rva žrtva AIDS-a u Bosni i Hercegovini
podlegla je u martu 1986. godine. Njenog imena danas se malo ko
sjeća, zna se tek da je to bio muškarac, po zanimanju automehaničar,
i da je neko vrijeme živio u Keniji, odakle se i vratio zaražen.
Rijetki još pamte i gorku sudbinu njegovih najbližih: žena mu je
otpuštena s posla, a djeca izbačena iz škole. Bila je to tipična
reakcija sredine nespremne na spoznaju da se "ona" više
ne događa samo "promiskuitetnom Zapadu" ili "izgladnjeloj
Africi". Toliko nespremne da pojedini ljekari čak i četrnaest
godina kasnije o sidi govore nerado, podvodeći je pod tzv. medicinsku
tajnu, dok se u ovdašnjem narodu još uvijek vjeruje da se "opaka
zaraza prenosi rukom, kašljem, poljupcem, pa čak i boravkom u istoj
prostoriji sa oboljelim".
Od prve žrtve do danas, od AIDS-a
su u Bosni i Hercegovini oboljele ukupno 32 osobe, i, liječnici
tvrde, sve su umrle. U poređenju sa ostatkom planete, u kome je
sida samo tokom prošle godine usmrtila 2.800.000 ljudi, od čega
500.000 djece, i u kome se godišnje HIV-om zarazi i do 5.400.000
novih beznadežnih slučajeva, podaci iz BiH djeluju skoro bezazleno.
Međutim, u poređenju sa podacima iz predratnog doba, kada je stopa
oboljelih na 100.000 stanovnika imala četiri decimale, a prošle
godine iznosila 0,17, jasno je da se i kod nas incidenca kreće uzlaznom
putanjom.
Opasnost prijeti izvana Ipak,
u BiH do sada nije zabilježen nijedan slučaj oboljelog djeteta,
a i broj HIV-pozitivnih je relativno mali. Prema podacima Zavoda
za javno zdravstvo Federacije BiH, u ovom dijelu zemlje trenutno
je takvih 39, dok u drugom entitetu navodno ima blizu 200 zaraženih
HIV-virusom. Nažalost, do preciznih brojki nije moguće doći, jer
Zavod za zaštitu zdravlja RS-a nije spreman da takve podatke iznosi
u javnost. Osim toga, broj registrovanih ne znači i tačan broj stvarno
zaraženih, te se ove cifre moraju posmatrati s izvjesnom dozom skepse.
Svejedno, Bosna i Hercegovina danas slovi za zemlju sa najmanje
oboljelih u čitavom svijetu i ta se činjenica ne smije zanemariti.
"Zato treba neprestano
raditi na zdravstvenom prosvjećivanju građana", naglasit
će u razgovoru za Dane dr. Fahrudin Kulenović, direktor
Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, "jer je znanje
o sidi najbolja borba protiv nje. Mi smo još uvijek sigurno epidemiološko
područje i za sada kod nas postoji opasnost samo od unošenja HIV-virusa
izvana. Stoga treba znati da se AIDS prenosi isključivo na tri načina:
krvlju, seksualnim kontaktom i direktnom zarazom fetusa ukoliko
je buduća majka nosilac virusa, kao i to da HIV-pozitivan nalaz
ne znači obavezno i oboljenje, što znači da na HIV-zaraženu osobu
ne smije pasti anatema i da ona mora biti normalno uključena u život."
Naime, praksa je potvrdila da
se kod osobe inficirane HIV-om tek nakon 10 do 12 godina mogu javiti
klinički znaci oboljenja, ali nauka još uvijek nije dokazala i da
takva osoba po svaku cijenu mora oboljeti. Drugim riječima, nade
ima sve dok virus HIV ne napadne imunološki i nervni sistem oboljelog.
