"Ne vidim načina da se Alija Delimustafić izvuče: ako je prvobitna namjera i bila da se ovim hapšenjem baci prašina u oči međunarodnoj zajednici i samo demonstrira spremnost da se ovdašnja vlast uhvati ukoštac s organiziranim kriminalom, stvari sada stoje potpuno drugačije." Ovako govori jedan ugledni zapadni diplomata koji budno prati zbivanja oko "slučaja Delimustafić". Po njegovim saznanjima, ili tačnije rečeno, po izvješću podnesenom Uredu Visokog predstavnika, već u ovom času okončava se dokumentiranje istrage za trinaest sudskih postupaka u kojima su glavni akteri Delimustafići. Jedan je već famozni i u javnosti pominjani slučaj otmice, a ravno dvanaest su - finansijske malverzacije. Kada sve istrage budu okončane, Bosni predstoji sudski postupak spektakularniji i od samog hapšenja prvog ministra unutarnjih poslova demokratske vlasti u BiH?! Pranje novca, zloupotreba političke moći i položaja, privatno poslovanje pod pokroviteljstvom državnih funkcija, zastrašivanje, fiktivno prebacivanje novca, falsificiranje, pritisci na istražitelje… sve su to segmenti istrage pred kojima su i zvaničnici međunarodne zajednice shvatili da se moraju aktivnije uključiti.

"Već odavno nije u pitanju novac koji su razne zemlje izgubile u BH banci; radi se, naprosto, o vašem novcu, bosanskohercegovačkom, novcu građana BiH, koji po raznim osnovama završava ko zna gdje", objašnjava ovaj diplomata i priznaje da su to razlozi koji su ih nagnali da osnuju ekspertni tim međunarodnog ranga koji će domaćim istražiteljima prije svega pomoći da uđu u trag transferima novca. Tako će domaći istražitelji biti pojačani i jednim FBI inspektorom za ovu oblast te saradnicima iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Švicarske i Švedske - zemalja za koje se vjeruje da su bile destinacije novcu sa raznih Delimustafićevih računa, a najviše iz BH banke.

Pod zaštitom Oca i Sina U svijetu je praksa da se slučajevi organiziranog kriminala dokumentiraju uz pomoć šireg tima finansijskih i sudskih istražitelja; po ovom receptu sada se radi i u BiH. Domaći istražitelji su do sada isticali tri problema u svome radu: nedostupnost Mirsadu Delimustafiću, političke pritiske i nedostatak saradnje - druga i treća stavka bi na ovaj način trebale biti riješene, a dok Delimustafić mlađi bude pronađen, ovaj zapadni diplomata vjeruje da će biti sasvim dovoljno debeo dosje da postupak može biti pokrenut. Svjesni su, priznaje naš sugovornik, i zaista velikih problema na koje nailazi domaće tužilaštvo: od činjenice da je centralna evidencija BH banke uništena i da tek sada treba utvrditi stvarne finansijske tokove, do zapanjujućeg podatka da slučaj Delimustafić uključuje najmanje 30 kompanija preko kojih su obavljane finansijske malverzacije?! Ono o čemu ovaj sugovornik Dana nije želio govoriti, ali čega je (priznaje) duboko svjestan, jeste inkorporiranost samog vrha bošnjačke vlasti u ovaj slučaj. Treba li, dakle, podsjećati da je Alija Delimustafić svoje finansijsko carstvo izgradio, razvio i ojačao uz neposrednu zaštitu Oca i Sina Izetbegović?

