| |
U prvoj polovici decembra
trebala je biti održana međunarodna stručna konferencija o
uvođenju nastavnoga predmeta Kultura religija u škole Bosne
i Hercegovine. Organizatori su bili Osnivački biro Goetheova
instituta u Sarajevu i Udruženje za međureligijski mirotvorni
rad "Abraham" iz Sarajeva, a pod pokroviteljstvom
OHR-a i UNESCO-a. Od svega toga neće biti ništa, jer je bosanskohercegovačko
Međureligijsko vijeće, koje sačinjavaju najviši dostojanstvenici
Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Jevrejske zajednice
Bosne i Hercegovine, Srpske pravoslavne crkve i Katoličke
crkve, službenom izjavom očitovalo snažno protivljenje takvoj
zamisli. U takvoj situaciji organizatori su otkazali konferenciju,
s razložnom argumentacijom da ona ne bi imala pravi smisao
ni učinak ako ne bi mogla dovesti u dijalog sve relevantne
faktore u Bosni i Hercegovini u pitanjima religijskoga života.
U međuvremenu, vrijedilo
bi poslušati obrazloženje s kojim su organizatori ušli u ovaj
značajni projekat. U pristupnom dokumentu oni su naveli i
slijedeće: "Za harmonizaciju odnosa između naroda i ljudi
u Bosni i Hercegovini, za prevladavanje podjele i fragmentacije
društva, sporazumijevanje između religija tj. konfesija ima
ključnu poziciju u duhu uzajamne tolerancije. S pogledom na
buduće generacije, a s time i na budućnost ove zemlje, od
velikoga je značaja pitanje - na koji način se obavlja edukacija
o religijama unutar škola. Sadašnja praksa pokazuje da se
u regijama s jednim većinskim dijelom naroda (Bošnjaci, Srbi,
Hrvati) uglavnom održava vjeronauka samo za većinski dio stanovništva
(islam, katoličko, pravoslavno kršćanstvo) u odgovornosti
odgovarajuće vjerske zajednice. Pored toga što postoji potreba
da se omogući održavanje vjeronauke i za manjinski dio stanovništva,
ukazala se potreba i da se učenici upoznaju s drugim religijama,
a posebno s onima koje se tradicionalno žive u Bosni i Hercegovini."
Nesumnjivo je da bi ovakav
komplementarni način religijske edukacije, koji bi učenicima
davao osnovna znanja i o svim drugim religijama kojima su
prirodno okruženi u bosanskohercegovačkoj svakodnevnici, mogao
ublažiti vjerski i kulturni autizam što programirano vlada
u nas. Bez njegovoga prevladavanja u ovoj zemlji nikada neće
biti moguće pronalaziti toliko potrebni elementarni konsenzus
o bitnim stvarima njezine budućnosti.
Zato, ako i nije teško
razumjeti odbojni stav članova Međureligijskoga vijeća spram
inicijative o uvođenju predmeta Kultura religija u obrazovni
sustav (jer se radi o važnim i nezanemarljivim interesima),
taj stav nije nikako moguće opravdati.
|
|