A posljednja dostignuća u nauci omogućila su terapiju koja, doduše,
košta basnoslovno, ali pomaže. "Ona se sastoji iz primjene
dva ili tri antiretroviralna medikamenta i doprinosi smanjenju broja
virusa, čime se pojačava imunitet i sprečava uništavanje limfocita
kod zaražene osobe, a oni su i najodgovorniji za otpornost organizma
prema navedenom virusu", pojašnjava dr. Sadžida Telalbašić,
šef Klinike za infektivne bolesti pri Kliničkom centru Koševo, te
dodaje: "Međutim, oni služe samo da bi se život oboljelog
produžio, odnosno da bi se odgodila pojava tzv. oportunističkih
infekcija."
Slom imuniteta Ima ih dvanaest
i predstavljaju infekcije koje normalan i zdrav organizam prevazilazi
s lakoćom, dok bolesnik zaražen HIV-om protiv njih nema nikakvih
šansi. Stoga osobe oboljele od side nerijetko umiru od tuberkuloze,
zapaljenja pluća ili pojedinih vrsta karcinoma, pa čak i obična
prehlada ili grip po njih mogu završiti kobno. Objašnjenje je naizgled
jednostavno: AIDS (Acquired Immune Deficiency Syndrome) jeste kratica
za sindrom stečenog nedostatka imuniteta, odnosno on predstavlja
skup bolesti i infekcija koje slabe imunološki sistem oboljelog
do tačke na kojoj se tijelo više ne može braniti. U rizične grupe
spadaju narkomani, homoseksualci, biseksualci i prostitutke, kao
i osobe koje su bile u spolnom kontaktu sa ovim kategorijama stanovništva.
Propratna oboljenja koja se uz nju javljaju obično uzrokuju i pojavu
cisti na plućima, sljepilo, poremećaj nervnog sistema, infekcije
jetre, usta, jednjaka i želuca, upalu moždanog tkiva
Vremenom
se javlja umor, dugotrajan i iscrpljujući kašalj, poremećaj metabolizma
i učestali proljevi, gubitak apetita i naglo smanjenje tjelesne
težine, gubitak kose i zuba, otiču limfne žlijezde, noge i ruke,
dok po koži izbijaju crvene mrlje i izbočine. Smrt je bolna i teška,
i uvijek sigurna.
Tragedija Južne Afrike Od kada
se prvi put pojavila, a bilo je to 1981. godine u Sjedinjenim Američkim
Državama, sida je usmrtila blizu 19.000.000 ljudi, od čega 7.700.000
žena i 3.800.000 djece. Ipak, novootkriveni lijekovi doprinijeli
su da se, recimo, u SAD-u incidenca, koja je '92. iznosila 12,6
oboljelih na 100.000 stanovnika, posljednjih godina skoro tri puta
umanji.
Međutim, liječnici se uglavnom
slažu s tezom da danas mnogo veći problem predstavljaju žrtve AIDS-a
na afričkom kontinentu, naročito u Južnoj Africi, potom narastajući
broj oboljelih u Evropi, gdje prednjače Španija, Švicarska, Mađarska
i Rumunija, te u bivšim zemljama Sovjetskog saveza - Rusiji i Ukrajini.
Šokantno zvuče podaci da iznureno stanovništvo Južne Afrike, na
koje otpada 10 posto svjetske populacije, čini čitavih 70 posto
u ukupnom broju HIV-oboljelih u svijetu i nevjerovatnih 90 posto
u ukupnom broju mrtvih. Ali, od AIDS-a umire i stanovništvo Angole,
Etiopije, Gane, Kenije, Mozambika, Namibije, Ugande, Senegala, Zambije
Američki Worldwatch institut nedavno je objavio porazne rezultate
svog istraživanja: svakog dana od side umre 6.000 Afrikanaca, a
zarazi se još 11.000 novih. Stoga je ovaj problem odavno prekoračio
granice kontinenta i udružio brojne svjetske zdravstvene organizacije
u borbi protiv bezgranične epidemije među afričkim žiteljima, kao
i brojne pojedince koji su u tome spremni dati lični dorinos. Posljednji
primjer tiče se američke pjevačice Mary J. Blige, koja je
27. oktobra donirala ček od 250.000 dolara za borbu protiv AIDS-a
u Južnoj Africi.