No, sve obimnija građa kojoj je cilj da dokumentira razvoj imperije Delimustafić naprosto zatrpava i međunarodne i domaće istražitelje i seže sve do vremena kupovine hladnjače u Kopačima kod Goražda, trgovine novcem iz doba devalvacije nekadašnjeg yu-dinara (organizirane sa Matom Bobanom i Brunom Stojićem), pa i nastajanja BH banke i njenih osnivača - Cenexa, Centralinspekta i Ljubiše Lučića. Od pedantnih istražitelja očekuju se i takvi detalji kakvo je istraživanje podatka da je dio novca Delimustafić tada obezbijedio iz sredstava zelenog plana - stavka sjetva?! Ili: pomoć koju su osnivačima BH banke tada pružili firma Dom, tadašnji SIZ stanovanja i Narodna banka Jugoslavije, i to iz sredstava primarne misije?! Na istražiteljima je da pokušaju dokučiti ulogu koju su u ovoj finansijskoj transakciji imali Fikret Abdić i Aco Vasiljević?!

Da je BH banka zapravo od samog začeća predstavljala kulisu za preusmjeravanje novčanih tokova po potrebi vlasti i pojedinaca iz nje, pokazuju dokumenta koja se posljednjih mjeseci vade iz raznih istražiteljskih ladica i svjedoče i o takvim dogovorima kakav je, primjera radi, postignut na marginama odluke Parlamenta RBiH iz augusta 1991, a po kojoj se prestao savezni porez slati u Beograd. Tadašnji ministar finansija Momčilo Pejić i ministar MUP-a Alija Delimustafić dogovaraju se da se sav taj novac čuva na računima BH banke: za uspješno postignut dogovor Pejić dobija bijelu mazdu 323F (vidi okvir!), a BH banka uplaćuje 100.000 DM na račun SDS-a u Banju Luku?! Novembra 1992. ova sredstva bivaju pronađena (?!), naravno potpuno obezvrijeđena kao i dinar sam, i to nakon podnesene prijave od tadašnjeg CSB Sarajevo. Do procesuiranja prijave nije nikada došlo, baš kao ni do ostalih podnesenih u godinama koje su slijedile.

Otkud Merhametova nafta u Beču? Ali, da je BH banka bila prepoznata kao centrala za manipuliranje državnim novcem i od strane domaćih istražitelja, Dani su već pisali navodeći i konkretne slučajeve zbog kojih je MUP RBiH podnio krivične prijave. Opet neprocesuirane. Jedna od njih dotiče se i neovlaštenog podizanja 400.000 maraka MUP-a RBiH koje je Delimustafić dao na korištenje svojoj bečkoj firmi Grossafir? "Dopuna" te prijave mogao bi biti i trag turske donacije u nafti (cca 30.000 tona) koja je umjesto u Merhametu završila također u firmi Grossafir, prodata u BiH preko BH banke, a novac iznesen u Beč?!

Jedno od vječnih opravdanja bošnjačkih vlasti za paralelne tokove novca, dakle agresija, u slučaju Delimustafić otpada kao argument. Naime, istražiteljima je stigla na uvid i jedna obimnija policijska zabilješka iz vremena onog mira u kojoj se također dovodi u pitanje zakonitost poslovanja BH banke: Odjeljenje za sprečavanje privrednog kriminala CSB Sarajevo, devizni inspektori i SDK Centrala Sarajevo raspolagali su podacima da je "DD BH banka u martu i aprilu 1992. godine izvršila prodaju dva nostro čeka vučena na BAW AC Austrija u iznosima od 4.194.000 ATS (cca 600.000 DM) i 313.000 DM, te izvršila uplatu tj. prebacivanje sredstava u iznosu od 400.000 USD i 205.000 USD u Larnaku i Nikoziju, kao i ustupanje znatnog iznosa deviznih sredstava većem broju privatnih preduzeća".

