bruxellesu, 15. i 16. septembra ove godine, kojem su kao i obično prisustvovali predstavnici zemalja donatora i međunarodne zajednice u BiH, nije mogao garantovati da će ranija ili novoodobrena donirana sredstva za OBN biti namjenski utrošena!?

Vozači OBN-a i danas prepričavaju žestoku svađu između Gabrijela Vukadina, Frane Maroevića, portparola EU za BiH, Chrisa Rileya, stručnjaka za medije iz OHR-a, nakon povratka sa ovog sastanka. Njihovi su šoferi tada, između ostalog, primijetili da i stranci, baš kao i domaći akteri, izuzetno dobro poznaju ovdašnje masne psovke. Vukadinu su tada, navodno, zaprijetili da će, ukoliko bude pravio probleme, biti kompromitovan. Vukadinova reakcija zasnivala se, pak, na informaciji koju je radnicima OBN-a saopćio novinar Vedran Peršić. On je tih dana tvrdio kako mu je Maroević rekao da su EU i SAD odustale od OBN-a zbog nepovjerenja u menadžment i loš rad marketinga ove kuće.

U svakom slučaju, na briselskom sastanku je zaključeno da OBN mora ugasiti signal. Na zahtjev Vukadina OBN je produžio sa radom još 48 sati, uz obećanje da će se strateški partner naći za to vrijeme. Sudeći po ovome zahtjevu, ispada kako su strateški partneri već u to vrijeme bili poznati: "Bobar" kompanija, "Lijanovići", anonimni tajkun iz Posušja, OTV iz Hrvatske, te Fahrudin Radončić, vlasnik Novinsko-izdavačke kuće "Avaz " .

Šta (ni)je znao Miller Ne smije se zaboraviti ni sastanak OBN-ovih novinara i urednika sa američkim ambasadorom Thomasom Millerom, koji je prethodio briselskom sastanku. Tada je Miller saopćio da američkih para za OBN neće biti, uz riječi pogrde upućene na račun EU i Wolfganga Petritscha, koji opet nije htio, želio ili umio dati informaciju više američkom ambasadoru. Tada Miller zapravo pravi, potvrdilo se kasnije, pogrešan potez: prihvata igru EU i Visokog predstavnika i, ne znajući za sadržaj spornog finansijskog izvještaja, uskraćuje donaciju za OBN.

Za to vrijeme su OHR i EU zagospodarili na TV BiH. Uz novu kadrovsku kombinatoriku i instaliranje ino-eksperata na mjesta supervizora, potreba za OBN-om prestaje. Tada je rečeno da će OBN preći u PBS, u paketu sa dugovanjima EU prema ovoj kući. Danas, PBS ne postoji, OBN ima novog vlasnika, a gdje je završilo 3,5 miliona KM duga prema OBN-u, niko ne zna. Na pisma upućena iz OBN-ovog menadžmenta, nema odgovora.

Od 20. septembra na OBN-u, tvrdi naš izvor, traje mrtva trka: održavanje signala i emitovanje programa. Za zaposlene na OBN-u to je jedini način da dođu do svojih plaća. A za menadžment da pronađe kupca i isplati plaće. Pandorina kutija zvana OBN tek tada se zapravo otvarila. Svađe i prepirke između Stefana i Vukadina oko strateškog partnera završene su u korist prvog. Hercegovci neće kupiti OBN. Ali ni stranci. Kupuje ga Gavrilo Bata Bobar. On i Stefan su u oktobru za nepun sat vremena sa Nezavisnom komisijom za medije u Sarajevu riješili sva sporna pitanja oko frekvencija.

OBN-ov Board (Upravni odbor), koji se raspao nakon briselskog sastanka, odlučio je da d.d. OBN Trust, kojeg čine Janny Ranson, Milan Trivić i Steve Turner, proda OBN. Najveći šamar za sarajevski rukovodni kadar i, pokazat će se kasnije, fiktivne dioničare d.d. OBN Sarajevo (Jasminku Šipku, Gabrijela Vukadina, Olju Varagić, Jadranka Katanu, Seada Begtaševića i Edu Panjetu), bio je zahtjev Trusta da se odreknu dionica u korist nesmetane prodaje OBN-a!?

U međuvremenu, u Sarajevu radi i brine oko tehnike (da je, valjda, ne bi neko od radnika slučajno ukrao) Robert Stefan. Domaći dio menadžmenta apsolutno je isključen iz svih pregovora oko prodaje OBN-a.Vukadin, koji sve vrijeme insistira da se signal OBN-a ne ugasi, u isto vrijeme priželjkuje da stranci ne nađu kupca. U tom slučaju on bi iz rukava izvukao već dogovorene spasioce OBN-a. I, navodno, našao bolje rješenje za OBN. Jedno od njih je, tvrdi naš izvor, Fahrudin Radončić. Uostalom, Radončić može postati vlasnik OBN-ovih dionica s obzirom da Bobar kupuje samo 51 odsto.