Međutim, bez obzira na milione
unesrećenih Afrikanaca, naučnici predviđaju da će početkom novog
milenija najveći porast oboljelih imati Rusija. Krajem prošle godine
tamo je registrovano 130.000 HIV-bolesnika, no opšte stanje bijede,
droge i prostitucije Rusiju već sada svrstava na vrh svjetske liste
zaraženih. Stoga je u borbu protiv AIDS-a u ovoj zemlji Svjetska
banka nedavno uložila 150 miliona dolara. Slična je priča i sa ostalim
bivšim socijalističkim zemljama: Rumunija i Mađarska su već ubrajaju
u "zone opasne krvi", Ukrajina također.
Bjegunac iz epruvete Ne treba
mnogo pameti da bi se shvatilo da od tih "zona" i Bosni
prijeti opasnost, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog sumnjivih
djelatnosti brojnih Ukrajinki i Rumunki po noćnim barovima diljem
zemlje. Zato nije naodmet naglasiti i da se sida nekada širila znatno
sporije nego danas. Prvih se godina, da bi se dobila realna cifra
zaraženih, broj oboljelih množio sa pet, potom sa deset, danas se
već množi sa pedeset, a istraživanja kazuju da će se vrlo skoro
množiti sa sto. Dakle, to još jednom potvrđuje da se o sidi, i poslije
gotovo dvije decenije, zna vrlo malo. "To je stoga što HIV-virus
mutira i ima vrlo različite simptome", kaže dr. Kulenović
i pesimistično prognozira: "Pronalazaču vakcine ostavljeni
su milioni dolara, ali ja vjerujem da ona ni u deset narednih godina
neće biti pronađena."
Kao što još uvijek nije pronađen
ni posve efikasan lijek i kao što se ni danas ne zna odakle je zapravo
virus došao: da li je uistinu nastao u pustarama Afrike ili je nekome,
slučajno ili ne, utekao iz epruvete?
|
|
|
Kada je početkom osamdesetih
Hollywoodom prostrujala vijest da je slavni Rock Hudson
zaražen sidom, malo je ko bio spreman povjerovati u to. Tek
je njegova smrt 1985. godine razbila dileme Hudsonovih obožavatelja,
suočivši ih sa činjenicom da je čuveni glumac ostavio iza
sebe i pozamašan dolarski ulog za borbu protiv opake bolesti.
Dirnuta njegovom tragedijom, holivudska glumica Elizabeth
Taylor je potom osnovala zakladu u iste svrhe i danas
se smatra jednim od najglasnijih boraca protiv AIDS-a.
Godine 1991. Hudsonova
sudbina zadesila je i Freddiea Mercuryja, lidera rock
grupe Queen, a desetak mjeseci ranije i američkog režisera
Billa Sherwooda. Svjestan vlastitog oboljenja,
Sherwood je 1986. snimio svoj prvi i posljednji igrani film
- Parting Glances (Pogled na rastanku), čudesnu
biografsku ljubavnu priču između homoseksualca koji umire
od AIDS-a i njegovog prijatelja heteroseksualca, dodijelivši
glavnu ulogu do tada anonimnom Steveu Buscemiju. Danas
se ovaj film, uz Friedkinov Cruising (Gluvarenje),
smatra pionirskim pokušajem da se o homoseksualnosti i AIDS-u
progovori otvoreno i bez zadrške.
Posljednja u nizu tragedija
slavnih dogodila se 29. februara ove godine, kada je od iste
bolesti preminula i popularna izraelska pjevačica Ofra
Haza.
|
|