Imali su istražitelji i nakanu da provjere porijeklo novca, da raskrinkaju ko se krio iza šifri kojima je novac namijenjen, te da sve to proslijede na dalje ispitivanje Deviznom inspektoratu. Rat ih je pretekao, ali nije zaustavio i dokumentiranje: "Dana 27. i 28. 8. 1992. godine DD BH banka je putem naloga br. 1450 pokušala prebaciti 3.000.000 USD u inostranstvo (BANK Für ARBEIT UND WITRICH AFT BAAWAG Wien). Navedeni nalozi su ovjereni pečatom Ministarstva za robni promet, preduzetništvo i turizam, a kao nalogodavac navedena je Vlada RBiH. Provjerama je utvrđeno da su nalozi predati bez ikakve prateće dokumentacije (specifikacija robe, faktura, nalog BH banke itd.) i da u BH banku nije zaprimljen zvanični zahtjev Vlade RBiH za pozajmicu 3.000.000 USD, te da je prema izjavi vd. direktora BH banke usmeni zahtjev za pozajamicu i ino-plaćanje u ime Vlade RBiH dao Delimustafić Alija."

U vezi sa ovim slučajem, neki vid istrage pokušan je provesti i u Ministarstvu za robni promet, poduzetništvo i turizam kod Jasmina Đulbića, Ermina Muratovića i izvjesnog Muniba, koji su sporni nalog nosili na realizaciju, odnosno ovjeru u Narodnu banku BiH.

Pokušalo se ući u trag i Odluci Vlade o "pozajmici" od tri miliona dolara od BH banke, ali su tadašnji istražitelji već bili zatečeni novim "slučajem Delimustafić" i pokušajem utvrđenim na osnovu obraćanja Igora Pelivana, direktora deviznog sektora BH banke, kao i priložene dokumentacije: "Dana prvog i osmog 10. 1992. godine Alija Delimustafić je pokušao sa računa BH banke u Cirihu i Frankfurtu podići cjelokupni iznos sredstava na računu (cca 560.000 švajcarskih franaka) i to na osnovu punomoći na kojoj su falsificirani pečati BH banke, Ministarstva za finansije i Vlade RBiH, kao i potpis ovlaštenog lica Aide Pečar, vd. direktora BH banke."

Složna braća plus Šaja Gotovo se izlišnim čini napominjati da je i tadašnje ispitivanje Mirsada Delimustafića, jednog od potpisnika spornog dokumenta, izbjegnuto, a šta je bilo sa grafološkim vještačnjem spornih potpisa i pečata, izuzimanjem otisaka originalnih pečata BH banke, utvrđivanjem lica koja raspolažu originalnim pečatom BH banke… Upleo se, tvrde ondašnji istražitelji, sam politički vrh u Bošnjaka preko svog važnog člana Senada Šahinpašića Šaje i neraskidive spone na relaciji Izetbegovići - Delimustafići, i istraga je pala.

Ostala je zabilješka: "Na osnovu operativnih provjera i PP veza utvrđeno je da je BH banka od svoga postanka koristila znatne iznose društvenih sredstava i to u vidu kratkoročnih pozajmica gdje se kao značajni davaoci kredita javljaju Ministarstvo za unutrašnje poslove i Ministarstvo za finansije, odnosno kroz depozitne račune, gdje se kao najznačajniji depozitar javlja ponovo Ministarstvo za unutrašnje poslove koje je oko 50 posto svojih budžetskih sredstava (lični dohoci i materijalni troškovi) držalo na depozitnom računu BH banke. Takođe je utvrđeno da se oko 80 posto osnivačkog kapitala BH banke odnosi na tri privatne firme (Biston Sarajevo, Centralinspekt iz Sarajeva i Ceneks), čiji su vlasnici Delimustafić Enver i Delimustafić Hajrudin."