Šta kupuje Bobar OHR, tvorac OBN-a, i njegov glavni saradnik - EU uopće se ne oglašavaju. Njima je u interesu da se što prije, i naravno bezbolnije, riješi problem OBN-a. Niko ih tada ne bi pitao za neisplaćene obaveze, ali i prljave i zakulisne radnje unutar OBN-a: čudne tranše gotovog novca u koferima ili angažmane eksperata za basnoslovne sume. I što je najbitnije, u tom slučaju prestaje obaveza prema zaposlenima.

Zanimljivo je još kako su u oktobru u OBN-u boravili debelo plaćeni finansijski stručnjaci procjenjujući stvarnu vrijednost OBN-a, kuće čiju prodaju zapravo vodi izvjesni Ladislav Hornan, finansijski stručnjak iz Londona!? Nakon nekoliko tajnih sastanaka u Sarajevu, postignut je dogovor o promjeni vlasnika, ali očito poprilično nesiguran, pa je Robert Stefan naprasno tokom prošle sedmice otputovao u Bijeljinu jer je nekoliko stavki iz ugovora bilo nejasno. Jedna od njih je - čije dugove treba prvo vratiti: Trusta u Londonu ili OBN-a u Sarajevu. Stefan je uporno od Bobara tražio da se isplate dugovi Trusta od 1,3 miliona KM, za koje menadžment u OBN-u ne zna čiji su, kao i naknade za eksperte koji prodaju OBN. Bobar je, saznajemo, to odbio. Prioritet će ipak biti dugovanja d.d. OBN-a Sarajevo. U svakom slučaju, posljednje informacije govore da će OBN biti prodat po daleko manjoj cijeni od ugovarane. Navodno, riječ je cifri od pet miliona KM.

Niko, međutim, u OBN-u ne zna šta ustvari Bobar kupuje. Ako kupuje. Koja je to imovina i šta je imovina OBN-a. Afilijentske stanice sve vrijeme strahuju da njihova oprema neće doći u pitanje, a, da medijski cirkus bude veći, dok traje famozna prodaja OBN-a, američka kuća IREX sa baš tim stanicama pravi novu bh. komercijalnu mrežu!?

Ko je Gavrilo Bobar

Tajkun postburazerske ere

Kupovinom OBN-a bijeljinski biznismen Gavrilo Bobar postao bi jedini građanin BiH koji ne duguje međunarodnoj zajednici, već ona njemu. Jer onaj ko kupi OBN zaista je strance izvadio iz duboke bule