Ostalo je i još nešto - pisani trag o neophodnim akcijama da se ovoj vrsti kriminala u konkretnom slučaju stane u kraj (nastao, dakle, sredinom 1992): "Provjeriti punjenje i pražnjenje računa ličnih dohodaka, materijalnih troškova MUP-a R BiH u 1991. i 1992. godini koji su se nalazili kod BH banke i utvrditi da li su sredstva neopravdano zadržavana na računu kao i njihovo korištenje; u SIZ-u PIO BiH izvršiti uvid i po potrebi izuzeti dokumentaciju koja se odnosi na kratkoročne kredite davane BH banci, te zavisno od toga uzeti pismenu izjavu od Radovana Vignjevića, tadašnjeg direktora SIZ-a PIO BiH, a sada direktora dinarskog sektora u BH banci; u Ministarstvu za unutrašnje poslove kao i u Ministarstvu za finansije izvršiti uvid i po potrebi izuzeti dokumentaciju koja se odnosi takođe na davanje kratkoročnih kredita BH banci; zavisno od rezultata prvih provjera vezano za depozitni račun MUP-a BiH kod BH banke, odnosno davanja kratkoročnih kredita, izvršiti kontrolu finansijskog poslovanja MUP-a RBiH za 1991. godinu i 1992. godinu, a u saradnji sa SDK-a; zavisno od provjera i kontrole koju trenutno vrši inspektor SDK-a u BH banci uključiti u dalji rad devizni inspektorat, naročito vezano za devizno poslovanje i s tim u vezi otkup deviza; preduzeti i druge potrebne mjere i radnje u cilju dokumentovanja i razrješavanja svih navedenih okolnosti, a po potrebi u saradnji sa finansijskom policijom izvršiti kontrolu poslovanja PP Ceneks i drugih privatnih preduzeća čiji su vlasnici najčešće i dioničari BH banke.

Na osnovu svega izloženog procijenjeno je da se radi o krivičnim djelima za čije je dokazivanje i otkrivanje počinioca neophodno sistematsko i plansko preduzimanje raznih operativno-taktičkih mjera i radnji, kao i da se radi o krivičnim djelima koja su najvjerovatnije počinili više lica, te se saglasno navedenom predlaže zavođenje obrade".

50 audija kojih nema Predmet obrade tako je, u pripremi jedne od podnesenih krivičnih prijava, postalo preduzeće "Biston" Sarajevo. Istražitelji su utvrdili da: "Ugovor o prodaji putničkih automobila zaključen dana 12. 05. 1992. godine sa preduzećem 'Biston' Sarajevo nije potpisan od strane kupca, tj. MUP-a RBiH. Isti Ugovor nije ni protokolisan od strane MUP-a RBiH. Preduzeće 'Biston' Sarajevo je dostavilo MUP-u RBiH 4 (četiri) predračuna koja takođe nisu protokolisana. Radi se o slijedećim predračunima:

- Predračun br. 88/92 na Din. 781.000.000,00 od 13.05.1992. godine

-Predračun br. 89/92 na Din. 781.000.000,00 od 14.05.1992. godine

- Predračun br. 90/92 na Din. 781.000.000,00 od 15.05.1992. godine

- Predračun br. 91/92 na Din. 781.000.000,00 od 16.05.1992. godine

Dana 18.05.1992. godine MUP RBiH je izvršilo prenos (virmanom) sredstava u iznosu Din. 781.000.000,00 na žiro-račun 'Biston' Sarajevo po Predračunu br. 89/92 za kupovinu 50 automobila marke audi 80. Nije poznato zašto je izvršeno plaćanje po predračunu br. 89/92, a ne po predračunu br. 88/92 koji je prvi ispostavljen (nosi stariji datum). U Ugovoru, član 4., utvrđena je obaveza prodavača, da isporuku vozila vrši nakon uplate kupca po profakturama, dok je na profakturama (predračunima) naznačeno da je rok isporuke po dogovoru. Nije poznat razlog radi čega je Ugovor u koliziji sa predračunom u vezi roka isporuke.

Obzirom da preduzeće 'Biston' Sarajevo nije isporučilo 50 putničkih automobila marke audi 80 (razlog tome nije poznat) u tri navrata je izvršilo djelimični povrat uplaćenih dinarsklh sredstava i to:

30.06.1992. god. Din. 432.000.000,00 43 dana

10.07.1992. god. Din. 136.500.000,00 53 dana

11.07.1992. god. Din. 212.000.000,00 54 dana

UKUPNO:Din. 780.500.000,00

Uplaćeni iznos po predračunu iznosi Din. 781.000.000,00 te je evidentno da je preduzeće 'Biston' Sarajevo ostalo dužno MUP-u RBiH iznos od Din. 500.000,00.

Ne postoji pisani trag da je MUP RBiH zahtijevao od preduzeća 'Biston' Sarajevo povrat duga od Din. 500.000,00 kao ni obračunatu kamatu za period angažovanja sredstava (od datuma prenosa sredstava na žiro-računu preduzeća 'Biston' Sarajevo do datuma povrata sredstava).

Iz dokumentacije nije moguće utvrditi da li je sprovedena propisana procedura uobičajena za nabavku osnovnih sredstava, tj. koji organ MUP-a R BiH je odlučio da se nabave putnički automobili, da li je prikupljeno više ponuda (minimum tri ponude), da li je formirana komisija koja je razmatrala prikupljene ponude, ne postoji izvještaj odnosno prijedlog komisije sa argumentima radi čega je prihvaćena ponuda ovog preduzeća…"

Ne postoji zapravo ništa relevantno u cijeloj priči izuzev podatka da je vlasnik "Bistona", naravno, niko drugi do brat Alije Delimustafića, Hajrudin Delimustafić i sam dio jedne od krivičnih prijava, ali zbog na isti način kupljena 32 automobila marke golf CL DD/4 i to po cijenama većim za 3,07 posto u odnosu na TAS Sarajevo. Ekspertnom timu istražitelja dat je na uvid i obimni materijal više puta pominjan u javnosti: famozna šifra "Dragica" i novčane transakcije preko bečke banke. Višegodišnji bezuspješni napori i najnoviji oformljeni timovi imaju, dakle, težak zadatak: pretresti, najblaže rečeno, cijelo jedno desetljeće nezakonitih transakcija isprepletene mreže bošnjačkog korumpiranog i kriminaliziranog sistema raspolaganja državnim novcem. BH banka i 24 miliona maraka za koje su ostali kratki što domaći što strani komitenti, samo su vrh ledenog brijega. Pravo pitanje na koje cijela istraga i sav spektakl od hapšenja i budućeg suđenja treba da da pozitivan odgovor, u suštini glasi: može li BiH bez korupcije? Bezbeli da može, ali sa drugačijom vlašću. Ostalo je još da se to i dokaže.

Poklon-automobili

Javnost je godinama spekulirala o poklon-automobilima kojima je Alija Delimustafić obezbjeđivao miran i nesmetan rad. Dani su u posjedu liste dobitnika, koja je, ko zna kakvim putevima, doprla i do istražitelja slučaja Delimustafić. Sretni dobitnici su, barem tako piše na ovoj listi: Muhamed Čengić (mazda 626), Stranka demokratske akcije (mazda 929), Haris Silajdžić (mazda 323 Sedan), Hilmo Selimović (mazda 323F), Bakir Izetbegović (nisan sany 1.6 GLX), Jerko Doko (nisan sany 1.6 GLX), Aco Vasiljević (mazda 323), Milan Aksentijević (mazda 323), Simeon Tumanov (mazda 323), Avdo Hebib (nisan sany 1.6 GLX), Vito Žepinić (mazda 626), Momčilo Pejić (mazda 323 F), Fejsal Hrustanović (mazda 323 disel), Husein Ćuk (mazda 323), Nuko Grebović (mazda 626 disel), Ljubiša Lučić (mazda 626 disel), Zdravko Petrović (mazda 626 disel), Muharem Cero (reno 5), Bruno Stojić (BMW 318) i izvjesna Safeta sa Carine (nisan sany 1.6).

Arhiva Dani
183