Piše: Željko Cvijanović

"Baćo, nema problema", poslovna je uzrečica novog vlasnika OBN-a Gavrila Bobara, Bijeljinca, glavnog lika jedne od klasičnih tranzicijskih istočnoevropskih priča. Za one kojima ova konstatacija djeluje diskvalifikujuće, Bobar je daleko od klasičnog bosanskohercegovačkog ratnog biznismena koji se obogatio na trgovini brašnom iz humanitarne pomoći, razmjenom zarobljenika ili pre(prodajom) oružja i municije. Prije rata konfekcijski član bijeljinskog komiteta Saveza komunista, sekretar Auto-moto društva Semberija i vlasnik zastave 101, deset godina kasnije jedan je od finansijski najmoćnijih bosanskih Srba i vlasnik 12 firmi u BiH, dvije u SR Jugoslaviji, po jedne u Njemačkoj, Lihtenštajnu, SAD-u i Velikoj Britaniji. Upuštanje u procjenu njegovog bogatstva rizičan je posao, tek "Bobar-osiguranje", najjača je osiguravajuća firma u BiH, u čijem sklopu rade opremljeni tehnički pregledi vozila u gotovo svim opštinama u RS-u; tu su benzinske pumpe u Brčkom i Bijeljini, građevinska firma "Bobar inženjering", banka, špedicija, međunarodni transport, radiostanica… A počelo je veoma skromno - tranzicijom. Prvi uspjeh sekretara AMD Semberija bila je predratna transformacija te društvene firme u dioničarsko društvo. Naravno, sve to nije bilo dovoljno za stvaranje imperije: čovjek iz komiteta postao je u ratu blizak vlasti SDS-a. Miloševićeve pare i Dodikov procenat Inicijacija je išla bolno: legenda kaže da se s početka rata kao "komunjara" našao pred streljačkim strojem srpskih nacionalista. Ne krije da je preživio zahvaljujući tada najmoćnijem Bijeljincu Ljubiši Saviću Mauzeru. Poslije je, međutim, Mauzer tvrdio da nikakvog strijeljanja nije bilo i da je sve bila "prevaspitavajuća" namještaljka. Svejedno, Bobar je u ratu u Mauzeru stekao moćnog zaštitnika. Ni to, međutim, nije bilo dovoljno. Bobarovi neprijatelji tvrde da njegova najjača zlatna žila vodi porijeklo iz neugašenih komitetskih veza sa doskoro vladajućom strankom u Srbiji, gdje je oduvijek imao bolje pozicije nego u SDS-u. Poslovi posredovanja između Beograda i Bijeljine (Pala) tokom rata nose sa sobom velike provizije. Osim toga, tadašnji upućeni esdeesovci kleli su se da radi Miloševićevim parama, objašnjavajući da je ratni šef beogradske kancelarije "Bobara" član Glavnog odbora SPS-a i da nije najjasnije ko je tu kome šef. Svejedno, kod Bobara se u ratu osiguravaju svi automobili policije RS-a, za šta mu nije mogla biti dovoljna veza sa Mauzerom, koga su van Bijeljine u centrali SDS-a smatrali uvrnutim i nekooperativnim. Veza sa Beogradom bila je već nešto drugo. Iz ratnog vremena ostala je zabilježena aferica sa sinom tadašnje ministarke finansija RS-a Petre Marković, kome Bobar osigurava automobil i isplaćuje mu novac na ime fiktivnih šteta na vozilu. Još tada pokazuje se inteligentnijim od većine neiživljenih srpskih tajkuna svoje generacije: ne trči u politiku, ne spaljuje mostove ni na jednoj strani, ne paradira bogatstvom, nema ga u medijima iako se u mnogima pojavljuje njegov logotip sponzora. Kao tajkun sa najmanje neprijatelja u RS-u, spremno dočekuje smjenu vlasti u januaru 1998. godine. Za početak, luksuzno oprema bijeljinske prostorije partije Milorada Dodika. Potom "Bobar Inženjering" ulazi u Vladu RS kao ekskluzivac za postavljanje montažnih kuća. Polovinom godine, finansiran od njemačke vlade, gradi i 60 stanova u Brčkom za povratnike Bošnjake i Hrvate. Neprovjereni glasovi kažu da se na tom poslu razišao sa Dodikom, koji nije bio zadovoljan procentom. Premijer BiH do 2005. Da li zbog gradnje izbjegličkih naselja, zbog uzdržavanja od nacionalističkih izjava ili zato što bogatstvo nije stekao na klasični pljačkaški način, Bobar je jedan od rijetkih srpskih tajkuna protiv koga se ni u javnosti u Sarajevu nije čulo ružnih stvari. Glasine da je poslije proglašenja Brčkog distriktom namjeran da kupi tamošnju kasarnu i pretvori je u univerzitet, Oslobođenje krajem prošle godine tumači kao nagovještaj "da će se u distriktu mnogo bolje živjeti nego u ostalim krajevima RS-a". "Ako vlasnici 'Bobara', kojima srpstvo nije strano, vjeruju u budućnost distrikta, onda ni obični puk nema razloga za sumnju", piše komentator tog lista. Sa nosom za pare, Bobar je paralelno gradio dobre veze i sa stranim predstavnicima u BiH. Većina njih smatra da Bobar već četiri godine drži primat najjače privatne kompanije u BiH, što ga je preporučilo da se uključi u projekat Pakta za stabilnost na području obnove. Opredjeljenje srpskog biznismena nove generacije demonstrirao je i najavom da će lobirati za sarajevsku olimpijadu 2010. godine, "koja bi se održala i na sportskim borilištima u RS-u". Zato početkom novembra zajedno sa Jakobom Fincijem, Markom Tadićem i Zlatkom Dizdarevićem ulazi u vođstvo multietničke nevladine organizacije "Forum 2000 - Evropski pokret", na čijem čelu je bosanski šef diplomatije Jadranko Prlić. "Očekujem da se otvori prostor za biznis, da prva tema za razgovore ljudima bude kako napraviti posao, kako napraviti profit, a da druga tema bude politika i sve ono što nas je dovelo u ovu situaciju u kojoj jesmo", objasnio je motive svog učešća u Forumu. Da li to Bobar konačno pokazuje političke ambicije? Naravno, njegovi prijatelji kažu da najprije 2002, a najkasnije 2005. godine namjerava da postane premijer BiH. Zašto da ne? Uostalom, znate li ijednog drugog građanina BiH koji nije dužan međunarodnoj zajednici, već ona njemu. A onaj ko kupi OBN zaista je strance izvadio iz duboke bule. Bez obzira na svoju uzrečicu, Bobar je jedan od prvih bosanskohercegovačkih tajkuna postburazerske ere.

na vrh